Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1990/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, [adresa], 21 000 Split, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Katura, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Brodograđevne industrije Split dioničko društvo sa sjedištem u [adresa], OIB 18556905592, kojeg zastupa zakonski zastupnik, direktor JP, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 23. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u izočnosti tuženika, dne 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Brodograđevna industrija Split d.d., sa sjedištem na adresi: [adresa], 21 000 Split, MBS [matični broj subjekta], OIB 18556905592, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ĆP, s prebivalištem na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće, bruto iznos od 22.197,19 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 1.745,79 EUR, od 15. ožujka 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.831,68 EUR, od 15. travnja 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.561,71 EUR, od 15. svibnja 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 859,74 EUR, od 15. lipnja 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.206,68 EUR, od 15. srpnja 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.691,18 EUR, od 15. kolovoza 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.622,51 EUR, od 15. rujna 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.761,34 EUR, od 15. listopada 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.816,92 EUR, od 15. studenog 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.788,65 EUR, od 15. prosinca 2021. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.695,18 EUR, od 15. siječnja 2022. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.662,32 EUR, od 15. veljače 2022. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.779,22 EUR, od 15. ožujka 2022. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.174,28 EUR, od 15. travnja 2022. godine, pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 414,75 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 31. svibnja 2022. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako su tužitelj i tuženik dana 1. svibnja 2015. godine zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je ugovoreno kako će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta: Direktor odjela Kooperacije počevši od 1. svibnja 2015. godine, međutim, uvidom u isplatne liste za razdoblje od veljače 2021. do ožujka 2022., razvidno je kako je tužitelju isplaćivana plaća u iznosu manjem od one određene Dodatkom ugovora o radu, a u navedenom razdoblju nije potpisao nijednu izjavu kojom pristaje da mu se iznos bruto 2 plaće umanji za određeni postotak, kao što je to bio slučaj u godinama koje su prethodile predmetnom razdoblju. Nadalje, navodi se kako je tuženik dana 31. ožujka 2021. donio Odluku o uvođenju skraćenog radnog vremena, a koja je stupila na snagu 1. travnja 2021., ali činjenica da je donesena Odluka od strane poslodavca o skraćenom radnom vremenu ne znači da tuženik u tom slučaju ima pravo isplaćivati manji iznos plaće od onog iznosa koji je propisan Ugovorom i Dodatku ugovora o radu, zaključenih s poslodavcem, ovdje tuženikom. Također, navodi se kako je tuženik navedenu Odluku donio sukladno Sporazumu o korištenju potpore za očuvanje radnih mjesta – skraćivanje radnog vremena, sklopljenog sa Sindikatom metalaca Hrvatske -Industrijski sindikat, iz čega je razvidno kako je tuženik primatelj navedenih potpora od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i isti je sukladno propisanim Mjerama HZZO-a o skraćivanju radnog vremena obvezan radniku isplatiti ugovorenu ili propisanu plaću kao da je radio puno radno vrijeme, a naknadno od HZZO-a dobiva potporu po radniku proporcionalno skraćenju radnog vremena. Dakle, tuženik je u navedenom razdoblju svojevoljno, a na štetu tužitelja, umanjivao iznose isplaćenih plaća suprotno odredbama Zakona o radu te Mjerama HZZO-a za koje je primao potpore.

1.1.Temeljem prednjeg, predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 167.244,75 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove parničnog postupka uz zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 4. srpnja 2022. tuženik ističe kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani i na zakonu neutemeljeni, a dokazi koji se prilažu ne potvrđuju osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Opreza radi tuženik ističe da je sukladno važećim odredbama iz čl. 16. i 25. Stečajnog Zakona nad tuženikom otvoren predstečajni postupak dana 20. 5. 2022. godine pod brojem 7 St-273/2022 stoga tuženik predlaže prekid postupka temeljem važećih odredbi iz čl. 212. ZPP-a te čl. 68 Stečajnog zakona. Navodi kako nije sporno da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika niti je sporno da tužitelj ne radi puno radno vrijeme već skraćeno temeljem Odluke o uvođenju skraćenog radnog vremena, a naknada plaće tužitelju obračunata je sukladno važećem Zakonu o radu, Pravilniku o radu , Dodatku Ugovoru o radu te Odluci o uvođenju skraćenog radnog vremena. Naime, tužitelj je zbog privremenog smanjenja opsega posla upućen da će raditi 10% svojeg radnog vremena te će za to dobiti minimalnu plaću, ( a ne naknadu plaće) u visini umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta Menadžera, što je regulirano Dodatkom Ugovoru od 6. 4. 2020. kojeg je tužitelj i potpisao. Iz članka 3. st. 1. alineja 2. Dodatka jasno je i nedvosmisleno suglasno utvrđeno da tužitelju pripada upravo tako obračunata plaća, a iz tablice koeficijenta vidi se da je obračunata plaća sukladno umnošku osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta Menadžera. Stoga je netočno da tužitelj nije ništa potpisao u svezi smanjenja plaće, kao što je netočna tvrdnja tužitelja da tuženik nije imao pravo isplaćivati manji iznos od iznosa iz Ugovora o radu te onog koeficijenta određenog Ugovorom o radu. Nadalje, ističe da nije točna tvrdnja tužitelja u svezi mjera HZZO-a i isplati plaće, jer za sporno razdoblje, tuženik nije dobivao potpore čitavo vrijeme. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na nadoknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U podnesku od 20. listopada 2022. tužitelj ističe kako su neutemeljene tvrdnje tuženika kako se u ovom predmetu ne mogu primijeniti odredbe čl. 66. Stečajnog zakona, već bi se po tuženiku trebao prekinuti postupak sukladno čl. 68. SZ, budući da se u konkretnom slučaju radi o tražbini radnika iz radnog odnosa.

4. Na ročištu od 9. rujna 2024. tuženik je, a s obzirom na to da se nad tuženikom više ne provodi predstečajni postupak, povukao prijedlog za prekid ovog postupka.

5. Podneskom od 13. rujna 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike plaće za utuženo razdoblje isplatu iznosa od 22.197,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik se nije očitovao.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu menadžera od 1. 5. 2015., isplatnih lista za tužitelja (str. 11-38, te 42-47 spisa), dodatka ugovora o radu menadžera od 6. 4. 2020., odluke o uvođenju skraćenog radnog vremena od 31. 3. 2021., mjera aktivnog zapošljavanja u 2021. skraćivanje radnog vremena/čekanje na posao Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, saslušanjem svjedoka ČP, ŠP, TP, BP, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, financijskog-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o. , Split od 15. srpnja 2025., dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje DP, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, što je razvidno i iz ugovora o radu menadžera na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2015. ,

- da su stranke dana 6. travnja 2020. sklopile dodatak ugovoru o radu menadžera,

- da je tuženik dana 31. ožujka 2021. donio odluku o uvođenju skraćenog radnog vremena prema kojoj se tužitelju rad skraćuje za 90 % ukupnog mjesečnog fonda sati,

- da je tuženik kroz utuženo razdoblje isplaćivao tužitelju umanjenju plaću.

9. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od veljače 2021. do veljače 2022. budući da mu je tuženik isplaćivao manji iznos plaće kroz utuženo razdoblje od iznosa propisanog ugovorom o radu i dodatku ugovora o radu.

12. Iz ugovora o radu menadžera sklopljenog između tužitelja, kao menadžera i Brodosplit - Holding d.o.o., kao poslodavca, za radno mjesto direktor odjela kooperacije (A630600) proizlazi da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom rada 1. 5. 2015. Člankom 7. ugovora ugovorena je plaća (naknada za rad) u iznosu od 25.000,00 kn mjesečno (bruto 2 ), koji iznos sadrži doprinose za obvezna osiguranja na plaću.

13. Dodatkom ugovora o radu menadžera od 6. travnja 2020. sklopljenog između Brodograđevne industrije Split d.d. kao poslodavca i tužitelja kao menadžera, mijenja se članak 9. st. 1. Ugovora na način da da se plaća menadžera računa množenjem osnovne satnice za obračun redovne plaće i koeficijenta radnog mjesta menadžera sukladno rasponu koeficijenata utvrđenih u prilogu pod nazivom Koeficijenti za menadžerske ugovore koji se nalaze u prilogu ovom Dodatku te čine njegov sastavni dio (prilog 1. Osnovna satnica za obračun redovne plaće iznosi 10,07 kn/h, izražena u bruto 2 iznosu. Prilikom isplate plaće primijenit će se koeficijent radnog mjesta menadžera koji iznosi 14,12 (redovni koeficijent), osim ako prema odluci Uprave ne postoje razlozi za primjenu nekog od drugih koeficijenata iz Priloga 1, sve sukladno uvjetima iz sljedećih stavaka ovog članka (čl. 2. dodatka ugovora). Člankom 3. dodatka ugovora dodaju se novi stavci čl. 9.st.1. ugovora i to st. 2. koji glasi: "Primjena drugih koeficijenata radnog mjesta menadžera iz Priloga 1. ovisi o učinkovitosti te ispunjenju ciljeva menadžera, učinkovitosti te ispunjenju ciljeva organizacijske cjeline kojom upravlja menadžer te poslovnim rezultatima cijele grupe poslodavaca, a ocjenu faktora, ukoliko dolazi do odstupanja od redovnog koeficijenta, utvrđuje poslodavac mjesečno na temelju samostalne odluke, a st.3. tijekom razdoblja u kojima menadžer ne radi iz opravdanih razloga (prekid rada/čekanje) odnosno sukladno odluci poslodavca, menadžeru pripada plaća (naknada plaće) u iznosu umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta menadžera iz priloga 1.

14. Dana 31. ožujka 2021. tuženik je donio Odluku o uvođenju skraćenog radnog vremena u kojoj se navodi kako se Odlukom Uprave povodom privremenog smanjenja opsega posla uzrokovanog pandemijom COVID-19 virusa, a u svrhu očuvanja radnih mjesta, uvodi skraćeno radno vrijeme u trajanju kraćem od mjesečnog fonda sati pa se tužitelju sukladno navedenoj odluci zaposlenom na radnom mjestu Direktora kooperacije rad skraćuje za 90% mjesečnog fonda sati, a Odluka stupa na snagu 1. 4. 2021.

15. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je direktor kooperacije postao 2015., a 1. 4. 2021. poslan je na čekanje. Nije bilo izbora, ili ideš na čekanje ili ostaješ bez posla. HZZOZ davao je potpore poslodavcima, a firma je njima trebala isplatiti cijelu plaću, no firma bi im isplatila samo minimalac. Prije nego što su stupile ove mjere, uvijek su imali smanjenja plaće, iako je imao menadžerski ugovor na 25.000,00 kuna dobivao je manje 22.000,00, 23.000,00 kuna, a od 1. 4. 2021. nije više potpisivao izjave o smanjenju plaće, a oni su isplaćivali samo minimalac ili nešto više od minimalca i to 3.000,00-4.000,00 kuna.

16. Svjedokinja ČP, koja je kod tuženika radila u Službi ljudskih resursi vezano za obračun plaće, u svom iskazu navodi kako je tužitelj kod tuženika radio na mjestu direktora korporacije, imao je menadžerski ugovor s nekim iznosom bruto 2 plaće, ali se taj iznos u pravilu nije nikada isplaćivao, uvijek se manje isplaćivalo. Potpisivali su svaki mjesec da su suglasni da im je isplaćena manja plaća od one propisane ugovorom menadžerskim ugovorom. Za vrijeme covida Država je donijela odluku o potporama za poslodavce koji svoje radnike stavljaju na čekanje i za skraćeno radno vrijeme i za to vrijeme čekanja HZZZ propisao je mjere, odnosno pomoć poslodavcima u visini od 4.000,00 kuna pa su umjesto pune plaće radnicima isplaćivali minimalac oko 4.000,00 kuna, koliko je davao HZZZ i te mjere trajale više od godinu i pol dana. Mjesečno se potpisivalo da će biti na skraćenom radnom vremenu, dakle na čekanju.

17. Svjedok ŠP u svom iskazu navodi kako je tužitelj radio u Brodosplit d.d. na radnom mjestu direktora i imao je umanjenu plaću kontinuirano u odnosu na plaću koja je bila ugovorena. Kako je umanjivana plaća tužitelju tako je umanjivana i svima drugima pa i njemu. Bila je neka interna odluka o smanjenu plaće koju su potpisivali nakon 5-6 mjeseci zaostatka i većina radnika je potpisivala te odluke, a je li tužitelj potpisivao svaku tu odluku ne zna.

18. Iz iskaza svjedoka TP proizlazi kako je tužitelj imao menadžerski ugovor s ugovorenom plaćom, dok je većina zaposlenika imala običan ugovor o radu gdje je bila odrediva plaća temeljem Pravilnika o radu. Za tužitelja se ne sjeća da je kod njih nešto potpisivao za plaće, tako ne zna ni je li se njemu umanjivala plaća ili ne, a jedino po pričama kolegica iz računovodstva je čuo da tužitelj nije potpisivao nikakve izjave kod njih.

19. Svjedok BP u svom iskazu navodi kako su tužitelj i on dosta bili vezani poslom, imali su praktički iste ugovore samo s različitim koeficijentom, koji je ovisio o složenosti posla i koliko je poduzeće koje smo vodili. Navodi kako njihovi ugovori o radu nisu predviđali mogućnost jednostranog smanjenja plaće od strane poslodavca, a s tehničke strane nije ni bilo osnova za smanjenje plaće jer su tužitelj i on radili s drugim direktorima u proizvodnji, a proizvodnja je svoje zadatke izvršavala pa da bi mogao isplatit plaće gosp. Ć proizvoljno je smanjivao plaću kako hoće i kome hoće dajući nalog knjigovodstvu koje je po tom njegovom nalogu isplaćivalo plaću našto direktori nisu imali utjecaja. Gosp. Ć je za vrijeme corone zatražio od države subvenciju za coronu u njegovo ime i me poduzeća "Boja" u iznosu od milijun i 600 tisuća kuna, za 3., 4., i 5. mjesec 2020, a za te mjesece nije isplatio radnicima plaću koju su zaradili, već je taj novac uzeo sebi ( kako subvenciju dobivenu od države tako i plaće radnika koje nisu isplaćene) te da im je davao izjave da potpišu vezano za smanjenje plaće, koju izjavu nije potpisao i vodi spor s Bojom d.o.o., koja je u stečaju pa je postupak prekinut.

20. U konkretnom slučaju, tužitelju je od veljače 2021. do veljače 2022. isplaćivana umanjena plaća, koju po tužitelju tuženik nije mogao umanjivati bez njegove suglasnosti, bez obzira je li tužitelj radio u punom ili skraćenom radnom vremenu i je li do prekida rada došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti, pri tome pozivajući se na odredbu čl. 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19.) koja propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dok st. 5. propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ukoliko Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno. Tuženik smatra da je to umanjenje osnovano jer je tada bila na snazi Odluka o uvođenju skraćenog radnog vremena na temelju koje je tužitelju skraćen mjesečni fond radnih sati te je upućen da će raditi za 10% svojeg radnog vremena i za to dobiti minimalnu plaću u visini umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta menadžera, sukladno zaključenom dodatku ugovora o radu od 6. 4. 2020.

21. Naime, ugovor o radu je dvostranoobvezujući ugovor koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana (poslodavca i radnika) o svim bitnim elementima radnog odnosa, između ostalog, i o plaći radnika pa ako su poslodavac i radnik ugovorom o radu, kojim je zasnovan radni odnos odredili i visinu plaće radnika tako ugovorenu plaću poslodavac nije u mogućnosti mijenjati donošenjem jednostrane odluke, već je za promjenu iste potrebna suglasnost obiju ugovornih strana. Ako ovakva suglasnost o promjeni plaće postoji, poslodavac s radnikom može sklopiti dodatak (aneks) ugovora o radu u kojem će suglasno izmijeniti odredbe o visini plaće, a ako nema suglasnosti radnika poslodavac ne može jednostrano umanjiti plaću.

22. U konkretnom slučaju, tuženik je zbog privremenog smanjenja opsega posla uzrokovanog pandemijom Covid -19 dne 31. 3. 2021. donio odluku o uvođenju skraćenog radnog vremena prema kojoj se tužitelju rad skraćuje za 90 % mjesečnog fonda sati, upućuje ga na čekanje i nakon toga ponudio je tužitelju izmjenu ugovora o radu menadžera od 6. 4. 2020., kojom je izmijenjen način obračuna plaće tužitelja, te je prema istome tuženik obračunavao i isplaćivao plaću tužitelju, ali u umanjenom iznosu nego je određena ugovorom o radu.

22.1. Tako je u čl. 3. st. 1.toč.2. dodatka ugovora o radu menadžera ugovoreno kako tijekom razdoblja u kojem menadžer ne radi iz opravdanih razloga (prekid/čekanje), odnosno sukladno odluci poslodavca tužitelju pripada plaća (naknada plaće) u iznosu umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta Menadžer iz Priloga 1.

–koeficijenti za menadžerske ugovore, a tužitelj je bio na čekanju, kako nesumnjivo proizlazi iz iskaza samog tužitelja da je 1. 4. 2021. poslan na čekanje, nije imao izbora ili ide na čekanje ili ostaje bez posla, tako i iz iskaza svjedokinje ČP, koja je iskazala kako je poslodavac poslao radnike na skraćeno radno vrijeme, a to je radno vrijeme od kuće i to je bilo kao "čekanje" i za to vrijeme čekanja HZZZ je propisao pomoć poslodavcima u visini od 4.000,00 kn.

22.2. Dakle, smanjenje plaća jednostranom odlukom poslodavca nije dopušteno, već ako poslodavac želi smanjiti plaću radniku (npr. u slučaju kada poslodavac zbog nelikvidnosti ili drugih gospodarskih razloga nije u mogućnosti isplaćivati plaću u ugovorenom iznosu) može radnicima predložiti smanjivanje plaće, odnosno izmjenu ugovora o radu s nižom plaćom, kao što je ovdje slučaj.

22.3. Tužitelj je pristao na smanjenje plaće sklapanjem dodatka (aneksa) ugovora o radu na temelju kojeg bi se tužitelju plaća isplaćivala u umanjenom iznosu, umjesto u iznosu kako je to ugovoreno ugovorom o radu. I sam tužitelj je iskazao kako je potpisao dodatak ugovoru o radu, kao i sva ostala smanjenja plaće (samo za utuženo razdoblje nije), taj dodatak je mogao potpisati ili ne te se nije imao potrebe bilo kome obraćati prilikom potpisivanja ugovora, jer ako ne potpišeš možeš otići iz firme.

22.4. Tvrdnje tužitelja kako je tuženik, da je i postojala potreba za smanjenjem plaće tužitelju, trebao jasno odrediti koji su to faktori utjecali na potrebu smanjenja plaće tužitelju, pri čemu je tužitelj te odluke trebao potpisati su neutemeljene, jer dodatkom ugovora o radu jasno je ugovoreno kako primjenu koeficijenta radnog mjesta i ocjenu faktora utvrđuje poslodavac-tuženik mjesečno na temelju samostalne odluke, no iz sadržaja iste ne proizlazi kako ta mjesečna odluka poslodavca treba biti u pisanom obliku i potpisana od strane radnika. Osim toga, čl. 3. st.1. toč. 2. dodatka ugovora o radu jasno je ugovoreno kako tijekom razdoblja kada se ne radi iz opravdanih razloga (prekid rada/čekanje, kao što je tužitelj bio na čekanju) tužitelju pripada plaća u iznosu umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta Menadžera iz Priloga 1., kako je u ovom slučaju tužitelju obračunata i isplaćena plaća za utuženo razdoblje.

25. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23; dalje Tarifa), VPS te popisu troška.

26.1. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, dosuđen je sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu od 4. 7. 2022. 331,80 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 82,95 eura, ukupno 414,75 eura (točka II. izreke presude).

26.2. Tuženiku nisu priznati troškovi sudskih pristojbi, jer je zahtjev za naknadu tog troška naznačen kao "sudske pristojbe prema određenju suda" neodređeno postavljen.

U Splitu 30. siječnja 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku