REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2720/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Igora Metelka i punomoćnika tuženika LL, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3207592255/06 od 06. listopada 2006, sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika, a koja :

- u čl. 2. st.3. glasi: “Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.”

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.106,18 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. travnja 2025. navodi kako je prednik tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 3207592255/06 dana 06. listopada 2006. u iznosu od 30.077,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Navodi da je tužitelj nasljednik iza pok. Damira Šterka kao korisnika kredita temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Ježeka broj: O-9634/11, pravomoćnog dana 23. studenog 2012. Navodi da je tužitelju naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva dana 16. listopada 2006. u iznosu od 277,84 eura. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu članka 2. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu o tzv. ulaznoj naknadi, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi ništetnom odredbu Ugovora o kreditu broj 3207592255/06 od 06. listopada 2006, sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika, a koja :

- u čl. 2. st.3. glasi: “Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.” uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o njegovoj obvezi na plaćanje navedene naknade i o istoj je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su mu informacije o istoj bile dostupne. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajne neravnoteže u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare te potrošačkog svojstva tužitelja. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku dopisa tuženika od 31. ožujka 2025. (list 5), presliku prometa po kreditu / specifikacija uplata (list 6-13), presliku Rješenja o nasljeđivanju iza pok. Damira Šterka javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj: O-9634/11 od 23. siječnja 2012. (list 14-17), presliku Odluke Ministarstva financija – Porezne uprave od 03. veljače 2012. (list 18-19), presliku Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3207592255/06 od 06. listopada 2006. (list 20-28), presliku izvatka iz Uputa službenicima za odobravanje kredita građanima tuženika (list 67-68). Sud je također proveo dokaz saslušanjem svjedoka KL (list 99-100), kao i tužitelja (list 100).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to prednik tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207592255/06 dana 06. listopada 2006. na iznos od 30.077,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseci (članak 3. Ugovora), te činjenica da je tužitelj nasljednik iza pok. Damira Šterka, a koji je sklopio predmetni ugovor o kreditu s tuženikom, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je, je li odredba članka 2. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora, nepoštena i ništetna, kao i pitanje zastare i potrošačkog svojstva tužitelja.

7. U odnosu na navedenu odredbu iz članka 2. st. 3. predmetnog ugovora koja se odnosi na činjenicu da tužitelj mora platiti naknade i troškove obrade kredita, odnosno tzv. ulaznu naknadu, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

8. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o predmetnoj odredbi prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi, te da je odredba bila točno određena, odnosno odrediva.

11. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu koja se odnosi na činjenicu da tužitelj mora platiti tzv. ulaznu naknadu i uz uvjete koje odredi kreditor međutim u ugovoru nije navedeno od čega se ista sastoji. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

12. Također navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka KL, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da je bila prisutna kada je njezin pok. suprug sklapao predmetni ugovora o kreditu s tuženikom, te je vidjela da mu je predočen tipski ugovor o kojem nije mogao pojedinačno pregovarati, niti o spornoj odredbi tzv. ulaznoj naknadi, niti je bio upozoren od strane djelatnika tuženika na istu, niti su isto obrazložili. Također navodi da je njezin sin, ovdje tužitelj, u cijelosti otplatio predmetni kredit s obzirom da joj je suprug preminuo.

13. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporna predmetna odredba nije određena, a niti odrediva, niti je o istoj tužitelj mogao pregovarati s tuženikom, to je ista u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbi u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom tzv. ulazne naknade tužitelj financijski oštećen jer je tuženik povrijedio zakon na njegovu štetu.

14. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu čl. 2. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu korisnika kredita platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Iako se ovdje ne radi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita već naknadi za obradu kredita, po mišljenju suda, prethodno navedeno stajalište Građanskog odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske se može analogno primijeniti i na naknadu za obradu kredita.

15. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužitelj nije potrošač i da je tužitelj dužan dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužitelj nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza svjedoka KL i tužitelja proizlazi da je kredit u cijelosti iskorišten za kupnju osobnog vozila koje je korišteno isključivo u privatne, a ne u poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

16. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrditi ništetnom odredbu Ugovora o kreditu broj 3207592255/06 od 06. listopada 2006, sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika, a koja :

- u čl. 2. st.3. glasi: “Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.”, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 15. travnja 2025. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 21. svibnja 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 08. listopada 2025. i 16. siječnja 2026. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura te na presudu u iznosu od 53,09 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.106,18 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

19. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podneska od 17. lipnja 2025. s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, te naknadu troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a),

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. Tuženiku po pun.