Poslovni broj: Us I-1178/25-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MN iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 30. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-03/01139252919, URBROJ: 341-99-06/2-24-5282 od 26. veljače 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/24- 03/01139252919, URBROJ: 341-25-06/2-24-41459 od 23. srpnja 2024. godine.

II. Tužitelju se kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane utvrđuje nastup potpunog gubitka radne sposobnosti od 11. srpnja 2006. godine, čiji je uzrok 40% ozljeda u ratu, a 60% ozljeda.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 1.750,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) nije priznato pravo na invalidsku mirovinu. Rješenja su donesena nakon provedenih medicinskih vještačenja i revizijskog mišljenja u upravnom postupku.

Tužitelj u tužbi navodi da mu je još ranije bio utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, ali da mu onda invalidska mirovina nije mogla biti priznata po tadašnjim propisima. Navodi da medicinska dokumentacija ukazuje na ratnu ozljedu glave koja je trajno oštetila mozak i izazvala niz bolesti. Ističe da nema preostale radne sposobnosti jer je radio u kadrovskoj službi vojnog zapovjedništva u HVO-u. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, a na ročište na kojem je rasprava zaključena se nisu odazvale uredno pozvane stranke.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Tužitelj je nesporno 15. kolovoza 1993. godine u vojnoj službi u HVO-u ozlijeđen kao vozač vozila u prometnoj nesreći te je tada pretrpio ozljedu glave i prsnog koša, zbog čega mu je u [adresa] priznat status ratnog vojnog invalida VII. grupe s 50% oštećenja organizma.

Također je nesporno da je tužitelj izvan ratnih okolnosti pretrpio tešku kraniocerebralnu ozljedu 1979. godine i još jednu ozljedu glave u prometnoj nesreći 2003. godine.

Tužitelj je ranije već bio podnio jedan zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu. Taj zahtjev mu je bio odbijen 24. listopada 2007. godine, na temelju mišljenja revizijskog tijela, nakon što mu je prvostupanjsko tijelo vještačenja prethodno počevši od 11. srpnja 2006. godine bilo utvrdilo opću nesposobnost za rad, čiji je uzrok 70% ozljeda u ratu, a 30% bolest.

Tužitelj je 16. veljače 2024. godine podnio novi zahtjev za invalidsku mirovinu, kao pripadnik HVO-a.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 28. svibnja 2024. godine tužitelju ponovno utvrdilo potpuni gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok 50% ozljeda u ratu, a 50% bolest izvan ratnih okolnosti.

Međutim, revizijsko tijelo je 27. lipnja 2024. godine utvrdilo da potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja nije nastao u ratu te da je on posljedica ozljedâ iz 1979. i 2003. godine.

Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 23. srpnja 2024. godine tužiteljev zahtjev bio odbijen.

Drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 19. veljače 2025. godine navelo da ratna ozljeda glave iz 1993. godine, uz komociju mozga i bez svježeg neurološkog deficita, nema trajnih posljedica na tužiteljevu radnu sposobnost. Stoga je drugostupanjskim rješenjem od 26. veljače 2025. godine tužiteljeva žalba bila odbijena.

Imajući u vidu da je prvostupanjsko tijelo vještačenja u dva navrata tužitelju bilo utvrđivalo nastup potpunog gubitka radne sposobnosti (koji je barem djelomično uzrokovan ozljedom za vrijeme vojne službe u HVO-u), sud je u ovom upravnom sporu prihvatio njegov prijedlog za provedbu vještačenja te je to vještačenje povjerio vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Vještakinja je analizirala svu dostupnu tužiteljevu medicinsku i ostalu relevantnu dokumentaciju te je obavila i duži razgovor s tužiteljem.

Vještakinja je evidentirala tužiteljevo zadnje radno mjesto u kadrovskoj službi vojnog zapovjedništva te je utvrdila da je kod tužitelja doista došlo do nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti, i to još počevši od 11. srpnja 2006. godine, kada je po prvi put pred domaćim tijelom vještačenja tužitelju bila utvrđena opća nesposobnost za rad.

Vještakinja smatra da su na nastup potpunog gubitka radne sposobnosti u većoj mjeri (60%) utjecale opsežnije promjene nakon kraniotomije po ozljedi iz 1979. godine i lagana lijevostrana hemipareza koja je posljedica oštećenja desne strane mozga u toj ozljedi. U preostalom dijelu od 40% na potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja utječe prometna nesreća za vrijeme službe u HVO-u 15. kolovoza 1993. godine i njezine posljedice, dok ozljeda iz 2003. godine ne utječe na radnu sposobnost tužitelja, na što upućuje CT glave učinjen na dan te nesreće koji nije pokazao nikakve nove ozljede moždanog tkiva, dok kliničke slike encefalopatije i epilepsije datiraju iz razdoblja prije ozljede iz 2003. godine. Iako se znakovi encefalopatije i epilepsije mogu pripisati združenim posljedicama ozljedâ iz 1979. i 1993. godine te se zbog nedostatka dokumentacije ne može razlučiti udio tih ozljeda u navedenim simptomima, vještakinja ističe da su se znakovi encefalopatije i promjene u EEG nalazu koje ukazuju na epilepsiju pojavili tek nakon ozljede iz 1993. godine.

Nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić je otpremljen strankama na očitovanje u roku od 15 dana. Tužitelj je vještačenje prihvatio u cijelosti, dok se tuženik u ostavljenom roku (do 16. rujna 2025. godine) uopće nije očitovao, a očitovanje nije dostavio niti do zakazivanja raspravnog ročišta i isplate vještaka (07. listopada 2025. godine).

Tuženik je tek 31. prosinca 2025. godine u spis proslijedio primjedbe tijela vještačenja iz upravnog postupka na nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić. U takvoj situaciji je sud za potrebe iznošenja nalaza i mišljenja usmeno (na već zakazanom ročištu), odnosno radi davanja odgovora vještaka na naknadno i sa zakašnjenjem proslijeđene primjedbe, od tuženika zatražio uplatu predujma za troškove vještaka koji se odnose na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja u visini od 200,00 €.

Međutim, tuženik nije uplatio zatraženi predujam, nije tražio produljenje roka za uplatu niti je uopće naveo bilo kakve razloge zbog kojih ne bi mogao uplatiti traženi predujam. Na taj način je tuženik jasno i nedvojbeno manifestirao svoju volju neplaćanja budućih troškova vještaka, koje troškove je sâm izazvao dostavljanjem primjedbi na vještačenje izvan ostavljenog roka, nakon zakazivanja rasprave i nakon isplate vještaka iz cjelokupnog položenog predujma po tužitelju.

Stoga sud nije mogao pozvati vještaka na raspravno ročište radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, jer je postalo jasno da tuženik taj trošak vještaka ne bi uopće nadoknadio.

Stoga je sud zanemario primjedbe koje je tuženik proslijedio od tijela vještačenja u upravnom postupku, pri čemu posebno treba napomenuti da uredno pozvan tuženik uopće nije ni pristupio na zakazano ročište 22. siječnja 2026. godine.

Isti ovakav procesni stav je ovaj sud već zauzeo u svojoj pravomoćnoj presudi Us I-3546/24 od 24. studenog 2025. godine.

Zato je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić, jer je ocijenio da je to vještačenje u cijelosti stručno, jasno, detaljno i objektivno.

U skladu s tim vještačenjem i na temelju čl. 39. st. 4. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO), u vezi s čl. 142. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 - ZHB), sud utvrđuje da je kod tužitelja počevši još od 11. srpnja 2006. godine nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok 40% ozljeda u vojnoj službi u HVO-u (zbog čega mu je u [adresa] i priznat status ratnog vojnog invalida), a 60% ozljeda izvan ratnih okolnosti (ozljeda iz 1979. godine).

Iz navedenog proizlazi da vještačenja provedena u upravnom postupku nisu pravilna pa stoga nisu pravilna ni zakonita niti rješenja donesena u upravnom postupku na temelju tih vještačenja.

Zbog toga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i oba osporavana rješenja kao nezakonita poništena. Sud je potom u sporu pune jurisdikcije na temelju čl. 39. st. 4. i 5. ZHB-a tužitelju utvrdio nastup potpunog gubitka radne sposobnosti, u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje Marije Zavalić.

Prvostupanjsko upravno tijelo ima obvezu u daljnjem roku od 30 dana posebnim rješenjem utvrditi ispunjava li tužitelj i ostale uvjete za mogućnost priznavanja prava na invalidsku mirovinu kao pripadniku HVO-a (na temelju čl. 142. st. 2. ZHB-a) i ovisno o tome u istom roku odrediti visinu te mirovine.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - Tarifa) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 1.250,00 €, a tome treba dodati i plaćen trošak vještačenja od 500,00 € pa sveukupan opravdan trošak tužitelja iznosi 1.750,00 €.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Mate Knezović

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića