REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-715/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Eneji Stejskal Kanazir, u pravnoj stvari tužiteljice MJV, Dinka [adresa], 21000 Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistrović, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Umjetničke akademije u Splitu, Zagrebačka 3, 21000 Split, OIB: 38960125358 zastupane po punomoćnicama iz ZOU Kuljiš-Bajić i Blaslov-Pavasović, odvjetnicama u Splitu, radi prevođenja radnog mjesta, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 30. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I/ Odbacuje se tužba u predmetnoj pravnoj stvari kao nepravovremena, a koja glasi:
''1.Utvrđuje se da tužiteljica, MJV, [adresa], Dinka [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik, Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija Split, Zagrebačka 3, OIB: 38960125358, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75.
2.Utvrđuje se da tužiteljica, MJV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika, Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija, Split, Zagrebačka 3, OIB: 38960125358, obavlja poslove radnog mjesta Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75.
3. Nalaže se tuženiku, Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija, Split, Zagrebačka 3, OIB: 38960125358, da tužiteljici, MJV, [adresa], Dinka [adresa] ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom od 2,75, u roku od 15 dana. '' II/ Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnih troškova ukupan iznos od 625,00 Eur-a.
Obrazloženja
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 29. svibnja 2024. tužiteljica navodi da je predmet ove tužbe i parničnog postupka zahtjev tužiteljice da se ispravi pogrešno i protupravno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta obzirom da je tuženik donio Odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak, Klasa: 112-02/24-01/0001, Urbroj: 2181-224-03-01/1- 24-0140 koju je tužiteljica zaprimila 8. travnja 2024. (dalje: Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak) a na što je tužiteljica dana 22. travnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 1 na koji se tuženik nije nikada povratno očitovao. Umjesto očitovanja na podneseni Zahtjev za zaštitu prava 1, tuženik je pokrenuo proceduru otkazivanja ugovora o radu tužiteljici te je 13. svibnja 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, Klasa: 114- 01/24-01/0001, Urbroj: 2181-224-03-01/1-24-0005 (dalje: Odluka o otkazu) koju je tužiteljica zaprimila 22. svibnja 2024. Tuženik da je u svojim odlukama (Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak i Odluka o otkazu) odbio prevesti dosadašnji naziv radnog mjesta tužiteljice, Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditelj knjižnice (viši knjižničar), koeficijent 1,60, u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2, koeficijent 2,75, a što je tužiteljica tražila podnesenim Zahtjevom za ispravak od 27. ožujka 2024. i Zahtjevom za zaštitu prava od 22. travnja 2024. Također se navodi da je po dobivanju Odluke o otkazu tužiteljica potpisala novo ponuđeni ugovor o radu i uputila tuženiku dopis o prihvatu ponude kojim je istaknula kako i dalje pridržava pravo osporavanja pred sudom predmetne Odluke o otkazu i novopotpisanog ugovora o radu. Navodi da tužiteljica ovom tužbom traži da Naslovni sud utvrdi kako je tuženik pogrešno i protupravno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice i da se radno mjesto tužiteljice prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2, koeficijent 2,75, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama1 (dalje: ZPDSJS) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (dalje: Uredba). Tužiteljica da je Zahtjev za zaštitu prava podnijela 22. travnja 2024., tuženik da je isti zaprimio 29. travnja 2024. te se nije povratno očitovao. Slijedom navedenog da tužiteljica u zakonskom roku iz čl. 133. Zakona o radu podnosi ovu tužbu. Nadalje se navodi da je tužiteljica temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2001. obavljala poslove na radnom mjestu Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditelj knjižnice, s koeficijentom složenosti poslova 1,60. Opis poslova navedenog radnog mjesta da je detaljno naveden u Pravilniku o unutarnjem redu iz kojeg je razvidno kako tužiteljica vodi odnosno upravlja Knjižnicom tuženika. Nadalje, prema Pravilniku o unutarnjem redu, radno mjesto tužiteljice odgovara radnom mjestu Rukovoditelj pododsjeka u središnjoj službi – Voditelj Knjižnice. Nadalje, iz Pravilnika o unutarnjem redu ali i Statuta tuženika (čl. 30. i čl. 31.) da je vidljivo kako je Dekanat jedina ustrojstvena jedinica iznad ustrojstvene jedinice Knjižnice koje je tužiteljica voditeljica. Tuženik da je u svojim odlukama utvrdio kako temeljem nove Uredbe i tablice prevođenja tužiteljica može biti raspoređena na radno mjesto Viši knjižničar, interni naziv: Voditeljica Knjižnice, s koeficijentom 2,40. Slijedom navedenog, tuženik da je tužiteljici u ponuđenom Aneksu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 112-02/24-01/0001, Urbroj: 2181/224- 03-01/1-24-0140 preveo radno mjesto u radno mjesto Viši knjižničar, interni naziv:
Voditeljica Knjižnice, s koeficijentom 2,40. Naposljetku, tužiteljica je temeljem Odluke o otkazu dana 13. svibnja 2024. potpisala novo ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto Viši knjižničar, interni naziv: Voditeljica Knjižnice s koeficijentom 2,40. Nadalje se navodi da su čl. 9. Uredbe propisana rukovodeća radna mjesta treće razine od kojih je jedno i radno mjesto: 9.1.2. Voditelj ustrojstvene jedinice 2 (2,75). Ističe se da je Čl. 9. st. 4. Uredbe propisano: "Radno mjesto pod brojem 9.1.2. iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na vođenje niže razine unutarnje ustrojstvene jedinice unutar ustanove, iznad koje se nalazi jedna razina više ustrojstvene jedinice, a odnosi se i na ustrojstvene jedinice koje su tako razvrstane u tablici prevođenja koja je u prilogu ove Uredbe." Nadalje, kao iznimka od automatskog prevođenja sukladno tablici Uredbe i čl. 26. st. 1. Uredbe, u čl. 26. st. 2. Uredbe da je propisano: "Prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu." Nadalje se navodi da po uputi Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024. proizlazi da u slučaju prevođenja na rukovodeća radna mjesta ustanova mora imati sistematiziranu posebnu ustrojstvenu jedinicu. Kod prevođenja razine voditelja ustrojstvene jedinice bitno je voditi računa o razini obrazovanja kao uvjetu za radno mjesto i postojećoj hijerarhiji odnosno broju ustrojstvenih jedinica u postojećoj sistematizaciji radnih mjesta kako to je to navedeno u članku 9. stavcima 3. do 6. Uredbe. Na primjer, ako ustanova ispod prve najviše ustrojstvene jedinice ima samo odjele, voditelj te ustrojstvene jedinice (odjela) prevodi se kao 9.1.2. – Voditelj ustrojstvene jedinice 2. Dakle, slijedom svega navedenog, da je razvidno kako je tuženik trebao postupiti u skladu sa čl. 9. st. 4. Uredbe i citiranom Uputom nadležnog ministarstva i radno mjesto tužiteljice, a imajući u vidu Pravilnik o unutarnjem redu i Statut tuženika, prevesti na radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 (2,75). Tužiteljica ima rukovodeću poziciju i ulogu unutar Knjižnice iznad koje ustrojstvene jedinice se nalazi samo viša ustrojstvena jedinica – Dekanat, zadovoljava sve opće uvjete (visoka stručna sprema i 4 godine radnog iskustva) te se stoga u ovom slučaju prevođenja radnog mjesta primjenjuje čl. 9. st. 4. Uredbe. Nadalje se ističe da je prilikom prevođenja radnih mjesta relevantan ZPDSJS koji u čl. 34. propisuje: "Pri vrednovanju radnih mjesta u postupku prevođenja radnih mjesta nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, osim standardnih mjerila iz članka 9. ovoga Zakona, uzet će se u obzir i dosadašnji koeficijenti složenosti poslova, kao i stalni dodaci na plaću vezani uz radno mjesto odnosno rad u pojedinom državnom tijelu ili javnoj službi." Navodi se da Čl. 9. ZPDSJS-a kao standardna mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta da predviđa: a) kompetencije, b) složenost, c) odgovornost i utjecaj na donošenje odluka, d) suradnja i komunikacija, e) upravljanje i f) posebni uvjeti rada. Navodi se da je tuženik prilikom pogrešnog prevođenja radnog mjesta očito uzeo u obzir samo dosadašnji naziv i dosadašnji koeficijent radnog mjesta te radno mjesto automatski preveo sukladno tablici nove Uredbe. Međutim, da je tuženik propustio vrednovati radno mjesto tužiteljice propisanim standardnim mjerilima. Sukladno čl. 5. st. 4. Uredbe o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj i javnoj službi da je propisano da prilikom vrednovanja radnog mjesta je naglasak na gore navedenim standardnim mjerilima, dok da se pored toga u obzir uzimaju i dosadašnji koeficijenti i stalni dodaci na plaću, međutim da dosadašnji koeficijent nije jedini, a niti primaran faktor prilikom vrednovanja i prevođenja radnog mjesta. Slijedom svega navedenog, ističe se da je tuženik neispravno primijenio Uredbu i pogrešno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice, tužiteljica predlaže da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev da se utvrdi da ista ima pravo da tuženik sukladno odredbi članka 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/2023) dosadašnji naziv tužiteljičinog radnog mjesta prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom 2,75, te da se utvrdi da tužiteljica od 02.ožujka 2024.godine kod tuženika obavlja poslove voditelja ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom 2,75, te da se naloži tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se njeno radno mjesto prevesti u voditelj ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom 2,75.
2. U svom odgovoru na tužbu (list 137-138 spisa) tuženik predlaže tužbu tužiteljice odbaciti kao neblagovremenu te podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve iz razloga koji se daju u nastavku odgovora na tužbu. Navodi se da je predmet ovog parničnog postupka i tužbenog zahtjeva tužiteljice, a kako se to navodi u dijelu pod točkom 2. narativnog dijela tužbe, odluka dekanice tuženika koju je ista donijela povodom zahtjeva tužiteljice za ispravak pogrešnog i nepotpunog prevođenja njezinog radnog mjesta, odnosno Odluka pod oznakom klasa: 112-02/24-01/0001, ur. br.: 2181-224-03-01/1-24- 0140 od 02. travnja 2024., koju je tužiteljica primila, kako se to navodi u tužbi, 08. travnja 2024., a kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice od 27. ožujka 2024., za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditeljica Knjižnice (viši knjižničar), s koeficijentom 1,6 u : „Voditelj ustrojstvene jedinice 2 , s koeficijentom 2,75“. U konkretnom slučaju, da se radi o postupku prevođenja radnih mjesta u javnim službama sve prema odredbi čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN br. 155/2023 – dalje u tekstu: Zakon o plaćama) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN br. 22/2024 – dalje u tekstu: Uredba). Odredbom čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama, da je propisano: „Službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu.“ Ističe da je prijedlog prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće, tuženik uputio tužiteljici ponudom sklapanja Aneksa od ožujka 2024., na njezin postojeći Ugovor o radu od 01. studenog 2001., a kojim Aneksom je postojeće radno mjesto tužiteljice – Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditeljica knjižnice (viši knjižničar), s koeficijentom 1,6 prevedeno, sukladno Uredbi, u radno mjesto Viši knjižničar, interni naziv Voditeljica knjižnice, s koeficijentom za obračun plaće od 2,40. Tužiteljica da je prihvatila ponuđeni Aneks iz ožujka 2024., te da je u odnosu na učinjeno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće, a kako je to bila navedeno u ponudi – prijedlogu Aneksa, podnijela blagovremeno dana 27. ožujka 2024., zahtjev za ispravak. Prema mišljenju tuženika ovaj zahtjev za ispravak da ima značaj zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava iz odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/2022) jer pretpostavlja prethodno postojanje povrede prava radnika ( „ …… službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno …..“), koja povreda da se sastoji u pogrešnom prevođenju naziva radnog mjesta i s tim u vezi određivanju koeficijenta za obračun plaće. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za ispravak (zahtjevu za zaštitu povrijeđenog prava) tuženik je donio Odluku pod oznakom klasa: 112-02/24-01/0001, ur. br.: 2181-224-03-01/1-24-0140 od 02. travnja 2024., kojom je zahtjev za ispravak odbio kao neosnovan. Tužiteljica da je uredno, dana 08. travnja 2024., primila naprijed navedenu Odluku tuženika od 02. travnja 2024. te je u odnosu na istu ponovno podnijela zahtjev za zaštitu prava od 22. travnja 2024., predan tuženiku 23. travnja 2024., o kojem zahtjevu tuženik, a kako se to navodi i u tužbi, nije odlučivao jer da za to i nije imao valjanog pravnog osnova. Nadalje tuženik ističe da je tužba u ovom parničnom predmetu podnijeta dana 29. svibnja 2024., i to znatno po proteku roka iz odredbe čl. 133. st. 2. Zakona o radu u svezi s čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama, pa kako se radi o prekluzivnom roku, te se predlaže tužbu tužiteljice, kao neblagovremenu, odbaciti. Nadalje ističe da je pregledom tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrditi da je taj tužbeni zahtjev u dijelu pod točkama 1. i 2., postavljen kao deklaratorni, posljedica kojeg bi bila, pod uvjetom da je takav zahtjev dopušten i da ga sud prihvati, kondemnacija iz toč. 3. istog tužbenog zahtjeva odnosno nalog tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se njezino radno mjesto prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2, s koeficijentom za obračun plaće od 2,75. Tuženik da međutim smatra da u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev, a kako je isti postavljen u točkama 1. i 2. tužbenog zahtjeva tužiteljice, nije dopušten jer sud nije ovlašten svojom presudom vršiti prevođenje naziva radnih mjesta i određivati koeficijente za obračun plaće, što se upravo traži kroz utvrđenje iz točke 1. i 2. tužbenog zahtjeva tužiteljice. Sud je međutim ovlašten, a na to upućuje i odredba čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama, ispitivati i odlučivati o zakonitosti odluke poslodavca kojom je odbijen zahtjev radnika – službenika za ispravak, ovdje Odluke tuženika od 02. travnja 2024. , što se međutim i ne traži postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi. Navodi se da ukoliko sud ne bi prihvatio prigovor neblagovremenosti tužbe i nedopuštenosti tužbenih zahtjeva tužiteljice, tuženik predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan budući je prevođenje naziva radnog mjesta na kojem je radila i radi tužiteljica te s tim u svezi određivanje novog koeficijenta za obračun plaće iste, proveden sukladno Zakonu o plaćama i sukladno važećoj Uredbi. Tuženik nadalje navodi da je nesporno, a kako se to navodi i u tužbi, da je tužiteljica imala s tuženikom sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. studenog 2001. te da je kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditeljica knjižnice (viši knjižničar), s koeficijentom 1,6 – radno mjesto I. vrste, sve s opisom poslova kako je dan u Izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu od 16. prosinaca 2009., koji je stupio na snagu 23. prosinca 2009. uz izmjene istog Pravilnika i od 14. rujna 2018. Suprotno navodima tužiteljice iz narativnog dijela tužbe, tuženik da je prevođenje naziva njezinog radnog mjesta u novi naziv s novim koeficijentom za obračun plaće, proveo sukladno Zakonu o plaćama i sukladno Uredbi, imajući kod toga u vidu opis poslova radnog mjesta tužiteljice, stručne uvjete potrebne za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta, dotadašnji utvrđeni koeficijent složenosti poslova tog radnog mjesta, posebno i organizacijski ustroj tuženika. Radno mjesto tužiteljice, a kada je u pitanju odredba čl. 9. st.1. Uredbe – Rukovodeća radna mjesta treće razine, na koju odredbu se tužiteljica poziva u tužbi, da bi bilo moguće prevesti isključivo u rukovodeće radno mjesto treće razine – 9.1.4., voditelj ustrojstvene jedinice 4, koeficijent 2,20, platni razred 8, sve opisano i u st. 6. istog članka Uredbe, kao radno mjesto koje se odnosi na vođenje najniže razine unutarnje ustrojstvene jedinice unutar ustanove, a odnosi se i na ustrojstvene jedinice koje su tako razvrstane u tablici prevođenja koja je prilog Uredbe. Naime pregledom Tablice br. 1. Opća radna mjesta, Priloga Uredbe – prema čl. 25. sastavni dio Uredbe, da je za utvrditi da se ranija radna mjesta: voditelj odjeljka, voditelj referade i voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica prevode u radno mjesto: voditelj ustrojstvene jedinice 4, s koeficijentom 2,20 što bi sve svakako bilo nepovoljnije za tužiteljicu da je ovo prevođenje učinjeno kroz primjenu odredbe čl. 9. Uredbe. Naime, pregledom iste Tablice br. 1. Opća radna mjesta, ističe se da je za utvrditi je da se u radna mjesta Voditelj ustrojstvene jedinice 2, s koeficijentom 2,75 prevode ranija radna mjesta rukovoditelj (načelnik) službe /odjela za unutarnju reviziju (raniji koeficijent 2,134) i radna mjesta rukovoditelj (načelnik) odjela u središnjem uredu ili službi (raniji koeficijent 1,94), a što nedvojbeno da nije bilo ranije radno mjesto tužiteljice, ni po organizacijskom ustroju, ni po opisu poslova ni po koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta, pa da su iz ovog razloga i svi zahtjevi tužiteljice izneseni u tom pogledu neosnovani. Utoliko da je prevođenje naziva i koeficijenta za obračun plaće tužiteljice izvršeno kroz primjenu Tablice br. 7. – radna mjesta u ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, ranije radno mjesto viši knjižničar s koeficijentom 1,6 prevedeno je u radno mjesto viši knjižničar s novim koeficijentom za obračun plaće od 2,40 (identično je određeno i u Tablici br. 30. – radna mjesta u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici). Ističe se da je tuženik , postupajući prema odredbi čl. 36. st. 5. Zakona o plaćama u svezi s čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 123. Zakona o radu, budući tužiteljica nije prihvatila ponudu tuženika za izmjenu njezinog ugovora o radu, kako je ta ponuda bila sadržana u prijedlogu Aneksa iz ožujka 2024., pa ni poslije donošenja Odluke dekanice tuženika od 02. travnja 2024. kojom je odbijen njezin zahtjev za ispravak prevođenja, donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, oznake klasa: 114-01/24- 01/0001, ur. br.: 2181-224-03-01/1-24-0005 od 13. svibnja 2024. kojom je otkazan tužiteljičin ugovor o radu ur. br. 610/01 od 01. studenog 2001. te joj je istovremeno ponuđen izmijenjeni ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta kako je isto prevedeno po tuženiku odnosno za obavljanje poslova radnog mjesta Viši knjižničar, interni naziv voditelj Knjižnice, s koeficijentom za obračun plaće od 2,40, koji izmijenjeni Ugovor (Aneks) je tužiteljica i potpisala. Tužiteljica da je, sukladno svom dopisu od 20. svibnja 2024. i sukladno odredbi čl. 123. st. 2. Zakona o radu, podnijela poslodavcu - tuženiku, dana 27. svibnja 2024., zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava protiv Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima 13. svibnja 2024., o kojem zahtjevu tuženik nije odlučivao. Tuženik ističe da nema saznanje da bi tužiteljica, sukladno odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o radu, pobijala predmetnu Odluku o otkazu, tužbom pred nadležnim sudom. Ukoliko to nije učinila da proizlazi da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2024. (Aneks) za obavljanje poslova radnog mjesta I. vrste, Viši knjižničar, interni naziv voditeljica Knjižnice, s koeficijentom za obračun plaće od 2,40 sve dakle poslije donošenja Odluke tuženika pod oznakom klasa: klasa: 112-02/24-01/0001, ur. br.: 2181-224-03-01/1-24-0140 od 02. travnja 2024., kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice od 27. ožujka 2024., za ispravak prevođenja naziva i koeficijenta složenosti njezinog radnog mjesta, pa da bi dakle i iz ovog razloga tužbeni zahtjev tužiteljice bio u cijelosti neosnovan. Prema naprijed iznesenom tuženik ističe da je postupak prevođenja naziva radnog mjesta tužiteljice uz utvrđenje novog koeficijenta za obračun plaće iste, proveo valjano i zakonito poštujući sve odredbe kako Zakon o plaćama tako i važeću Uredbu, pa su i svi prigovori tužiteljice izneseni u tom pogledu neosnovani. Predlaže se utoliko tužbu tužiteljice odbaciti te podredno odbiti tužbeni zahtjev iste kao neosnovan uz obvezu naknade troškova parničnog postupka tuženiku.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom: Zahtjeva za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova od 27.03.2024. (list 8-9 spisa); dopisa Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Ministarstvu znanosti i obrazovanja od 21.03.2024. (list 10-11 spisa); e-mail korespondencije (list 13-19 spisa); Odluke o odbijanju zahtjeva MJV za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova od 2.04.2024. (list 20-21 spisa); Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 22.04.2024. (list 22-26 spisa); dopisa tužiteljice tuženiku od 20.05.2024. (list 28 spisa); dostavnice od 13.05.2024. (list 29 spisa); Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 13.05.2024. (list 30-31 spisa); aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.05.2024. (list 32-33 spisa); ispis evidentiranog kretanja poštanske pošiljke HP d.d. (list 34-42 spisa); Izmjena i dopuna Pravilnika o unutarnjem redu od 16.12.2009. (list 44-58 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o unutarnjem redu - studeni 2017. (list 59-61 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o unutarnjem redu - rujan 2018. (list 62-65 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o unutarnjem redu siječanj 2024. (list 66-72 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o unutarnjem redu sa sjednice od 8. i 13.03.2024. (list 73-76 spisa); Statuta Sveučilišta u Splitu, Umjetničke akademije – Split, rujan 2023. (list 77-133 spisa); Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme – ožujak 2024. (list 143-144 spisa); Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.11.2001. (list 153-154 spisa); Zahtjeva za zaštitu prava MJV od 27.05.2024. (list 160 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 188-189 spisa) te je pregledana sudska praksa dostavljena u spis.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u predmetnoj pravnoj stvari je nepravovremen.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da tužiteljica od dana 02.ožujka 2024.godine ima pravo da tuženik sukladno članku 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/2023) dosadašnji naziv njenog radnog mjesta voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica –voditelja knjižnice prevede u radno mjesto voditelja ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom 2,75, te da se utvrdi da isti od 02.03.2024.godine pa nadalje kod tuženika obavlja poslove voditelja ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom 2,75, kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom od 2,75.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica sukladno odredbi članka 36.stavka 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/23) budući je smatrala da joj je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće zatražila ispravak navedenog zahtjevom za ispravak od 27.ožujka 2024.godine (list 8-9 spisa). Navedenom odredbom članka 36. stavaka 6. navedenog Zakona je ujedno propisano da ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu. Također među strankama nije sporno da je tuženik odlukom od 02.travnja 2024.godine odbio zahtjev tužiteljice za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova od 27.ožujka 2024.godine kao neosnovan, a što je i razvidno iz pregledane odluke od 02.travnja 2024.godine (list 20-21 spisa). Nije sporna među strankama ni činjenica da je tužiteljica navedenu odluku tuženika od 02.travnja 2024.godine zaprimila 08.travnja 2024.godine.Iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 22.travnja 2024.godine (list 22-24 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica 22.travnja 2024.godine putem Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja podnijela zahtjev zaštitu prava radnika protiv spomenute odluke tuženika kao poslodavca od 02.travnja 2024.godine, a koju je zaprimila 08.travnja 2024.godine, te kojom je tuženik-poslodavac odbio zahtjev tužiteljice za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova od 27.ožujka 2024.godine kao neosnovan. Navedeni zahtjev za zaštitu prava radnika od 22.travnja 2024.godine tuženik je zaprimio neposredno putem svog protokola 23.travnja 2024.godine, a što je razvidno iz pečata na zahtjevu za zaštitu prava radnika (list 22-24 spisa). Među strankama u ovom postupku nije sporno da se tuženik nije očitovao na navedeni zahtjev za zaštitu prava radnika od 22.travnja 2024. Također nije sporno, a što proizlazi i iz pregledanog dopisa tužiteljice tuženiku te dostavnice (list 28-29 spisa) da je tužiteljica dana 13.svibnja 2024.godine zaprimila od tuženika odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, te aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te je ista potvrdila prihvat ponuđenog aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a ujedno je istakla da pred nadležnim sudom pridržava pravo osporavanja navedenog aneksa ugovora o radu te odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 13. svibnja 2024.godine. Iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 13.svibnja 2024.godine (list 30-31 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici ovom odlukom otkazan ugovor o radu br. 610/01 sklopljen 01.studenog 2001.godine, a temeljem kojeg je radila na radnom mjestu voditeljice ostalih ustrojstvenih jedinica-voditeljice knjižnice sa pripadajućim koeficijentom 1.406, te joj je istom odlukom ponuđeno sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta viši knjižničar, internog naziva: voditelj knjižnice sa pripadajućim koeficijentom složenosti poslova 2,40 počevši od 01.ožujka 2024.godine na neodređeno vrijeme. Nije sporno da je tužiteljica prihvatila navedeno ponuđeno radno mjesto budući to nedvojbeno proizlazi iz njenog očitovanja (list 28 spisa) iz kojeg je razvidno da je prihvatila ponuđeni aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Iz pregledanog aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.svibnja 2024.godine (list 32-33 spisa) proizlazi da je tužiteljičino ranije radno mjesto voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica-voditelj knjižnice/viši knjižničar sukladno citiranoj Uredbi prevedeno u radno mjesto viši knjižničar, interni naziv: voditeljica knjižnice. Također nije dvojbeno, a što proizlazi i iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava od 27.svibnja 2024.godine (list 160 spisa) da je tužiteljica podnijela i zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke o otkazu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu.
7. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom vođen prvostupanjski postupak u kojem su pregledane sve navedene isprave te u kojem je saslušana tužiteljica te je bila donesena prvostupanjska presuda Pr-361/2024-13 od 17.ožujka 2025.godine (list 193-209 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom brodu Gž R-44/2025-3 od 25.lipnja 2025.godine (list 222-227 spisa), te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno postupanje. Drugostupanjski sud je u svojoj odluci zauzeo stav da sud u ponovljenom postupku mora ponovno ispitati da li je tužba tužiteljice u predmetnoj pravnoj stvari pravovremena te da prvostupanjski sud mora utvrditi u tom smislu u kojem je roku tužiteljica bila dužna podnijeti tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, od kada teče taj rok te da mora razjasniti činjenicu da li zahtjev za ispravak iz članka 36.stavka 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/2023) ima značaj zahtjeva za zaštitu prava te potom donijeti novu odluku.
8. Temeljem odredbe članka 36.stavka 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN''155/2023- u daljnjem tekstu Zakona o plaćama) propisano je da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegovog zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može zatražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Opći propis je u navedenom smislu Zakon o radu. Odredbom članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
9. U navedenom smislu potrebno je istaći da zahtjev za ispravak nema značaj zahtjeva za zaštitu prava već zahtjev za ispravak predstavlja posebni institut kojeg je moguće podnijeti sukladno onome što je propisano citiranom odredbom članka 36.stavka 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama te predstavlja posebni, prethodni institut koji omogućava korekciju prevođenja prema zakonom propisanim uvjetima. Upravo iz tog razloga je i propisano navedenom odredbom članka 36.stavka 6. Zakona o plaćama da se nakon odbijanja ispravka može tražiti sudska zaštita sukladno općem propisu o radu. Zahtjev za ispravak je u tom smislu poseban institut propisan odredbom članka 36.stavka 6. navedenog Zakona o plaćama, dok je zahtjev za zaštitu prava radnika poseban institut propisan odredbama članka 133.stavka 1. i 2. ZR-a. Odredbe članka 133.stavka 1. i 2. ZR-a podrazumijevaju u zakonskom smislu da radnik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred sudom samo ukoliko je poslodavcu podnio navedeni zahtjev za zaštitu prava radnika iz članka 133.stavka 1. ZR-a. Iznimka postoji samo u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a kad radnik ne mora podnijeti zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava prije pokretanja sudskog postupka. (članak 133.stavak 3. ZR-a). Međutim, navedena iznimka propisana člankom 133.stavkom 3. ZR-a se ne odnosi na predmetni postupak budući se u ovom postupku ne radi o postupku naknade štete niti o postupku potraživanja novčanog potraživanja iz radnog odnosa. U navedenom smislu je tužiteljica prije pokretanja ovog postupka morala podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika sukladno odredbi članka 133.stavka 1. i 2. ZR-a. U predmetnom slučaju tužiteljičino pravo je povrijeđeno odlukom tuženika od 02.travnja 2024.godine o odbijanju njenog zahtjeva za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova od 27.03.2024.godine kao neosnovan, a što i proizlazi iz pregledane odluke od 02.04.2024.godine (list 20-21 spisa), a za koju stranke ne osporavaju u postupku da je tužiteljica istu zaprimila 08.travnja 2024.godine. Sukladno onome što je propisano citiranom odredbom članka 133.stavka 1. ZR-a tužiteljica je trebala u roku od 15 dana od dostave navedene odluke od 02.04.2024.godine zahtijevati od tuženika kao poslodavca ostvarenje svog prava na ispravak. Obzirom da je tužiteljica nesporno zaprimila citiranu odluku kojom je odbijen njen zahtjev za ispravak 08.04.2024.godine istoj navedeni rok od 15 dana iz članka 133.stavka 1. ZR-a za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava je počeo teći 09.stravnja 2024.godine, a isti istječe 23.04.2024.godine. Tužiteljica je pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava u roku iz članka 133.stavka 1. ZR-a budući je navedeni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa sastavila dana 22.travnja 2024.godine, a predala ga je tuženiku-poslodavcu putem protokola 23.04.2024.godine, a što je bio zadnji, petnaesti dan navedenog roka, a što je razvidno iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 22.travnja 2024.godine predanog tuženiku 23.04.2024.godine (list 22-24 spisa). U tom smislu tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika u zakonskom roku iz citirane odredbe članka 133.stavka 1. ZR- a. Međutim, tužiteljica nije podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari u zakonskom roku iz članka 133.stavka 2. ZR-a. Naime, sukladno onome što je propisano citiranom odredbom članka 133.stavka 2. ZR-a obzirom da među strankama nije sporno da tuženik-poslodavac nije odgovorio na zahtjev tužiteljice za zaštitu prava radnika u roku od 15 dana od primitka istog, a kojeg je zaprimio putem svog protokola 23.04.2024.godine te samim time nije udovoljio zahtjevu tužiteljice kao radnice, ista je trebala po proteku 15 dana od neudovoljenja zahtjevu tužiteljice u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužiteljica navedeno nije uradila u roku iz članka 133.stavka 2. ZR-a. Naime, tuženik-poslodavac je trebao odgovoriti na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava radnika u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljičinog zahtjeva za zaštitu prava. Budući je tuženik primio putem protokola 23.04.2024.godine tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, te je na njega trebao odgovoriti najkasnije do 08.05.2024.godine (imao je 15 dana za odgovor), budući je taj rok istekao a da tuženik nije odgovorio na navedeni zahtjev niti je udovoljio zahtjevu tužiteljice, tužiteljica je po isteku ovog roka u daljnjem roku od 15 dana trebala podnijeti ovom sudu tužbu za zaštitu svog prava. Početak roka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari od strane tužiteljice je bio u tom smislu od 09.05.2024.godine, a zadnji dan roka za podnošenje tužbe je bio 23.05.2024.godine. Tužiteljica je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari u tom smislu podnijela izvan zakonskog roka budući je istu podnijela 29.05.2024.godine. Budući je tužba podnesena 29.05.2024.godine, te budući je ista podnesena izvan roka propisanog odredbom članka 133.stavka 2. ZR-a tužiteljica je prekludirana u ostvarivanju pravne zaštite u predmetnoj pravnoj stvari slijedom čega je trebalo odbaciti tužbu u predmetnoj pravnoj stvari kao nepravovremenu, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Također je potrebno istaći da je zahtjev za zaštitu prava kojeg je tužiteljica podnijela tuženiku kao poslodavcu dana 27.svibnja 2024.godine (list 160 spisa) upotpunosti irelevantan za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari i ne može biti od nikakvog utjecaja na ocjenu pravovremenosti podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, iz sadržaja pregledanog zahtjeva za zaštitu prava od 27.svibnja 2024.godine (list 160 spisa) je razvidno da je tužiteljica taj zahtjev podnijela protiv odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a vezano za odluku o otkazu koju je zaprimila 13.svibnja 2024.godine. Međutim, tužiteljica u predmetnoj pravnoj stvari u ovom postupku ne traži da se utvrdi da je otkaz nedopušten već traži utvrđenja vezana za prevođenje radnog mjesta pa u tom smislu navedeni zahtjev za zaštitu prava radnika od 27.svibnja 2024.godine ne odnosi se na ovaj postupak i samim time je irelevantan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari i ocjenu da li je tužba tužiteljice pravodobna. Sud je ocijenio u ovom postupku iz pregledanih isprava u ovom spisu da je tužba tužiteljice nepravodobna uzimajući u obzir zahtjev za zaštitu prava predan tuženiku 23.04.2024.godine, a koji zahtjev je tužiteljica predala tuženiku putem Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (list 22-24 spisa), te koji zahtjev je vezan za potraživanja tužiteljice u ovom postupku, te sukladno tome tuženikovu odluku od 02.04.2024.godine koju je tužiteljica zaprimila 08.04.2024.godine, a kojom je odbijen njen zahtjev za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova kao neosnovan, a nepravodobnost je nastupila iz razloga što premda je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela u zakonskom roku, tužiteljica nije podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari u zakonskom roku iz članka 133.stavka 2. ZR-a. Ovaj sud u ponovljenom postupku nije analizirao iskaz tužiteljice budući je isti analizom navedenih relevantnih isprava za ocjenu pravodobnosti tužbe utvrdio da je tužba tužiteljice podnesena u ovom predmetu izvan roka te da je tužiteljica u tom smislu prekludirana u svom pravu da traži zaštitu svog prava u ovom postupku, te u tom smislu nije trebalo analizirati iskaz tužiteljice i ulaziti u meritum stvari.
10. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, posebice isprava bitnih za ocjenu utvrđivanja da li je tužba podnesena u zakonskom roku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odbačena je tužba u predmetnoj pravnoj stvari zbog nepravovremenosti.
11. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, budući je tužiteljica u cijelosti izgubila ovu parnicu jer je tužba odbačena ista je dužna tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U tom smislu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) tuženika pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 500,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 125,00 Eur-a ukupno iznosi 625,00 Eur-a, a koji iznos je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu,30.siječnja 2026.godine
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužiteljici – po punomoćniku
2/ tuženiku-po punomoćnicama
