Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-317/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu prvotužitelja ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Dušanki Kuharić, odvjetnici iz Ludbrega, protiv tuženika DDM Invest III AG, sa sjedištem na adresi [adresa], Ch-6340 Waar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod reg. br. Che- 115.238.947, OIB:42497989050, (istovjetan sa: DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, LANDIS + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska), zastupan po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dušanke Kuharić, odvjetnice iz Koprivnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a odluke objavljene dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Varaždinu, određena rješenjem poslovni broj 17 Ovr- 31/2021 od 12. travnja 2021. nedopuštenom, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja DDM Invest IIIAG, sa sjedištem na adresi [adresa], Ch-6340 Waar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod reg. br. Che-115.238.947, OIB: 42497989050 (istovjetan sa: DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, LANDIS + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska), prema I-ovršeniku ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate zakonske zatezne kamate na glavnično potraživanje u iznosu od 14.933,35 EUR (četrnaesttisućadevetstotridesettrieura i tridesetpetcenta), po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, obračunatu po stopi određenoj po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), tekućom od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. (čl.29. ZOO-a Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), obračunatim po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015., do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te radi naplate zakonske zatezne kamate na novčanu tražbinu u iznosu od 3.650,00 EUR (tritisućešestopedeseteura), po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, koje na taj iznos teku od 15. siječnja 2020., do isplate, po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, ovrhom na nekretninama u suvlasništvu tužitelja NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u ¼ dijela od cijelih nekretnina, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] - kuća br 20 i dvorište u [adresa] sa 203 čhv čkbr. [katastarska čestica] - vrt u [adresa] sa 287 čhv čkbr. [katastarska čestica] - livada u [adresa] sa 238 čhv čkbr. [katastarska čestica] - oranica u [adresa] sa 385 čhv.

II. Proglašava se ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Varaždinu, određena rješenjem posl. br. 17 Ovr- 31/2021 od 12.04.2021. nedopuštenom, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja DDM Invest III AG, sa sjedištem na adresi [adresa], Ch-6340 Waar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod reg. br. Che-115.238.947, OIB: 42497989050 (istovjetan sa: DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, LANDIS + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska), prema II-ovršenici ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate zakonske zatezne kamate na glavnično potraživanje u iznosu od 14.933,35 EUR (četrnaesttisućadevetstotridesettrieura i tridesetpetcenta), po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, obračunatu po stopi određenoj po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), tekućom od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. (čl.29. ZOO-a Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), obračunatim po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015., do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, zatim radi naplate iznosa od 3.650,00 eura (tritisućešestopedeseteura), u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. siječnja 2020., do isplate, po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, ovrhom na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u ¼ dijela od cijelih nekretnina, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] - kuća br 20 i dvorište u [adresa] sa 203 čhv, čkbr. [katastarska čestica] - vrt u [adresa] sa 287 čhv čkbr. [katastarska čestica] - livada u [adresa] sa 238 čhv, čkbr. [katastarska čestica] - oranica u [adresa] sa 385 čhv.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem prvotužitelj NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-2 od 12. travnja 2021. na nekretninama u suvlasništvu tužitelja NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u ¼ dijela od cijelih nekretnina, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] - kuća br 20 i dvorište u [adresa] sa 203 čhv čkbr. [katastarska čestica] - vrt u [adresa] sa 287 čhv čkbr. [katastarska čestica] - livada u [adresa] sa 238 čhv čkbr. [katastarska čestica] - oranica u [adresa] sa 385 čhv radi naplate novčane tražbine tuženika DDM Invest III AG, sa sjedištem na adresi [adresa], Ch-6340 Waar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod reg. br. Che- 115.238.947, OIB:42497989050, (istovjetan sa: DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, LANDIS + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska), s osnove troška ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem drugotužiteljica ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-2 od 12. travnja 2021. na nekretninama u suvlasništvu drugotužiteljice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ¼ dijela od cijelih nekretnina, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] - kuća br 20 i dvorište u [adresa] sa 203 čhv čkbr. [katastarska čestica] - vrt u [adresa] sa 287 čhv čkbr. [katastarska čestica] - livada u [adresa] sa 238 čhv čkbr. [katastarska čestica] - oranica u [adresa] sa 385 čhv radi naplate novčane tražbine tuženika DDM Invest III AG, sa sjedištem na adresi [adresa], Ch-6340 Waar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod reg. br. Che- 115.238.947, OIB:42497989050, (istovjetan sa: DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, LANDIS + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska), s osnova glavnice u iznosu od 14.933,35 eura

(četrnaesttisućadevetstotridesettrieura i tridesetpetcenta), u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te radi naplate troška ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

V. Nalaže se tuženiku DDM Invest III AG, sa sjedištem na adresi [adresa], Ch-6340 Waar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu [adresa] pod reg. br. Che-115.238.947, OIB: 42497989050 (istovjetan sa: DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, LANDIS + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska) da prvotužitelju ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.390,11 eura (dvijetisućetristodevedeseteura i jedanaestcenta) zajedno sa zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 31. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev prvotužitelja ČS za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku DDM Invest III AG, sa sjedištem na adresi [adresa], Ch-6340 Waar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu [adresa] pod reg. br. Che-115.238.947, OIB: 42497989050 (istovjetan sa: DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, LANDIS + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska) da drugotužtieljici ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.860,46 eura (tisućuosamstošezdeseteura i četrdesetšestcenta) zajedno sa zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 31. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev drugotužitelja ŽS za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev za naknadu troškova tuženika u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 8. prosinca 2021. podnijeli Općinskom sudu u Varaždinu tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj navodi da su zaključkom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-10 od 7. prosinca 2021. upućeni da pokrenu parnicu protiv tuženika DDM Invest III AG zbog proglašenja da je nedopuštena ovrha koja se protiv tužitelja provodi na nekretninama, a koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-2 od 12. travnja 2021. i to prvotužitelj NS zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. – dalje u tekstu OZ), a drugotužiteljica ŽS zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a.

1.1. Tužitelji navode da je ovrha određena radi naplate novčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja, koja novčana tražbina se temelji na ovršnoj ispravi – Ugovoru o dugoročnom kreditu iz kreditnog programa HBOR-a pod nazivom „Program kreditiranja utemeljenja poduzetništva u Hrvatskoj i zajedničkog programa SR Njemačka - RH“ od 2. srpnja 1998. godine, koji Ugovor je solemniziran dana 21. listopada 1998. godine, po javnom bilježniku Melaniji Duić, iz Varaždina, poslovni br. OU-561/98-1, a na isti je javni bilježnik stavio potvrdu ovršnosti na dan 31. prosinca 2002. godine, (u daljnjem tekstu: Ugovor o dugoročnom kreditu), temeljem koje ovršne isprave je ovrha i određena. Tužitelji navode da je radi osiguranja novčane tražbine iz ovršne isprave, između ostalog, upisana hipoteka na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zemljišne knjige zk. odjela Ludbreg i to rješenjem zk. odjela Ludbreg poslovni broj Z- 1200/98.

1.2. Tužitelji navode da dospjela tražbina tuženika iz prijedloga za ovrhu na dan 14. siječnja 2020. iznosi 134.797,36 eur, od čega glavnična tražbina iznosi 14.933,35 eur, a dospjele kamate iznose 116.214,01 eur, sve obračunato u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

1.3. Tužitelji ističu da je radi naplate potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu pred Općinskim sudom u Ludbregu pod poslovnim brojem Ovr-871/03, vođen ovršni postupak po prijedlogu ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb (pravnom slijedniku prvotnog kreditora Varaždinska banka d.d. Varaždin), između ostalog, na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tada u vlasništvu ovršenika PS, čiji pravni slijednik je Općina Martijanec, i ovršenika ČS. Tužitelji navode da je rješenjem Općinskog suda u Ludbregu, poslovni broj Ovr-871/03-55 od 15. svibnja 2008., koje rješenje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr- 871/03-56 od 27. lipnja 2008. godine, obustavljena ovrha u tom ovršnom predmetu, a rješenje o obustavi ovrhe postalo je pravomoćno 28. svibnja 2008.

1.4. Tužitelji navode da nakon obustave ovršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Ludbregu pod poslovnim brojem Ovr-871/03 više nije vođen ovršni postupak radi naplate potraživanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu sve do pokretanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem Ovr-31/2021. Stoga tužitelji smatraju da je nastupila zastara potraživanja zatezne kamate iz Ugovora o dugoročnom kreditu, kao ovršne isprave, sve sukladno čl. 222. st. 2. ZOO/05. Iz navedenog razloga oba tužitelja, kao ovršenici, predlažu da se proglasi nedopuštenom ovrha na njihovim suvlasničkim dijelovima nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zbog nastupa zastare potraživanja tuženika, kao ovrhovoditelja.

1.5. Osim toga drugotužiteljica ŽS predlaže proglašenje ovrhe nedopuštenom na njezinom suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz razloga jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv drugotužiteljice ŽS, kao ovršenice, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.

1.6. Drugotužiteljica ŽS ističe da je u ovršnom postupku Općinskog suda u Ludbregu koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-871/2003 rješenjem od 20. listopada 2005. upućena da kao treća osoba pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u tom predmetu nedopuštenom. Drugotužiteljica ŽS navodi da je parnicu i pokrenula te da je Općinski sud u Ludbregu donio presudu poslovni broj P-209/05 od 14. travnja 2006. kojom je ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Ludbregu, br. Ovr-871/03 proglašena nedopuštenom, između ostalog, u odnosu na polovicu suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ČS, koji je iznosio ½ dijela cijele nekretnine, odnosno da je ovrha proglašena nedopuštenom u odnosu na ¼ dijela cijele nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tom dijelu prvostupanjska presuda je postala pravomoćna. Drugotužiteljica ŽS navodi da je temeljem navedene pravomoćne presude ishodila uknjižbu prava vlasništva sa imena ranijeg vlasnika ČS u svoje ime o kojoj uknjižbi je odlučeno rješenjem zk. odjela Ludbreg pod brojem Z-1655/07.

1.7. Stoga drugotužiteljica ŽS osporava da tuženik, kao ovrhovoditelj, ima pravo u ovršnom postupku Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021 svoju tražbinu namiriti ovrhom na suvlasničkom dijelu drugotužiteljice ŽS budući da je u odnosu na taj suvlasnički dio ovrha ranije proglašena nedopuštenom presudom Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05 od 14. travnja 2006.

1.8. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da sud proglasi ovrhu nedopuštenom, i to prvotužitelj NS u odnosu na tražbinu tuženika s osnova zatezne kamate i troškova postupka, a drugotužiteljica ŽS da se ovrha proglasi nedopuštenom u odnosu na njezin suvlasnički dio nekretnine u cijelosti.

2. Tužba je dostavljena na odgovor tuženiku koji je dao pravovremeni odgovor na tužbu kojim je u cijelosti osporio osnovanost tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik je osporio da je nastupila zastara potraživanja.

2.2. Tuženik je osobito osporio navode drugotužiteljice ŽS o tome da je ovrha na njezinom suvlasničkom dijelu nedopuštena navodeći da zalog prati nekretninu te da je nositelj prava zaloga, u ovom slučaju tuženi, ovlašten pokrenuti postupak unovčena zaloga protiv svakodobnog vlasnika nekretnine.

3. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. Općinski sud u Koprivnici određen je kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

4. Presudom ovoga suda poslovni broj P-96/2023-25 od 8. siječnja 2024. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te je povodom žalbe tužitelja navedena presuda ukinuta i predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-126/2024-3 od 24. listopada 2025. uz uputu ovome sudu da u ponovnom postupku otkloni bitne povrede parničnog postupka, da detaljno i argumentirano obrazloži svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a osobito da detaljno obrazloži pitanje zastare kamata kao i pitanje zastare cjelokupne tražbine.

5. Tužitelji su u tijeku postupka predložili da se izvede dokaz uvidom u isprave u spisu, te da se radi uvida priklopi spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 31/2021, spis Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03, spis Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/2025 te spis Općinskog suda u Ludbregu posl.br. Z-1655/07.

5.1. Tuženik je u tijeku postupka predložio da se izvede dokaz uvidom u isprave u spisu, te da se pribave na uvid svi spisi koje je pravni prednik tuženika vodio protiv tužitelja, kao ovršenika.

5.2. Tuženik nije specificirao poslovne brojeve spisa za koje predlaže da se izvrši uvid u iste pa je sud izvršio uvid u spis Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr- 871/03, za koji se prema podacima u spisu jedino može zaključiti da je vođen radi naplate potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu.

6. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je pred Općinskim sudom u Varaždinu u tijeku bio ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-31/2021 u kojem je tuženik, kao ovrhovoditelj, pokrenuo ovrhu na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], protiv tužitelja, kao ovršenika i suvlasnika te nekretnine, i to temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, kao ovršne isprave.

6.1. Između tužitelja i tuženika je sporno je li nastupila zastara potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu, kao ovršne isprave, te je li tuženik ovlašten pokrenuti ovrhu na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] drugotužiteljice ŽS budući da je ovrha koja je ranije vođena na tom suvlasničkom dijelu u ovršnom spisu Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr- 871/03 pravomoćno proglašena nedopuštenom presudom Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05-12 od 14. travnja 2006.

7. U svrhu utvrđenja odlučnih činjenica pročitani su rješenje Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03-56 od 27. lipnja 2008. (str. 11-12), presudu Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05-12 od 14. travnja 2006. (str. 13- 18), presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1356/06-2 od 3. siječnja 2007. (str. 19-24), rješenje Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03-55 od 15. svibnja 2008. (str. 25-26), prijedlog za uknjižbu sa rješenjem o uknjižbi zemljišnoknjižnog odjela Ludbreg poslovni broj Z-1655/07 (str. 27-29), izvadak iz zemljišne knjige (str. 30), presliku spisa Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021, presliku OS u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03 i preslika spisa Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/2005.

7.1. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za uvid u zemljišnoknjižni predmet poslovni broj Z-1655/07 s obzirom da se odlučne okolnosti vezano uz upis prava vlasništva drugotužiteljice ŽS (pravni osnov upisa, vrijeme podnošenja prijedloga za upis) može utvrditi temeljem prijedloga za upis i rješenja o upisu iz tog zemljišnoknjižnog predmeta koje su tužitelji dostavili u prilogu tužbe.

8. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen 2. srpnja 1998. između Varaždinske banke d.d., kao kreditora i društva EKOKOR d.o.o., kao korisnika kredita, te da je tim Ugovorom korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 994.000,00 kn, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 273.663,00 DEM, radi financiranja nabave opreme uz kamatnu stopu od 7% na rok od 8 godina te da su radi osiguranja potraživanja kreditora po tom Ugovoru, hipotekarni dužnici LS i NS dopustili upis zaloga na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da taj Ugovor u čl. 10. sadrži ovršnu klauzulu kojim hipotekarni dužnici dozvoljavaju kreditoru da na temelju tog Ugovora može neposredno tražiti ovrhu na založenim nekretninama radi naplate osigurane tražbine po njezinoj dospjelosti.

9.1. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu nadalje je utvrđeno da je isti solemniziran dana 21. listopada 1998. po javnom bilježniku Melaniji Duić iz Varaždina pod brojem OU-561/98-1 te da je javni bilježnik stavio potvrdu ovršnosti sa danom 31. prosinca 2002.

10. Uvidom u spis Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03 utvrđeno je da je ovrhovoditelj Varaždinska banka d.d. temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, kao ovršne isprave, radi naplate potraživanja iz tog Ugovora, dana 20. listopada 2003. pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3025 k. o. [katastarska općina] i 1777 k. o. [katastarska općina], a da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u to vrijeme bila upisana kao suvlasništvo PS u dijelu ½ i ČS u dijelu ½.

10.1. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-871/03-4 od 29. listopada 2003. prijedlog za ovrhu usvojen u cijelosti te je određena ovrha na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3025 k. o. [katastarska općina] i 1777 k. o. [katastarska općina], radi namirenja potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu.

10.2. Nadalje je utvrđeno da je drugotužiteljica ŽS u tom predmetu dana 2. veljače 2005. podnijela prigovor treće osobe, između ostalog, u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem navodi da polovica suvlasničkog dijela te nekretnine ČS (dakle ¼ cijele nekretnine) predstavlja bračnu stečevinu ŽS jer je NS suvlasnički dio te nekretnine kupio od svoje majke, HS, novčanim sredstvima zarađenim i stečenim tijekom bračne zajednice. Drugotužiteljica ŽS je u prilog svojih navoda dostavila očitovanje od 21. rujna 1998. koji su sklopili FS i NS, a u kojem stoji da je FS darovnim ugovorom na ČS prenijela ½ dijela vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je NS preuzeo obvezu prema istoj izvršiti isplatu iznosa od 50.000,00 DEM, s osnova obveze svog oca PS iz pravomoćne presude Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-46/90 od 28. prosinca 1993., koju obvezu je ispunio na način da je isplatio 48.000,00 DEM, dok se razliku od 2.000,00 DEM obvezuje isplatiti najkasnije do 21. listopada 1998.

10.3. Nadalje je utvrđeno da je u tom ovršnom postupku održano tri dražbe radi prodaje nekretnina koje su predmet ovrhe, na kojima je dio nekretnina prodan dok nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije prodana te da je iz navedenog razloga rješenjem Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03-55 od 15. svibnja 2008., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr- 871/03-56 od 27. lipnja 2008. obustavljena ovrha u tom predmetu u cijelosti. Utvrđeno je da je rješenje Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03-55 od 15. svibnja 2008., postalo pravomoćno 28. svibnja 2008., dok je rješenje Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03-56 od 27. lipnja 2008. postalo pravomoćno 31. srpnja 2008.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021 utvrđeno je da je tuženik DDM Invest III AG, kao ovrhovoditelj, temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek dana 1. listopada 2019. pod brojem OV-8539/2019 i temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, kao ovršne isprave, radi naplate potraživanja iz tog Ugovora, i to glavnice u iznosu od 14.933,35 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2003. do isplate, radi naplate dospjelog troška u iznosu od 3.650,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2020. do isplate, te radi naplate troška ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos troškova teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, dana 11. veljače 2021. pokrenuo ovršni postupak na založenoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na suvlasničkim dijelovima prvotužitelja ČS koji iznosi ¼ dijela nekretnine, drugotužiteljice ŽS koji iznosi ¼ dijela nekretnine te na suvlasničkom dijelu Općine Martijanec koji iznosi ½ dijela nekretnine.

11.1. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-2 od 12. travnja 2021. prijedlog za ovrhu prihvaćen u cijelosti te da je određena ovrha prema prijedlogu za ovrhu, a ovršni trošak podmiren u iznosu od 3.366,00 kn.

11.2. Nadalje je utvrđeno da su tužitelji, kao ovršenici, protiv rješenja o ovrsi izjavili žalbu. Prvotužitelj NS u svojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi ističe da je nastupila zastara zatezne kamate koju ovrhovoditelj potražuje rješenjem o ovrsi, odnosno poziva se na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 5. i 11. OZ-a. Drugotužiteljica ŽS u svojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, pored zastare tražbine ovrhovoditelja ističe i prigovor nedopuštenosti ovrhe na njezinom suvlasničkom dijelu pozivanjem na presudu Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05-12 od 14. travnja 2006., odnosno poziva se na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 5., 7. i 11. OZ-a. Dakle utvrđeno je da je tužba u ovome predmetu podnesena u skladu sa odredbom čl. 55. st. 3. OZ-a.

11.3. Nadalje je utvrđeno da su zaključkom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-10 od 6. prosinca 2021. tužitelji upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje su istaknuli u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a da su taj zaključak ovršenici primili 7. prosinca 2021., dakle utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu podnesena u roku iz čl. 55. st. 1. OZ-a.

11.4. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-58/2022-2 od 7. ožujka 2022. žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 5. OZ-a odbijena kao neosnovana.

11.5. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-45 od 18. listopada 2024. određena subjektivna preinaka na način da je ovrhovoditelj DDM Reo Adria d.o.o., kao ovrhovoditelj, stupio u ovršni postupak na mjesto ovrhovoditelja DDM Invest III AG budući da je Ugovorom o ustupu o prijenosu prava i tražbine od 17. rujna 2024. solemniziranim kod javnog bilježnika Ilink Lisonek pod brojem OV-6976/2024 od 19. rujna 2024. došlo do ustupa tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu sa tuženika DDM Invest III AG na novog ovrhovoditelja DDM Reo Adria d.o.o.

11.6. Nadalje je utvrđeno da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodana i dosuđena ovrhovoditelju DDM Reo Adria d.o.o., kao kupcu, te da je rješenjem o namirenju od 12. listopada 2025. iz iznosa cijene namireno potraživanje ovrhovoditelja u iznosu od 36.037,45 eura te da je potom rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-67 od 9. rujna 2025. utvrđen dovršetak ovrhe. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 23. rujna 2025.

12. Činjenica što je u tijeku ovog parničnog postupka došlo do ustupa potraživanja koja se naplaćuje u ovršnom postupku Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 31/2021 sa tuženika DDM Invest III AG na novog vjerovnika DDM Reo Adria d.o.o., koji je ujedno stupio ovršni postupak Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 31/2021 kao novi ovrhovoditelj ne utječe na dovršetak ovog parničnog postupka budući da je čl. 195. st. 1. ZPP-a propisano da u slučaju ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

12.1. Isto tako činjenica što je ovrha u spisu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021 u međuvremenu dovršena ne predstavlja zapreku da se ovaj parnični postupak provede do kraja i donese odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Potraživanje tuženika, kao ranijeg ovrhovoditelja u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021, temelji se na Ugovoru o dugoročnom kreditu koji je sastavljen u formi solemnizirane privatne isprave. Stoga potraživanje iz navedenog Ugovora temeljem čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989, Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001 – dalje u tekstu ZOO/78), koji se primjenjuje s obzirom da je obvezni odnos nastao za vrijeme važenja tog zakona, zastarijeva u zastarnom roku od 10 godina, međutim sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/78 sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.

13.1. Sukladno čl. 372. st. 1. ZOO/78 potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

14. U konkretnom slučaju pravni prednik tuženika Varaždinska banka d.d. dana 20. listopada 2003. je pred Općinskim sudom u Ludbregu pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama radi naplate potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu, koji ovršni postupak se vodio pod poslovnim brojem Ovr-871/03, čime je u smislu čl. 388. ZOO/78 prekinuta zastara potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu.

14.1. Ovršni postupak pred Općinskim sudom u Ludbregu koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-871/03 obustavljen je rješenjem poslovni broj Ovr-871/03-55 od 15. svibnja 2008., koje je postalo pravomoćno 28. svibnja 2008. u dijelu koji se odnosi na obustavu ovrhe. Stoga je zastara potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu, sukladno čl. 392. st. 1. i 3. ZOO/78, ponovno počela teći iznova od 28. svibnja 2008., kao dana dovršetka ovršnog postupka kojim je zastara prekinuta.

14.2. S obzirom da u ovom spisu nema dokaza da su od 28. svibnja 2008., pa do 11. veljače 2021., kada je podnesen prijedlog za ovrhu u spisu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021, vjerovnici potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu poduzimali bilo koje radnje kojima bi ponovno prekinuli tijek zastare za potraživanje iz tog Ugovora, to je evidentno da je u smislu čl. 379. st. 1. ZOO/78 nastupila zastara glavnice potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu.

14.3. Zastarom glavnice potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu nastupila je i zastara kamate na to potraživanje sve u smislu čl. 369. ZOO/78.

15. U konkretnom slučaju je nesporno da je potraživanje iz Ugovora o dugoročnom kreditu bilo osigurano založnim pravom na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15.1. Člankom 368. ZOO/78 propisano je da se, kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (st. 1.), međutim zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari (st. 2.).

15.2. Dakle tuženik, kao ovrhovoditelj, imao je pravo temeljem čl. 368. st. 1. ZOO/78 iz vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] namiriti svoje zastarjelo potraživanje glavnice po Ugovoru o dugoročnom kreditu u iznosu od 14.933,35 eura.

15.3. Međutim ovrhovoditelj u smislu čl. 368. st. 2. ZOO/78 nema pravo iz opterećene stvari namiriti potraživanje zastarjelih kamata, a u konkretnom slučaju zastarom glavnog potraživanja nastupila je i zastara cjelokupnog potraživanja zateznih kamata, sve u smislu čl. 369. ZOO/78. Stoga je ovrhu valjalo proglasiti nedopuštenom u dijelu u kojem ovrhovoditelj potražuje zateznu kamatu na iznos glavnice od 14.933,35 eura u razdoblju od 1. siječnja 2003. do isplate u odnosu na oba tužitelja, kao ovršenike.

16. Na prijedlog ovrhovoditelja ovrha u ovršnom postupku Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021 određena je i radi naplate tražbine ovrhovoditelja s osnova troškova u iznosu od 3.650,00 eura na koje ovrhovoditelj potražuje daljnju zateznu kamatu od 15. siječnja 2020. do isplate.

16.1. Kao što je navedeno iz dokaza koji prileže spisu ne proizlazi da su od 28. svibnja 2008., kada je obustavljena ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03, pa do 11. veljače 2021., kada je podnesen prijedlog za ovrhu u spisu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021, vjerovnici potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu poduzimali bilo koje radnje prisilne naplate. Stoga je jasno da su eventualni troškovi koje tuženik, kao ovrhovoditelj, potražuje prijedlogom za ovrhu od 11. veljače 2021. nastali prije 28. svibnja 2008.

16.2. S obzirom na prethodno navedeno u odnosu na troškove u iznosu od 3.650,00 eura, koje ovrhovoditelj potražuje prijedlogom za ovrhu, a koji su nastali prije 28. svibnja 2008., nastupila je zastara jer je do 11. veljače 2021., kada je podnesen prijedlog za ovrhu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021, prošao kako opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO/78, tako i zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. st. 1. ZOO/78.

16.3. Nastupom zastare potraživanja troškova u iznosu od 3.650,00 eura nastupila je i zastara kamata na to potraživanje sve u smislu čl. 369. ZOO/78.

16.4. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji prileži prijedlogu za ovrhu iz spisa Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021, utvrđeno je da je hipoteka u tom ulošku upisana radi osiguranja tražbine na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu u iznosu od 994.000,00 kn, što prema srednjem tečaju HNB-a na dan 4. lipnja 1998. iznosi protuvrijednost od 273.633,00 DEM, s kamatom u skladu sa čl. 3. Ugovora i rokom dospijeća u skladu s Ugovorom, a najkasnije na dan 30. lipnja 2006. Dakle čitanjem izvatka utvrđeno je da hipoteka na nekretnini koja je predmet ovrhe nije upisana radi osiguranja tražbine založnog vjerovnika s osnova troškova. Stoga troškovi koje tuženik, kao ovrhovoditelj, potražuje prijedlogom za ovrhu ne predstavlja potraživanje osigurano zalogom koje bi ovrhovoditelj, u smislu čl. 368. st. 1. ZOO/78, i nakon zastare mogao naplatiti iz vrijednosti zaloga.

16.5. Sukladno čl. 368. st. 2. ZOO/78 tuženik kao ovrhovoditelj svakako nema pravo naplatiti zateznu kamatu na iznos troškova, koja je zastarom iznosa troškova i sama u cijelosti zastarjela.

16.6. Slijedom navedenog ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-2 od 12. travnja 2021. valjalo je proglasiti nedopuštenom u odnosu na suvlasnički dio drugotužiteljice ŽS i u dijelu u kojem je ista određena radi naplate iznosa troškova od 3.650,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos troška teče od 15. siječnja 2020. do isplate.

16.7. Prvotužitelj NS je tužbom tražio proglašenje ovrhe nedopuštenom samo u odnosu na zateznu kamatu koja na iznos troškova od 3.650,00 eura teče od 15. siječnja 2020. do isplate, a ne i u odnosu na sam iznos troškova, te je stoga u odnosu na prvotužitelja ČS ovrha proglašena nedopuštenom u odnosu na zateznu kamatu koja na iznos od 3.650,00 eura teče od 15. siječnja 2020. do isplate.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

18. Drugotužiteljica ŽS traži proglašenje ovrhe nedopuštenom na njezinom suvlasničkom dijelu i iz razloga što je ovrha koja je ranije vođena temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu na tom suvlasničkom dijelu proglašena nedopuštenom presudom Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05-12 od 14. travnja 2006.

18.1. Iako je čitanjem spisa Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05 utvrđeno da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj Ovr-871/03-4 od 29. listopada 2003. proglašena nedopuštenom na ½ dijela od cijelog suvlasničkog dijela ČS od ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem dijelu je prvostupanjska presuda postala pravomoćna, također je utvrđeno da je ta presuda donesena među drugim parničnim strankama, odnosno između ovdje tužitelja ŽS i ČS i Zagrebačke banke d.d., kao ranijeg vjerovnika tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu.

18.2. Prema pravilima o subjektivnim granicama pravomoćnosti pravomoćna presuda proizvodi pravni učinak samo između parničnih stranaka, a ne i u odnosu na treće osobe, u odnosu na koje pravomoćna presuda predstavlja "res inter alios acta". Budući da tuženik DDM Invest III AG nije bio parnična stranka u postupku Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05 pravomoćna presuda iz tog predmeta ne veže tuženika.

18.3. Iz obrazloženja presude Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05-12 od 14. travnja 2006. proizlazi da je ovrha na ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proglašena nedopuštenom iz razloga što je utvrđeno da navedena nekretnina u ¼ dijela predstavlja bračnu stečevinu ČS iz braka sa ŽS. Međutim pravomoćnom postaje samo izreka presude dok obrazloženje presude ne postaje pravomoćnim te ne veže ovaj sud na bilo koji način.

18.4. Sve kada bi se i prihvatilo utvrđeno činjenično stanje iz presude Općinskog suda u Ludbregu u dijelu u kojem je utvrđeno da je u vrijeme zalaganja nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ¼ dijela te nekretnine bilo u izvanknjižnom vlasništvu ŽS iz razloga jer je njezin suprug NS ½ dijela te nekretnine stekao kupnjom novčanim sredstvima koja su predstavljala bračnu stečevinu iz braka sa ŽS, valja istaknuti da navedeno utvrđenje samo po sebi ne predstavlja razlog za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi na suvlasničkom dijelu ŽS u ovršnom predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 31/2021. Naime, prema važećem stajalištu sudske prakse činjenica da su na nekretnini, u vrijeme kada je založena, postojala neupisana prava trećih osoba s osnova bračne stečevine može predstavljati razlog za nevaljalost pravnog posla kojim je nekretnina založena, odnosno eventualni razloga za nedopuštenost ovrhe, samo u slučaju ako založni vjerovnik prilikom stjecanja založnog prava nije postupao u dobroj vjeri i savjesno, pri čemu se kao nedostatak dobre vjere založnom vjerovniku ne može uzeti sama činjenica što nije istraživao izvanknjižno stanje. U konkretnom slučaju niti iz jednog predloženog i izvedenog dokaza ne proizlazi da je založni vjerovnik i pravni prednik tuženika Varaždinska banka d.d. prilikom sklapanja Ugovora o dugoročnom kreditu postupala zlonamjerno ili nesavjesno. Stoga postojanje presude Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-209/05-12 od 14. travnja 2006. sama po sebi ne predstavlja okolnost zbog koje bi ovrha u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021 u bilo kojem dijelu bila nedopuštena.

18.5. Člankom 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008. – dalje u tekstu ZV) propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Budući da je utvrđeno da je radi osiguranja tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu bilo upisano založno pravo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik, kao založni vjerovnik, je temeljem tog založnog prava imao pravo namiriti svoju tražbinu osiguranu zalogom iz vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bez obzira čija je ona bila, a tužiteljica ŽS, kao suvlasnica te nekretnine u vrijeme pokretanja ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021, je dužna trpjeti namirenje osigurane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine.

18.6. Stoga je tužbeni zahtjev drugotužiteljice ŽS valjalo odbiti u dijelu u kojem traži proglašenje ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021-2 od 12. travnja 2021. nedopuštenom u odnosu na naplatu glavnice potraživanja od 14.933,35 eura, za koju je utvrđeno da se može naplatiti iz njezinog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] neovisno o zastari, sve sukladno čl. 368. st. 1. ZOO/78.

19. Oba tužitelja su tražila proglašenje ovrhe nedopuštenom i u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troškova ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

19.1. Parnični sud može ovrhu proglasiti nedopuštenom u dijelu u kojem je određena radi naplate troškova ovršnog postupka samo u slučaju kada utvrdi da je ovrha u cijelosti nedopuštena, ili da je u cijelosti nedopuštena na određenom predmetu ovrhe.

19.2. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je ovrha nedopuštena radi naplate dijela tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja, iz prijedloga za ovrhu, no da je dopuštena na cjelokupnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Budući da je ovrha na navedenoj nekretnini osnovano određena, osnovano je određeno i da će se iz vrijednosti nekretnine naplatiti trošak tog ovršnog postupka. Pri tome je na ovršnom sudu da utvrdi taj iznos troška i da utvrdi na koji način činjenica da je ovrha proglašena nedopuštenom radi naplate dijela potraživanja ovrhovoditelja utječe na iznos troškova ovršnog postupka koji će biti priznat ili koji je bio priznat ovrhovoditelju.

19.3. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev oba tužitelja valjalo je odbiti i u dijelu u kojem traže proglašenje ovrhe radi naplate troškova ovršnog postupka nedopuštenom.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na prvotužitelja ČS temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, dok se odluka o troškovima u odnosu na drugotužiteljicu ŽS temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a.

21.1. Sud je strankama priznao troškove koji su bili nužni za vođenje postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25), a prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 13.272,28 eura.

21.2. Tužitelji su formalni suparničari, međutim zastupani su po istom punomoćniku koji je poduzimao parnične radnje za oba tužitelja te je stoga parnični trošak svakog od tužitelja utvrđen na način da je ukupan parnični trošak zastupanja tužitelja, prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora, razdijeljen na dva jednaka dijela.

21.3. Tužiteljima je s osnova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku nastao trošak sastava tužbe od 8. prosinca 2021. (Tbr. 7.1 u vezi sa Tbr. 40.1) u iznosu od 550,00 eura, trošak sastava podneska od 15. ožujka 2023. (Tbr. 8.1 u vezi sa Tbr. 40.1) u iznosu od 550,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 28. ožujka 2023. (Tbr. 9.1. u vezi sa Tbr. 40.1) u iznosu od 550,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 28. studenog 2023. (Tbr. 9.1. u vezi sa Tbr. 40.1) u iznosu od 550,00 eura, zastupanja na ročištu za objavu 8. siječnja 2024. (Tbr. 9.3) u iznosu od 100,00 eura, trošak sastava žalbe od 25. siječnja 2024. (Tbr. 10.1 u vezi sa Tbr. 40.1) u iznosu od 687,50 eura, trošak zastupanja na ročištu 17. prosinca 2025. (Tbr. 9.1. u vezi sa Tbr. 40.1) u iznosu od 550,00 eura, što ukupno iznosi 3.537,50 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 4.421,87 eura. Na navedeni iznos valja dodati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 89,59 eura, sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 89,59 eura, te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 179,18 eura, odnosno sveukupno 4.780,23 eura.

21.4. Od prethodno navedenog iznosa polovica, odnosno 2.390,11 eura predstavlja trošak prvotužitelja ČS, a druga polovica odnosno 2.390,11 eura predstavlja trošak drugotužiteljice ŽS.

21.5. Tužiteljima nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u punom iznosu od 550,00 eura budući da je Tbr. 9.3 propisano da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku ne pripada više od 100,00 eura, pa su stoga tužitelji sa zahtjevom za naknadom troškova odbijeni preko iznosa od 100,00 eura uvećano za PDV, a do zatraženog iznosa od 550,00 eura uvećano za PDV.

21.6. Prvotužitelj NS u cijelosti je uspio sa svojim tužbenim zahtjevom za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe u odnosu na zateznu kamatu koja teče na iznos glavnice od 14.933,35 eura i troška od 3.650,00 eura, dok nije uspio samo u odnosu na proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na troškove ovršnog postupka, što predstavlja razmjerno neznatan dio zahtjeva vezano uz koji nisu nastali posebni troškovi pa je stoga tuženiku, temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, naloženo da prvotužitelju ČS nadoknadi cjelokupni priznat mu trošak od 2.390,11 eura.

21.7. Drugotužiteljica ŽS tražila je proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na zatezne kamate, koje prema izvatku iz poslovnih knjiga u prilogu prijedloga za ovrhu u spisu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-31/2021 iznose 116.214,01 euro. Drugotužiteljica je nadalje tražila proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na naplatu glavnice od 14.933,35 eura te troškova od 3.650,00 eura. Dakle drugotužiteljica je tražila proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na tražbinu od ukupno 134.797,36 eura. Ovrha je presudom proglašena nedopuštenom u odnosu na zatezne kamate (116.214,01 euro) i iznos troška (3.650,00 eura), odnosno u odnosu na iznos od ukupno 119.864,01 euro, što predstavlja 88,92% od ukupnog zahtjeva drugotužiteljice ŽS, što ujedno predstavlja uspjeh drugotužiteljice u sporu. Zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbijen je u odnosu na iznos glavnice od 14.933,35 eura, što predstavlja 11,08% od ukupnog zahtjeva drugotužiteljice ŽS.

21.8. Kada se sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka uspjeha drugotužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika dobije se razlika od 77,84% u kojem postotku valja obvezati tuženika da nadoknadi drugotužiteljici ŽS priznate troškove postupka.

21.9. Kada se ukupni trošak drugotužiteljice ŽS od 2.390,11 eura pomnoži sa 77,84% dobije se iznos od 1.860,46 eura. Slijedom navedenog tuženiku je naloženo da drugotužiteljici ŽS naknadi troškove postupka u iznosu od 1.860,46 eura.

21.10. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

21.11. Visina kamatne stope utvrđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), kao stopa koja se primjenjuje na ostale odnose.

21.12. Tuženik je u manjem dijelu uspio u sporu od tužitelja te je stoga, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a njegov zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan budući da je uspjeh tuženika u sporu uzet u obzir prilikom određivanja troškova postupka tužitelja.

21.13. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama V., VI. i VII. izreke presude.

Koprivnica, 30. siječnja 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Dušanka Kuharić, Koprivnica

2. Odvjetnik Nenad Grof, Zagreb