REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-84/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirjani Sinčić Kocijančić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Samanthe Janko, u pravnoj stvari tužitelja FOOD INNOVATION d.o.o. Novigrad, Ulica Murvi 17, OIB: 22166936053, kojeg zastupa punomoćnik Loran Milanović, odvjetnik u Rovinju, Driovier 31, protiv tuženice RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 126, vlasnice obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnici u Rijeci, Dolac 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman, poslovni broj: Ovrv- 613/2021-6 od 13. rujna 2021. koji glasi:

„Nalaže se tuženoj RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 126 isplatiti tužitelju FOOD INNOVATION d.o.o. Novigrad iznos od 1.196,39 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 553,92 eura teku od 24. srpnja 2020., a na iznos od 642,47 eura od 3. rujna 2020., pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 1.428,09 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 29. srpnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz otvorenih stavaka od 22. srpnja 2021. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.196,39 eura (9.014,23 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 553,92 eura (4.173,51 kuna) teku od 17. srpnja 2020., a na iznos od 642,47 eura (4.840,72 kuna) teku od 26. kolovoza 2020., pa do isplate.

2. Prijedlogu je udovoljeno rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman u Rovinju poslovni broj Ovrv-613/2021-6 od 13. rujna 2021. Tim rješenjem tužitelju su priznati nastali troškovi postupka u iznosu od 139,36 eura (1.050,00 kuna).

3. Tuženica je u svojstvu ovršenice podnijela prigovor u kojem je osporila potraživanje u cijelosti navodeći da roba nikad nije isporučena kao niti faktura za navedenu uslugu. Također je navela da prijedlogu za ovrhu nije priložena dostavnica za primitak robe iz koje bi bilo vidljivo da je roba zaprimljena.

4. Po prigovoru tuženice rješenjem poslovni broj Povrv-84/2022-2 od 19. travnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman u Rovinju poslovni broj Ovrv-613/2021-6 od 13. rujna 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje: OZ).

5. U očitovanju na prigovor tuženice tužitelj je naveo da je tuženica osoba koja je naručila od tužitelja robu i to prema utuženim računima koje je tužitelj dostavio u spis. Tuženica je, po narudžbi predmetne robe, istu zaprimila u više navrata od strane tužitelja, ali nije izvršila uplate prema tužitelju sukladno utuženim računima. Tužitelj i tuženica su bili u poslovnom odnosu te je tuženica putem Viber poruka podnosila nove narudžbe agentu tužitelja, koji bi potom predmetnu robu dostavljao. U prilog tome tužitelj dostavlja Viber prepisku između tužitelja i tuženice iz koje je razvidno naručivanje robe od strane tuženice, pa i pozivanje tuženice na plaćanje utuženih računa od strane tužitelja, a na što tuženica odgovara "…sutra ćemo riješiti', ali da to nije učinjeno. Tužitelj je predložio sudu da od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatraži podatak je li tuženica iskoristila pravo na odbitak pretporeza.

6. Podneskom od 26. svibnja 2023. tuženica se očitovala na navode tužitelja osporavajući ih u cijelosti. Ističe kako su neosnovani navodi tužitelja da bi tužitelj i tuženica bili u poslovnom odnosu. Naime, tužitelj svoju tražbinu temelji na dva računa otpremnice, ali tužitelj nikada nije dostavio potpisani Ugovor o prodaji, Sporazum niti je kakvim dokazima ukazao na eventualno postojanje ugovora koji bi zaista i potkrijepili tvrdnju postojanja njihovog poslovnog odnosa. Računi otpremnice dostavljeni u spis nisu potpisani ni od strane vozača ni od strane tuženice odnosno bilo koje osobe koja bi u vrijeme navodne isporuke robe bila ovlaštena istu preuzeti. Stoga, račun otpremnica sama po sebi ne predstavlja dokaz da je roba navedena u istome doista i isporučena tuženici, tim više što je razvidno da rubrika „potpis kupca“ nije potpisana, odnosno da je na istima samo navedena roba i njezina količina bez postojanja eventualnog dokaza o njezinom zaprimanju. Ističe da su neosnovani navodi tužitelja da je tuženica putem Viber poruka podnosila nove narudžbe agentu tužitelja koji bi joj potom predmetnu robu dostavio, a za koje je isti dostavio Viber prepiske, i to stoga što su fotografije Viber prepiske nepotpune, nejasne i kao takve ne mogu biti relevantan dokaz postojanja obveze tuženice prema tužitelju. Sve i da je tuženica naručivala robu na gore opisani način, očigledno je da se datumi izdanih računa otpremnica ne poklapaju s datumima dostavljene korespondencije kao niti navodno naručene količine robe s onima navedenim na računima otpremnicama. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da naknadi tuženici prouzročene troškove.

7. U podnesku od 25. rujna 2025. tužitelj je naveo da iz kartica kupaca tužitelja proizlazi kontinuirana i višegodišnja isporuka robe i izdavanje računa tuženici, i to: 21 račun u 2018. godini (ukupno 9.428,69 eura), 10 računa u 2019. godini (6.612,94 eura) i 10 računa u 2020. godini (6.521,39 eura). U promatranom razdoblju evidentirano je ukupno 41 narudžba/isporuka (22.563,02 eura) prema tuženici, što potvrđuje postojanje i sadržaj poslovnog odnosa (asortiman, dinamika isporuka, način plaćanja). Prema tome, na okolnosti postojanja poslovnog odnosa između stranaka govori 41 narudžba od strane tuženice u razdoblju od 3 godine te isporučenoj robi u sveukupnoj vrijednosti 22.653,02 eura. O navodu tuženice da „nepotpisani računi-otpremnice“ ne obvezuju, tužitelj ističe da je isti neosnovan i suprotan stvarnoj praksi stranaka, a kao dokaz tome u spis dostavlja dva primjera uredno plaćenih isporuka bez potpisa i to: Račun br. 1.345 od 18. veljače 2020., na iznos od 1.143,96 eura koji nije potpisan ni od tužitelja ni od tuženice, ali je u cijelosti i uredno plaćen te Račun br. 15.066 od 7. listopada 2019. na iznos od 355,05 eura potpisan samo od tuženice i uredno podmiren. Ističe da u većini od ukupno 41 isporuke računi-otpremnice nisu sadržavali potpise obiju strana, ali su isporuke primljene i plaćene što potvrđuje ustaljeno poslovno pravilo ponašanja između stranaka i konkludentno prihvaćanje obveze. Neplaćena su samo dva utužena računa (ukupno 1.196,39 eura), koja predstavljaju predmet ovog postupka. Dalje navodi da iz Viber komunikacije između tadašnjeg kuhara tuženice i prodajnog zastupnika tužitelja proizlazi dostava stanja otvorenih obveza tuženika s točno naznačenim računima koji su predmet ovog postupka (br. 5685 od 16. srpnja 2020. i br. 9104 od 25. kolovoza 2020.) te odgovor tuženice „sutra ćemo riješiti“, što predstavlja nedvosmisleno očitovanje namjere podmirenja dospjelog duga i dodatno potvrđuje osnovanost potraživanja. Ističe da tuženica samo paušalno osporava sve navode tužitelja, bez određivanja koje pojedine fakture/otpremnice, količine ili stavke spori te bez predlaganja konkretnih dokaza koji potvrđuju suprotno.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.196,39 eura (9.014,23 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 553,92 eura (4.173,51 kuna) teku od 17. srpnja 2020., a na iznos od 642,47 eura (4.840,72 kuna) teku od 26. kolovoza 2020., pa do isplate, a na ime isporučene robe.

10. Između stranaka nije sporno da računi-otpremnice plaćanje kojih tužitelj potražuje u ovom postupku nisu potpisani ni od strane vozača ni od strane tuženice. Sporno je je li između stranaka postojao poslovni odnos, je li tužitelj tuženici isporučio robu naznačenu u utuženim računima-otpremnicama kao i je li tuženica u obvezi podmiriti utuženi iznos za račune-otpremnice koji nisu potpisani.

11. Odredbom iz članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Odredbom iz članka 8. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Odredbom iz članka 221.b. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravljene, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da sud od Ministarstva financija, Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženica koristila pravo na odbitak pretporeza, no stavkom 2. istog članka propisano je da sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome samo ako tražbine po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 1320,00 eura. Kako tražbine po pojedinačnom računu ne prelaze propisanu vrijednost, sud je, na temelju članka 221.b. stavka 4. ZPP-a naložio tuženici u roku od 15 dana dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristila pravo na odbitak pretporeza.

12.1. Tuženica je u spis dostavila knjigu primljenih (ulaznih) računa (listovi 102-103 spisa) iz kojih je vidljivo da tuženica za račune koji su predmet ovog postupka, i to račun broj 5.685 i 9.104, nije koristila pravo na odbitak pretporeza.

13. S obzirom na to da se na temelju članka 221.b. ZPP-a nije moglo dokazati odnosno presumirati postojanje tužiteljeve tražbine u utuženom iznosu, sud je, radi utvrđivanja spornih činjenica, pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: izvadak iz otvorenih stavaka od 22. srpnja 2021. (list 4 spisa), potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra (list 6 spisa), Viber i Whatsapp preslike razgovora (listovi 68-73 spisa), račune-otpremnice (listovi 74-77 spisa), knjigu primljenih (ulaznih) računa (listovi 102-103 spisa), kartice kupca (listovi 107-109 spisa), račune- otpremnice (listovi 110-114 spisa) te je izveo dokaze saslušanjem svjedoka ŽČ, IČ, AČ i GČ.

14. Iz izvatka otvorenih stavaka od 22. srpnja 2021. utvrđeno je da tužitelj ima evidentirano dugovanje kupca [obrt], obrta za ugostiteljstvo u vlasništvu ovdje tuženice u iznosu od 9.014,23 kuna (1.196,39 eura) i to za račun broj 5685 od 16. srpnja 2020. i račun broj 9104 od 25. kolovoza 2020.

14.1. Iz potvrde o uvidu u podatke obrtnog registra za obrt [obrt], obrt za ugostiteljstvo u vlasništvu RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 126 te da se predmetni obrt bavi djelatnostima restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane.

14.2. Iz računa otpremnice s listova 24-25 spisa utvrđeno je da je tužitelj 16. srpnja 2020. izdao obrtu u vlasništvu tuženice račun broj 5.685 za prodaju robe u ukupnom iznosu od 4.173,51 kuna, dok je 25. kolovoza 2020. izdao račun broj 9104 za prodaju robe u iznosu od 4.840,72 kuna. Iz tih je računa otpremnica vidljivo, a to među strankama nije niti sporno, da otpremnice nisu potpisane ni od strane vozača ni od strane kupca.

15. Svjedok ŽČ u svom je iskazu naveo da je bivši zaposlenik tužitelja, ne radi kod njega posljednjih otprilike godinu dana, a radio je na radnom mjestu disponenta čiji je opis posla organizirati poslovanje i rute za svakog vozača koji vrši dostavu. Kod tužitelja je bio zaposlen od otprilike 2019., 2020. godine. Dan prije dostave dobije lager listu sa svim dostavama koje treba obaviti idući dan i odredi koji će vozač voziti koju zonu. Svakog vozača roba već čeka spremna na paleti zajedno s fakturama. U pravilu se svaka otpremnica potpisivala, no s obzirom na to da tužitelj dostavlja i smrznutu robu, a dostave se nekada obavljaju vrlo rano, dok još nema kod kupca osobe koja bi otpremnicu mogla potpisati, znalo se dogoditi da otpremnica ne bude potpisana. Kasnije se, baš zbog toga što se zna da otpremnica mora biti potpisana počela uvoditi praksa da vozač prilikom dostave fotografira robu koju dostavlja i na otpremnicu se potpiše uz naznaku da otpremnica nije potpisana od strane kupca jer nitko nije u tom trenutku bio na toj lokaciji. U odnosu na tuženicu se ne može točno izjasniti je li svaka otpremnica bila potpisana ili nije, ali govoreći iz prakse, znalo se dogoditi da vozač robu dostavi u trenutku kada nema nikoga tko bi otpremnicu mogao potpisati, primjerice jer je vlasnik otišao u nabavu robe, a vozač nema vremena čekati da se otpremnica potpiše jer čekaju i druge dostave. Ne može se točno sjetiti tko je dostavljao predmetnu robu tuženici, ali velika je vjerojatnost da je to bio vozač IČ s obzirom na to da je on radio tu zonu. Poslovni odnos između tužitelja i tuženice je svakako postojao, jer njima nije u interesu vršiti dostave na drugi kraj Istre bez da za to imaju narudžbu koju trgovački putnik dva dana prije dostave mora unijeti u narudžbenicu. Naglasio je da je narudžbu potrebno izvršiti ranije jer sva roba dolazi iz Italije kod njih u skladište, a potom ju oni dostavljaju dalje. On nikada ne poziva kupce na plaćanje računa jer to nije u njegovom opisu posla. Ne može točno navesti je li baš s tuženicom tužitelj imao problema prilikom plaćanja bilo kojeg računa, ali zna eda se nekada moralo pozivati na plaćanje ili bi se dostava obavila iako nije plaćanje izvršeno na vrijeme jer je tužitelju bilo u interesu nastaviti poslovati.

15.1. Svjedok AČ u svom je iskazu naveo da je zaposlenik tužitelja i radi na radnom mjestu trgovačkog putnika od otprilike 2015. godine. Njegov opis posla je zaprimiti narudžbu od klijenta te je poslati tabletom u sustav koji koriste. Samo on je zaprimao narudžbe od tuženice, a narudžbe su slali bilo porukom, bilo pozivom. Sve narudžbe je za tuženicu radio R, suprug tuženice. Svjedok zaprimi narudžbu, u pravilu to bude za dan poslije, unese narudžbu u sustav, narudžba se zaprimi u skladište, potom se pakira i zajedno s otpremnicom šalje klijentu. Otpremnice se nisu uvijek potpisivale, više je razloga zbog kojih je to tako, od kojih ističe razlog da nitko nije prisutan na adresi gdje se dostava obavlja, kad se dostavlja smrznuta roba, a dostavljač ne može čekati da otpremnicu netko potpiše ili kada zaposlenici klijenta ne žele potpisati otpremnicu jer žele čekati vlasnika. U odnosu na tuženicu ne zna točno kako je to funkcioniralo s obzirom na to da njegov opis posla ne uključuje obavljanje dostave, pa o tome nema konkretnih saznanja. Može reći da većih problema u vezi plaćanja računa od strane tuženice nije bilo, iako se znalo dogoditi da bi porukom putem WhatsApp-a ili Vibera poslao slikane otvorene stavke i gospodinu R poslao podsjetnik na plaćanje. Po predočavanju preslike s listova 68-73 spisa svjedok je naveo da su to njegovi razgovori s gospodinom Ž i osobom koju je svjedok spremio pod nazivom I, a za kojeg navodi da je nekada vršio narudžbe u ime tuženice. Pritom navodi kako je zbog proteka vremena zaboravio da je nekada i s njim komunicirao u vezi naručivanja robe. Istaknuo je da bi sva roba koja se naručila uvijek bila i dostavljena. Dalje je naveo da nakon što je izvršio uvid u preslike razgovora može reći da je gospodin HČ rekao da mu fale neki računi i zatražio da mu preko e-maila dostavi račune, a ne da mu roba ne bi bila dostavljena. Vjerojatno mu je nakon toga tajnica zaposlena kod tužitelja račune dostavila putem e-maila. Svjedok je naveo da je postojala poslovna suradnja između tužitelja i tuženice koja je trajala otprilike 2-3 godine, no nakon ovoga spora daljnje suradnje više nije bilo. Svjedok je pojasnio da se osoba " HČ" odnosi na gospodina GČ, supruga ovdje tuženice.

15.2. Svjedok GČ u svom je iskazu naveo da mu je jako žao da je do ovoga uopće došlo jer je s tužiteljem jako lijepo surađivao i sve što mu je dostavljeno uvijek uredno platio, a ono što mu nije dostavljeno nije ni platio. Ističe da oni imaju mali obrt, u kojem su zaposleni njegova supruga, ovdje tuženica, on i njihova djeca. On od 2018. godine vodi objekt Vižulu i naručuje svu robu koja im je potrebna. Od kada su otvorili objekt surađuju s ovdje tužiteljem, ali je suradnja završila nakon početka ovog spora. U pravilu je robu naručivao od trgovačkog putnika AČ i to, u pravilu pozivom, a nekada bi to bilo i porukom. U pravilu bi ih zvali dan dva prije, s obzirom na to da su oni vozili robu dva puta tjedno. Uvijek je netko od njih bio u objektu prilikom preuzimanja robe, a najčešće su robu preuzimali njegova supruga ili on. Nekada bi robu znao preuzeti i kuhar, ali to je bilo jako rijetko. Može reći da je svaka otpremnica koja je pristigla kod njih bila potpisana bilo od njega, njegove supruge ili kuhara, ovisno o tome tko je preuzimao robu. Jednom se samo dogodilo da je robu dostavio osobno AČ i tom prilikom nije bilo nikoga u objektu, on je robu ostavio, a svjedok je to naknadno platio. Ističe da su otpremnice za robu dostavljenu po vozaču uvijek bile potpisane. Nikada nije bilo potrebe da ih tužitelj poziva na plaćanje računa, osim za ova dva računa za koja navodi da ih nikada nisu primili. Njemu su tvrdili da je ta roba dostavljena u objekt, ali on jako dobro zna da nije jer su oni mali objekt i znaju za svaku dostavu koja im se obavi. Osim ovoga, nikada se nije dogodilo da im neka roba ne bi bila dostavljena. S trgovačkim putnikom AČ razgovarao je o spornim računima i rekao mu da ta roba nije bila dostavljena jer da je bila dostavljena bi ju platio. Zatražio je od AČ da mu pošalje te račune jer ih oni nisu imali, nisu ih evidentirali, niti su zaprimili tu robu. Tužitelj je od njihovog knjigovođe zatražio da dostavi sve evidentirane račune, pa je knjigovođa kontaktirala svjedoka, ali oni nisu imali ta dva računa evidentirana u svojim knjigama. Nikada se nije dogodilo da bi im roba bila dostavljena, a da nije potpisana otpremnica i to ne samo u odnosu na tužitelja, već i u odnosu na bilo kojeg drugog dobavljača. Ne može točno reći datum kada im je AČ osobno dostavio robu, sjeća se samo da je to bilo prema njihovom dogovoru i da se radilo o robi u vrijednosti od par sto kuna, ne više. Naveo je da od 2019. godine pa nadalje, nije postojala mogućnost da bi njihov kuhar naručivao robu, već je to radio isključivo on. Nakon što se svjedoku predočila prepiska s listova 70 i 73 spisa svjedok je potvrdio da je to razgovor između njega i trgovačkog putnika AČ. Na upit punomoćnika tužitelja što znači poruka "Dobro jutro, sutra ćemo riješiti, zovem te sutra, pozdrav", svjedok je odgovorio da se ta poruka ne odnosi na sporne račune jer ne postoje otvorene stavke između tužitelja i tuženice. Dalje je svjedok naveo da, iako se radi o računima i robi koja je navodno trebala biti dostavljena u srpnju i kolovozu 2020. godine., se nije moglo dogoditi, neovisno o količini posla, da neka roba bude dostavljena, a da oni ne potpišu otpremnicu i istu uruče vozaču.

15.3. Svjedok IČ u svom je iskazu naveo da je on zaposlen kod prijevoznika POLETO d.o.o., njemu je šef, odnosno direktor u tom društvu je UČ, a obavlja poslove vozača na području Pule. Tako je vozio i u restoran [obrt]. Ne može se sjetiti točno koliko je vozio za Vižulu, možda je to trajalo sezonu do dvije. Njegov je posao bio otpremiti robu koju su putnici koje su angažirali restorani naručivali kod tužitelja. Pojašnjava da bi gazda restorana zvao putnika kojem bi prenio što je sve potrebno naručiti, a potom bi putnici kontaktirali tužitelja koji bi složio narudžbu dalje za prijevoz. Njegov je posao bio preuzeti tu robu i odvesti je do restorana, a osim toga imao je i dostavnice, odnosno teretne listove na kojima je točno pisalo koji se artikli prevoze i jesu li oni smrznuti ili svježi. S obzirom na to da se ona sastoji od dva primjerka jedan bi primjerak ostao njemu i vratio bi ga u svoju firmu, a drugi primjerak bi ostao onome tko preuzima robu. To je mogao biti kuhar ili neka druga osoba koja je bila zadužena za zaprimanje robe. Dostavnice su se u pravilu potpisivale, ali nekad se događalo da to ne bude tako jer restorani nisu radili u trenutku kada bi dovezao robu. U tim se situacijama čuo s ljudima koju su bili navedeni na računu, ne sjeća se točno kako bi se ti ljudi zvali, a koji bi mu rekli da pusti robu jer dolaze u smjenu tek popodne. On bi u toj situaciji uvijek pregledao je li sva roba dostavljena i potom otišao dalje bez potpisivanja, a takve su se situacije događale i kod tuženice. Svjedok pojašnjava da je gazda osoba koja je glavna, a to nekada može biti i kuhar koji je naručivao robu za restoran, a kod tuženice je robu naručivao gazda odnosno osoba koja bi bila glavna za naručivanje namirnica, to je mogao biti i kuhar. Postupak naručivanja robe mu je poznat jer dugo radi taj posao, a i u kontaktu je sa zaposlenicima restorana, putnicima, pa zna kako funkcionira i taj dio posla. Za tužitelja vozi od početka 2019. godine do dan danas, a u prosjeku na području Pule vozi za 10 do 20 restorana po smjeni. Na upit koliko je učestalo vozio hranu u restoran [obrt], svjedok odgovara da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti, moguće da je to bilo više od pet puta, a sada je li to bilo na tjednoj ili višetjednoj bazi ne može se točno sjetiti. Nakon što su mu predočene dostavnice koje prileže spisu, svjedok odgovara da je samo on vozio u Vižulu, nitko drugi te da se sjeća da neke dostavnice HČ nije potpisala. Kada mu se predočavaju dostavnice koje prileže spisu na upit punomoćnika tuženice svjedok odgovara da ih nije potpisao i da je inače praksa da se ne potpisuju, odnosno potpisuje se kako tko to traži, a on robu pogleda i ostavi je u restoranu nakon što se telefonski čuje s osobom koja je navedena na računu. Ako se nitko ne javi za preuzimanje robe, onda robu kao povrat vraća u svoju firmu. Takve situacije tijekom sezone su rijetke jer svi rade, češće se događaju prije i nakon sezone.

16. U odnosu na spornu činjenicu postojanja poslovnog odnosa između tužitelja i tuženice, sud je, na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženica poslovno surađivali nekoliko godina, otprilike od 2018. do 2020. godine. Navedeno prije svega proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, i to Kartice kupca dostavljene po tužitelju (listovi 107-109 spisa), a i Knjige primljenih (ulaznih) računa dostavljenih po tuženici iz kojih proizlazi da je tuženica samo u 2020. godini u više navrata (preko 20) naručivala robu od ovdje tužitelja. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Naime, svjedok ŽČ koji je bio zaposlenik tužitelja od 2019., 2020. godine naveo je da je poslovni odnos između tužitelja i tuženice svakako postojao, svjedok AČ koji je zaposlenik tužitelja je naveo da je postojala poslovna suradnja između tužitelja i tuženice koja je trajala otprilike 2- 3 godine, a svjedok IČ koji vozi robu za tužitelja naveo je da je za obrt [obrt] vozio moguće i više od pet puta, ali se ne sjeća je li to bilo na tjednoj ili višetjednoj bazi. Konačno, i sam suprug tuženice, svjedok GČ u svom je iskazu naveo da je imao lijepu suradnju s tužiteljem i da je uvijek uredno plaćao svu isporučenu robu.

17. Za utvrđivanje sporne činjenice je li roba naznačena na utuženim računima otpremnicama uručena tuženici, sud je pregledao dostavljene Viber i Whatsapp prepiske razgovora (listovi 68-73 spisa) iz kojih se može vidjeti da je osoba imena " DČ" dostavljala fotografije s naznačenim namirnicama i njihovom količinom, kao i da je između osoba koje su sudjelovale u tim razgovorima postojala česta komunikacija putem poziva. Također, u odnosu na sporna dva računa, iz prepiske Whatsapp razgovora s lista 70 spisa vidljivo je da je osobi imena " HČ" **.**.2020. dostavljena fotografija s podacima o tri računa i porukom: " HČ pozdrav. Molim te platite prvi račun. Javi mi. Hvala Lp", na što osoba imena " HČ" odgovara: "Dani posljimi racuna na emailu molim falem mi neki racuni pozdrav". Pregledom fotografije utvrđeno je da se prvi račun koji je predmet razgovora odnosi na račun broj 5685 od 16. srpnja 2020. u iznosu od 4.173,51 kuna. Nadalje, iz prepiske Whatsapp razgovora s lista 73 spisa vidljivo je da je osobi imena " HČ" **.**.2020. dostavljena fotografija s podacima o dva računa brojeva 5685 i 9104 s porukom " HČ pozdrav. Ljubazno te molim da platite prvi račun. Molim te javi mi. Hvala Lp", na što osoba imena " HČ" odgovara: "Dobro jutro sutra cemo rijesiti zovem te sutra pozdrav". Svjedok AČ je u svom iskazu po predočavanju preslike s listova 68-73 spisa naveo da su to njegovi razgovori s gospodinom Ž i osobom koju je svjedok spremio pod nazivom I, a za kojeg navodi da je nekada vršio narudžbe u ime tuženice. Također je pojasnio da se osoba " HČ" odnosi na gospodina GČ, supruga ovdje tuženice. Da se radi o razgovoru zaposlenika tužitelja AČ i supruga ovdje tuženice, GČ, potvrdio je i sam svjedok GČ, ali je naveo da se poruka "Dobro jutro sutra cemo rijesiti zovem te sutra pozdrav" ne odnosi na utužene račune jer da ne postoje otvorene stavke između tužitelja i tuženice. Takav navod ovaj sud ne može prihvatiti kraj činjenice da u spisu postoje upravo preslike razgovora koje tuženica nije osporila, a svjedok GČ izričito je potvrdio da se odnose na razgovor između njega i trgovačkog putnika zaposlenog kod tužitelja AČ, a iz kojih je vidljivo da AČ supruga ovdje tuženice poziva na plaćanje upravo spornih računa i pritom GČ ne navodi da predmetnu robu nije zaprimio, već da će to "riješiti sutra".

17.1. Nije osnovan niti prigovor tuženice da se iz preslika razgovora ne može utvrditi da je zaposlenik tuženice naručivao upravo robu naznačenu na spornim računima otpremnicama, a sve s obzirom na to da su na dane kada su računi izdani zabilježeni pozivi upućeni trgovačkom putniku AČ kao i fotografije s namirnicama i količinama koje zaposlenik tuženice naručuje od trgovačkog putnika upravo na dan, odnosno dan prije, izdavanja spornih računa, pa je iz toga, a kraj činjenice da suprug ovdje tuženice u razgovoru navodi da će te račune "riješiti sutra" bez da pritom osporava da bi ta roba ikad bila naručena odnosno dostavljena. Konačno, i sam svjedok GČ u svom je iskazu potvrdio da je robu naručivao od trgovačkog putnika AČ i to, u pravilu pozivom, a nekada bi to bilo i porukom.

18. Tuženica također osporava da bi roba naznačena na spornim računima ikada bila dostavljena s obzirom na to da računi otpremnice nisu potpisane ni od vozača ni od kupca, a u tom je smjeru iskazivao i svjedok GČ koji je naveo da se nikada nije dogodilo da bi njihov objekt zaprimio robu, a da nisu potpisali dostavnicu bilo on, bilo njegova supruga, ovdje tuženica, bilo kuhar, ovisno o tome tko je robu zaprimio, a to se odnosi na sve dobavljače, ne samo na tužitelja. Svjedok je naveo i da se nikada nije dogodilo da netko od njih ne bi bio prisutan u restoranu kad se dostavljala roba i da su sve otpremnice dostavljene po vozaču uvijek bile potpisane. S druge strane, svjedok ŽČ naveo je da se u pravilu svaka otpremnica potpisivala, no s obzirom na to da tužitelj dostavlja i smrznutu robu, a dostave se nekada obavljaju vrlo rano, dok još nema kod kupca osobe koja bi otpremnicu mogla potpisati, znalo se dogoditi da otpremnica ne bude potpisana; svjedok AČ naveo je da se otpremnice nisu uvijek potpisivale, da je više razloga zbog kojih je to tako, od kojih je istaknuo razlog da nitko nije prisutan na adresi gdje se dostava obavlja, kad se dostavlja smrznuta roba, a dostavljač ne može čekati da otpremnicu netko potpiše ili kada zaposlenici klijenta ne žele potpisati otpremnicu jer žele čekati vlasnika; a svjedok IČ je, kao vozač tužitelja, u svom iskazu naveo da su se dostavnice u pravilu potpisivale, ali nekad se događalo da to ne bude tako jer restorani nisu radili u trenutku kada bi dovezao robu. U tim se situacijama čuo s ljudima koju su bili navedeni na računu, ne sjeća se točno kako bi se ti ljudi zvali, a koji bi mu rekli da pusti robu jer dolaze u smjenu tek popodne. On bi u toj situaciji uvijek pregledao je li sva roba dostavljena i potom otišao dalje bez potpisivanja, a potvrdio je da su se takve situacije događale i kod tuženice.

18.1. Iskaze svjedoka ŽČ, AČ i IČ u tom dijelu sud prihvaća kao vjerodostojne s obzirom na to da su o činjenici jesu li se otpremnice uvijek potpisivale ili ne iskazivali istinito i u većem dijelu suglasno, dok iskaz svjedoka GČ sud ne prihvaća s obzirom na to da iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu proizlazi upravo suprotno onome što je svjedok iskazivao. Naime, pregledom po tužitelju dostavljenih računa otpremnica brojeva 1345 i 15066 utvrđeno je da račun otpremnica pod brojem 1345 nije potpisana ni po vozaču ni po kupcu, dok je račun otpremnica pod brojem 15066 potpisana samo po kupcu, a iz kartice kupca na listu 108 spisa vidljivo je da je iznos koji se odnosi na račun pod brojem 10566 uredno podmiren, dok je iz kartice kupca s lista 109 spisa vidljivo da je iznos koji se odnosi na račun pod brojem 1345 također uredno podmiren. Dakle, materijalnom dokumentacijom koju je tužitelj dostavio u spis, kao i iskazima svjedoka koje je sud prihvatio utvrđeno je da se nisu sve otpremnice uvijek uredno potpisivale, a da je tuženica neovisno o tome, svoju obvezu plaćanje tih računa uredno podmirila, pa se ne može prihvatiti niti prigovor tuženice da nepotpisana otpremnica nije dokaz da je ta roba dostavljena kupcu tj. tuženici.

19. Kako je na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je između tužitelja i tuženice postojao poslovni odnos, da je roba naznačena na utuženim računima zaprimljena kod tuženice i da nije svaka otpremnica dostavljena u objekt bila potpisana bilo po vozaču bilo po kupcu, ovdje tuženici, to je sud utvrdio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje tražbine, pa je tuženica dužna tužitelju isplatiti iznos od 1.196,39 eura (9.014,23 kuna) na ime isporučene robe.

19.1. S obzirom na to da tuženica svoju novčanu obvezu nije ispunila po dospijeću, na temelju članka 29. stavka 1. ZOO-a, tužitelju, pored glavnice, duguje i zatezne kamate.

19.2. Čitanjem izvoda iz otvorenih stavaka utvrđeno je da je dospijeće za tražbinu u iznosu od 4.173,51 kuna naznačeno s danom 23. srpnja 2020., a za tražbinu u iznosu od 4.840,72 kuna s danom 1. rujna 2020., pa su kamate na te iznose dosuđene prema postavljenom tužbenom zahtjevu odnosno od dospijeća, pa do isplate.

19.3. O visini stope zateznih kamata odlučeno je primjenom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

20. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe iz članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravljene, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman u Rovinju poslovni broj Ovrv-613/2021-6 od 13. rujna 2021. te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a. Prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17., objavljenog na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

22. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak na ime nagrade za sastav 3 obrazložena podneska od 17. ožujka 2022., 24. travnja 2023. i 22. rujna 2025., za svaki u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari održanim 10. rujna 2025. i 8. listopada 2025., za svako u visini od 37,5 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 21. studenoga 2025. i 13. siječnja 2026., za svako u visini od 75 bodova, za sastav žalbe protiv rješenja od 16. svibnja 2022. u visini od 37,5 bodova sukladno Tbr. 10.4. Tarife i za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 25. travnja 2023. u visini od 112,5 bodova sukladno Tbr. 10.5. Tarife. Ukupno je, dakle, tužitelju priznat trošak na ime nagrade za zastupanje u visini od 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.200,00 eura.

22.1. Nadalje, tužitelju je prema članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21.; dalje: Pravilnik) priznat trošak javnobilježničke naknade u granicama zatraženog iznosa od 25,00 eura. Također, tužitelju je priznata nagrada za sastav prijedloga za ovrhu u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 11.1. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 150,00 eura.

22.2. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 53,09 eura sukladno Tar.br. 3. stavka 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.; dalje: Uredba). Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu od 16. svibnja 2022. s obzirom na to da je odredbom iz Tar.br. 3. stavak 4. Uredbe propisano da se za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. ili ako se pobija rješenje o troškovima postupka. Kako se na rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne plaća sudska pristojba, to ni podnošenje žalbe protiv istog ne podliježe plaćanju pristojbe.

23. Ukupno je, stoga, tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.428,09 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

24. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana sukladno članku 328. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Pula-Pola, 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Mirjana Sinčić Kocijančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pisano, u 3 istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- Tuženici po punomoćnicima