REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Povrv-116/2022-15

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Sandre Pilato, u pravnoj stvari tužitelja Evocash Europe Sociedad Limitada, OIB 06551234371, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, Castellon, Španjolska, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Andrije Hebranga 27, Zagreb, protiv tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Ovrv 3831/2022 od 15. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od osam dana isplati iznos od 258,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. veljače 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Ovrv 3831/2022 od 15. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 86,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. veljače 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Ovrv 3831/2022 od 15. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi nastale troškove postupka u visini 107,84 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 144,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška se odbija.

VI Zahtjev tuženika za naknadu troška se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, posl. br. Ovrv- 3831/2022 od 15. srpnja 2022., donesenim na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana od dostave tog rješenja, ovrhovoditelju namiri tražbinu u iznosu od 2.600,00 kn (sada 345,08 eur) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. veljače 2022. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 812,50 kn (sada 107,84 eur). Radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio prigovor, navodeći, u bitnom, da je od ovrhovoditelja dana 09. ožujka 2021. primio iznos od 1.950,00 kn. Ovrhovoditelj da je zbog iste pravne stvari protiv njega već pokrenuo ovršni postupak u svibnju 2021., koji da nije bio dopušten, radi čega da je ovaj sud postupak riješio u njegovu korist, a rješenje suda da je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu u svibnju 2022. Nadalje, naveo je da je ugovor o zajmu EC-2021-1065 jednostrano donesen s pozicije moći tužitelja prema stranci u financijskim problemima, što da je vidljivo iz same činjenice da on taj ugovor nije potpisao već da je isti potpisan isključivo od strane tužitelja. Potraživanje tužitelja u iznosu od 2.600,00 kn (sada 345,08 eur) da je nejasno jer da je on od tužitelja primio iznos od 1.950,00 kn (sada 1.777,36 eur) dok da je iznos od 650,00 kn (sada 86,27 eur) nezakonit.

3. U podnesku od 9. rujna 2022. tužitelj je naveo da je s tuženikom 09. ožujka 2021. godine sklopio Ugovor o zajmu EC-2021-1065, kojim da se tužitelj (zajmodavac) obvezao tuženiku (zajmoprimcu) isplatiti iznos zajma od 2.000,00 kuna, umanjen za troškove obrade u iznosu od 50,00 kuna koji iznos se tuženik obvezuje vratiti u roku od 60 dana od dana zaključenja ugovora s uvećanjem koje se odnosi na naknadu od 500,00 kn, što da ukupno čini iznos od 2.500,00 kn. Tužitelj da je tuženiku 09. ožujka 2021. isplatio iznos od 1.950,00 kuna i na taj način ispunio svoju ugovornu obvezu. Naveo je da Opći uvjeti i Ugovoru o zajmu podliježu pravu Kraljevine Španjolske te da strane svojim odabirom za rješavanje sukoba i odričući se bilo kojeg drugog suda, određuju nadležnost suda prema sjedištu/ prebivalištu/ boravištu zajmoprimca uz prethodni pokušaj mirnog rješavanja svih eventualnih nesuglasica i sporova između ovdje tužitelja i tuženika, a isto da je dostavljeno i tuženiku u Standardnim informaciji o zajmu koja da dostavlja u prilog ovog podneska. Naglasio je da je isti jedina oštećena strana tog obveznopravnog odnosa te moli tuženika da podmiri dug koji se obvezao vratiti. U skladu s općim uvjetima poslovanja tužitelja, tuženik da je dao očitovanje u vezi s ekonomskom sposobnošću za podmirenje duga te tužitelju dostavio platne liste. Nastavno na sve navode iz prigovora ovršenika da je razvidno da tuženik priznaje pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Također, nastavno na neosnovani prigovor u vezi s vjerodostojnošću ovršne isprave koja ispunjava sve zakonske pretpostavke tužitelj ističe da tuženik samo paušalno nabraja, a sve stoga da bi izbjegao obvezu plaćanja. Navodi da je iz Standardnih informacija i čl. 5 predmetnog ugovora o zajmu razvidno da je tuženiku ostavljena mogućnost otkazivanja Ugovora o zajmu prema EU Direktivi 87/102/CEE u roku od 14 dana, a koju da isti nije iskoristio. Navodi tuženika da se ovrhovoditelj pokušao naplatiti ranije da su istiniti jer da je sud ranije odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, jer je isti zatražio isplatu tražbine prije dospijeća, kako i stoji u presudi Općinskog suda u Pazinu posl.br. Povrv-252/2021.

4. Po uloženom prigovoru sud je rješenjem posl.br. Povrv-116/2022-4 od 29. ožujka 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak otvorenih stavaka (str. 8), potvrdu (str. 9-23), ugovor o zajmu (str. 47-48), platni nalog (str. 49), opće uvjete poslovanja (str. 50-57), standardne informacije (str. 58), otplatni plan (str. 60-61), e- mail prepisku (str. 62-64), presudu Povrv-252/2021-7 i presudu posl.br. Gž 223/2022-

2.

6. Tužbeni zahtjev je djelomični osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje obveza iz ugovora o zajmu EC-2021-1065.

7.1. Između stranaka nije sporno da su iste sklopile predmetni ugovor o zajmu. Tuženik ne osporava potraživanje tužitelja u iznosu od 1.950,00 kn (sada 258,81 eur) međutim osporava da je tužitelju dužan podmiriti trošak na ime pristojbe u iznosu od 650,00 kn (sada 86,27 eur) slijedom čega je u ovom postupku sporno i valja utvrditi potražuje li tužitelj od tuženika osnovano iznos fiksne pristojbe od 86,27 eur.

8. U skladu s člankom 499. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO), ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11, nastavno: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

10. S obzirom na to da tuženik ne spori da mu je tužitelj pozajmio iznos od 1.950,00 kn (sada 258,81 eur) te da mu pozajmljeni iznos nije vratio u ugovorenom roku, primjenom čl. 9. ZOO-a u vezi s čl. 499. stavkom 1. ZOO-a, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP) održao na snazi platni nalog nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Ovrv 3831/2022 od 15. srpnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 258,81 EUR sa zateznim kamatama od otkaza ugovora o zajmu pa do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO-a).

11. Ugovorna odredba o fiksnoj pristojbi sadržana je u članku 3. ugovora o zajmu, članku 8. i 12. općih uvjeta poslovanja tužitelja te je u informacijama priloženih po tužitelju (str. 58) ista navedena kao iznos naknade od 600,00 kn zajedno s troškom obrade od 50,00 kn. Riječ je stoga o ugovornoj odredi koja je lako uočljiva u samom tekstu ugovora i koja je pritom jasno i razumljivo sastavljena. Iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tuženiku da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

11.1. U skladu s člankom 53. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022, 59/2023, dalje u tekstu; ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i kad je potpuno transparentna. S obzirom na to da ugovorna obveza o plaćanju fiksne pristojbe nije glavni predmet obveze (bitni sastojak) ugovora o zajmu, riječ je o ugovornoj obvezi koja nije izuzeta iz testa poštenosti u smislu članka 56. ZZP-a.

11.2. Tužitelj u postupku nije ni tvrdio da se o odredbi kojom je ugovorena fiksna pristojba od 600,00 kn pojedinačno pregovaralo.

11.3. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 53. stavkom 1. ZZP-a ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 55.stavka 2. ZZP-a potrebno je uzeti u obzir priroda proizvoda koji predstavljaju predmet ugovora u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

11.4. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 53. stavka 1. ZZP-a, odlučno je ocijeniti bi li tužitelj, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tuženikom, mogao razumno očekivati da bi tuženik prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da sama ugovorna odredba članka 3. ugovora o zajmu ne sadrži nikakve podatake o stvarno pruženim uslugama ili nastalim troškovima na koje se odnosi fiksna pristojba od 600,00 kn, a takve podatke ne sadrži ni informacija o traženom zajmu, a posebice imajući na umu da se tom ugovornom odredbom tuženik obvezuje vratiti zajam uvećan za iznos od 600,00 kn ne može se zaključiti da je tužitelj mogao razumno očekivati da bi tuženik pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

11.5. Nadalje, odredbe čl. 499. do 508. ZOO-a ne predviđaju plaćanje fiksne pristojbe za ugovore o zajmu. Iako nije zabranjeno, ugovaranje takve pristojbe nije predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti. Stoga je ugovaranje te naknade očito prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.6. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna (članak 59. stavak 1. ZZP-a), a na ništetnost u skladu s člankom 327. stavkom 1. ZOO-a sud pazi po službenoj dužnosti.

11.7. S obzirom da je sud stava da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 53. stavka 1. ZZP-a, osnovano tuženik osporava svoju obvezu na isplatu fiksne naknade, slijedom čega je u tom dijelu - za iznos naknade (pristojbe) od 79,63 EUR (ranije 600,00 kn) i troška obrade od 6,64 EUR (ranije 50,00 kn) od ukupno 86,27 EUR, ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine posl. br. Ovrv 3831/2022 od 15. srpnja 2022., na način naveden u tč. II izreke.

12. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu (t. III izreke).

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

13.1. S obzirom na navedeno, tužitelj je u ovom postupku uspio sa 75 % a tuženik s 25 % iz čega proizlazi da tužitelju pripada 50 % priznatog parničnog troška.

14. U prijedlogu za ovrhu tužitelj je zatražio naknadu troška javnog bilježnika (predujam naknade javnog bilježnika) u iznosu od 12,44 EUR (93,75 kn).

14.1. Nadalje, tužitelju su, od zatraženih, priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: tarifa), i to za sastav podneska od 23. travnja 2024. iznos od 100,00 EUR (Tbr.8.1. tarife) te trošak zastupanja na ročištu od 5. studenog 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. tarife.). Na odmjerene troškove priznat mu je i PDV od 25 % što iznosi 50,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR u skladu s Tar. br. 2. t. 1. u vezi s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.) i čl. 7 st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.).

14.2. Tužitelju je, dakle, priznat trošak u sveukupnom iznosu od 288,98 EUR. Međutim, imajući u vidu da tužitelju pripada 50 % priznatog parničnog troška, tuženik mu je dužan naknaditi trošak u iznosu od 144,49 EUR (t. IV izreke).

15. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 9. rujna 2022. a koji je podnesen prije stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, kao ni trošak sastava podneska od 28. listopada 2025., kojim precizira tužbeni zahtjev u valuti EUR, s obzirom na to da je njegov sadržaj mogao istaknuti na ročištu od 5. studenog 2025., a za koje mu je priznat trošak zastupanja (t. V izreke)

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Poreču, 30. siječnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

I Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

II Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

DNA:

- tužitelju p.p.

- tuženiku