REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-3147/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Boričević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 kojeg zastupa AG mag. iur. Su-2289/08, i umješača na strani tuženika Ceste Karlovac d.d., Barilović, Belajske Poljice, Poslovni park Karlovac 1/A, OIB:30218158872, kojeg zastupa SG, djelatnik, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Boričevića, i punomoćnika tuženika HG mag. Iur. te odsustva umješača, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., isplatiti tužitelju TG iznos od 3.717,64 EUR (tritisućesedamstosedamnaest eura i šezdesetčetiri eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TG u dijelu u kojem traži od tuženika Hrvatske ceste d.o.o. isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 15. prosinca 2019. do 29. siječnja 2026., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da naknadi tužitelju TG troškove postupka u iznosu od

2.981,84 EUR (dvijetisućedevetstoosamdesetjedan euro i osamdesetčetiri eurcenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 14. prosinca 2019. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je došlo do veće materijalne štete na vozilu registarskih [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, na način da se tužitelj kretao državnom cestom oznake D-1 u smjeru iz Zagreba prema Jastrebarskom, dolaskom u mjesto Breznik Plešivički na adresi bb, naišao je na veća količina vode uslijed čega je izgubio kontrolu nad vozilom te ga je bujica vode svojom silom povukla pod most ceste D1. Predmetnom državnom cestom oznake D-1 upravlja tuženik sukladno čl. 82. u svezi s člankom 26. Zakona o cestama (Narodne novine, 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19). Konkretno tuženikova odgovornost leži u tome što nije održavao cestu, a posebno što nije redovito i izvanredno održavao cestu te nije osigurao uklanjanje predmetne bujice s ceste, odnosno nije spriječio izlijevanje iste na cestu. Isto tako društvo Hrvatske ceste d.o.o. nije zatvorilo predmetnu cestu niti je propisno postavilo upozorenje o opasnosti na cesti. Zbog ovako velike količine vode cesta je morala biti zatvorena, a društvo Hrvatske ceste d.o.o. propustilo je to učiniti. Odgovornost tuženika proizlazi i iz čl. 12. i 24. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine, 25/1998, 162/1998 i 90/14, dalje u tekstu: ˝Pravilnik o održavanju˝). Na mjestu nezgode nalazio se samo jedan prometni znak i to trokut s uskličnikom žute boje. Ovaj znak nalazio se na samom mjestu gdje je voda izašla na cestu te je bio stavljen na samu zemlju – dakle nije bio jasno istaknut niti je bio na propisanoj visini. S tim da je bitno naglasiti kako su se tih dana na toj dionici odvijali radovi i taj znak je vjerojatno ostao od tih radova. Sukladno čl. 12. i 17. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine 92/19, dalje u tekstu: ˝Pravilnik o prometnim znakovima˝) znakovi opasnosti se postavljaju u pravilu na 150 do 250 metara prije opasnosti na određenoj visini. Obzirom da je ovaj znak bio postavljen neposredno na mjesto izlijevanja vode na cestu isti je bio nepravilno postavljen, došlo je do prometne nezgode u kojoj je nastala veća materijalna šteta na vozilu. Na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] nastala je materijalna šteta u iznosu od 42.299,90 kn, a koja šteta proizlazi iz ponude ovlaštenog servisa za Opel P.S.C. Zagreb d.o.o. i iz zapisnika o izvidu štete na vozilu od 7. siječnja 2020. godine. Na vozilu je došlo do oštećenja većine dijelova, a što proizlazi iz dostavljenih fotografija. S obzirom na navedeno, potražuje naknadu štete u navedenom iznosu s kamatama od dana nastanka štete. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava odgovornost za štetu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava visinu štete kao i tijek zakonskih zatezanih kamata, jer iz potvrde PP Jastrebarsko od 7. siječnja 2020. proizlazi da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu odnosno Brezniku Pleševičkom bb. Odredbom čl. 27. st. 1. aline 1. Zakona o cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže. Odredbom čl. 148. st. 1. Zakona o vodam propisano je da se za štetu nastalu štetnim djelovanjem vode (poplave, bujice, led i dr.) izvan vodnog dobra odgovara po osnovi krivnje. Odredbom čl. 198. i 199. Zakona o vodama propisano je da Hrvatske vode upravljaju vodama. Odredbom čl. 22. i 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisanu je da je održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda komunalna djelatnost pod kojom se podrazumijeva upravljanje i održavanje građevina koje služe prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih voda iz građevina i površina javne namjene u građevinskom području, uključujući i građevine koje služe zajedničkom prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih i drugih otpadnih voda, osim građevina u vlasništvu javnih isporučitelja vodnih usluga koje, prema posebnim propisima o vodama, služe zajedničkom prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih i drugih otpadnih voda. S obzirom da tužitelj u tužbi tvrdi da se radi o bujici koje se izlila na cestu, a iz fotografija koje prileže spisu proizlazi da se radi ili o kanalu ili potoku to sukladno prije navedenima odredbama pozitivnih propisa proizlazi da ne postoji njegova odgovornost. Odredbom čl. 45. Pravilnik o ophodnji javnih cesta propisano je da ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj ili bilo koji drugi događaj koji ugrožava sigurnost odvijanja prometa, a čije posljedice ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, dužan je osigurati takvo opasno mjesto postavljanjem odgovarajućeg kompleta prometnih znakova. Prometni znak koji je postavljen, na koji tužitelj ukazuje u tužbi, je postavljen na zahtjev PP Jastrebarskog od strane ophodara i predstavlja označavanje mjesta privremene opasnosti na cesti koju ophodra nije mogao otkloniti, sukladno čl. 16. Pravilnika. Stoga ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. iz razloga što su od strane ophodara poduzete sve mjere koje su predviđene Pravilnikom o ophodnji kako bi se sudionik u prometu pravovremeno prometnim znakom obavijestio o privremenoj opasnosti na točno određenom dijelu ceste. Tuženik osporava visinu štete i tijek zatezanih kamata iz razloga što iz dokaza koji prileže spisu ne proizlazi da je tužitelj popravio vozilo, a budući da tužitelj nije popravio vozilo to se u ovom sporu radi potraživanju nenovčane materijalne štete na koju zakonske zatezne kamate teku od trenutka presuđenja. Umješač na strani tuženika pridružuje se svim navodima tuženika Predlažu odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i traže naknadu troškova postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 42.299,90 kn / 5.614,16 EUR s pripadajućim kamatama. Podneskom od 22. siječnja 2024. tužitelj je nakon izvedenog prometnog vještačenja tražio isplatu 3.717,64 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je djelomično povukao tužbu u smislu čl. 193. ZPP-a (tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), čemu se tuženik nije protivio. Prema tome, valjalo je odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 22. siječnja 2024.

4. Tijekom postupka sud je pročitao kopiju prometne dozvole (6-7), Potvrdu PP Jastrebarsko od 7. siječnja 2020. (8-9), pregledao je fotografije mjesta nesreće (10- 14, 73-76), pročitao je Izjavu ĆG (15), Ponudu PSC Zagreb d.o.o. (16-17), Zapisnik o izvidu štete s fotografijama (18-27), Račun Burić service (28-32), Odštetni zahtjev (33-35), Očitovanje na odštetni zahtjev (36), Prigovor (37-38), Očitovanje na prigovor (39), Zapisnik o ispitivanju okrivljenika (67-68), Zapisnik o ispitivanju svjedoka (69-70,72, 82), Presudu OS Novi Zagreb od 22. listopada 2021. (83-87), Zapisnik o očevidu PP Jastrebarsko od 4. kolovoza 2020. (159-161), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (162), Situacijski nacrt (163), Obvezni prekršajni nalog (164-165), Fotodokumentacija očevida (166- 174), Očitovanje Hrvatskih voda s provedbenim planom (176-192), saslušani su svjedoci ČG (194-195), ĆG (195-196), VG (197), CG (197-198), ĐG (198-199), te tužitelj (199-200), izvedeno je prometno vještačenje po vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. (209-245, 235, 240–241).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske (nereparirane) štete nastale 14. prosinca 2019. na njegovom osobnom vozilu marke Opel Astra GTC reg. oznake [registarska oznaka], kada je prilikom kretanja državnom cestom oznake D-1 u smjeru Zagreba prema Jastrebarskom, u mjestu Breznik Plešivički bb, naišao na veću količina vode i izgubio kontrolu uslijed čega ga je bujica vode svojom silom povukla pod most ceste D1. Tužitelj navodi da je tuženik odgovoran za navedenu štetu pozivom na čl. 82. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14. - dalje u tekstu: ZC).

8. Nije sporna aktivna legitimacija odnosno vlasništvo vozila marke Opel Astra GTC reg. oznake [registarska oznaka], kao i nastanak štetnog događaja 14. prosinca 2019. oko 3,00 sata ujutro kada je tužitelj prilikom kretanja državnom cestom oznake D-1 u smjeru Zagreba prema Jastrebarskom, u mjestu Breznik Plešivički bb, naišao na veću količina vode na cesti uslijed čega je izgubio kontrolu, a potom ga je bujica vode svojom silom povukla pod most ceste D1. Isto tako, nije sporno da je toga dana pala iznimna količina kiše u kraćem vremenskom razdoblju te da je tužitelj u prekršajnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba Jastrebarsko presudom posl. broj Pp P-4055/20 od 22. listopada 2022. oslobođen od optužbe za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Sporna je odgovornost tuženika odnosno pasivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva, je li tuženik na dionici ceste na kojoj je nastala šteta uslijed veće količine padalina i izljeva vode na kolniku postavljenu takvu prometnu signalizaciju i prometne znakove kojima bi na propisani i odgovarajući način osigurao navedenu dionicu ceste.

10. Radi utvrđivanja svih odlučnih okolnosti te dinamiku nastanka štetnog događaja, sud je pročitao Potvrdu PP Jastrebarsko od 7. siječnja 2020. i Zapisnik o očevidu PP Jastrebarsko od 4. kolovoza 2020., pregledao fotografije mjesta nesreće i Situacijski nacrt te saslušao svjedoke ČG, ĆG, VG, CG, ĐG, te tužitelja.

10.1. ČG, policijski službenik koji je bio na licu mjesta i obavljao službeni očevid neposredno nakon nesreće, navodi da su kritičnoga dana bili ekstremni vremenski uvjeti tj. padala je iznimno jaka kiša. S obzirom da je pretpostavio da bi moglo doći do bujičnih poplava koje bi mogle izazvati nesreće, oko ponoći toga dana tražio je od tuženika postavljanje prometnih znakova na licu mjesta. Prilikom ophodnje vidio je da je djelatnik tuženika 15-20 min iza ponoći izašao je na lice mjesta i postavio za oba smjera znak opasnosti i ograničenja brzine 30-40 km/h, misli da se radilo o prometnom znaku koji je bio postavljen na visini 1 m i trokutu sa uskličnikom žutog polja. Iz fotoelaborata se ne vidi postavljanje ograničenja brzine na 30 km/h, a pretpostavlja da nisu sve fotografije uspjele jer su bili loši vremenski uvjeti. Ističe da je na tuženiku procjena zatvaranja ceste zbog loših vremenskih uvjeta. Po pozivu tužitelja oko 3 sata ujutro, izašao je na lice mjesta i zaključio je da je do prometne nesreće 14. prosinca 2019. došlo zbog ekstremnih vremenskih uvjeta tj. jake kiše koja je padala uslijed čega se voda prelijevala preko ceste te se formiralo jezero. Vozilo je bilo odneseno uslijed vode, otplivalo i dospjelo ispod mosta. Na cesti je bilo 5-10 cm vode, a iz smjera kretanja je bila malo viša i nije uvijek bila jednake visine jer se kretala u valovima i bila je 15-16 cm visine, a oko ponoći, prije nesreće, kada smo obavijestili Hrvatske ceste o potrebi postavljanja prometnih znakova na licu mjesta, bila je manja količina vode. Na momente su vozila i stajala na cesti jer je jako padala kiše. Voda se kretala i prelijevala se. Kada sam došao na lice mjesta po dojavi vozača vozila, vozila na licu mjesta nije bilo već je vozilo našao nakon par dana. Zatekao je tada tužitelja koji mu je izjavio da je odjednom ušao u vodu i bio je sav zbunjen i mokar te nije znao uopće kako je izašao iz vozila niti je to znao obrazložiti.

10.1.1. Iz zapisnika o ispitivanju ČG od 1. srpnja 2021. (list 69 spisa) u prekršajnom postupku koji se vodio protiv tužitelja, dodatno je izjavio da je PP Jastrebarsko u vezi izlijevanja vode na spornom dijelu državne ceste D-1 obavijestila nadležni organ Hrvatske ceste u Karlovcu o tome da bi trebalo postaviti prometne znakove koji upozoravaju na opasnost od kišnih bujica i prelijevanja vode preko ceste.

10.2. Nadalje, svjedoci CG i ĐG, nadcestari koji su radili kritične zgode, u bitnome su naveli da su dobili dojavu policije da se voda izlijeva preko kolnika državne ceste D1 iz smjera iz Zagreba prema Jastrebarskom. Bile su jake oborine i sa brda se slijevala kiša koja je prelazila u snijeg i to je uzrok velike količine vode na cesti. To se rijetko događa i tako nešto se na tom dijelu dogodilo svega dva puta. Uzrok izlijevanja vode preko kolnika je velika količina oborine i to je bila ne samo kiša nego nešto na granici kiše i snijega pa nije bilo protočnosti. Oko 1 sat iza ponoći ĐG izašao na teren te postavio prometni znak upozorenja opasnost na cesti i znak ograničenja brzine na 30 km/h kao i radovi na cesti, za oba smjera 100 m od mjesta izlijevanja, premda u to vrijeme nisu bili nikakvi radovi na cesti, ali je to postavljeno kao upozorenje. Voda se tada prelijevala preko ceste 5-10 cm pa zato cesta nije zatvorena. Nakon što se voda povukla, istoga dana oko 11 sati pokupili su znakove koje su zatekli u odvodnom kanalu.

10.3. Svjedok ĆG, očevidac nesreće, u bitnome je naveo da se kretao iz pravca Zagreba prema Jastrebarskom osobnim vozilom i to na otprilike 100 m iza vozila kojim je upravljao OG, a oboje su vozili brzinom od 60 km/h. Na jednom mjestu vidio je da je vozilo OG nestalo na desnoj strani, a kada je došao na to mjesto naletio je na vodeni val te je nekako uspio prijeći preko toga, pretpostavlja zato što je njegovo vozilo više, i zaustavio se na jednom ugibalištu. Izašao je iz vozila i tada je vidio OG koji se izvukao iz vozila, a njegovo vozilo je nestajalo u vodi. Radilo se o velikoj količini kiše i to je uzrok odnošenja vozila, koje je plutalo kao na nekom jezeru i završilo je u potoku ispod mosta udaljeno otprilike 50-100 m od početka nošenja vozila. Teren je izgledao poput jednog jezera. Voda mu je bila do koljena. Gledajući pravac svog kretanja nije vidio nikakav znak koji bi upozoravao vozače na mogućnost nailaska na vodeni val niti je vidio znakove upozorenja opasnosti / radova na cesti. Cesta nije bila sigurna za promet i smatra da je trebala biti zatvorena.

10.4. Svjedok VG u svom iskazu navodi da ga je tužitelj telefonom obavijestio da mu je vozilo uletjelo u vodu u blizini mjesta Desinec. Došao je na mjesto događaja i vidio da je voda stajala na cesti u Desincu. Bio je na licu mjesta i kad je došla policija. Nije vidio nikakav prometni znak kao upozorenje na opasnost na cesti odnosno trokut sa uskličnikom. Kada je došao na lice mjesta voda je stajala na cesti. Početak vode koja je stajala na cesti bio više prema Klinča Selu tj. prema Zagrebu tj. otprilike 300m od mosta. Ta lokva krenula je već kod kafića Fair Play, a od mosta je 300-400m udaljen taj kafić. Kada je došao na lice mjesta voda na cesti bila je iznad gležnja te se radilo o laganom kretanju voda, a vodom je bilo prekriveno i okolno područje. Bila je noć i padala je kiša. Na cesti nisu bili nikakvi radovi.

10.5. Konačno, tužitelj u svom iskazu navodi da se kritične zgode kretao brzinom 50- 60 km/h, kiša je dugo padala i nije primijetio nikakve znakove upozorenja na opasnost na cesti. Na povratku prema Jastrebarskom na samom izlazu iz mjesta Desinec cesta se lagano spušta i na samom tom početku spuštanja bila je velika količina vode na cesti. Ta voda je podignula vozilo i vozilo je otplutalo u jedan kanal i nosila ga je do mostića gdje je vozilo zapelo. Po njegovoj procjeni vozilo je završilo 100m od mjesta trenutka ulaska u vodu. Razina vode nakon nezgode bila je malo ispod koljena. Policija je došla nakon pola sada i do tada se dio vode povukao, ali je još uvijek bila voda na cesti. Neposredno nakon nesreće naišao je ĆG svojim vozilom, koji je stao da ga pita je li dobro, a potom je uzeo njegove osobne podatke. Vozilo ĆG bilo je dosta više od njegovog vozila jer je njegovo vozilo Opel Astra GTC sportska verzija i zbog toga je serijski niže vozilo.

10.6. Sud prihvaća iskaze svih svjedoka i tužitelja, iskazi se međusobno nadopunjuju, nisu proturječni, već su životni i logični, dosljedni iskazima danim u prekršajnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem Pp P- 4055/20, kao i materijalnoj dokumentaciji u spisu, stoga ih sud prihvaća.

11. Iz iskaza svjedoka i tužitelja sud izvodi zaključak da je kritične zgode padala iznimno jaka kiša, povremeno susnježica, odnosno da su bili ekstremni uvjeti, a uslijed čega se voda izlila preko kolnika državne ceste D1, a s obzirom da je policiji i ophodarima bilo poznato da se na kritičnoj dionici zna zadržavati vode (jer to nije bilo prvi puta da se voda izlila na tom dijelu), ophodar je postavio toga dana, sat vremena nakon ponoći, znakove upozorenja opasnosti na cesti (trokut sa uskličnikom) i ograničenje brzine od 30 km/h na obje strane ceste i to na udaljenosti od cca 100 m od kritičnog mjesta. Međutim, s obzirom da je nakon toga kiša i dalje intenzivno padala, očito je da se na kritičnom mjestu razina vode na kolniku znatno povećala i to toliko da se stvorilo jezero koje se spojilo s potokom i proširilo se puno dalje, stoga je izvjesno da je uslijed kišne bujične poplave znak ograničenja brzine srušen/pomaknut, što opet ukazuje da je znak postavljen preblizu mjestu opasnosti. Iz toga razloga tužitelj prilikom kretanja kritičnom dionicom ceste dva sata kasnije nije vidio (niti je mogao vidjeti) navedeni znak, kao i svjedok ĆG, a iz istog razloga izvjesno je da ni policija prilikom provođenja očevida na licu mjesta nije zatekla navedeni znak (u smjeru kretanja vozila tužitelja) stoga ga ni nema u fotoelaboratu. Sud zaključuje da je u trenutku nesreće bila iznimno visoka razina vode na kolniku (tužitelj i svjedoci navode da je bila voda do koljena), tolika da sporna dionica ceste nije bila sigurna za korištenje. S obzirom da je tužitelj vozio vozilo marke Opel Astra GTC, koji ima sportsko podvozje (malo je niže), naletom na toliku količinu vode na kolniku uzrokovalo je gubitkom kontrole te odnošenja vozila, koje je potom plutalo i završilo 50 - 100 m dalje u potoku ispod mosta.

12. Ovo je potvrdio i prometni vještak Igor Jakoplić dipl. ing. koji u nalazu i mišljenju navodi da se štetni događaj dogodio nakon što je vozilo tužitelja Opel Astra GTC reg. oznake [registarska oznaka]▫3350-DI pri kretanju ravnom dionicom državne ceste D-1 iz smjera istoka prema zapadu, odmah nakon izlaska izvan naselja Gornji Desinec ušlo u nakupljenu vodu na kolniku, nakon čega je vozilo zaplivalo, a vodena struja ga je odnijela prema koritu potoka i ispod cestovnog mosta udaljenog oko 40 – 60 metara od mjesta ulaska vozila u vodu. Preglednost na mjestu nezgode je bila odlična jer je kolnik pravocrtan i s vrlo blagim nagibom u padu prema zapadu. Ispred mjesta nezgode gledano u smjeru kretanja tužitelja u trenutku nesreće nije bilo znaka ograničenja brzine od 30 km/h, a prometni znak „opasnost na cesti“ se nalazio na 92 metra ispred nakupine vode. Brzinu kretanja vozila neposredno prije nezgode i u trenutku naleta u vodu nije moguće utvrditi tehničkim načinima. Ako je tužitelj imao uključena duga svjetla mogao je pravovremeno uočiti nakupinu vode na kolniku i odustati od ulaska vozilom u istu. Međutim, relativno često se događa da u uvjetima dobre vidljivosti i pri vrlo malim brzinama vozači ulaze s vozilom u vodene naplavine, pri čemu dolazi do prodora vode u pogonski motor i otkazivanja istog, iako je izbjegavanje naleta na naplavljenu vodu bila izuzetno lako ostvarivo, a do ulaska u vodu je došlo namjerno jer su vozači percipirali dubinu vode kao neopasnu.

12.1. Dopunskim nalazom i mišljenjem od 1. travnja 2024. navodi da bi vozilo tužitelja bilo otplavljeno prema koritu potoka, bez obzira kojom bi brzinom tužitelj ušao na naplavljeno dionicu kolnika. Tužitelju bi za zaustavljanje pri brzini kretanja od 30 km/h bila potrebna duljina puta od oko 13,6 metara, što je manje od duljine snopa kratkih svjetala koji iznosi 25 metara, pa bi u slučaju prethodnog kretanja brzinom od 30 km/h dakle postojala tehnička mogućnost za izbjegavanje nezgode. Međutim, nezgodu bi tužitelj izbjegao samo ako bi odmah percipirao da je kolnik ceste potpuno neprohodan i da ne smije ući vozilom u naplavljenu vodu. Ako bi tužitelj smatrao da je kolnik prohodan za sve brzine koje ne premašuju 30 km/h i ako bi brzinom od 30 km/h ušao na poplavljeni dio kolnika, tada bi opet došlo do štetnog događaja na sličan način kao u konkretnom slučaju.

12.2. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje, ocjenjuje ga potpunim, jasno obrazloženim i u skladu s iskazima svjedoka te materijalnoj dokumentaciji u spisu. Vještak je sve prigovore stranka otklonio na ročištu od 2. prosinca 2024., a nakon toga stranke više nisu imale prigovora niti su tražili novo vještačenje.

13. Polazeći od gornjeg utvrđenja zaključuje se da je neodlučna brzina kretanja tužitelja kao i je li bio postavljen znak ograničenja brzine od 30 km/h jer i da je tužitelj vozio tom brzinom svejedno bi se dogodila nesreća na isti/sličan način. Nerealno je očekivati da vozač u takvoj situaciji s obzirom na vremenske uvjete procijeni da je nesiguran / neprohodan prolazak preko kritične dionice ceste D-1 jer je teško percipirati dubinu vode kao neopasnu u takvoj situaciji, dapače vozači upravljajući vozilom rukovode se pretpostavkom da je cesta prohodna jer nije zatvorena.

14. Sukladno čl. 16. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 – dalje u tekstu: ZC), kao zakona važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. Pri tome, odredba čl. 6. ZC propisuje da se javne ceste, ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Odredba čl. 17. st. 1. al. 2. ZC propisuje da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu. Sukladno odredbi čl. 26. ZC poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog zakona su, među ostalim, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ophodnja javnih cesta, a koje poslove održavanja sukladno odredbi čl. 33. st. 1. u svezi st. 3. ZC izravno ne izvode Hrvatske ceste d.o.o. već izvođenje tih radova ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

15. Iz navedenih odredbi ZC proizlazi da je za upravljanje dionicom državne ceste D- 1, Breznik Plešivički bb, na kojoj je dionici nesporno došlo do predmetnog štetnog događaja, ovlašteno društvo Hrvatske ceste d.o.o. ovdje tuženik, koje je obavljanje radova redovnog održavanja i ophodnje državne ceste ustupilo pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom, a u postupku je nesporno da je za razdoblje u kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja tuženik poslove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na spornoj dionici na kojoj je nastala šteta i ustupio društvu Ceste Karlovac d.d. ali čime od sebe ne otklanja odgovornost za štetu koja trećim osobama nastane zbog propusta u obavljanju poslova održavanja državne ceste, odnosno konkretno, osiguranje sigurnog prometovanja svih sudionika u prometu.

16. Nadalje, prema Pravilniku o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14) važećim u vrijeme štetnog događaja, obveza je tuženika kao osobe koja je dužna redovno održavati cestu, pa time i označiti opasno mjesto i osigurati promet s propisanom prometnom signalizacijom, poduzeti nužne mjere za osiguranje javne ceste, uspostaviti prohodnost javne ceste, ako je to moguće (čl. 32.). S obzirom da je tuženiku odnosno ophodarima bilo poznato da se radi o spornoj dionici ceste u kojoj uslijed velike količine padalina dolazi do većeg plavljenja (ophodar ĐG izričito potvrdio da su s time upoznati), nameće se obveza tuženiku da posveti povećanu pažnju toj dionici ceste u sklopu redovitog održavanja.

16.1. Isto tako, Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj 75/14) propisano je da se ophodnja javnih cesta obavlja radi nadziranja stanja i prohodnosti javnih cesta, izvanrednih događaja na njima i meteoroloških uvjeta značajnih za sigurno odvijanje prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama (čl. 2.), a ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj ili bilo koji drugi događaj koji ugrožava sigurnost odvijanja prometa, a čije posljedice ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, dužan je osigurati takvo opasno mjesto postavljanjem odgovarajućeg kompleta prometnih znakova (čl. 45.).

17. Prema tome, već iz same činjenice da je ophodar znao da se na kritičnoj dionici ceste D-1 uslijed veće količine padalina zadržava voda te da je to uočio najmanje dva sata prije nesreće te da je do tada bila razina vode do 10 cm (izričito potvrdio svjedok CG, koji radi u ophodnji), da je nakon toga i dalje intenzivno padala kiša, tuženik odnosno djelatnici u ophodnji mogli su predvidjeti da će razina vode znatno porasti (tužitelj i svjedok ĆG iskazali da je u trenutku nesreće voda bila do koljena) i utjecati na sigurnost prometovanja svih sudionika na toj dionici. Iz ovog se izvodi daljnji zaključak da s obzirom na iznimne vremenske uvjete nije bilo dovoljno samo postaviti znak opasnosti - Trokut s uskličnikom, već u konkretnom slučaju zatvoriti tu dionicu ceste, odnosno postaviti polu/branike, sukladno čl. 71. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine broj 92/19.), što je tuženik propustio učiniti. Napominje se kako iz navedenih mjerodavnih odredbi kao i sukladno Pravilniku o privremenoj regulaciji prometa i označavanju te osiguranju radova na cestama (Narodne novine broj 92/19), koji je u trenutku nesreće bio na snazi, jasno proizlazi obveza i ovlaštenje tuženika u takvim istim ili sličnim situacijama zatvoriti cestu.

17.1. Nadalje, znak opasnosti kakav je bio na cesti – Trokut s uskličnikom, označava blizinu dijela ceste ili mjesto na cesti na kojem sudionicima u prometu prijeti opasnost, sukladno čl. 16. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine broj 92/19.), koji u biti propisuje da vozači prilikom upravljanja vozilom primijene pojačanu pozornost i oprez na toj dionici ceste, međutim ne i da cesta nije prohodna odnosno sigurna za promet. Osim toga, znaku nije bila dodana dopunska ploča koja objašnjava opasnost koja prijeti, kako to proizlazi iz Tablice 2. Oznake, oblici, boje, simboli i značenje znakova opasnosti (Oznaka A01), koja je sastavni dio navedenog pravilnika, primjerice dopunska ploča E13 Tablice 7. Oznake, oblik, boja i značenje dopunskih ploča, koja označava početak dijela ceste, odnosno mjesta na kojem postoji opasnost od neočekivanih meteoroloških uvjeta značajnih za sigurno odvijanje prometa (kiša, snijeg i dr.). Na ovo je ukazao i svjedok ČG, policijski službenik, u prekršajnom postupku koji se vodio protiv tužitelja, navodeći da je PP Jastrebarsko u vezi izlijevanja vode na spornom dijelu državne ceste D-1 obavijestila nadležni organ Hrvatske ceste u Karlovcu o tome da bi trebalo postaviti prometne znakove koji upozoravaju na opasnost od kišnih bujica i prelijevanja vode preko ceste (v. supra t. 10.1.1.), što tuženik nije pravilno postavio.

17.2. Pojednostavljeno rečeno, kritične zgode sporna dionica ceste nije bila sigurna za prometovanje, što tuženiku odnosno ophodarima nije moglo ostati nepoznato, propustili su postaviti odgovarajuću signalizaciju slijedom čega nisu osigurali sigurno prometovanje svih sudionika u prometu u smislu čl. 17. st. 1. al. 2. ZC, a ovakvim propuštanjem tužitelju je nastala šteta na njegovom vozilu marke Opel Astra GTC reg. oznake [registarska oznaka]. Prema tome, neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i pozivanje tuženika na mjerodavne odredbe Zakona o vodama i Zakona o komunalnom gospodarstvu, jer je neposredan pravno relevantan uzrok nesreće, kao što je rečeno, propuštanje tuženika da postavi odgovarajuću signalizaciju na cesti (tako i VSRH Rev x 1134/17 od 9. srpnja 2019.). Isto tako, nema doprinosa tužitelja nastanku štete jer, ponavlja se, nerealno je očekivati da bi prosječni vozač u takvoj situaciji s obzirom na vremenske uvjete procijenio da je nesiguran / neprohodan prolazak preko kritične dionice ceste D-1. Kako je i prometni vještak naveo, teško je percipirati dubinu vode kao neopasnu u takvoj situaciji, dapače vozači upravljajući vozilom rukovode se pretpostavkom da je cesta prohodna jer nije zatvorena. Osim toga, tužitelj je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe Jastrebarsko posl. broj Pp P-4055/20 od 22. listopada 2022. oslobođen od optužbe za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom sud nije vezan u smislu čl. 12. ZPP-a, međutim sud ju cijeni kao javnu ispravu sukladno čl. 230. ZPP-a, koja ima pretpostavljenu dokaznu snagu (tako i VSRH Rev 1046/22 od 5. ožujka 2024.).

18. Nadalje, u prihvaćenom nalazu i mišljenju prometni vještak Igor Jakoplić dipl. ing. (v. supra 17.-17.2.) navodi da je opseg štete utvrđen po Generali osiguranju nepotpun. U sve električne i elektroničke uređaje je prodrla prljava naplavna voda i potrebno ih je zamijeniti, iako su u trenutku pregleda možda još uvijek bili funkcionalni. Bilo je potrebno i demontirati sve obloge na vozilu, obaviti čišćenje i pregled nedostupnih šupljina na karoserijskim dijelovima vozila, kao i svih poroznih dijelova vozila. Na osobnom vozilu tužitelja je prilikom štetnog događaja nastala ekonomska totalna šteta jer trošak popravljanja vozila premašivao 75% vrijednosti neoštećenog vozila, pa popravak vozila nije rentabilan. Tržna vrijednost neoštećenog osobnog vozila tužitelja Opel Astra GTC je na dan utvrđivanja štete zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 32.953,62 kn, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila 4.943,04 kn, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim državnim davanjima iznosilo oko 28.010,58 kn / 3.717,64 EUR-a.

18.1. Budući da je tužitelj zadržao spašeni ostatak vozila, visina totalne štete utvrđuje se u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila (tako i VSRH Rev 953/22 i Rev 672/23) prema tome, sud je utvrdio da je tužitelju u štetnom događaju nastala šteta u visini od 3.717,64 EUR-a, kako je to i vještak naveo.

19. Nadalje, u odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete valja reći da je odredbom čl. 1089. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i izmakle koristi. Prema odredbi iz st. 2. tog članka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

20. Tužitelj je u ovom postupku ostvario naknadu obične štete koja se sastoji u uništenju njegovog vozila marke Opel Astra GTC reg. oznake [registarska oznaka], a visina štete je utvrđena vještačenjem u postupku, dakle, visina štete je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja ove odluke. Pritom tijekom postupka nije bilo dovedeno u sumnju da tužitelj predmetnu štetu nije popravio, dapače iz prihvaćenog iskaza tužitelja proizlazi da vozilo nije popravio.

21. Zatezne kamate po svojoj pravnoj naravi su sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. U konkretnom slučaju obveza tuženika na isplatu dosuđene naknade štete tužitelju koja nije popravljena, određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata. Drugim riječima rečeno, zakonske zatezne kamate na glavnicu dosuđene naknade imovinske štete koja nije reparirana (odnosno popravljena) teku od dana donošenja ove presude (tako i VSRH Rev 878/23 od 16. siječnja 2024,).

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 1089. ZOO-a prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 3.717,64 EUR-a s kamatama od 30. siječnja 2026. po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, a u preostalom dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 15. prosinca 2019. do 29. siječnja 2026., odbiti kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki I i II izreke presude.

23. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3.) tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu koji se odnosi na kamate, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 5. te 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)

24. Tužitelju zastupanim po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podneska od 9. travnja 2021., 30. siječnja 2022., 10. studenoga 2022., 22. siječnja 2024., svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 29. rujna 2021., 22. veljače 2022., 11. listopada 2022., 2. prosinca 2024., 17. listopada 2025., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2024. po (Tbr 9. toč. 1. OT) 50,00 EUR, što ukupno iznosi 2.050,00 EUR.

25. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 512,50 EUR, trošak predujma za izvedeno prometno vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,30 EUR (koliko je plaćeno) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 102,59 EUR, koje su odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 2.981,84 EUR.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva i prigovora jer tuženik nije osiguravajuće društvo niti se radilo o zastupanju u predmetu koji se vodi po postojećim zakonskim propisima prije sudskog postupka, u smislu Tbr 32. OT. Sud nije odlučivao o trošku pristupa na objavu presude jer nije poznato hoće li isti nastati.

27. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 30. siječnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

28. Svi iznosi koji su bili izraženi u kunama preračunati su u eure prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženiku po pun.;

- umješaču.