Zakon.hr

Posl. broj: P-223/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miljenki Polanović, odvjetnici iz Zaboka, protiv tuženika DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice te z.z. punomoćnice tuženika SČ, odvjetničke vježbenice, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. O d b i j a j u s e tužbeni zahtjevi koji glase:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica [adresa] VIR OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnica dijela čkbr. [katastarska čestica] ZUBEROVO oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici geodetskog vještaka Maria Kranjec obilježen točka 2-4-8-45-12-46-16-49-20-24-28- 51-32-53-3741-42-38-52-33-50-29-25-21-48-17-47-13-44-9-5-2 s udaljenostima između točke 2-4 10,95 m, 4-8 5,05 m, 8-45 2,01 m, 45-12 3,08 m,12-46 5,59 m, 46- 16 2,03 m, 16-49 6,68 m, 49-20 7,02 m, 20-24 4,13 m, 24-28 7,05 m, 28-51 1,82 m, 51-32 6, 99 m, 32-53 1,60 m, 53-37 10,63 m, 37-41 10,15 m, 41-42 2,91 m, 42-38 10,31 m, 38-52 10,52 m, 52—33 1,77 m, 33-50 7,09 m, 50-29 1,74 m, 29-25 7,07 m, 25-21 4,15 m, 21-48 6,93 m, 4817 6,89 m, 17-47 1,94 m, 47-13 5,90 m, 13-44-9 4,76 m, 9-5 5,77 m, 5-2 10,67 m s širinom između točaka 4-5 2,70 m, 8-9 2,71 m, 12-13 2,60 m, 16-17 2,69 m, 49-48 2,62 m, 20-21 2,65 m, 24-25 2,64 m, 28-29 2,61 m, 32- 33 2,66 m, 37-38 2,73 m ukupne površine 213 m2.

II Tuženi DČ MČ, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti provođenje parcelacije radi izrade geodetskog elaborata i prijavnog lista za potrebe provođenja u katastru zemljišta kojom će se izvršiti odvajanje dijela čestice oznake čkbr. [katastarska čestica] ZUBEROVO oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini 213 m2 sukladno oznakama označenim pod točkom I izreke ove presude radi formiranja zasebne čestice pod novom oznakom i upisa prava vlasništva tužiteljice IČ XXVII/9 VIR OIB [osobni identifikacijski broj] na toj novoformiranoj čestici u zemljišne knjige sve u roku 15 dana.".

II. O d b i j a s e zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

III. N a l a ž e s e tužiteljici KČ da tuženiku MČ naknadi troškove postupka u iznosu od 1.562,50 EUR (tisućupetstošezdesetdva eura i pedeset centi) , u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 437,50 EUR (četiristotridesetsedam eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da je pismenim očitovanjem od svoje majke EČ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dobila suglasnost da se kao vlasnica upiše na dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja asfaltirani put, a koji je kupljen negdje oko 1967. godine od prijašnjeg vlasnika TČ .Pismeni ugovor o kupnji stranke nisu zaključile, ali su EČ i njezin pok. suprug ušli u posjed i obavile sve zemljane radove i formirali put za potrebe svoje nekretnine koja u naravi predstavlja kuću i dvorište. Obzirom na činjenicu da prilikom kupnje od strane EČ i njezinog supruga nije sastavljan kupoprodajni ugovor, tužiteljica je s LČ tadašnjim vlasnikom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastavila 19. 2. 2016. kupoprodajni ugovor koji je i prijavljen poreznoj upravi i na istu je plaćen porez. Tužiteljica je radi upisa prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica] i dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], preko kojih se proteže put, putem ovlaštenog geodetskog društva GROMATIC dala izraditi geodetski elaborat radi formiranja pristupnog puta i njegovog upisa u zemljišne knjige, no tuženik se istom protivio i nije želio potpisati izrađeni geodetski elaborat. Tužiteljica je pristupni put koji vodi do njezine kuće, a koji se nalazi na dijelu čkbr. [katastarska čestica] i dijelu čkbr. [katastarska čestica] uredila na način da je obavila sve potrebne zemljane radove s kojima se suglasio i prijašnji vlasnik LČ te u cijelosti i podmirila troškove asfaltiranja. Tužiteljica je u posjedu spornog puta preko svojih prednika preko 50 godina. Sporni put je dužine 99,75 m s time da je u najširem dijelu širine 5 m, a uglavnom je prosječna dužina od najviše 4,30 m. Točna dužina puta i širina utvrditi će se geodetskim vještačenjem na licu mjesta. Tužiteljica je vlasništvo spornog puta koji se nalazi na dijelu čkbr. [katastarska čestica] i dijelu čkbr. [katastarska čestica] stekla temeljem kupoprodajnog ugovora odnosno dosjelošću. Za potrebe upisa vlasništva na predmetnom putu potrebno je izraditi geodetski elaborat s prijavnim listom za promjenu u katastar zemljišta, a izrađeni elaborat tuženik odbija potpisati to tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica [adresa] VIR OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnica puta koji se nalazi na dijelu čkbr. [katastarska čestica] i dijelu čkbr. [katastarska čestica], a čija će se dužinu i širina odrediti geodetskim vještačenjem, te je tuženi MČ, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti provođenje parcelacije radi izrade geodetskog elaborata i prijavnog lista za potrebe provođenja u katastru zemljišta kojom će se izvršiti odvajanje dijela čestice oznake čkbr. [katastarska čestica] i dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi formiranja zasebne čestice pod novom oznakom i upisa prava vlasništva tužiteljice KČ [adresa] VIR OIB [osobni identifikacijski broj] na toj novoformiranoj čestici u zemljišne knjige sve u roku 15 dana".

2. Podneskom od 14. lipnja 2024. tužiteljica navodi da je nakon dostave tužbe u zemljišnim knjigama proveden je geodetski elaborat tužiteljice, a kojim je elaboratom bila obuhvaćena i nekretnina oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja do provedbe geodetskog elaborata nije bila upisana u zemljišne knjige. Nakon provedbe geodetskog elaborata nekretnina tuženika je upisana u zemljišne knjige pod novom oznakom čkbr. [katastarska čestica] Zuberovo oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica temeljem navedenog u tužbi ispravlja svoj navod: − u točki 1.u trećem redu iza riječi dio ispravlja broj čestice tako da broj čestice glasi: čkbr. [katastarska čestica] Zuberovo oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; − u točki 4. u drugom redu iza riječi dijela ispravlja broj čestice tako da broj čestice glasi : čkbr [katastarska čestica] Zuberovo oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; u točki 6.u u drugom redu iza riječi dijela ispravlja broj čestice tako da broj čestice glasi : čkbr [katastarska čestica] Zuberovo oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te precizira tužbeni zahtjev tako da isti glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica [adresa] VIR OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnica puta koji se nalazi na dijelu čkbr. [katastarska čestica] Zuberovo oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. i dijelu čkbr. [katastarska čestica] upisane u Pol-6/22 k. o. [katastarska općina], a čija će se dužinu i širina odrediti geodetskim vještačenjem, te je tuženi MČ, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti provođenje parcelacije radi izrade geodetskog elaborata i prijavnog lista za potrebe provođenja u katastru zemljišta kojom će se izvršiti odvajanje dijela čestice oznake čkbr. [katastarska čestica] ZUBEROVO oranica upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. i dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u Pol-6/22 k. o. [katastarska općina] radi formiranja zasebne čestice pod novom oznakom i upisa prava vlasništva tužiteljice IČ XXVII/9 VIR OIB [osobni identifikacijski broj] na toj novoformiranoj čestici u zemljišne knjige sve u roku 15 dana".

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u potpunosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, neutemeljen i promašen. Osporava da bi EČ ikada kupila put od pokojnog BČ, jer da je put ikada kupljen onda bi tužiteljica zasigurno priložila nekakav dokaz o kupnji, dok ista ističe isključivo paušalne i nikakvim dokazima potkrijepljene navode, koji su u krajnjoj liniji neistiniti. Tuženik je predmetni put naslijedio od svog oca, pok. ŠČ, koji je dugi niz godina bio vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, te je u Zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik u 1/1 dijela. Tuženik je također vlasnik zk.č.br. 991/24 upisane u Pol-6/22 k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela. Tužiteljica te njezini roditelji I i EČ su sporni put počeli koristiti kao služni put tek s početkom izgradnje vikend kuće na svojoj parceli. Pokojni ŽČ je jedini imao pravo korištenja puta od 1967. godine kada mu je djed tuženika, pok. BČ dozvolio da dio parcele koristi kao služni put. Kasnije su put počeli koristiti i ostali susjedi za pristup svojim parcelama. Put koji su svi koristili, kosili su i održavali tuženik i njegov pokojni otac LČ, a dok je bio živ, isto je činio i pok. ŽČ. I i EČ, kao i njihova djeca, predmetni put nisu nikada obrađivali jer su živjeli u [adresa], a nisu ni imali strojeve kojima bi put kosili i uređivali, pa su i takvi navodi u tužbi neistiniti. Tužiteljica je 2020. godine uredila predmetni put u dogovoru s pok. LČ na način da je postavljena rampa za ulaz na put, a koju rampu je između ostaloga pok. LČ postavljao uz pomoć susjeda. Dakle, svih tih godina je bilo neupitno pravo vlasništva predmetnog puta, a putem se koristilo na način kako je opisano u ovoj točki, sve do smrti pok. LČ kada su počeli prvi problemi i kada je tužiteljica počela prisvajati predmetni put bez ikakvog pravnog temelja. Naime, nakon što je tuženik naslijedio predmetni put, tužiteljica ga posjećuje 18. ožujka 2022. te mu priopćava kako je promijenila lokot na rampi te da se ubuduće mora javiti njoj ili njezinoj majci ako želi pristupiti na svoju parcelu, te je tuženiku ujedno priopćeno kako njegova polusestrična, kćer pokojnog ŽČ, više uopće nema pravo na pristup klijeti. Tužiteljica u tužbi svoje pravo vlasništva temelji na kupoprodajnom ugovoru koji je sklopila s pok. LČ, a koji je sastavljen 19. veljače 2016. Nije sporno da je ugovor između tužiteljice i pok. LČ sklopljen 2016. godine. Tuženika je njegov otac obavijestio o činjenici da je tužiteljica kupila dio vrta na predmetnoj čestici površine 220 m2, a što jasno proizlazi iz ugovora koji tužiteljica prilaže. Dakle, tuženik ne spori kako je ugovor o kupoprodaji sklopljen s njegovim ocem, već ističe kako je potpuna neistina da bi se taj ugovor odnosio na dio zk.č.br. 1029/1, odnosno na pristupni put, već se radilo se isključivo o vrtu površine 220 m2. Tužiteljica na temelju tog ugovora o kupoprodaji nekretnina nikada nije pokušala uknjižiti svoje pravo vlasništva, već sada u ovom postupku pokušava na temelju takvog ugovora upisati svoje pravo vlasništva svjesno znajući kako je takva isprava nepodobna za upis te kako njome ne polaže nikakva prava na predmetni put. Tužiteljica ne samo da nema nikakav pravni temelj za utvrđenjem prava vlasništva nad spornim putem, već ista zavarava sud te pokušava protupravno uknjižiti pravo vlasništva nad putem koji joj ne pripada zloupotrebljavajući ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen za potpuno drugu svrhu. Tužiteljica ovakvim postupanjem čini pokušaj kaznenog djela krivotvorenja isprave propisano člankom 278. Kaznenog zakona, kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja opisano člankom 281. Kaznenog zakona, te kaznenog djela prijevare opisano člankom 236. Kaznenog zakona. U prilog svemu iznesenom, tuženik je još u prigovoru na prijedlog geodetskog elaborata u zemljišnoknjižno ispravnom postupku koji je pokrenut od strane tužiteljice dao izjavu kako je suglasan da se dio čestice u površini 94 čhv ispred vikend kuće u naravi ograđeni dio okućnice i 220 m2 iste čestice koji se koristio kao vrt upiše u korist predlagateljice, no isti se nije složio da se vrši parcelacija služnog puta po cijeloj duljini zk.č. br. 1029/1, oranica Zuberovo te dijela zk.č.br. 991/24, dvorište Gmanje. Tužiteljica uz tužbu prilaže i rješenje Porezne uprave u kojoj je navedeno zemljište za pristupni put, no iz fotokopije rješenja je razvidno kako isto ne sadrži potpis niti pečat Porezne uprave, a nema niti digitalnog potpisa. Iz satelitske snimke od 2014. do 2019. godine vidljivo je kako je 220 m2 bilo korišteno za vrt, te je taj dio 2016. godine bio prodan tužiteljici. Na toj snimci je također vidljivo kako je tužiteljica preko tuženikove parcele napravila stazu više od 50 m duljine, a na koju stazu tuženik nikada nije negodovao iako je imao puno pravo na to. Tuženik još jednom ističe kako njegov otac nikada nije potpisao nikakvu suglasnost niti kakav aneks ugovora vezan za sporni put na zk.č.br. 1029 te zk.č. br. 991/24, već je u dobroj vjeri i kako je uvijek svima pomagao, usmeno dozvolio uređenje puta kako bi svi korisnici imali što bolji pristup svojim parcelama. Žalosna je činjenica da tužiteljica nakon smrti pok. LČ pokušava iskoristiti pokojnikovu dobru vjeru te se protupravno uknjižiti na nekretninu koja joj ne pripada. Tuženik je još u prigovoru na geodetski elaborat istaknuo kako vlasnik puta može biti jedino općina [adresa] ukoliko ima interesa te da je u tom slučaju voljan bez naknade ustupiti dio parcele, i više ako će biti potrebno, u korist Općine Lobor te da će u tom slučaju zatražiti proglašenje javnog puta. Na daljnje navode tužiteljice o uređenju puta, tuženik se očituje kako je istina da je tužiteljica dala asfaltirati predmetni put jer joj je to isto dozvolio tuženikov otac isključivo iz razloga kako bi se njoj olakšao pristup do kuće, no to nikako nije mijenjalo 60 godina star dogovor o korištenju puta. Tuženik ističe i kako je njegov otac htio snositi troškove uređenja puta, no tužiteljica ga je na upit o cijeni ignorirala. Zaključno, nejasno je temeljem kojeg pravnog temelja tužiteljica tvrdi kako je ona vlasnica puta, je li to dosjelost ili pravni posao. Obzirom na dogovor star više od 60 godina, kao i činjenicu da je predmetni put u vlasništvu i posjedu tuženika i njegovih prednika dugi niz godina, jasno je kako nema govora o stjecanju puta temeljem instituta dosjelosti, u krajnjoj liniji ne postoji mogućnost stjecanja idealnog dijela nekretnine putem instituta dosjelosti. Ako pak tužiteljica tvrdi da je u pitanju pravni posao, jasno je kako niti na taj način tužiteljica nije postala vlasnicom puta jer kupoprodajni ugovor između nje i tuženikova oca u vezi puta nikada nije sklopljen. Sukladno navedenom, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno precizirala kao u izreci presude, podneskom od 6. studenoga 2025., a sukladno geodetskom situacijskom nalazu stvarnog stanja geodetskog vještaka.

5. Tuženik se i tako preciziranom tužbenom zahtjevu protivi.

6. U postupku su pročitani: pisano očitovanje EČ na kojem je javni bilježnik iz Zlatara Zvonko Bartolek pod brojem OV-2064/2023 7. lipnja 2023. ovjerio njen potpis, ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19. veljače 2016. između prodavatelja LČ i kupca KČ kao kupca, porezno rješenje klasa:

UP/I-410-20/2016-001/00376, urbroj: 513-007-25-04-2016-0003 od 19. veljače 2016., prijepis posjedovnog lista 2600 k. o. [katastarska općina] od 30. travnja 2024., prijedlog geodetskog elaborata – situacijski nacrt stvarnog stanja za k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] od kolovoza 2023. prigovor MČ od 23. lipnja 2023. na prijedlog geodetskog elaborata, potvrda društva Živina d.o.o. od 15. rujna 2020., potvrda Općine Lobor klasa: 340-01/23-01/00, urbroj: 2140-20-04-23-01 od 26. rujna 2023., rješenje ovog suda posl. broj: Z-1389/2024-9. od 14. svibnja 2024., ispis izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 6. lipnja 2024., potvrda Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zlataru broj: 9736/2022. od 22. ožujka 2022., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Đurđice Pozaić, kao povjerenika Općinskog suda u Zlataru posl. broj: O-2183/21-8, UPP/OS-196&21-8 od 28. prosinca 2021. iza pok. LČ, ispis izvatka iz zemljišne knjige – povijesnog prikaza za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 25. lipnja 2024., prijepis posjedovnog lista 77 k. o. [katastarska općina] od 13. ožujka 2022. te cijeli spis ovoga suda posl. broj: Z-1389/2024, Rz-331/2024; pregledani su ispisi fotografija i snimaka sa stranice geoportal.dgu.hr; saslušani su svjedoci ĐČ, CČ, ČČ i NČ, proveden je očevid na predmetnim nekretninama uz sudjelovanje geodeta iz društva Gromatic KR d.o.o., koji su napravili i identifikaciju nekretnina – geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja, te su saslušane stranke.

7. Tužiteljica je na ročištu 4. veljače 2025. odustala od prijedloga za saslušanje svjedoka RČ.

8. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužbeni zahtjevi su neosnovani.

10. Iz isprava u spisu je vidljivo:

- da je u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo od 2644 m2, upisan tuženik MČ;

- da je čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo od 2644 m2 nastala provedbom geodetskog elaborata potvrđenog 11. siječnja 2024. od Odjela za katastar nekretnina Zlatar klasa: 932-06/23-02/441, urbroj: 541-13-04/1-24-3 kojim je čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo od 2989 m2 raspisana na navedenu čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo od 2644 m2 i čkbr. [katastarska čestica] [adresa], a što je određeno rješenjem ovog suda posl. broj: Z-1389/2024-9 od 14. svibnja 2024., kojim je, među ostalim, određeno brisanje prava suvlasništva do sada upisanih suvlasnika te uknjižba prava vlasništva za korist predlagateljice (ovdje tužiteljica) KČ na čkbr. [katastarska čestica] vrt Lobor, Ulica

UČ od 345 m2;

- da se čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo od 831 čhv prije toga vodila u zbirci sudbeno položenih isprava Pol-6/2022, Pol-169/78 k. o. [katastarska općina] za korist tuženika MČ, koji je bio upisan i u posjedovnom listu 2600 k. o. [katastarska općina] kao posjednik navedene nekretnine površine 2989 m2;

- da je tužiteljica KČ prethodno od društva Gromatic KR d.o.o. naručila izradu geodetskog elaborata – geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja, među ostalim i za čkbr. [katastarska čestica], a tuženik MČ je na prijedlog geodetskog elaborata izjavio prigovor u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem navodi da je suglasan da se dio čestice u površini od 94 čhv ispred vikend kuće, u naravi ograđeni dio okućnice i 220 m2 iste čestice koji se koristi kao vrt upiše u korist predlagateljice, ali se ne slaže da se vrši parcelacija služnog puta po cijeloj duljini čestice 1029 oranica Zuberovo i dijela čestice 991/24 dvorište Gmanje te tvrdi da je navedeni služni put otvoren isključivo kao prilaz kod izgradnje klijeti pok. OČ (oca nasljednice ČČ) prije 50 godina i do sada se i tako koristi, a korištenje tog puta dozvoljeno je i ostalim vlasnicima parcela koje imaju izlaz na put pa tako i I EČ, roditeljima predlagateljice KČ, a navodi i da je njegov pok. otac LČ kao vlasnik obje parcele dozvolio KČ uređenje služnog puta, ali ne i vlasništvo nad tim putem te on kao nasljednik i vlasnik tih parcela na kojima se nalazi taj služni put želi da i dalje tako ostane, a vlasnik puta može biti jedino Općina Lobor ako ima interesa te je u tom slučaju voljan bez naknade ustupiti taj dio parcele i više ako je potrebno u korist Općine Lobor te zatražiti da se proglasi javnim putem;

- da se na sjevernom dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na južnom dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi nalazi asfaltirani put u površini i obliku kako je to prikazano na identifikaciji nekretnina – geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja društva Gromatic KR d.o.o., izrađenom nakon očevida provedenog u ovom predmetu;

- da je prema potvrdi društva Živina d.o.o. od 15. rujna 2020. navedeno društvo za naručiteljici KČ na čkbr. [katastarska čestica], radi pripreme za asfalt puta izvedeni zemljani radovi od glavne ceste prema dvorištu kuće, iskop trasiranog puta (od strane geodeta AČ), dužne 110 m, širine 2,76 m; iskop i proširenje uz nazočnost prijašnjeg vlasnika LČ na parceli 1029 k. č. oranica Zuberovo, radi poštivanja granica; iskop na parceli iz kuću radi proširenja parkinga, a višak zemlje je vlasnik dijela parcele LČ dozvolio rasporediti na kraj parcele preko puta parkirališta; nakon asfaltirana izvršeni su radovi obrade bankina, a vrijednost radova od 1.000,00 eura je isplaćena u potpunosti;

- da su prema potvrdi Općine Lobor klasa: 340-01/23-01/00, urbroj: 2140-20-04-23-01 od 26. rujna 2023., Općina Lobor kao nositelj investicije i korisnik KČ sklopili ugovor o sufinanciraju uređenja presvlačenjem nerazvrstane ceste u [adresa] dana 20. rujna 2020. u iznosu od 6.336,00 kn i dana 9. studenoga 2020. u iznosu od 14.688,96 kn, a navedenim je ugovorima korisnik uplatio iznos koji pokriva punu cijenu vrijednosti ugovorenih radova, sukladno cijenama koje je Općina Lobor ugovorila sa izvođačem;

- da je LČ kao prodavatelj s tužiteljicom KČ kao kupcem **.**.2016. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim joj prodaje nekretninu upisanu u "P. L. br. 77 oranica Zuberovo čk. br. 1029, koja se u naravi sastoji iz oranica Zuberovo površine 2989 m2, a prodaje se 220/2989 dijela";

- da je poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda središnja Hrvatska, Ispostave Krapina klasa: UP/I-410-20/2016-001/00376, urbroj: 513-007-25-4-2016- 0003 od 19. veljače 2016., u vezi navedenog ugovora o kupoprodaji, poreznom obvezniku KČ određena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, a u obrazloženju tog rješenja je navedeno da je predmet oporezivanja nekretnina koja u naravi predstavlja "220/2989 dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica ukupne površine 2989 m2, upisna u posjedovni list 77 k. o. [katastarska općina]" te da je zemljište kupljeno "u svrhu izgradnje pristupnog puta";

- da je EČ **.**.2023. kod javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka pod posl. brojem OV-2064/2023. ovjerila svoj potpis na pisanom očitovanju u kojem je navedeno da su ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 21. prosinca 2004. ovjerenom po javnom bilježniku Zvonimiru Bartoleku pod brojem OU-258/04, njen sada pokojni suprug GČ i ona njihovoj kćeri KČ, ustupili u vlasništvu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vinograd Benkovec površine 417 m2, upisane u PL-1247 k. o. [katastarska općina] te izvanknjižno vlasništvo sagrađenog objekta – klijeti na tok čestiti te "nastavno izvaknjižno vlasništvo dijela kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranice Zuberovo u površini od 96 čhv od ukupne površine iste čestice 29a,89 m2 (stečeno temeljem ugovora sklopljenog sa ŠČ od 7. 4. 1979. god)" te da je radi sređenja zemljišno knjižnog stanja na predmetnim nekretninama KČ naručila izradu geodetskog elaborata, pa ovim očitovanjem izjavljuje da je suglasna da se na predmetnim nekretninama, koje ujedno budu formirane geodetskim elaboratom, a prema stvarnom stanju istih, njega kći KČ upiše u zemljišnim knjigama na svoje ime i prije njene smrti, a neovisno o tome što je ugovorom o doživotnom uzdržavanju određeno da će se upis prava vlasništva izvršiti nakon njene smrti;

- da je LČ umro **.**.2021. te je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Đurđice Pozaić, kao povjerenika Općinskog suda u Zlataru, posl. broj: O- 2183/21-8, UPP/OS-196/21-8 od 28. prosinca 2021., utvrđeno da njego ostavinsku imovinu, među ostalim, čini nekretnina upisana u POL-1697/78 k. o. [katastarska općina], kao njegovo samovlasništvo i to čkbr. [katastarska čestica] oranica D površine 119 čhv, a njegovim nasljednikom je, među ostalim, i u odnosu na tu nekretninu proglašen sin MČ te je to rješenje, prema potvrdi Zemljišnoknjižnog odjela Zlatar broj: 33681/2023 od 11. prosinca 2023. i stavljeno u zbirku sudbeno položenih isprava Pol-6/2022 k. o. [katastarska općina], a koje polaganje zamjenjuje uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini za korist MČ.

11. Sporno je, je li tužiteljica "temeljem kupoprodajnog ugovora odnosno dosjelošću" stekla pravo vlasništvo dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini preciziranoj podneskom od 6. studenoga 2025., uslijed čega bi tuženik bio dužna trpjeti provođenje parcelacije radi izrade geodetskog elaborata i prijavnog lista za potrebe provođenja u katastru zemljišta kojom će se izvršiti odvajanje dijela te čestice u ukupnoj površini 213 m2 radi formiranja zasebne čestice pod novom oznakom i upisa prava vlasništva tužiteljice na toj novoformiranoj čestici u zemljišne knjige.

12. Sporna površina definirana je geodetskim situacijskim nacrtom stvarnog stanja (skicom očevida) društva Gromatic KR d.o.o. te njegovom dopunom, na koje stranke nisu imale prigovora, a tužiteljica je prema njemu podneskom od 6. studenoga 2025. i precizirala tužbeni zahtjev.

13. Stjecanje vlasništva nekretnine pravnim poslom je derivatni način stjecanja prava vlasništva, kako prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), važećeg u vrijeme sklapanja ugovora s LČ od "7. 4. 1979." (koji se spominje u pisanom očitovanju EČ), tako i prema odredbama nakon toga važećeg snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/1980. i 36/1990. te "Narodne novine", broj 53/1991., dalje; ZOVO) te sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV), što znači da moraju biti ispunjeni uvjeti: vlasništvo prednika, valjani pravni posao kojemu je svrha upravo stjecanje prava vlasništva te valjani način stjecanja, što u pogledu nekretnina znači uknjižbu u zemljišnim knjigama (pravno pravilo iz § 431. OGZ-a, čl. 33. ZOVO-a, čl. 115. i čl. 199. ZV-a).

14. Nepobitno je da u konkretnom slučaju nikada nije došlo do uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem bilo kakvog ugovora, za korist tužiteljice, a ni njenih prednika pa na taj način tužiteljica nije postala vlasnicom ni dijela predmetne nekretnine.

15. Dosjelost je izvorni način stjecanja vlasništva (dakle, neovisno o eventualnim ranijim pravima drugih osoba), a pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako po sada važećim odredbama ZV), tako i po prije važećim pravnim pravilima OGZ-a te po odredbama ZOVO-a jesu: samostalan posjed određene kvalitete (o kojoj ovisi radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti), neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt dosjelosti te sposobnost stjecatelja da bude vlasnik te stvari.

16. Nije sporno da je tužiteljica financirala uređenje i asfaltiranje puta koji se većim dijelom nalazi na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se tim putem koristila i dalje se koristi za pristup do svojih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] prikazanih na skici očevida.

17. No, imajući u vidu nesporne činjenice te ocjenjujući sve izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužiteljica nije ni dosjelošću stekla pravo vlasništva dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo od 2644 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], specificiranog tužbenim zahtjevom od 6. studenoga 2025. i to zato što njezin posjed nema kvalitete nužne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Naime, prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2. tog članka, samostalni posjednik čiji je posjet stvari zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog posjedovanja (redovita dosjelost), a prema stavku 3. tog članka, samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZV-a, osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a prema stavku 5. tog članka, s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

20. Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZV-a, tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj tog prava – samostalni je posjednik.

21. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed); prema stavku 2. posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, a prema stavku 3., posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

22. Tužiteljica KČ u svom iskazu navodi da su sporni put odnosno zemljište na kojem se isti sad nalazi, kupili još njeni roditelji EČ i GČ od tuženikovog djeda BČ još negdje 1967. ili 1968. godine. Ne zna jesu li o tome napravili kakvu ispravu, uglavnom, ona je nije našla. Odmah tada su u biti napravili put po sadašnjem pravcu, odnosno porušili su neka stabla i osposobili su poljski put. Tim su se putem uredno koristili za pristup do kleti i s time nije bilo nikakvih problema. U toj kleti, sada kući, živjela je i njena majka i još uvijek živi. Kako je željela srediti zemljišnoknjižno stanje, bila je više putu u gruntovnici i katastru te joj je rečeno da su zemljišne knjige izgorjele. Sa LČ je onda isto razgovarala i on joj je potvrdio da su to njeni roditelju platili njegovom ocu BČ te su se onda dogovorili da sastave nekakav ugovor o kupoprodaji tih nekretnina. U vezi toga bili su i na katastri, a poslije toga i na Poreznoj upravi. Na Poreznoj upravi su još pitali kako je to uska parcela, a na što su i LČ i ona potvrdili da se radi u biti putu te je to upisano i u porezno rješenje, a s obzirom da je radi utvrđivanja poreza trebalo utvrditi radi li se o građevinskom zemljištu ili poljoprivrednom. Nakon što joj je predočen ugovor o kupoprodaji nekretnina na str. 7 do 9 spisa, a na pitanje suda, odgovara da je ona upisivala tekst u taj ugovor i zna da nije nigdje napisala da se radi o putu već je napisala da se prodaje "220/2989 dijela". Na Poreznoj upravi su ju pitali o kakvoj se to parceli radi te je ona na katastarskom planu pokazivala o kojoj se površini radi, a na njihovo pitanje rekla je da se radi o dužini 110 a širini 2 metra. Cijelo to vrijeme s njom je bio prisutan i LČ koji se sa svime slagao. O tome je razgovarala i s jednim geodetom jer je taj ugovor željela provesti i kroz zemljišne knjige, s AČ, ali on to nije znao ili nije želio napraviti te je poslije toga dobila savjet da angažiram druge geodeta pa je tako nakon nekog vremena angažirala Gromatic KR d.o.o. Još prije toga, negdje za vrijeme korone 2020. ili 2021. godine, majka joj je oboljela i trebala je ići u bolnicu ali po tom putu do nje nisu mogli doći vozilom Hitne pomoći. Onda je s LČ dogovorila da bi se taj put uredio te je angažirala za te radove i tvrtku Živina d.o.o.. Kad je direktor te firme došao bio je prisutan i LČ te su se sve dogovorili pa su tako i ti zemljani radovi napravljeni. Nakon toga bila je i na Općini Lobor koja je tada asfaltirala ceste, pa tako i [adresa], te je pitala da li bi se i ovaj put mogao proglasiti javnim put ali su joj rekli da se to ne može jer se radi o privatnom putu. Onda se s Općinom dogovorila da njihovi izvođači asfaltiraju taj put, a da ona to plati što je i u ratama kroz godinu dana otplatila. Prilikom asfaltiranja su joj izvođači radova savjetovali i da bi bilo dobro postaviti rampu preko puta jer se radi o tankom sloju asfalta koji bi se brzo uništio kad bi po njemu provozili teži poljoprivredni strojevi i slično. Ona je onda s LČ i o tome razgovarala te kako ona tamo baš i ne poznajem ljude, dogovorili su se da on nađe nekoga da napravi tu rampu, a ona mu za to dala 250,00 EUR-a na ruke, kao i za malo proširenje puta. On je to i obavio te je rampa i postavljena. Na rampu je stavljen i lokot te je ključiće tog lokota dala i LČ i s tim nije bilo nikakvih problema dok je on bio živ. Za vrijeme svih tih radova tuženik MČ nikada tamo nije došao. Kad je LČ umro, otišla i do tuženika, izrazila mu je sućut tada, rekla da znam da je to sada još rano ali da je sam s LČ razgovarala o tome da bi kupili cijelu tu česticu od koje je odvojen put još prije korone te da je i LČ rekao da ću o tome razgovarati s tuženikom. O tome je stvarno i s tuženikom razgovarala dok je LČ još bio živ, prije korone, i on je tada rekao da bi cijena bila 24.000,00 kuna. O tome je razgovarala i sa svojom djecom jer im se to činilo puno. Tog dana kad sam došla izraziti sućut i kad je rekla da bi kad se sve to malo slegne opet razgovarali o tome i da bi moja djeca kupila cijelu tu česticu i po uvjetima kao što je on rekao, on ju je tada napao, počeo ju vrijeđati i govoriti da će to prodati svojoj sestrični PČ ili ČČ, sad se ne sjeća, a da njoj može dati nekakvo zemljište za parkiralište, možda je s time mislio tako joj platiti radove na putu, ne znam što je mislio. On je tom prilikom bio tako izbezumljen, uzrujan, i rekao da će traktorom srušiti rampu te se je uplašila, naročito zato što je u kući živjela i živi majka od 85 godina te je zvala i policiju. Nakon svega toga angažirala je geodete iz društva GROMATIC KR d.o.o., koji su napravili elaborat ali je tuženik onda napisao prigovor protiv elaborata i u njemu je među ostali spomenuo česticu 991/24. Što se te čestice tiče, kad je s LČ 2016. radila ugovor o kupoprodaji niti ona niti on nisu niti vidjelu tu česticu niti ih je tko u katastru ili gruntovnici upozorio i da bi preko nje prolazio ovaj put pa zato niti tu česticu nije upisala u ugovor o kupoprodaji. Osim navedenog elaborata napravljen je i drugi samo za vrt i kuću, a koji je i proveden. Tako je došlo i do ovog spora. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika, odgovara, kao što je rekla, da je proveden elaborat za kuću, dvorište i vrt, sad ne zna napamet o kojoj se površini radi. U vezi ugovora iz 2016. godine LČ nije ništa platila jer, kao što je već prije rekla, to zemljište su njeni roditelji kupili od njegovog oca TČ i njemu platili, a što je LČ potvrdio te su se dogovorili da u ugovor stavimo samo nekakav simboličan iznos konkretno 500,00 kuna, a u Poreznoj upravi porez su utvrdili prema svojim tablicama.

23. Tuženik MČ u svom iskazu navodi da je sporni put otvorio još njegov djed BČ 1967. godine, a za potreba odnosno za korist njegovog nećaka OČ koji je tamo imao neke svoje njive, vinograd, te je tamo onda napravio i klijet. Dogovoreno je bilo da osim njega i svi ostali susjedi koji tamo imaju svoju zemlju mogu koristiti taj put kao služni put. Radilo se o zemljanom kolnom putu. Tako su taj put koristili i roditelji tužiteljice I i EČ. Oni su nakon toga, tisuću devetsto sedamdesetih godina, tamo počeli graditi klijet. Njegov djed je umro 1977. godine te su oni s njegovim ocem LČ dogovarali i da bi si proširili dvorište oko te kuće. O tome su napravili pogodnicu te su oni tako od njegovog oca kupili 94 čhv. zemljišta za dvorište i voćnjak na kojoj su površini napravili i tu klijet odnosno kupili su tu površinu ispred. S korištenjem puta cijelo to vrijeme nije bilo nikakvih problema. Osim navedene površine, tužiteljičina majka EČ je u dogovoru s njegovim ocem koristila još jednu površinu za vrt. Otac mu je 2016. godine rekao da bi ona tu površinu i kupila, a on protiv toga nije imao ništa. Razgovarali su onda da bi kupila i ostatak te čestice ali je onda rekao da to ne bi i da o tome mogu razgovarati kasnije. O tome je razgovarao i s tužiteljicom te smo pregovarali i o prodaji cijele čestice ali se nisu onda ništa dogovorili, a tužiteljica mu je tada rekla i za taj ugovor iz 2016. godine te je onda vidio da se u njemu ne spominje nikakav put već se tu radi o 220 m2 vrta. Taj ugovor je našao nakon očeve smrti. Na posebno pitanje suda odgovara da mu otac nije spominjao da bi s tužiteljicom bio na katastru i na Poreznoj upravi, a kao što je ona to danas spominjala. Dok je još otac bio živ rekao mu je da je tužiteljica od njega tražila da se put uredi. Kako je u njezinoj kući živjela i majka i njemu je bilo jasno da takav put kakav je bio, ne zadovoljava potrebe pristupa klijeti te ni on nije imao ništa protiv da se to napravi, a još sam i pitao da li bi i on trebao financijski u tome sudjelovati, a put je koristila i polusestrična ČČ, koja je isto bila sprema financirati uređenje puta ako to treba. Tužiteljica je inzistirala da ona snosi te troškove, odnosno tako mu je rekao otac, a od njega ništa u vezi toga nije tražila. Što se rampe tiče, nju je stvarno postavljao njegov otac s jednim susjedom koji je rampu i napravio. I njemu je bilo jasno da je rampa potrebna da se put ne bi uništio i protiv toga nije imao ništa. Točno je da je ključ od lokota imao i otac, a polusestrična ČČ kad je dolazila iz Slovenije, kod njega je uzela ključ od lokota i s time nije bilo nikakvih problema. S putom u biti nikakvih problema nije bilo sve do očeve smrti 21. listopada 2021. pa i jedno vrijeme nakon toga. Kako je to već bila jesen, put nije niti trebalo koristiti s time da napominje da su njegovu nekretninu u biti održavali ljudi koji imaju farme jer on za to nije imao mogućnosti niti potrebe. Negdje u ožujku 2022. godine, točnije 18. ožujka, tužiteljica je došla k njemu i rekla da je promijenila lokot i da ako što treba tražim ključ od nje, a da ČČ više nema nikakvo pravo tuda voziti. On je zbog toga bio revoltiran i došlo je do svađe između njih i nakon toga je komunikacija između njih prestala. Nakon što je dobio rješenje o nasljeđivanju iza svog oca vidio je da nešto ne štima s površinom čestice 1029 i onda je to išao provjeriti u gruntovnicu i tamo su mu rekli da je to bilo samo nekakvo usklađivanje. Kad je dobio poziv od geodeta u vezi parcelacije, vidio je da se tom parcelacijom želi odvojiti taj put kao posebna čestica koja bi pripala tužiteljici i tome je prigovorio, a rekao je da priznajem sve druge površine za koje ona ima pogodnice. Naime, kao što je rekao, njegov djed je taj put otvorio kao služni i cijelo vrijeme su ga na taj način koristili i nikad taj put nije prodan niti tužiteljici, a niti njezinim roditeljima To je naime bio put za njih kao i za sestričnu ČČ koja se tim putim koristi. Napominje da je u katastru bila cijelo vrijeme vidljiva čestica 991/24 koja je njegovo vlasništvu, a koja je bila prije njega u vlasništvu njegovog oca i preko koje isto prolazi taj služni put te je sasvim jasno da bi i ta čestica bila navedena u ugovoru ako bi se radilo stvarno o tom putu. S tužiteljicom je pregovarao o kupnji cijele te čestice 1029, a i o čestici 1028, još 2015. godine, ali se nisu dogovorili.

24. Svjedok ĐČ u svom iskazu navodi ju je tužiteljica nazvala 2016. godine i pitala da li može doći do nje s jednim čovjekom. Nije rekla o kome se radi i o čemu se radi. Rekla joj je da može te je ona i došla do nje sa LČ kojeg je dobro poznavala kao i nju te sam s njima bila u dobrim odnosima. Onda su joj rekli da je Đurin otac BČ još 1967. godine prodao neku zemlju GČ ocu tužiteljice KČ ali o tome nisu napravili nikakve isprave niti prijenos u gruntovnici ili u katastru pa su ju pitali da li im ona tu mogu pomoći. Do nje su došli valjda zato jer su znali da je do mirovine radila u Poreznoj upravi i to na nekretninama pa je o tome i nešto znala. Pitala ih je zašto LČ nije rekao na ostavinskoj raspravi iza oca da ta zemlja ne ulazi u ostavinu cijela, a on joj je rekao da nije znao da to na ostavini mora reći. Zamolili su ju da im onda napravi nekakav ugovor u vezi toga, a ona im je rekla da to ne želi i ne smije raditi. Onda je u njenoj kući KČ ispunila tiskanicu o kupoprodajnom ugovoru tako kako je i razgovarala s LČ. Sjeća se da se radilo o nekakvim 200 m2. Razgovarali su da se radi o nekakvih 100 metara duljine i 2 m širine, možda malo više, ali se sad točno ne sjeća. Znala je da se radilo u naravi o putu za kojeg su govorili da su ga napravili S odnosno otac tužiteljice. Ne zna je li to bilo tako, tako se u selu pričalo, a zna gdje se to nalazi budući da je kuća njenih roditelja od toga udaljena 400 do 500 metara. Da nije znala o čemu se radi, ne bi niti pristala u tome sudjelovati. Poznato joj je i da je nakon toga po tom zemljištu, odnosno putu, Zagorski vodovod napravio i priključak do objekta tužiteljičine majke. Vidjela je i da je čovjek koji je na taj put navažao kamen i polije asfaltirao, "Živina", rekao da to radi za tužiteljicu. Čula je i da je pok. LČ s tužiteljicom imao dogovor da se preko tog puta napravi rampa te da ključ od nje imaju i on i ona, a ne znam da li se i netko treći tim putem koristio. Poznato joj je da je nekada do ovih čestica, a od glavne ceste, postojao i drugi put, zvali su ga Hajtudov put, a da li još uvijek postoji ne zna. Odnosno, put postoji ali ne znam da li ga tko koristi, a od ovog spornog puta on je udaljen oko 200 metara. Čula je da i s donje strane postoji nekakav put ali ja to ne zna. Kad su u njenoj kući tužiteljica i LČ sastavili ovaj kupoprodajni ugovor, još ih je upozorila da će on biti ništetan ako na njemu ne ovjere potpis, prijave ga na Poreznoj upravi i provedu u gruntovnici. Nakon nekog vremena KČ joj je rekla da je potpis ovjeren i da je bila na Poreznoj upravi te u gruntovnici ali da tamo nisu mogli provesti jer nije bilo sređeno gruntovno stanje. Zna da je ona poslije angažirala i nekog geodeta da joj to sredi te ju je on zavlačio nekih 6 godina, a nakon toga je angažirala i drugog geodeta koji je nešto napravio ali je u međuvremenu LČ umro te je nakon toga i došlo do spora s njegovim nasljednicima ali detalja o tome ne zna. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika odgovara, da joj je poznato da su roditelji tužiteljice kupovali i neku drugu zemlju od TČ, čini joj se da se radilo o nekakvom dvorištu uz njihovu kuću, ali to točno ne znam, tako se nešto pričalo. Ne zna da li je to bilo prije 1967. ili poslije.

25. Svjedok CČ navodi da je sporni put nekad je bio u biti staza, odnosno kolni prilaz koji se nešto proširio kada su nabavili traktor. Taj put, i to kao služni, još je dopustio njen djed BČ svom nećaku JČ za pristup do njegove zemlje. Put su koristili i oni. Osim njih koristila ga je i pok. ĆČ i poslije njezin unuk, isto za pristup do vinograda, a i jedna obitelj koja je taj vinograd obrađivala, a oni su inače tu bili u izbjeglištvu. S tim onda nije bilo nikakvih problema. Njen otac LČ je 1979. godine prodao dio zemlje tužiteljičinom ocu I. Radilo se o zemljištu pored Stjepanove kuće gdje su onda oni napravili neke gospodarske zgrade, a kasnije 2016. godine prodao im je i zemljište koje su oni već tada koristili kao vrt. Prilikom tih prodaja nije se radilo o ovome putu. Otac je 2020. tužiteljici dozvolio da se taj put i asfaltira jer je to bilo potrebno da bi se moglo doći do kuće u kojoj je tada živjela njezina majka. Naime, ona je tada bila već dosta bolesna pa je trebala pristup i vozilom – autom, a znala je doći i Hitna pomoć. Dogovorili su se onda da se postavi i rampa te je od nje ključ imao i otac i tužiteljica. Osim njih put je inače koristila ČČ, tatina sestrična, koja je imala tamo klijet, a nekad i vinograd. I nakon što je rampa postavljena, otac bi i njoj dao ključ te je i ona mogla normalno koristiti put. S tim putom nikakvih problema nije bilo dok je otac bio živ. Nakon njegove smrti, negdje u proljeće 2022., tužiteljica je rekla njenom bratu da je promijenila lokot na bravi te da ako treba koristiti put, da on od nje zatraži taj ključ, a nije mu dala primjerak ključa. Za ČČ je rekla da se ona više tim putem ne smije koristiti. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, odgovara da su nakon ostavinske rasprave iza oca pronašli ugovor o kupoprodaji kojeg je on sklopio s tužiteljicom. U njemu se spominjalo 220 dijela čestice, ne zna točno o kojoj kvadraturi radilo, a nije ništa pisalo na što bi se to točno odnosilo. Ona može misliti jedino da se to odnosilo na onaj vrt koji su oni prije toga koristili bez naknade, a kojeg je prije spomenula. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika, odgovara da je otac do smrti živio u istoj kući sa njom i bratom. Brat je bio na katu, a otac i ona u prizemlju. O zemljištu je inače bilo razgovora među njima u kući; otac je govorio da je tužiteljica bila zainteresirana i za kupnju cijele čestice ali se nisu mogli dogovoriti o cijeni. O tome je otac više razgovarao s bratom kao nekakvim budućim nasljednikom. Put je asfaltiran negdje u jesen 2020. Do asfaltiranja puta održavao ga je brat, kosio ga je kosilicom kada i vinograd.

26. Svjedok ČČ navodi da je u susjedstvu spornih nekretnina njen otac ŽČ 1960. kupio jednu livadu i vinograd i to od svog strica ZČ. Na tom je zemljištu kasnije negdje 1967. godine napravio i klijet. I do tada je u dogovoru sa ocem LČ, BČ do tog zemljišta kojeg je kupio imao pristup preko zemlje BČ. Od početka se u biti radilo o pješačkoj stazi, a nakon toga, kada je već počeo s izgradnjom klijeti, to se proširilo na kolni put po kojem se moglo voziti s traktorom, kolima i što je već trebalo. S tim nikakvih problema nije bilo te se otac, a i oni, služio tim putem za pristup do njegovog zemljišta, a takvo je stanje bilo i nakon Slavkove smrti kad je to naslijedio njegov sin LČ. Nakon toga je LČ počeo obrađivati i njihov vinograd, a oni su po tom putu normalno dolazili do klijeti. Osim njih, putom se koristila i tužiteljica KČ za pristup do svojeg zemljišta. Poznato joj je još da se otac od početka s pok. TČ dogovorio da se taj put koristi "do daljnjega". Negdje 2020., sad se točno ne sjeća, zna da joj je mama već tada umrla, LČ joj je jednom prilikom, kad je došla u svoju kuću, rekao "no, sad buš imala i asfalt". Rekao joj je da si je gospođa IČ dala napraviti asfalt do svoje kuće te da su oni po dogovoru postavili rampu preko puta, a da taj asfalt ne bi traktorima uništili ljudi kad dolaze na njegovu i njenu zemlju. Rekao joj je i da on ima ključ te da ga može dobiti od njega kada bude trebala. Nakon toga ona tamo nije ni dolazila jedno vrijeme; bila je i korona; muž joj je bio teško bolestan te nije mogla doći. Nakon nekog vremena, kad je LČ umro, a ona je dala parcelirati svoju zemlju te su geodeti trebali doći tamo, nazvala je gospođu EČ, majku KČ, te je od nje tražila ključ od rampe i ona je onda rampu otvorila. Još prije toga, kad je od tuženika MČ tražila ključ, tim se ključem više nije mogao otvoriti lokot na rampi. Zbog navedenoga više tamo nisu niti mogli dolaziti do njihove klijeti te su stvari nosili pješice. Takva situacija je ostala i dalje, a o klijeti je brigu preuzeo njen sin. Skupa su bili tamo na Sesvete prošle godine te ni onda nisu mogli preko rampe. Nju o onom asfaltiranju nikad nitko obavijestio do onda kad je to LČ rekao, a isto tako joj LČ nikada nije rekao da bi prodao taj put. Da ga je prodavao, ona bi prva bila zainteresirana da ga kupim. Nije joj poznato je li LČ ili njegov otac na tom dijelu prodavao neku drugu zemlju tužiteljicu odnosno njezinim roditeljima. Sjeća se samo da je jedan dio Đurine zemlje tužiteljica obrađivala, a ne znam je li to kupila od njega. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice, odgovara da se put od pješačke staze proširio kada su potom pravcu provozili materijal do klijeti koju je otac gradio. Put se je na taj način proširio jer se radilo o travnatoj površini. Odmah od glavne ceste znalo je biti nešto blata ali nije bio problem s traktorom proći. Ona nisam pokretala nikakav postupak zbog toga što joj je rampu onemogućeno korištenje puta jer se niti nije radilo o njenoj parceli.

27. Svjedok NČ, tuženikova supruga, saslušana na očevidu, navodi da joj je, od kada živi sa svojim suprugom, odnosno od 2009., poznato da je suprug uvijek obrađivao zemlju svojih roditelja do koje je dolazio i po spornom putu, kojeg je isto on održavao, odnosno kosio, budući da se radilo o travnatoj površini i takvom kolnom putu. Kad je put asfaltiran, sjeća se da ju je ČČ, koja isto ovdje ima svoju zemlju koja se nalazi neposredno uz ovaj put i na kojoj je njezina klijet, pitala tko je to napravio, a ona je onda od svog svekra čula da je on to dozvolio tužiteljici koja ima svoju nekretninu na južnom kraju puta i u kojoj je živjela i još uvijek živi njena majka, i to isključivo zato da se do njezinog objekta može lakše doći autom i kolima Hitne pomoći ako do bude potrebno. Rekao je i da joj je dozvolio da preko takvog asfaltiranog puta postavi rampu, a da se put ne bi uništavao provoženjem od strane drugih osoba ali da to za njih, kao ni za ČČ ništa ne mijenja jer se ključ, i za njih i za nju, nalazi kod njega. Ona se nakon toga u vezi asfaltiranja informirala i u Općini Lobor, a tamo su joj dali oprečne informacije, odnosno dali su joj potvrdu da oni s asfaltiranjem spornog puta nemaju ništa već su oni asfaltirali samo nerazvrstanu cestu od koje taj put ide. Poznato joj je i da su gospođi KČ izdali potvrdu da je ona sufinancirala s Općinom asfaltiranje ovog puta. Suprug joj je rekao da je spornu rampu postavio njen svekar i još jedan čovjek, a nema neposrednih saznanja tko je put napravio. Nema nikakvih saznanja da bi pokojni svekar tužiteljici prodao zemljište na kojem se sada nalazi asfaltirani put, a koje je zemljište pripadalo njenom svekru, a sada suprugu.

28. Ocjenjujući iskaza svjedoka, kako zasebno, tako i u međusobnom odnosu te imajući u vidu i nesporne činjenice te činjenice utvrđene očevidom i geodetskim vještačenjem, sud ocjenjuj iskaze svjedoka CČ, ČČ i NČ te iskaz tuženika, neposredno uvjerljivima i istinitima, dok iskaze svjedoka ĐČ i tužiteljice u dijelovima koji su suprotni prihvaćenim iskazima, ocjenjuje neuvjerljivima.

29. Naime, iz skice očevida sasvim je jasno vidljivo da sporni da sporni asfaltirani put služi ne samo za pristup nekretninama tužiteljice (čkbr. [katastarska čestica]), već i ostalom dijelu tuženikove nekretnine čkbr. [katastarska čestica], zatim nekretninama ČČ označene na skici plavom šrafurom (čkbr. [katastarska čestica] – na kojoj se nalazi i klijet te čkbr. [katastarska čestica]) pa i nekretnini čkbr. [katastarska čestica].

30. Osim toga, taj se put za zapadnoj strani nalazi i na dijelu čkbr. [katastarska čestica] koja ni nije predmetom ovog postupka.

31. S obzirom na navedeno, nije uvjerljivo, životno, ni logično da bi tuženikov djed BČ pa ni njegov otac LČ roditeljima tužiteljice EČ i GČ pa ni tužiteljici prodali sporni dio čkbr. [katastarska čestica] na kojem se sada nalazi asfaltirani put.

32. To ne proizlazi niti iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. veljače 2016. kojeg je sastavila sama tužiteljice, a prema kojem se prodaje "220/2989 dijela", dakle, idealni dio, pri čemu neobična konstatacija u obrazloženju poreznog rješenja da je zemljište kupljeno "u svrhu izgradnje puta" ovaj sud baš ničim ne vezuje.

33. Naprotiv, životno je uvjerljivo da je tuženikov otac prvo prodao tužiteljičinim roditeljima dio zemljišta za dvorište i vrt ispred njihove klijeti te nakon toga njenoj majci i drugi dio kojeg je ona već koristila kao vrt, pri čemu treba reći da je iz prijavnog lista za zemljišnu knjigu u predmetu Z-1389/2024, Rz-221/2024., vidljivo da je prijašnja čkbr. [katastarska čestica] oranica Zuberovo od 2989 m2 raspisana na čkbr. [katastarska čestica] oranicu Zuberovo od 2644 m2 na ime tuženika MČ i čkbr. [katastarska čestica] [adresa] na ime tužiteljice KČ, a čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Završju od 558 m2 raspisana je na čkbr. [katastarska čestica] [adresa], vinograd od 81 m2, vinograd od 81 m2 i vinograd od 81 m2 na do tad upisane osobe te na novoformiranu čkbr. [katastarska čestica] [adresa], kuća, [adresa] od 47 m2 i voćnjak od 664 m2 na ime tužiteljice KČ, pri čemu je iz kopija katastarskog plana – stanja prije promjene i stanja nakon promjene, vidljivo da su novoformirane čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] obuhvaćaju upravo dijelove ranije čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

34. Isto tako, uvjerljivo je i da je po spornoj površini još tuženikov djed otvorio, tada zemljani, kolni put, za potrebe nekretnina svog nećaka i svih ostalih susjeda te da su taj put koristili i tužiteljičini roditelji. Uvjerljivo je i da je nakon toga tužiteljica u dogovoru s tuženikovim ocem financirala uređenje i asfaltiranje puta jer je to bilo potrebno za omogućavanja pristupa vozilima do kuće u kojoj i sada živi njena majka, kao i da su suglasno preko puta postavili rampu da se put ne uništava provoženjem težih vozila i da je ključ od lokota te rampe imao i tuženikov otac koji ga je davao i ČČ kad je dolazila na svoje nekretnine te s time nije bilo nikakvih problema dok tuženikov otac nije umro nakon čega je tužiteljica promijenila lokot i tuženiku rekla da on može ključ tražiti od nje, a da ČČ više nema pravo tuda voziti.

35. S obzirom na navedeno, sud utvrđuje da tužiteljica nikada nije bilo u samostalnom (vlasničkom) posjedu sporne površine budući da je priznavala višu vlast vlasnika – tuženikovog oca, već je, sukladno odredbi čl. 10. st. 5. ZV-a, bila u posjedu prava stvarne služnosti kolnika u smislu odredbi čl. 174. 186. i 190. ZV-a.

36. Takvim posjedom prava mogla bi se za korist tužiteljičine nekretnine osnovati služnost kolnika temeljem odredi čl. 229. ZV-a, no tužiteljica takav zahtjev nije postavila, ali takvim posjedom, ma kako dugo on trajao, tužiteljica nije dosjelošću stekla vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine.

37. Nesporna činjenica da je tužiteljica financirala uređenje i asfaltiranje puta pri tome nije odlučna budući da ne mijenja opisanu kvalitetu njezinog posjeda pa time nije stekla vlasništvo spornog dijela nekretnine, a eventualni obveznopravni zahtjevi po toj osnovi nisu predmet raspravljanja u ovoj parnici.

38. Sukladno navedenom, budući da tužiteljica nije stekla vlasništvo spornog dijela nekretnine tuženik nije dužna trpjeti provođenje parcelacije kojim bi se formirala nova čestica te uknjižbu prava vlasništva na njoj za korist tužiteljice pa su tužbeni zahtjevi odbijeni u cijelosti.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, pa joj je valjalo naložiti da naknadi parnični trošak tuženiku, a njen zahtjev za naknadu troškova odbiti.

40. Troškovi zastupanja tuženiku su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a od troškova određeno zatraženih troškovnikom, kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu po tbr. 8/1 Tarife u visini od 100 bodova; pristupa na ročište 16. rujna 2024. po tbr. 9/5 Tarife u visini od 25 bodova (a ne zatraženih 100 bodova, odnosno 200,00 eura); zastupanja na očevidu 21. ožujka 2025. po tbr. 9/7 Tarife u visini od 100 bodova te zastupanja na ročištima 21. listopada 2024., 2. prosinca 2024., 4. veljače 2025. i 23. prosinca 2025. po tbr. 9/1 u visinama od po 100 bodova, a što zajedno iznosi 625 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54 Tarife, 1.250,00 eura, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 312,50 eura.

41. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 10. srpnja 2025. jer takvog podneska u spisu nema.

42. Sukladno navedenom, tužiteljici je naloženo da tuženiku na ime naknade troškove postupka plati 1.562,50 eura, a odbijen je preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 437,50 eura.

U Zlataru 30. siječnja 2026.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice Miljenki Polanović, odvjetnici iz Zaboka

2. punomoćnici tuženika Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte