Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-35/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MZ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-171/2025-9 od 5. prosinca 2025., u sjednici održanoj 30. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog MZ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-171/2025-9 od 5. prosinca 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog MZ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni IZ po branitelju po službenoj dužnosti Matiji Šikiću, odvjetniku u Čakovcu, "iz svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-49/2026-3 od

30. siječnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da se okrivljenik, premda uvodno u žalbi ističe da istu podnosi iz svih „zakonom dopuštenih razloga“, sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

6.1. Prije svega okrivljenik nije u pravu kada osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da su svi strani državljani koji su zatečeni u vozilu imali potvrde o registraciji u [adresa], s time da dodatno sugerira da su iskazi svjedoka ispitanih pred sucem istrage u prethodnom postupku nezakoniti dokazi, budući da iz razloga što dobro ne razumije ruski jezik nije znao da se snimke njihovog ispitivanja kao i podaci pronađeni pretragom mobilnog uređaja mogu uporabiti kao dokaz u postupku, zbog čega je, nalazeći se u neznanju, potpisao izjavu o odricanju od prava da prisustvuje njihovom ispitivanju. U žalbi koju podnosi osobno dodatno ukazuje da govori gruzijski jezik, te da ruski ne razumije dovoljno dobro, s time da mu unatoč njegovom inzistiranju od trenutka uhićenja nije dodijeljen tumač za gruzijski, već za ruski jezik. Tek na sjednici optužnog vijeća mu je osigurano prevođenje na gruzijski jezik.

6.2. Prije svega, valja primijetiti da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu zakonitosti pribavljenih dokaza.

6.3. Nadalje, a vezano za žalbene navode kojima se upire da su svi strani državljani koji su zatečeni u vozilu imali potvrde o registraciji u [adresa], žalitelj očito ispušta iz vida da se upravo stoga ne tereti za dovršeno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 već za njegov pokušaj (čl. 34. KZ/11).

6.4. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.

7. Isto tako, okrivljenik nije u pravu niti kada napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da prebiva u [adresa] koja je članica Europske unije, te da se eventualna opasnost od bijega, sve i kada bi postojala, u ovom slučaju može uspješno prevenirati i mjerama opreza propisanim zakonom.

7.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Gruzije, s prebivalištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu na razini osnovane sumnje proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen (naime, isti se tereti za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom i upornošću koja se ogleda u tome da je radi počinjenja ovog kaznenog djela doputovao čak iz Poljske te da je na prijevoz uzeo pet stranih državljana, kao i sa samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

8. Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća, ujedno, a suprotno žalitelju, upućuju i na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, niti jamstvom.

9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 30. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke