REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-463/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku AL, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Lovačke udruge „ [adresa]“, [adresa], OIB 57476882408, zastupanog po punomoćniku Jacinti Toš Špehar, odvjetnici iz Bjelovar, Brune Bušića 2a, radi poništenja Ugovora o isključenju iz članstva udruge, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 26. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nezakonito, neosnovano i nedopušteno Rješenje Stegovne komisije tuženika Lovačke udruge „Veliko Trojstvo“, [adresa], OIB: 57476882408, broj: 56-3/2023 od dana 17. travnja 2023. kojim je tužitelju GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izrečena mjera zabrane lova od jedne godine (uz obavezno podmirenje svih financijskih obaveza prema LU), a zbog povrede članskih dužnosti utvrđenih čl. 63.st.1. toč. 6 i 26 Statuta LU.

II. Utvrđuje se da je nezakonita, neosnovana i nedopuštena Odluka Izvršnog odbora tuženika Lovačke udruge „Veliko Trojstvo“, [adresa], OIB: 57476882408, broj: 55/2022 od dana 7. prosinca 2022. kojom se tužitelj KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], udaljava (suspendira) iz lovačke udruge do okončanja stegovnog postupka.

III. Utvrđuje se da je nezakonita, neosnovana i nedopuštena Odluka Izvršnog odbora tuženika Lovačke udruge „Veliko Trojstvo“, [adresa], OIB: 57476882408, broj: 18/2024. od dana 20. veljače 2024. kojom se mijenja Rješenje Stegovne komisije tuženika broj: 56-3/2023 od dana 17. travnja 2023., i tužitelju GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izriče stegovna mjera „Isključenje iz udruge“.

IV. Utvrđuje se da je nezakonita, neosnovana i nedopuštena Odluka Skupštine tuženika Lovačke udruge „Veliko Trojstvo“, [adresa], OIB: 57476882408, od dana 6. travnja 2024. kojom je Zahtjev za zaštitu članskih prava i upozorenje o povredi statuta, zakona i općih akata, tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 20.ožujka 2024., ocijenjen kao neutemeljen i neosnovan, te da je stegovni postupak protiv tužitelja proveden sukladno odredbama Statuta udruge, te da za navedeni zahtjev nije bilo pravne osnove s obzirom da je odluka Izvršnog odbora konačna, bez prava na žalbu.

V. Utvrđuje se da je tužitelj KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i nadalje član tuženika Lovačke udruge „ [adresa]“, [adresa], OIB: 57476882408, da članstvo tužitelja kod tuženika traje neprekinuto i da nije prestalo Odlukom Izvršnog odbora tuženika broj: 18/2024. od dana 20. veljače 2024. kojom je tužitelju izrečena stegovna mjera „Isključenje iz udruge“, te se tuženiku nalaže priznati tužitelju sva članska prava te istog upisati u popis članova udruge, sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Lovačke udruge „ [adresa]“ [adresa], OIB: 57476882408, da tužitelju GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.767,15 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj KL podnio je tužbu dana 23. svibnja 2024., protiv tuženika Lovačke udruge „Veliko Trojstvo“, radi poništenja Odluke o isključenju iz članstva Lovačke udruge „Veliko Trojstvo“.

U tužbi navodi da je rješenjem Stegovne komisije tuženika broj: 56-3/2023 od dana 17. travnja 2023., tužitelju kao članu te Udruge, izrečena mjera zabrane lova od jedne godine (uz obavezno podmirenje svih financijskih obaveza prema LU), a zbog povrede članskih dužnosti utvrđenih čl. 63.st.1. toč. 6 i 26 Statuta LU.

Prethodno je Izvršni Odbor tuženika svojom Odlukom broj: 55/2022 od dana 7. prosinca 2022., donio Oduku kojom se tužitelj udaljava (suspendira) iz lovačke udruge do okončanja stegovnog postupka u kojem je doneseno naprijed navedeno rješenje Stegovne komisije tuženika.

2. Ističe da je u citiranoj Odluci kojom mu se stavlja na teret stegovna povreda članskih dužnosti navedeno da: „ dana 15. studenoga 2020. (treba stajati 2022.) na poljskom putu iznad mjesta Dominkovica, Općina Veliko Trojstvo, na šumskom predjelu zvanom „ Velika Reka“ zatečen od strane lovočuvara lovačke udruge VL i predsjednika udruge IL koji svoj izlazak u lovište nije nikome najavio niti je koga obavijestio. KL se kretao svojim osobnim automobilom marke „Suzuki“ reg. ozn. [registarska oznaka] u kojemu je naslonjena na sjedalo bila lovačka puška koja nije bila u futroli. U vrijeme zaticanja KL nije imao važeće dopuštenje za lov i isto dopuštenje nije niti tražio iako je u mjesecu travnju 2022. Izvršni odbor lovačke udruge svim članovima lovačke udruge uputio dopis tzv. „Okružnica“ u kojoj je striktno navedeno da se svaki izlazak u lovište mora obavezno javiti ovlaštenim osobama lovačke udruge koji će o istome.

3. Tužitelj navodi da je na navedenu Odluku Stegovne komisije tuženika od 17. travnja 2023., zaprimio dana 28. travnja 2023., a tužitelj je dana 5. svibnja 2023. izjavio žalbu, dok je žalbu izjavio i IL, podnositelj Zahtjeva za pokretanje predmetnog stegovnog postupka.

3.1. Povodom žalbi tužitelja i IL, Izvršni odbor tuženika je donio Odluku broj:

18/2024. dana 20. veljače 2024., kojom je preinačeno prvostupanjsko rješenje Stegovne komisije tuženika, tako da je tužitelju novom Odlukom izrečena stegovna mjera „Isključenja iz udruge“.

Navedenu Odluku Izvršnog odbora (koji je odlučivao o žalbama tužitelja i IL), tužitelj je zaprimio po svom punomoćniku dana 26. veljače 2024., te je protiv iste dana 20. ožujka 2024., sukladno čl. 2. Statuta tuženika te čl. 42. Zakona o udrugama, podnio Zahtjev za zaštitu članskih prava i upozorenje o povredi statuta, zakona i općih akata.

4. Tužitelj ističe da je tuženik dopisom od 15. travnja 2024., kojeg je tužitelj po punomoćniku zaprimio dana 13. svibnja 2024., obavijestio tužitelja da je Skupština tuženika povodom njegovog Zahtjeva donijela dana 6. travnja 2024., Odluku kojom je Zahtjev tužitelja ocijenjen kao neutemeljen i neosnovan te da je stegovni postupak protiv tužitelja proveden sukladno odredbama Statuta udruge i da za navedeni Zahtjev nije bilo pravne osnove, s obzirom da je Odluka Izvršnog odbora konačna, bez prava na žalbu.

5. Obzirom na Odluke tijela tuženika, smatra da je stegovni (disciplinski) postupak protiv tužitelja proveden protivno Statutu udruge, zakonu, te temeljnim načelima Ustava RH, jer disciplinski (stegovni) postupak, kao i svaki drugi postupak kod utvrđivanja nečije odgovornosti, mora biti proveden pravedno i nepristrano.

To načelo je predviđeno Ustavom RH u više članaka (čl. 29., 121., 121.a), pa tako i u čl. 61. Statuta tuženika.

6. Nadalje, tužitelj ističe da je cjelokupni stegovni (diciplinski) postupak koji je proveo tuženik, odnosno njegova tijela prema Statutu, bio pristran i to ne s ciljem da se utvrdi da li postoji ili ne njegova odgovornost kao člana za stegovni prijestup, već s ciljem isključivanja tužitelja kao člana iz Udruge, a za to navodi slijedeće razloge:

6.1. Iz prvostupanjskog stegovnog rješenja proizlazi da je Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka (koji je u istom okrivljenik) podnio predsjednik tuženika, IL, a koji je u stegovnom postupku ispitan kao svjedok, koji svojim iskazom tereti tužitelja (kao okrivljenika i člana), čime je IL ujedno bio podnositelj Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka i svjedok koji tereti tužitelja.

Sukladno tome, tužitelj ističe da je prema čl. 65 Statuta Udruge propisano da zahtjev za pokretanje postupka protiv tužitelja (kao okrivljenika) mogao podnijeti ili Izvršni odbor ili Predsjednik udruge ili lovnik Udruge. No kako je, Predsjednik udruge ujedno bio i svjedok, smatra da ovlašteni tužitelj nije mogao biti Predsjednik udruge.

6.2. Tužitelj ističe da sukladno čl. 70 Statuta udruge je propisano da član protiv kojeg je pokrenut stegovni postupak ima status okrivljenika pa sukladno tome smatra da ne postoje postupci (prekršajni, kazneni, stegovni) u kojima je dopušteno da ovlašteni tužitelj bude podnositelj zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka, a istovremeno i svjedok optužbe, čime ta osoba može imati samo jedan status, a ne oba.

6.3. Tužitelj ističe da Statutom tuženika takva mogućnost nije regulirana smatrajući da se nitko ne bi sjetio biti i ovlašteni tužitelj i svjedok optužbe te se u odnosu na prvostupanjski stegovni postupak odnosi i čl. 82 Statuta kojim je propisano da o žalbi na rješenje stegovne komisije ne može odlučivati predsjednik LU koji je kao svjedok ispitan u stegovnom postupku. Dakle, tužitelj smatra da je nespojiv je status svjedoka sa nekim drugim statusom u stegovnom postupku. Prema tome, time što je tužitelja (kao okrivljenika) progonio disciplinski tužitelj koji je ujedno i svjedok, i koji ga k tome jedini tereti (drugi svjedok nije ništa vidio), je gruba povreda tužitelja kao člana Udruge, odnosno njegovih prava na nepristrano suđenje.

6.4. Glede tijeka disciplinskog postupka, tužitelj ističe da mu je povrijeđeno pravo na obranu, jer je prema Statutu čl. 85 Statuta udruge propisano da se dostava poziva za podnošenje pisane obrane, te poziva radi ispitivanja u svrhu obrane, vrši neposredno ili poštom preporučeno „osobno u ruke“ okrivljeniku, dok iz pobijanog rješenja Stegovne komisije tuženika proizlazi da su tijekom postupka održane dvije rasprave te da tužitelj poziv za prvu raspravu nije preuzeo, iako je bio obaviješten od strane službenika Hrvatske pošte.

6.5.Tužitelj osporava da bi bio obaviješten od strane službenika Hrvatske pošte o tom pozivu. No, bez obzira na to, činjenica je da tužitelj taj prvi poziv nije primio, a niti mu je dostavljen poštom preporučeno „ osobno u ruke“, dakle radi se o neurednoj dostavi. Tužitelju nikada nije dostavljen poziv za podnošenje obrane u pisanom obliku ( čl. 77 i 85. Statuta) niti je pozvan da dostavi dokaze na koje se poziva (čl. 78. Statuta), prvi poziv za raspravu mu nije uredno dostavljen, a uz drugi poziv nije primio poziv za podnošenje obrane u pisanom obliku niti poziv da dostavi dokaze na koje se poziva.

Kako nije bio uredno pozvan na prvu raspravu, niti su mu dostavljeni pozivi i upozorenja predviđeni Statutom Udruge, tužitelj smatra da mu je onemogućeno pravo na obranu. Njegov punomoćnik (branitelj) tražio je odgodu druge rasprave, jer da je spriječen privatnim obvezama, i to molbom za odgodu upućenom više od 15 dana prije zakazane rasprave, drži da nije bilo nikakovog razloga ne odgoditi tu raspravu, tim više što je ta mogućnost predviđena čl. 79. Statuta.

6.6. Tužitelj nadalje ističe da se u Zahtjevu za pokretanje stegovnog postupka, navodi se da je tužitelj tijekom 2020., bio stegovno kažnjen zbog sličnog ili istog ponašanja (da je odlazio samovoljno u lov), koju činjenicu tužitelj osporava navodeći da je bio stegovno kažnjen zbog odnosa prema članu udruge i gostima, te to kažnjavanje nema nikakove veze sa nekakovim nedozvoljenim odlascima u lov. Da je tome tako, vrlo se lako može utvrditi uvidom u taj stegovni postupak, a što ovlašteni tužitelj (i ujedno svjedok) zna, ali svojim navodima dovodi u zabludu stegovnu komisiju tuženika.

Dakle u zahtjevu progonitelja (ujedno i ključnog svjedoka) navode se neistine s ciljem difamacije tužitelja, a sve u cilju montiranog procesa kojem je krajnji cilj isključiti tužitelja iz udruge. Odluka Izvršnog odbora od 20. veljače 2024. ne sadrži bilo kakovo obrazloženje u pogledu ocjene ili analize dokaza ili pak primjene prava, a vezano uz žalbene razloge tužitelja. Radi se o nezakonitoj i pristranoj odluci.

6.7. Tužitelj nadalje ističe, da činjenično stanje tijekom Stegovnog postupka je činjenično nedovoljno i netočno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da utvrđenja Stegovne komisije su proturječna, manjkava, nelogična, i to toliko da jasno upućuju na pristranost pri suđenju.

U odnosu na tijek stegovnog postupka, tužitelj ističe da je ovlašteni tužitelj IL izmislio optužbu (a koji je ujedno i jedini svjedok očevica optužbe) da je kritične noći 15. studenoga 2022. vidio pušku u vozilu tužitelja, a da je tužitelj doista imao pušku, tada bi zasigurno IL, predsjednik lovačke udruge te ĆL kao lovočuvar, odmah pozvali policiju jer im je to bila dužnost, a ne ga prijavljivati policiji tek 17. studenoga 2022.( dva dana poslije navodnog događaja) .

6.8. Ističe da su ĆL i IL lažno iskazivali, a na to ukazuju njihove izjave na policiji, vezano uz kaznenu prijavu je ĆL podnio protiv tužitelja za protuzakoniti lov, a koja mu je odbačena. U stegovnom postupku svjedok ĆL navodi da nema povratnih informacija o svojoj kaznenoj prijavi protiv tužitelja, iako mu je vrlo dobro bilo poznato da je ta prijava odbačena još 28. studenoga 2022. o čemu je naravno obaviješten i on i Lovačka udruga.

6.9. Tužitelj se poziva na rješenje o odbačaju kaznene prijave, navodeći da su ĆL i IL u PP Bjelovar iskazali da ĆL kritične večeri nije niti prilazio vozilu okrivljenika, jer se sve tako brzo odvilo i ne spominju niti jedan niti drugi nekakovu baterijsku lampu da bi njome ĆL osvjetljavao unutrašnjost okrivljenikovog vozila, dok stegovnom postupku tvrde da je ĆL tom prilikom osvijetlio baterijskom lampom vozilo tužitelja.

Također ističe, da su iskazali kod policije da su te večeri bili u obilasku lovišta radi osmatranja navedenog područja u cilju uočavanja da li se na čekama koje su tamo postavljene nalazi netko od lovaca, dok u stegovnom postupku protiv tužitelja, ĆL tvrdi da su primili obavijest od ženske osobe koja želi ostati anonimna (ustvari izmišljena), da je primijetila terensko vozilo tamne boje u predjelu zvanom „Jabučnica“ te da reflektorom osvjetljava po lovištu i da je zanimljivo kako se tog detalja nisu sjetili pred policijom.

6.10. Nadalje, tužitelj ističe da je ĆL u stegovnom postupku naveo da je 16. studenoga 2022. tužitelja prijavio policiji zbog kaznenog djela krivolova, iako mu je vrlo dobro poznato da je prijavu podnio tek 17. studenoga 2022., a kako to proizlazi iz rješenja o odbačaju njegove kaznene prijave. Dakle, nije išao prijaviti tužitelja isti dan pa niti slijedeći dan, tek za dva dana, time da on i nije taj koji je vidio okrivljenikovu pušku, već je pušku vidio svjedok IL, koji pak ne želi prijaviti tužitelja policiji jer „ne zna da bi ovaj počinio neko kazneno djelo“ (to su njihovi citirani iskazi pred policijom).

6.11. Tužitelj je tek u žalbenom postupku pred tuženikom iznio svoju obranu, jer mu je to bilo onemogućeno neurednom dostavom tijekom prvostupanjskog postupka u kojoj je naveo da se: " dana 15.11.2022.g. tužitelj se nalazio u dvorištu HL, na adresi [adresa], gdje je BL dovezao smrznuto meso za okrivljenikove pse, koje mu je ovaj trebao skuhati u kotlu, a sve budući da tužitelj živi u gradu i nema uvjeta za to. Negdje oko 19,20 sati, već na tužiteljevom odlasku, zamijetili su svjetla na cesti koja prolazi kroz obližnju šumu. Budući da tužitelj u tom predjelu ima vlastitu šumu odlučio se provesti tom cestom i provjeriti tko se kreće tim dijelom po noći, posebno stoga što je imao slučaj šumske štete na toj čestici. Približavajući se svojim vozilom tom dijelu ceste gdje je prethodno uočio svjetla, zatekao je vozilo koje je na cesti bilo parkirano tako da je priječilo prolazak njegovom vozilu. U blizini tog parkiranog vozila, izvan ceste, su stajali IL i ĆL od kojih je zatražio da se pomakne to vozilo kako bi mogao proći, što je ĆL i učinio, te je tužitelj nastavio svojim putem.

6.12. Naime, tužitelj toga dana nije imao sa sobom pušku karabin, niti bilo kakovo drugo oružje, niti na sjedalu niti bilo gdje u vozilu i stoga IL (i stegovni progonitelj i svjedok u istoj osobi), nije mogao vidjeti pušku uz tužitelja te je tu činjenicu izmislio. Kako je naprijed navedeno, tužitelj je toga dana bio kod HL gdje je dovezao BL smrznuto meso za okrivljenikove pse, a koje mu je ovaj trebao skuhati u kotlu. BL može potvrditi da tužitelj u autu nije imao nikakovu pušku, da nije bio odjeven za lov, da nije niti namjeravao ići u lov i da su zajedno vidjeli svjetla na cesti u šumi, a prema kojima je kasnije tužitelj krenuo provjeriti o čemu se radi.

6.13. Dakle, tužitelj niti je toga dana bio u lovu, niti je sa sobom imao bilo kakovo oružje, kretao se javnom cestom kroz šumu, gdje je u noćnim satima zatekao IL i ĆL, na način da je on njima prilazio vidjevši svjetla i auto na cesti, ne skrivajući se, a da je tužitelj tada imao pušku, zasigurno bi ga te osobe odmah prijavile policiji.

No međutim, ĆL tek dva dana poslije, 17. studenoga 2022. podnosi kaznenu prijavu protiv tužitelja, iako on prema sadržaju te prijave nije niti vidio tu pušku u vozilu tužitelja, već da je tu pušku vidio IL, a da je isti ujedno i "krunski svjedok i stegovni progonitelj", koji je u svom iskazu kod policije tvrdio on ne želi podnositi nikakve kaznene prijave protiv tužitelja jer ne zna da je ovaj počinio neko kazneno djelo. Tužitelj ističe da su IL i ĆL neistinito i netočno iskazivali da su na tom dijelu ceste gdje su parkirali vozilo, izašli iz vozila kako bi pregledali da li na čekama ima nekoga od lovaca. Naime, na tom dijelu uz javnu cestu, sa tog mjesta, ne može se vidjeti niti jedna čeka, te isti u tom trenutku nisu provjeravali čeke kako to tvrde, jer to objektivno nisu mogli, a što znaju svi lovci članovi ove udruge.

6.14. Smatra da je IL (koji je ujedno bio podnositelj Zahtjeva za stegovni postupak i ujedno svjedok u istom), očito ima cilj lažno teretiti tužitelja, jer neistinito tvrdi u Zahtjevu za pokretanje stegovnog progona da je okrivljenik 2020 godine pred tijelima lovačke udruge osuđen zbog istog događaja (samovoljni ulazak u lovište i sl). Pri tome, navedeni svjedok, a ujedno i progonitelj, vrlo dobro zna da tužitelj nije osuđen za to, nego samo za neprimjeren odnos prema lovcima i gostima lovačke udruge.

6.15. Suprotno tvrdnjama istih, tužitelj ističe da je točna činjenica da je on sa svojim automobilom u noćnim satima, javnom cestom prišao VL i IL, ne skrivajući se, zatekavši upravo njih kako se (po noći) kreću lovištem pa stoga tužitelj može samo sumnjati o razlozima zašto je protiv njega i to tek nakon dva dana od događaja, podnesena lažna kaznena prijava pa onda i montirana disciplinska optužba, gdje je osoba koja ga stegovno progoni ujedno osoba koja je glavni svjedok optužbe.

Tužitelj ističe da je pogrešno i primijenjeno materijalno pravo tijekom stegovnog postupka, što upućuje da je jedno hotimično i duboko iskrivljeno tumačenje Statuta, a samo u cilju isključenja tužitelja iz Udruge, a kako je to i u konačnici perfidno odigrano. Prvo će ga prvostupanjsko disciplinsko tijelo kazniti samo zabranom lova na jednu godinu, a onda po žalbi progonitelja (i svjedoka) isključiti iz Udruge.

6.16. Kako se tužitelju stavlja na teret stegovna povreda iz čl. 63.st. toč. 6. i čl. 22 Statuta, a kojim odredbama Statuta se kažnjava samovoljno odlaženje u lov bez odobrenja i potrebite dokumentacije i ne prijavljivanje na propisani način ulaska u lovište radi lova. Okružnica koja se spominje u pobijanom prvostupanjskom rješenju samo prepisuje te odredbe Statuta, time da se kršenje tih odredbi prema toj Okružnici smatra krivolovom (iako nije jasno što se želi reći time, valjda se misli da je to onda kazneno djelo protuzakonitog lova).

Opetovano ističe da se e večeri uopće nije kretao lovištem već javnom cestom preko čkbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa], a javna cesta nije lovište prema čl. 11.st.2. toč.5. Zakona o lovstvu. Ne radi se tu o nikakovom poljskom putu kako se to navodi u prvostupanjskoj odluci Stegovne komisije tuženika, nego o javnoj cesti, time da isti nema asfaltni sloj u punoj dužini, već se na djelu gdje je došlo do susreta tužitelja i svjedoka radi o makadamskoj cesti

Dakle, čak i da je tužitelj imao sa sobom pušku, a nije, kretao se javnom cestom, a ne lovištem. Tužitelj nije zatečen kako se kreće npr. pješice, izvan tog puta, već je on taj koji je krećući se vozilom javnom cestom (na kojoj su svojim vozilom bili parkirani ĆL i IL) zatiče njih. Po kojoj je to logici onda tužitelj bio u lovu, ili pak zatečen u lovištu.

Radi se o javnoj cesti i svatko se smije njome kretati, radi se o Ustavnom pravu na slobodu kretanja i nitko tužitelju ne može zabraniti kretanje tom cestom. S druge strane, čak i da je tužitelj imao sa sobom pušku (a nije), ističe na koji je to način dokazano da je samovoljno otišao u lov i na koji je to način stegovna komisija tuženika došla do zaključka da je tužitelj, krećući se svojim vozilom, po istom onom putu po kojem su se kretali ĆL i IL (a radi se o javnoj cesti), došavši do njihovog parkiranog vozila, i njih zatekao kako šetaju okolo po lovištu, on bio taj koji je samovoljno otišao u lov. Sve i da je imao pušku, ne znači da je bio u lovu, niti da je bio dužan prijaviti ulazak u lovište radi lova. Ta činjenica da je tužitelj samovoljno bio u lovu ili pak da nije prijavio ulazak u lovište radi lova, uopće nije dokazana, čak i da se prihvati lažan iskaz svjedoka IL (ujedno i stegovnog progonitelja) da je tužitelj u autu imao pušku, što nije, to može samo upućivati na sumnju da je bio u lovu ili sumnju da je bio u lovištu radi lova, ali to je zbog izostanka bilo kakovog drugog dokaza, samo nedokazana sumnja.

Mogao je tužitelj pušku imati sa sobom npr. jer ju je nekome išao pokazivati, ili ju je pak nosio na popravak. Možda u takovoj situaciji npr. ne bi smio pušku prevoziti u vozilu na taj način ( trebao bi ju imati u futroli i praznu), ali to bi onda bio njegov eventualni prekršaj iz Zakona o oružju. To ne znači da bi bio u krivolovu, pogotovo ne kraj činjenice da se on kretao javnom cestom u vozilu i prišao svojim vozilom disciplinskim svjedocima, koje zatiče izvan auta i izvan ceste, kako šeću po lovištu i to u noćnim satima.

Slijedom navedenog, čak i uz ovakove lažne iskaze svjedoka, čak i da se uzme u obzir da su istiniti, ne može se sa sigurnošću zaključiti da je tužitelj „samovoljno otišao u lov“ ili „ne prijavio ulazak u lovište radi lova“.

7. Tužitelj ističe da Stegovna komisija i Izvršni odbor tuženika koji je odlučivao o žalbi tužitelja i IL, je donošenjem pobijanih odluka prekršilo sve uzuse pristojnog i pravičnog postupka, koji se je sveo na "montirani postupak" isključenja tužitelja koji im nije po volji, dok Skupština tuženika nije svojom odlukom otklonila te nepravilnosti. Kako su tužitelju, dakle, povrijeđena prava, to isti sukladno čl. 42. st.3. Zakona o udrugama podnosi, predlaže da se nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

8. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, poziva se na čl. 63 toč. 6. Statuta tuženika kojim je propisana stegovna povreda-prijestup samovoljno odlaženje u lov bez odobrenja i potrebite dokumentacije, dok je točkom 26 istog članka propisano kao stegovnu povredu-prijestup postupanja u suprotnosti s odredbama Statuta ili drugih Općih i pojedinačnih akata Udruge.

9. Nadalje, tuženik se poziva da je Izvršni odbor tuženika u svibnju 2022. obavijestio Okružnicom sve članove Udruge da za svaki izlazak u lovište, lovac se mora obavezno javiti lovniku, dok će se svi ostali samovoljni izlasci u lovište smatrati krivolovom. Tužitelj nije imao dopuštenje za lov, koje je imao do mjeseca lipnja 2022., tako da je znao i morao znati da za ulazak u lovište s puškom mora imati dopuštenje za lov. Tuženik ističe da tužitelj nema nikakvu privatnu šumu na tom području i da mu za obilazak iste ne treba puška koja se nalazila naslonjena s gazišta-polja na suvozačevo sjedalo te ističe da je tužitelj od tuženika već i ranije bio stegovno kažnjavan.

Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate,

10. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u Odluku tuženika od 7. prosinca 2022. (list 10), Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka od 7. prosinca 2022. (list 11-12), Odluke tuženika od 7. prosinca 2022. (list 13), rješenje tuženika od 17. travnja 2023. (list 14-17), Žalbu (list 18-23), Obavijest tuženika od 5. svibnja 2023. (list 24), Odluku tuženika od 20. veljače 2024. (list 25), Zahtjev za zaštitu članskih prava i upozorenje o povredi Statuta, Zakona i Općih akata (list 26-32), odgovor na zahtjev tuženika od 15. travnja 2024. (list 33), rješenje ODO u Bjelovaru od 28. studenoga 2022. (list 34-36), Statut tuženika (list 50-73), zk. izvadak (list 86-87), snimku Geoportala (list 88), Službenu bilješku PU Bjelovarsko-bilogorske od 17. studenoga 2022. (list 89-90), Ugovor o zakupu prava na lov (list 95-98), spis tuženika o provođenju stegovnog postupka protiv tužitelja (list 106- 135), u dokumentaciju dostavljenu po tužitelju a koja proističe iz stegovnog postupka prema tužitelju (list 156-183).

11. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 136-139) i zakonskog zastupnika tuženika (list 139-142).

12. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆL (list 144-146), PL (list 146-148), FL (list 148-151), BL (list 151-152) i HL (list 152-153).

13. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za:

-utvrđenje nezakonitim, neosnovanim i nedopuštenim rješenja stegovne komisije tuženika od 17. travnja 2023. kojim je tužitelju izrečena mjera zabrane love od godine dana uz obavezno podmirenje svih financijskih obaveza prema LU), a zbog povrede članskih dužnosti utvrđenih čl. 63. st.1. toč. 6 i 26 Statuta LU

- utvrđenje da je je nezakonita, neosnovana i nedopuštena Odluka Izvršnog odbora tuženika broj: 55/2022 od dana 07. prosinca 2022. kojom se tužitelj udaljava (suspendira) iz lovačke udruge do okončanja stegovnog postupka

- utvrđenje da je nezakonita, neosnovana i nedopuštena Odluka Izvršnog odbora tuženika broj: 18/2024. od dana 20. veljače 2024. kojom se mijenja Rješenje Stegovne komisije tuženika broj: 56-3/2023 od dana 17. travnja 2023. i tužitelju izriče stegovna mjera „Isključenje iz udruge“

- utvrđenje da je nezakonita, neosnovana i nedopuštena Odluka Skupštine tuženika od dana 06. travnja 2024. kojom je Zahtjev za zaštitu članskih prava i upozorenje o povredi statuta, zakona i općih akata, tužitelja od dana 20. ožujka 2024., ocijenjen kao neutemeljen i neosnovan, te da je stegovni postupak protiv tužitelja proveden sukladno odredbama Statuta udruge, te da za navedeni zahtjev nije bilo pravne osnove s obzirom da je odluka Izvršnog odbora konačna, bez prava na žalbu

- utvrđenje da je tužitelj nadalje član tuženika, da članstvo tužitelja kod tuženika traje neprekinuto i da nije prestalo Odlukom Izvršnog odbora tuženika broj: 18/2024. od dana 20. veljače 2024. kojom je tužitelju izrečena stegovna mjera „Isključenje iz udruge“, te se tuženiku nalaže priznati tužitelju sva članska prava te istog upisati u popis članova udruge.

16. Nesporno je između stranaka, da je tužitelj član Lovačke udruge "Veliko Trojstvo" nekih 10 godina (kako to proizlazi iz iskaza Predsjednika tuženika). Nesporno je da je Predsjednik Lovačke udruge "Veliko Trojstvo" IL od 1985.

Također je nesporna činjenica da je protiv tužitelja proveden stegovni postupak (disciplinski postupak), u kojem postupku su donesene Odluke koje tužitelj osporava u ovom postupku, a koje su pobliže navedene pod obrazloženjem broj 15.

17. Sporno je između stranaka, da li su Odluke tuženika koje su navedene pod obrazloženjem broj 15. nezakonite, neosnovane i nedopuštene te da li je tužitelj nadalje član tuženika, da članstvo tužitelja kod tuženika traje neprekinuto i da nije prestalo Odlukom Izvršnog odbora tuženika broj: 18/2024. od dana 20. veljače 2024., kojom je tužitelju izrečena stegovna mjera „Isključenje iz udruge“, te se tuženiku nalaže priznati tužitelju sva članska prava i istog upisati u popis članova udruge.

18. Prema čl. 42 st. 3 Zakona o udrugama (Narodne novine broj 74/14., 70/17., 98/19., 151/22.), tužitelj je podnio tužbu ovome sudu, a prema sjedištu tuženika, radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge, čime je nesporna činjenica da je ovaj sud stvarno i mjesno nadležan za postupanje po tužbi tužitelja.

19. Iz iskaza tužitelja, Predsjednika tuženika IL, svjedoka ĆL, PL, FL, BL, proizlazi da je tuženik proveo stegovni postupak zbog povrede članskih dužnosti utvrđenih čl. 63 st 1 toč. 6 i čl. 26 Statuta Lovačke udruge "Veliko Trojstvo".

19.1. Naime, odredbom čl. 63 st 1 toč. 6 Statuta Lovačke udruge "Veliko Trojstvo", propisano je da članovi Udruge odgovaraju stegovno za povrede članske dužnosti utvrđene Statutom ili drugim općim aktom udruge zbog samovoljnog odlaženja u lov bez odobrenja i potrebite dokumentacije, dok je čl. 26 Statuta propisano da članstvo u Udruzi prestaje prestankom rada Udruge, smrću i dragovoljnim istupanjem iz članstva Udruge, isključenjem na temelju Odluke Stegovne komisije ili Izvršnog odbora. Izvršni odbor donijet će odluku o prestanku članstva ako član Udruge iz neopravdanih razloga u predviđenom vremenskom roku ne plati članarinu ili druge novčane obveze, ako član Udruge bude kažnjen poradi počinjenja kaznenog djela nezakonitog lova i ako se ustanovi da je član Udruge primljen na temelju lažnih dokumenata i neistinitih podataka.

20. Iz dokumentacije dostavljene po strankama, a koja je činjenica i nesporna, proizlazi:

- da je predsjednik tuženika IL podnio Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka broj 56/22 dana 7. prosinca 2022. Stegovnoj komisiji tuženika (list 11-12),

- da je Izvršni odbor tuženika dana 7. prosinca 2022. temeljem Zaključka sa sastanka donio Odluku kojom se daje suglasnost predsjedniku Lovačke udruge [adresa] za pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja kao člana lovačke udruge zbog povrede članskih dužnosti prema čl. 63 st. I točke 6 i 26 u svezi čl. 23 st. 1 toč. 2. Statuta lovačke udruge Veliko Trojstvo,

20.1. Stegovna komisija je dana 17. travnja 2023. donijela Rješenje (izreka) kojim je riješeno da je tužitelj kao član lovačke udruge na poljskom putu iznad mjesto Dominkovica u općini [adresa] na šumskom predjelu zvanom "Velika reka" zatečen od strane lovočuvara lovačke udruge ĆL i predsjednika udruge IL koji svoj izlazak u lovište nikome nije najavio, niti je koga obavijestio, da se je tužitelj kretao svojim osobnim automobilom marke "Suzuki", reg. oznake [registarska oznaka] u kojem je naslonjena na sjedalu bila lovačka puška koja nije bila u futroli. U vrijeme zaticanja tužitelj nije imao važeće dopuštenje za lov i isto dopuštenje nije tražio, iako je u mjesecu travnju 2022. Izvršni odbor lovačke udruge svim članovima lovačke udruge uputio dopis tzv. "Okružnica" u kojoj je striktno navedeno da se svaki izlazak u lovište mora obavezno javiti ovlaštenim osobama lovačke udruge koji će o istom obavijestiti lovočuvara, dok će se samovoljni izlasci tretirati kao krivolov.

Na gore opisan način, KL nije se pridržavao odluke tijela LU, u ovom slučaju odluke Izvršnog odbora te je počinio povredu članskih dužnosti iz čl. 63 st. I. točke 6 i 26 Statuta lovačke udruge Veliko Trojstvo, a u svezi čl. 23 st. I toč. 2. Statuta. Zbog gore navedenog istome se temeljem čl. 64 Statuta tuženika izriče mjera zabrane lova do jedne godine (uz obvezno podmirenje svih financijskih obveza prema LU).

20.2. Iz obrazloženja proizlazi da je Stegovna komisija tuženika u sastavu ĐL, kao predsjednika, ČL i EL, kao članova, utvrdio da je KL (tužitelj) primio poziv dana 23. ožujka 2023. za raspravu Stegovne komisije, koja je bila zakazana za 17. travnja 2023. u 17,00 sati, no da isti nije došao do 17,30 sati, a svoju nemogućnost odaziva pozivu nije ničim dokazao. Odvjetnik KL (tužitelja), AL na adresu Lovačke udruge je dostavio dopis u kojem se navodi da je on 17. travnja 2023. zauzet svojim obvezama koje ne može odgoditi te zatražio da Lovačka udruga ubuduće ponedjeljkom ne zakazuje rasprave, jer je on taj dan uvijek zauzet, ali nije dostavio dokaze ili argumente svoje službene spriječenosti.

Kako KL u smislu odredbe 76 st. 1. Statura lovačke udruge je obranu mogao prvenstveno iznijeti osobo, a svoju nemogućnost odazivu poziva nije ničim dokazao, Stegovni sud je odlučio da u smislu odredbe čl. 73 st. 2 Statuta 79 st. 3 odlučio da se rasprava može održati bez njegove nazočnosti, a konstatirano je da je prvi poziv koji mu je bio upućen od strane Stegovnog suda od 14. veljače 2023. nije preuzeo iako je bio obaviješten od strane službenika Hrvatske pošte.

20.3. U obrazloženju citiranog rješenja je navedeno da je 18. studenoga 2022. predsjednik lovačke udruge podnio prijedlog za pokretanje stegovnog postupka protiv KL, a nakon što je Izvršni odbor lovačke udruge dana 6. prosinca 2022. dao suglasnost predsjedniku lovačke udruge za pokretanje stegovnog postupka, isti je 7. prosinca 2022. podnio Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka zbog stegovnih prijestupa iz čl. 63 st. 1 točke 6 i 26 Statuta lovačke udruge, a u svezi čl. 23 st. 1 toč. 2 Statuta, a zbog djela opisanog u dispozitivu rješenja.

20.4. Iz citiranog obrazloženja proizlazi da su u svrhu dokaznog postupka saslušani kao svjedoci IL i ĆL, a nakon njihovog saslušanja Stegovna komisija konstatirala je da je izvršen uvid u Dopuštenje za lov divljači broj 862816 na ime KL, pročitana je Okružnica i na temelju izvedenih dokaza Stegovna komisija smatra dokazanim djela koje je stavljeno na teret tužitelju, a čime je počinio stegovne povrede (čl. 63 st. 1 točke 6 i čl. 26 Statuta lovačke udruge, a u svezi čl. 23 st. 1 toč. 2 Statuta), a temeljem čl. 64 Statuta tužitelju je izrečena zabrana lova do jedne godine uz obvezno podmirenje svih financijskih obveza prema LU.

Citiranim rješenjem dana je i uputa o pravnom lijeku i to podnošenje žalbe u roku od 8 dana od primitka prema čl. 80 Statuta lovačke udruge, a koja se podnosi u tri primjerka sukladno čl. 65 Statuta, Izvršnom odboru udruge.

Rješenje je potpisano po predsjedniku Stegovne komisije ĐL i članovima Stegovne komisije DL i EL (list 14-17).

20.5. Žalbu je podnio KL po punomoćniku (list 18-23), a koja je žalba preporučeno poslana 5. svibnja 2023.

Iz obavijesti potpisane po tajniku tuženika FL od 5. svibnja 2023., razvidno je da se tužitelj i njegov punomoćnik obavještavaju da je Lovačka udruga Veliko Trojstvo zaprimila žalbu na rješenje Stegovne komisije, kao i žalbu podnositelja zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka i da će obje žalbe biti proslijeđene Izvršnom odboru lovačke udruge sukladno čl. 65 st. 3 Statuta tuženika, a da će se o Odluci pisano izvijestiti.

21. Izvršni odbor tuženika dana 20. veljače 2024. (list 25), donio je Odluku kojom se mijenja rješenje Stegovne komisije Lovačke udruge Veliko [adresa] od 17. travnja 2024. i okrivljenom SL ističe se sukladno čl. 64 st. 1 toč. 4 Statura lovačke udruge stegovne mjera "ISKLJUČENJE IZ UDRUGE", a iz obrazloženja iste proizlazi da su žalbe podnijeli KL po punomoćniku i IL koji je podnositelj zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka te je Izvršni odbor lovačke udruge jednoglasno donio odluku, pri čemu je sukladno čl. 85 Statuta LU glasao neparan broj (5 članova) Izvršnog odbora, dok predsjednik LU kao podnositelj Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka nije sudjelovao prilikom odlučivanja o izjavljenim žalbama, a navedeno je da je Odluka Izvršnog odbora konačna sukladno čl. 63 st. 3 Statuta LU i bit će evidentirana u Maticu lovaca LU.

22. Tužitelj je podnio po punomoćniku Nadzornom odboru, Izvršnom odboru i Skupštini Lovačke udruge Veliko Trojstvo Zahtjev za zaštitu članskih prava i upozorenja o povredi Statuta i općih akata 20. ožujka 2024. preporučeno (list 26-32).

22.1. Predsjednik lovačke udruge IL obavijestio je punomoćnika KL da je 6. travnja 2024. lovačka udruga tuženika održala redovnu godišnju skupštinu na kojoj je bilo nazočno 24 člana s pravom glasa od ukupno 43 matična člana udruge s pravom glasa, a sukladno čl. 37 Statuta bila je nazočna nadpolovična većina Udruge, tako da su odluke Skupštine pravovaljane, da je prilikom otvaranja Skupštine bio predložen dnevni red koji je naveden u pozivu za zasnivanje i da je na prijedlog tajnika Udruge dnevni red nadopunjen točkom vezanom uz podneseni Zahtjev koja je nadopuna jednoglasno prihvaćena, a prema dnevnom redu tajnik tuženika FL pročitao je Zahtjev za zaštitu članskih prava i upozorenja o povredi Statuta i općih akata, čime je sve prisutne upoznao sa sadržajem te da su prisutni skupštinari ocijenili da je zahtjev kao takav neutemeljen i neosnovan i da je stegovni postupak protiv KL proveden sukladno odredbama Statuta udruge i da za navedeni Zahtjev nije bilo pravne osnove obzirom da je odluka Izvršnog odbora konačna bez prava na žalbu (list 33).

23. Prema rješenju Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KP-DO-780/22-2 od 28. studenoga 2022., temeljem odredbe čl. 206 st. 1 Zakona o kaznenom postupku odbačena je kaznena prijava protiv osumnjičenika KL zbog kaznenog djela protiv okoliša – protuzakoniti lov i ribolov iz čl. 204 st. 1 KZ (list 34-36).

24. Dakle, slijedom navedenog proizlazi da je Izvršni odbor tuženika povodom zaprimljenih žalbi tužitelja KL, izjavljene po njegovom punomoćniku i IL kao predsjednika lovačke udruge, donio rješenje kojim je izmijenjeno rješenje Stegovne komisije na način da je tužitelj jednoglasno isključen iz Udruge, a da je ta Odluka konačna (dakle, bez prava na žalbu), unatoč tome tužitelj je po punomoćniku podnio Zahtjev za zaštitu članskih prava i upozorenja o povredi Statuta i općih akata, koji je Zahtjev pročitan (po FL) na Skupštini tuženika dana 6. travnja 2024., međutim, ocijenjeno je da je taj Zahtjev neosnovan i neutemeljen budući je odluka Izvršnog odbora konačna bez prava na žalbu.

25. S obzirom na izneseno, kako je sukladno odredbi čl. 42 st. 3 Zakona o udrugama tužitelj podnio tužbu ovome sudu radi zaštite svojih prava propisanih Statutom, predmetom raspravljanja u ovom postupku ograničeno je na zakonitost provedenog stegovnog postupka protiv tuženika kao člana Lovačke udruge Veliko Trojstvo, ali ne i činjenice da li je isti ili ne stegovno odgovoran, jer sud ne odlučuje o stegovnoj odgovornosti tužitelja kao člana Lovačke udruge, već je za to nadležan prema Statutu tuženika, Lovačka udruga, odnosno njena tijela, dok ovaj sud odlučuje samo o povredi tužiteljevih prava propisanih Statutom udruge, odnosno da li je ili ne stegovni postupak protiv tužitelja proveden na zakonit način u skladu sa Statutom tuženika, odnosno odredbama istog.

25.1. U kontekstu navedenog, iako je tužitelj u tužbi i tijekom postupka i svojim iskazom i predloženim dokazima isticao činjenice u pogledu svoje stegovne odgovornosti kao člana Lovačke udruge, iste nisu relevantne za ishod ovog postupka, jer sud nije ovlašten odlučivati o stegovnoj odgovornosti, već samo o povredi njegovih prava u provedenom stegovnom postupku.

26. Također, u kontekstu navedenog, valja dodati da za ishod ovog postupka nisu odlučne Odluke i to Izvršnog odbora LU Veliko [adresa] od 20. rujna 2020. kojom je Odlukom KL udaljen (suspendiran) iz Lovačke udruge do okončanja stegovnog postupka, sukladno čl. 69 Statuta lovačke udruge (budući je podnesen prijedlog lovnika ML za pokretanje stegovnog postupka protiv KL radi počinjenja više težih stegovnih prijestupa, list 175), kao ni Rješenje Stegovne komisije tuženika broj 18/20 od 5. siječnja 2021. u sastavu predsjednika TL te članova JL i ŠL, kojim je Rješenjem SL kao članu lovačke udruge temeljem čl. 64 Statuta lovačke udruge izrečena stegovna mjera Opomena i kojim je ukinuta Odluka Izvršnog odbora temeljem čl. 69 st. 2 Statuta, a koja mu je Opomena izrečena zbog stegovnog prijestupa iz čl. 63 st. 1 toč. 3., 4, 12 i 22, budući iste nisu predmetom ocjene zakonitosti u stegovnom postupku koji je prethodio stegovnom postupku koji je predmet ovoga postupka.

27. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka i svojim iskazom dovodi u pitanje zakonitosti provođenja stegovnog postupka protiv tužitelja i to prije svega ovlaštenika za podnošenje Prijedloga za pokretanje stegovnog postupka i Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja, koji su nedvojbeno podneseni po Predsjedniku lovačke udruge IL.

Sukladno tome, tužitelj dovodi u pitanje i zakonitost sudjelovanja IL u provođenju stegovnog postupka, obzirom da je isti podnositelj Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka, da je isti u stegovnom postupku saslušan kao svjedok. kako to proizlazi iz obrazloženja Rješenja od 17. travnja 2023. (list 14-16) te istovremeno i podnositelja žalbe protiv Rješenja Stegovne komisije, Izvršnom odboru, navodeći da je IL u provedenom stegovnom postupku protiv tuženika bio ovlašteni tužitelj, saslušan kao svjedok, a istovremeno je isti i Predsjednik Izvršnog odbora, što Odluke koje su donesene protiv tužitelja u stegovnom postupku čini nezakonitim.

Također, a kako je navedeno u tužbi, da mu je u tijeku stegovnog postupka povrijeđeno pravo na obranu, jer nije uredno izvršena dostava poziva za podnošenje pisane obrane i poziva radi ispitivanja u svrhu obrane, jer dostava po tuženiku nije izvršena na pravilan način (kako je to navedeno pod obrazloženjem broj 6.4.) pa iako je njegov punomoćnik/branitelj tražio odgodu druge rasprave zbog spriječenosti privatnim obvezama i molbom za odgodu više od 15 dana prije zakazane rasprave, ista je održana, iako po tužitelju nije bilo nikakovog razloga ne odgoditi, jer je ta mogućnost predviđena čl. 79 Statuta.

28. Sukladno čl. 32 Statuta tuženika, propisano je da su tijela Lovačke udruge (dalje u tekstu: LU) Skupština, Izvršni odbor, Nadzorni odbor i Stegovna komisija, time da Udruga može osnivati druga povremena tijela (Komisije, Povjerenstva i dr.).

28.1. Prema čl. 42 Statura je Izvršni odbor tijela udruge koji između dvije sjednice Skupštine rukovodi radom udruge i odlučuje o svim pitanjima iz svoje nadležnosti. Upravni odbor čini 9 članova udruge, koje bira i postavlja Skupština na način da se najprije izabere predsjednik udruge, a na prijedlog predsjednika udruge potvrdi izbor 4 člana, dok se ostala 4 člana biraju tajnim glasovanjem po sistemu tko dobiva više glasova.

Izvršni odbor ima 9 članova koje izabire Skupština, a na osnovi obvezujućeg prijedloga izabranog predsjednika lovačke udruge izabiru se 4 člana Izvršnog odbora, a o izboru ostala 4 člana provodi se tajno, predsjednik LU po položaju je član i predsjednik Izvršnog odbora, a mandat članova Izvršnog odbora traje 4 godine.

28.2. Nadalje, čl. 44 Statuta propisani su poslovi Izvršnog odbora.

28.3. Odredbom čl. 45 Statura propisano je da s radom Izvršnog odbora rukovodi predsjednik LU, a u slučaju njegove spriječenosti dopredsjednik LU, sjednice Izvršnog odbora održavaju se ukoliko je nazočna nad polovična većina svih članov, pravovaljane odluke se donose nad polovičnom većinom nazočnih članova, glasovanje je javno ukoliko nije drugačije određeno, a za sjednice Izvršnog odbora vodi se Zapisnik koji potpisuje zapisničar i još jedan član, kojim sjednicama mogu prisustvovati i članovi Nadzornog odbora bez prava na odlučivanje.

28.4. Sukladno čl. 46 Statuta sjednice Izvršnog odbora saziva predsjednik, a prema čl. 47 predsjednik je čelnik LU kojeg na vrijeme od 4 godine bira LU.

Predsjednik je osoba koja je ovlaštena zastupati lovačku udrugu, odgovorna je za zakonitost rada udruge, odgovoran je za podnošenje financijskog plana i završnog računa Skupštini, vodi poslove udruge sukladno odlukama Skupštine ako Statutom nije drugačije propisano, dostavlja potrebite akte udruge nadležnim tijelima, sklapa Ugovore i poduzima druge pravne radnje u ime i za udrugu, a o tome izvještava Izvršni odbor i Skupštinu udruge, naredbodavac je za izvršenje financijskog plana udruge, obavlja i druge poslove u skladu sa Zakonom, Statutom i aktima udruge i za svoj rad odgovara Skupštini LU.

28.5. Prema čl. 55 Statuta, propisano je da je Stegovna komisija tijelo koje provodi stegovne postupke i počiniteljima stegovnih povreda izriče stegovne kazne, a Stegovni sud ima predsjednika i 2 člana koje na vrijeme od 4 godine bira Skupština LU.

28.6. Odredbom čl. 66 Statuta je propisano da zahtjev za pokretanje stegovnog postupka podnosi Izvršni odbor, predsjednik Udruge ili lovnik Udruge, a Izvršni odbor u postupku pokrenutog temeljem njegove Odluke zastupa predsjednik LU.

U slučaju da stegovni postupak pokreće Izvršni odbor, žalba na odluku Stegovnog suda podnosi se Skupštini LU, čija je odluka konačna, a u slučaju da stegovni postupak pokreće predsjednik LU ili lovnik LU, žalba na odluku Stegovne komisije podnosi se Izvršnom odboru, čija je odluka konačna.

28.7. Prema čl. 67 Statuta predsjednik udruge Prijedlog za pokretanje stegovnog postupka sa priloženim dokazima podnosi na suglasnost Izvršnom odboru, čija je odluka obvezujuća, a stegovni postupak započinje danom predaje Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka predsjedniku Stegovne komisije.

Dok je čl. 68 Statuta propisano da je tijelo ili osoba dužna podnijeti Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka u krajnjem roku od 30 dana od dana davanja suglasnosti Izvršnog odbora za pokretanje stegovnog postupka.

28.8. Sukladno čl. 69 Statuta propisano je da kad Izvršni odbor da suglasnost za pokretanje stegovnog postupka radi počinjenja težeg stegovnog prijestupa može odlučiti da se član LU do okončanja stegovnog postupka udalji (suspendira) iz LU, dok je čl. 70. st. 2 Statura propisano da se u stegovnom postupku ne može donijeti odluka, ako optuženiku nije omogućeno, sukladno odredbama Statuta sudjelovanje u postupku i obrane.

28.9. Člankom 73 st. 1 Statuta propisano je da stegovni postupak provodi i odluke donosi Stegovni sud u vijeću od predsjednika i dva člana, a sve pripremne radnje potrebite za rad i odlučivanje Stegovne komisije (pribavljanje pisane Obrane, određivanje sjednice ili rasprave te sve drugo od značaja za utvrđivanje stegovne odgovornosti i provođenje postupka), ovlašten je samostalno ili uz pomoć tajnika poduzimati predsjednik odnosno zamjenik predsjednika Stegovne komisije.

28.10. Sukladno čl. 76 Statuta, između ostalog, je propisano da se Rješenje koje je doneseno u provedenom postupku dostavlja okrivljeniku, njegovu branitelju, ukoliko ga ima i podnosio ocu Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka.

Prema čl. 76 Statuta propisano je da je okrivljenik u stegovnom postupku ima pravo obrane, osobno ili uz pomoć izabranog branitelja koji mora biti odvjetnik, a čl. 77 propisano je da se poziv za raspravu dostavlja okrivljeniku uz upozorenje na obranu da može podnijeti u pisanom obliku u roku koji ne može biti kraći od 8 dana, niti duži od 15 dana i da se u privitku poziva dostavlja primjerak podnesenog zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka.

28.11. Sukladno čl. 78 Statuta propisano je da se na raspravu pred Stegovnu komisiju osim okrivljenika poziva i njegov branitelj, podnositelj Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka i svjedoci koje je odlučeno ispitati, a da će se prije rasprave pribaviti pisani dokazi koji nisu u posjedu udruge, odnosno pozvat će se okrivljenik da dostavi dokaze na koje se poziva.

Raspravu pred Vijećem Stegovne komisije započinje čitanjem Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka, a potom sijedi ispitivanje okrivljenika u svrhu obrane ili čitanjem njegove pisane obrane te izvođenjem dokaza, čitanje (isprava, iskaze svjedoka ili provesti njihovo ispitivanje i dr.) koje odredi Vijeće Stegovnog suda.

28.12. Kad se odluči da se okrivljenik usmeno ispita u svrhu obrane ili okrivljenik izričito zatraži, u pravilu na istoj raspravi izvest će se svi dokazi, a ispitivanje okrivljenika i izvođenje dokaza može se pristupiti iako uredno pozvan podnosilac zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka na raspravu se nije odazvao, a ukoliko okrivljenik ili njegov branitelj prije rasprave ne dokaže nemogućnost odazivu poziva, zakazana rasprava može se održati bez njihove nazočnosti.

Kad su se tijekom postupka okrivljenik ili njegov branitelj koristili pravom na odgodu rasprave poradi nemogućnosti odaziva pozivu Stegovne komisije ovim pravom u istom postupku više se ne mogu ponovno koristiti, dok će se u pozivu za raspravu zakazanu radi ispitivanja u svrhu obrane okrivljenik i njegov branitelj upozoriti s posljedicama neopravdanog izostanka, stegovni postupak je hitan.

28.13. Protiv Rješenja donesenog u stegovnom postupku izjavljuje se žalba u roku od 8 dana od dana primitka, a pravo na podnošenje žalbe ima okrivljenik, branitelj okrivljenika i podnositelj Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka (čl. 80 st. 2 Statuta).

28.14. Sukladno odredbi čl. 81 Statuta propisano je da Izvršni od bor povodom žalbe donosi drugostupanjsku odluku kojom žalbu može odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko Rješenje u cijelosti potvrditi, osporeno Rješenje izmijeniti (preinačiti) ili ukinuti prvostupanjsko Rješenje i cjelokupni predmet vratiti Stegovnom sudu na ponovno odlučivanje.

Ukoliko je žalbu podnio samo okrivljenik drugostupanjska odluka ne može po njega biti nepovoljnija od one koja se žalbom osporava.

28.15. Sukladno odredbi čl. 82 Statuta je propisano da protiv Rješenja u stegovnom postupku se može izjaviti žalba Izvršnom odboru u roku od 8 dana od dana njegova primitka, a prilikom odlučivanja o izjavljenoj žalbi neće sudjelovati predsjednik LU, niti lovnik, niti član Izvršnog odbora koji je u stegovnom postupku ispitan kao svjedok i glasovat će neparni broj članova Izvršnog odbora.

28.16. Sukladno odredbi čl. 85 Statuta je propisano da podnošenje poziva za podnošenje obrane u pisanom obliku, poziva radi ispitivanja u svrhu obrane te svih drugih odluka donesenih u stegovnom postupku vrši se neposredno ili poštom preporučeno "osobno u ruke" okrivljeniku, odnosno drugim strankama u postupku, dok je čl. 86 Statuta propisano da konačnost odluka donesenih u stegovnom postupka nastupa danom primitka odluke protiv koje više nije moguće ulagati pravni lijek ili istekom roka za podnošenja pravnog lijeka koji nije podnesen i konačna se odluka izvršava.

29. Slijedom iznesenog, a u kontekstu spornih činjenica, po ocjeni suda, a temeljem izvedenih i ocijenjenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, utvrđeno je da stegovni postupak nije proveden na zakonit, pravilan i nepristran način, a sukladno pravilima Statuta tuženika. Naime, tužitelj osnovano ukazuje da u stegovnom postupku predsjednik udruge IL, a koji se je provodio protiv tužitelja kao okrivljenika, u stegovnom postupku nije mogao imati dvostruku ulogu i to kao ovlašteni tužitelja i svjedok, a koje je nedvojbene statuse u stegovnom postupku imao, jer je isto suprotno čl. 66 st. 2 Statuta (koja je odredba pobliže opisana pod obrazloženjem broj 28.6.).

Kako je, dakle, IL predsjednik LU u stegovnom postupku bio saslušan kao svjedok, kako to proizlazi iz obrazloženja Rješenja Stegovne komisije (obrazloženo pod obrazloženjem broj 20.4.), u toj situaciji stegovni postupak je trebao biti pokrenut po lovniku lovačke udruge ili eventualno po Izvršnom odboru.

29.1. Dakle, u konkretnom slučaju, kako je IL bio svjedok, to je isti postupio suprotno odredbi čl. 66 st. 2 Statuta, time da bi postupanje tuženika u konkretnoj situaciji bilo pravilno i u skladu sa citiranom odredbom Statuta da je Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka pokrenuo lovnik LU, no, međutim, kako to nije učinjeno, tuženik je u stegovnom postupku postupio suprotno čl. 66 st. 2 Statuta.

U konkretnoj situaciji, a imajući u vidu citiranu odredbu, IL nije mogao biti ovlašteni tužitelj (koji je podnio Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja) i istovremeno kao svjedok koji je dao svoj iskaz u stegovnom postupku, a čiji je iskaz korišten kao dokaz u odnosu na činjenice koje su se utvrđivale i stavljale na teret tužitelju u stegovnom postupku pa navedeno upućuje na zaključak da je u konkretnom slučaju postupanje tuženika bilo nezakonito.

U kontekstu navedenog, također utvrđeno je da je nezakonito i nepravilno postupanje IL kada je podnio i žalbu protiv Rješenja Stegovne komisije Izvršnom odboru, pri čemu po ocjeni suda osnovano tužitelj dovodi u pitanje da li je to podnio kao ovlašteni tužitelj ili kao svjedok, a što u konkretnoj situaciji nije mogao niti u jednoj od navedenih uloga, to tim više što je istovremeno po položaj član i predsjednik Izvršnog odbora (tijelo koje odlučuje o žalbi Stegovne komisije), a sukladno čl. 42 st. 5 Statuta lovačke udruge.

30. Dakle, slijedom iznesenog, proizlazi da je u stegovnom postupku Predsjednik LU Veliko Trojstvo imao dvostruku procesnu ulogu u stegovnom postupku protiv tužitelja, jer je nastupao kao ovlašteni tužitelj i kao svjedok, a što je suprotno čl. 66 st. 2 Statuta tuženika.

31. Također, tužitelj ističe da mu je povrijeđeno pravo na obranu, jer mu nije dostavljen poziv sukladno čl. 85 Statuta za podnošenje pisane obrane te poziv radi ispitivanja u svrhu obrane, da poziv za rasprave nije primio, da nije pozvan da dostavi dokaze na koje se poziva, čime mu je onemogućeno pravo na obranu, to tim više, što je njegov punomoćnik tražio odgodu rasprave s molbom upućenom 15 dana prije zakazane druge rasprave, jer je bio spriječen privatnim razlozima. Stoga smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu u stegovnom postupku.

31.1. Prije svega, u kontekstu iznesenog, valja dodati da je odredbom čl. 77 Statuta, propisano da se poziv za raspravu okrivljeniku dostavlja s upozorenjem da obranu može podnijeti u pisanom obliku, koji rok ne može biti kraći od 8 niti duži od 15 dana, a da se u privitku poziva obvezno dostavlja i primjerak podnesenog Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka.

Stoga, pozivanje tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na obranu, po ocjeni suda je neosnovano, jer tužitelj kao dugogodišnji član LU Veliko Trojstvo je upoznat sa odredbama Statuta, tako da je obranu i bez poziva mogao podnijeti u pisanom obliku bilo osobno, bilo po punomoćniku i to kada je njegov odvjetnik primio poziv za drugu raspravu.

31.2. U odnosu na navode da nije primio poziv za prvu raspravu, odnosno da se radi o neurednoj dostavi, valja dodati da iz obrazloženja pobijanog rješenja Stegovne komisije proizlazi da prva rasprava nije niti održana pa su u tom kontekstu u odnosu na neurednost dostave poziva tužitelja irelevantne, jer za njega nisu nastupile nikakove posljedice. Točno je, a što proizlazi iz dokumentacije dostavljene po tuženiku (list 159-161), da je tuženik tužitelju uputio preporučeno poziv za raspravu Stegovne komisije od 24. veljače 2023. s početkom u 17,00 sati u prostorijama tuženika [adresa], međutim, dostava nije uredno izvršena, vraćena je s naznakom "obaviješten, nije podigao" (list 161).

Također, iz dokumentacije dostavljene po tuženiku (list 165-168), a što je i potvrđeno iskazom svjedoka FL, koji je i osobno sudjelovao u stegovnom postupku kao zapisničar, nedvojbeno proizlazi da je tužitelju upućen poziv za raspravu 17. travnja 2023. s početkom u 17,00 sati, u kojem je pozivu i navedeno da ima pravo na branitelja (čl. 76 Statuta), a isto tako je i navedeno ukoliko tužitelj ili njegov branitelj prije održavanja rasprave ne dokaže nemogućnost odaziva pozivu, rasprava će se održati bez njihove nazočnosti, citirani poziv tužitelj je osobno primio 23. ožujka 2023., što upućuje na neosnovanost navoda tužitelja da mu nije omogućeno iznošenje obrane, to tim više što je uredno primio poziv za tu raspravu na koju nije pristupio, a prethodno, znajući odredbe Statuta, niti pisano podnio svoju obranu, što je također potvrđeno iskazom svjedoka FL te kako to proizlazi z Rješenja Stegovne komisije od 17. travnja 2023. (list 15-17) te zapisnika (list 169-172).

32. Međutim, u konkretnom slučaju, indikativno je što se svakako može pripisati procesnom propustu tuženika kod stegovnog postupka, činjenici što je po primitku poziva tužiteljev branitelj podnio zahtjev za odgodu rasprave 17. travnja 2023., što je i zapisnički konstatirano (list 169-172), u kojem je navedeno da ne može pristupiti zbog svojih zakazanih obveza u isto vrijeme, da moli da se ubuduće rasprave zakazuju ponedjeljkom između 17,00 i 19,00 sati i da u to vrijeme ima obveze koje ne može odgoditi, a kako odvjetnik tužitelja AL nije dostavio dokaze i argumente zbog službene spriječenosti te kako je tužitelj uredno i na vrijeme primio poziv za raspravu u smislu čl. 76 st. 1 Statuta, te da je obranu prvenstveno mogao iznijeti sam, ali svoju nemogućnost odaziva pozivu nije ničim dokazao, Stegovni sud je zaključio, a u smislu čl. 79 st. 3 Statuta da se rasprava može održati bez njihove nazočnosti.

33. Također, u Rješenju Stegovne komisije od 17. travnja 2023. je navedeno da je odvjetnik tužitelja AL podnio zahtjev za odgodu rasprave, navedeno je dana, ali bez navođenja datuma, dok prema navodima tužbe proizlazi da je taj zahtjev za odgodu rasprave dostavljen 15 dana prije održavanja rasprave (iako punomoćnik tužitelja, a branitelj u stegovnom postupku) nije dostavio dokaz o navedenom, kraj činjenice da ta okolnost po tuženiku nije posebno osporavana, čak što više, u rješenju Stegovne komisije nije naveden točan datum primitka molbe za odgodu rasprave po branitelju tužitelja, u kontekstu navedenog, sud je prihvatio navode punomoćnika tužitelja da je doista taj zahtjev za odgodu rasprave dostavljen 15 dana prije održavanja rasprave, tim više što tuženik tu okolnost ničim nije osporio i kako je navedeno u Odluci nije naveo datum primitka, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj po punomoćniku dostavio obavijest o nemogućnosti odaziva pozivu na zakazanu raspravu.

33.1. Međutim, Stegovna komisija nije prihvatila zahtjev za odgodu rasprave branitelja tužitelja s obrazloženjem da nije dostavljen dokaz o službenoj spriječenosti. S obzirom na činjenicu da je Stegovne komisija nedvojbeno molbu za odgodu rasprave zaprimila prije održavanja iste, po ocjeni suda napravljen je propust u procesnom smislu, što nije obavijestio branitelja tužitelja da njegov zahtjev za odgodu rasprave nje prihvaćen, a što se nedvojbeno moglo učiniti s obzirom da je zahtjev očito zaprimljen prije održavanja rasprave, a sve to bez obzira na činjenicu što Statutom tuženika nije propisana obveza donošenja takove odluke ili obavijesti.

U zapisniku o održanoj raspravi od 17. travnja 2023., navedeno je da branitelj tužitelja nije dostavio dokaz o službenoj spriječenosti, međutim, iz navoda tužbe nigdje ne proizlazi da je branitelj tužitelja bio službeno spriječen, već je i u samom zapisniku navedeno da branitelj ne može pristupiti zbog neodgodivih obveza, što upućuje na činjenicu da su te obveze mogle biti privatne prirode.

Stoga je po ocjeni suda, tuženik radi pravilnog postupanja u konkretnoj situaciji trebao donijeti odluku ili obavijest branitelju tužitelja da se ne prihvaća njegov zahtjev za odgodu rasprave, a što je očito u konkretnom slučaju izostalo (bez obzira na činjenicu što to nije propisano Statutom, a sve u svrhu da njegov branitelj ima saznanja da se njegova odluka o zahtjevu za odgodu rasprave ne prihvaća), već je takova odluka donesena na samoj raspravi i kao takova konstatirana na zapisniku da se zahtjev za odgodu branitelja tužitelja neće prihvatiti (jer po ocjeni Stegovne komisije nije dostavljen dokaz o nemogućnosti odaziva pozivu) i rasprava je održana u odsutnosti branitelja tužitelja. No, s obzirom na sve to, po ocjeni suda radilo bi se samo o procesnom propustu u postupanju tuženika u stegovnom postupku, što u kontekstu spora Odluku Stegovne komisije ne čini nezakonitom i nepravilnom, već je prethodno obrazloženo da je po ocjeni suda stegovni postupak nepravilan i nezakonit, jer je u konkretnom slučaju tuženik, povrijedio odredbe Statuta, budući je postupao suprotno odredbama istog kada je dopustio da stegovni postupak pokrene Predsjednik udruge koji je u stegovnom postupku saslušan kao svjedok, a što je nespojivo u procesnom smislu i prije svega suprotno čl. 66 st. 2 Statuta, što svakako odluke koje su donesene u stegovnom postupku koje tužitelj pobija su nepravilne i nezakonite.

34. U kontekstu spora, indikativne su i odredbe Statuta tuženika, to prije svega, što je Statutom kako je prethodno i obrazloženo, Izvršni odbor, pri čemu se naglašava da je njegov Predsjednik (po svom položaju sukladno čl. 42 st. 5. Statuta) ujedno i Predsjednik LU, u stegovnom postupku također sudjelovao u dvostrukoj ulozi i to na način što je dao suglasnost za pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja te istovremeno kako takovo tijelo (bez obzira na članove koji su odlučivali), odlučivao i o žalbi Stegovne komisije, to tim više što je predsjednik Izvršnog odbora (po svom položaju) predsjednik lovačke udruge IL, koji je, kako je već i prethodno navedeno, bio ovlašteni tužitelj za pokretanje stegovnog postupka, bio svjedok u stegovnom postupku protiv tužitelja, a potom i podnositelj žalbe protiv Stegovne komisije o kojoj je odlučivao Izvršni odbor, bez obzira na činjenicu što iz iskaza svjedoka ZL, tajnika tuženika i obrazloženja Odluke Izvršnog odbora od 24. veljače 2024. (iz obrazloženja proizlazi da predsjednik lovačke udruge nije sudjelovao prilikom odlučivanja o izjavljenim žalbama, no međutim, s obzirom na procesnu poziciju IL u cijelom stegovnom postupku (ovlašteni tužitelj, svjedok i podnositelj žalbe), daje tužitelju dovoljno osnove u sumnju oko nepristranog vođenja stegovnog postupka protiv njega. Što bi u svojoj ukupnosti upućivalo na osnovan zaključak o zakonitosti i u tom kontekstu provođenja stegovnog postupka protiv tužitelja.

35. Prethodno je obrazloženo da sud u ovom postupku nije raspravljao o činjenicama koje su iznesene u tužbi, tijekom postupka i iskazu tužitelja i u koju je svrhu isti predlagao dokaze, a o kojim činjenicama je iskazivao sam tužitelj i svjedoci tijekom postupka koje se tiču njegove stegovne odgovornosti, jer to prelazi okvire raspravljanja u ovom postupku, već se o tome sukladno Statutu tuženika raspravlja u stegovnom postupku, a ne u ovom parničnom postupku pa u tom kontekstu činjenice koje su u tom pravcu iznesene, kao i dio iskaza tužitelja i svjedoka saslušanih tijekom postupka, nisu relevantni ni odlučni za ishod ovog postupka.

36. Slijedom iznesenog, kako je utvrđeno da je postupanje tuženika bilo suprotno čl. 66 Statuta pa stoga stegovni postupak nije proveden na pravilan i zakonit način, što posljedično čini Odluke koje su donesene u stegovnom postupku protiv tužitelja nepravilne i nezakonite.

37. Stoga, osnovano tužitelj tijekom postupka ističe da je stegovni postupak protiv tužitelja proveden nezakonito, suprotno odredbama Statuta, a ocijenjeno je da su i utvrđeni elementi koji dovode u sumnju i pristranost u postupanju (povrede u procesnom smislu) pa kako je isti po izjavljenoj žalbi tužitelja protiv Stegovne komisije, a koju je žalbu podnio nedvojbeno i predsjednik Lovačke udruge po čijem je Zahtjevu i pokrenut stegovni postupak, koji je ujedno u istom bio i kao svjedok (dakle jedna osoba u dvije procesno različite i dijametralno suprotne pozicije u stegovnom postupku), a istovremeno i podnositeljem žalbe po čijoj je žalbi Izvršni odbor postupajući istu očito prihvatio na način da je izmijenjeno Rješenje Stegovne komisije kojim je tužitelju bila izrečena mjera zabrana lova do jedne godine, na način da je tužitelju izrečena najstroža sankcija propisana Statutom tuženika i to isključenjem iz lovačke udruge.

37.1. U kontekstu iznesenog, tuženik je kao Udruga bio u obvezi poštivati temeljna načela pravičnog i nepristranog postupanja, a prije svega razdvojenost funkcija koje je nedvojbeno kod tuženika bilo u dvije procesne uloge u jednoj osobi (pa čak i tri), je je ista osoba bila ovlašteni tužitelj tj. podnosila zahtjev za pokretanje stegovnog postupka tijelu tuženika tj. Izvršnom odboru koji je dao suglasnost za pokretanje istog, a istovremeno i tijelo koje je odlučivalo o žalbi Stegovne komisije, koji je bio svjedok u stegovnom postupku, a nakon što je Stegovna komisija donijela rješenje i podnositelj žalbe, što svakako ukazuje da postupak uz izričitu povredu odredbe čl. 66 st. 2 Statuta je proveden suprotno načelima pravičnosti, što čini postupanje tuženika nezakonitim u provođenju navedenog postupka, pri tom ne razdvajajući procesnu ulogu od optužbe, svjedočenja i izjavljivanja pravnog lijeka, što opravdano upućuje na osnovanost navoda tužitelja na nepristrano postupanje tuženika u stegovnom postupku protiv tužitelja kao člana lovačke udruge, a posljedično tome i po izjavljenom pravnom lijeku izricanjem najstrože sankcije.

38. U odnosu na navode tužitelja da svjedoci IL i ĆL na stegovnoj raspravi nisu bili odvojeno saslušani, a što proizlazi iz zapisnika pa da je riječ o osnovnom i neophodnom procesnom pravilu koje služi očuvanju vjerodostojnosti iskaza i to samo potvrđuje da se nije niti pokušalo osigurati objektivnost postupka, po ocjeni suda takav tužiteljev navod je osnovan, pri tom ne ulazeći u sadržaj njihova iskaza, već procesno postupanje Stegovne komisije u saslušanju svjedoka, isti su doista trebali biti odvojeno ispitani, a što ne proizlazi iz sadržaja zapisnika Stegovne komisije od 17. travnja 2023. (list 169-172). Stoga je u tom kontekstu, stegovni postupak nije osigurao objektivnost i nepristranost postupanja.

Što se tiče kontradiktornosti iskaza IL i ĆL, koje iskaze su isti dali pred Stegovnom komisijom, njihove iskaze koje su dali u PP Bjelovar i iskaze koje su dali na raspravi kod ovoga suda, u pogledu same stegovne odgovornosti tužitelja, činjenice koje su utvrđivane u odnosu na istu, valja navesti da to nije odlučno za ishod spora, budući sud ne odlučuje o stegovnoj odgovornosti tužitelja, već da je stegovni postupak proveden na pravilan i zakonit način.

39. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenje dokaza radi pribavljanja podataka o kategorizaciji javne ceste od Županijske uprave BBŽ Bjelovar, Josipa Jelačića 2 te izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta na putu (cesti) na kojem je tužitelj zatekao ĆL i IL dana 15. studenog 2022., a radi se o javnoj cesti preko čkbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa] i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, radi utvrđivanje pozicije kuće obitelji BL, pozicije šume tužitelja i položaj ceste i mjesta nailaska na vozilo ĆL i IL, kao nepotrebni i neodlučni za ishod postupka, obzirom da izvođenje navedenih dokaza nije odlučno za ishod ovog postupka, tim više što su navedeni dokazni prijedlozi usmjereni na utvrđivanje činjenica koje su utvrđivane u stegovnom postupku za tužitelja, jer predmetom ove parnice nije raspravljanje o njegovoj stegovnoj odgovornosti.

40. Obzirom na iznesene razloge, utvrđene činjenice i ocijenjene dokaze, slijedom iznesenog valjalo utvrditi da su nezakonite, neosnovane i nedopuštene Odluke tuženika te utvrditi da članstvo tužitelja kod tuženika traje neprekinuto i da nije prestalo Odlukom Izvršnog odbora broj 18/24 od 20. veljače 2024. kojom je tužitelju izrečena stegovna odgovornost "isključenje iz udruge" te se tuženiku nalaže priznati tužitelju sva članska prava te istog upisati u Popis članova udruge, a sve kako je presuđeno pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke presude.

41. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku pa je tuženik u obvezi nadoknaditi troškove koji se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 24. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 toč. 1), zastupanje na prvom pripremno ročištu dana 24. ožujka 2025. na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na raspravama dana 8. rujna 2025., 10. rujna 2025., 26. studenoga 2025., za svaku u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 14. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8. t. 4), zastupanje na ročištu za objavu presude dana 30. siječnja 2026., u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9. t. 3), PDV-a u iznosu od 337,50 eura, pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine 118/18, 51/23 dalje ZSP), tbr. 1. toč. 1), pristojbe na presudu u iznosu od 53,10 eura (tbr. 2 toč. 1) u ukupnom iznosu od 1.767,15 eura, a koji je trošak bio potreban za ove parnice sukladno čl. 155 ZPP-a.

Na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.767,15 eura tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), tekućom od 30. siječnja 2026., kao od donošenja presude do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22), a kako je presuđeno u toč. VI. izreke presude.

Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a troškovi sudske pristojbe prema ZSP.

42. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Naredba:

Presuda objavljena na ročištu 30. siječnja 2026. i ovjereni prijepis uručen punomoćnicima stranaka.

Tužitelj je po punomoćniku u obvezi platiti pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura (tbr. 2. toč. 1.)