REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-220/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, u pravnoj stvari tužitelja Varlimont Građenje i Montaža d.o.o. Zagreb, Petrinjska ulica 3, OIB 91100564207, kojeg zastupa punomoćnik Petar Fumić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VA fast employment d.o.o. Ližnjan, Krasa 16, OIB 35966626722, radi isplate, 30. siječnja 2026., izvan ročišta,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku VA fast employment d.o.o. Ližnjan, Krasa 16, OIB 35966626722, da isplati tužitelju Varlimont Građenje i Montaža d.o.o. Zagreb, Petrinjska ulica 3, OIB 91100564207, iznos od 26.723,24 eura (dvadeset šest tisuća desamsto dvadeset tri eura dvadeset četiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na teku:
- na iznos od 3.144,41 eura (tri tisuće sto četrdeset četiri eura četrdeset jedan cent) od 10. siječnja 2025. pa do isplate,
- na iznos od 9.973,03 eura (devet tisuća devetsto sedamdeset tri eura tri centa) od 13. siječnja 2025. pa do isplate,
- na iznos od 4.346,62 eura (četiri tisuće tristo četrdeset šest eura šezdeset dva centa) od 29. siječnja 2025. pa do isplate,
- na iznos od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) od 24. veljače 2025. pa do isplate,
- na iznos od 8.509,18 eura (osam tisuća petsto devet eura osamnaest centi) od 24. veljače 2025. pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku VA fast employment d.o.o. Ližnjan, Krasa 16, OIB 35966626722, naknaditi tužitelju Varlimont Građenje i Montaža d.o.o. Zagreb, Petrinjska ulica 3, OIB 91100564207, parnični trošak u iznosu od 781,84 eura (sedamsto osamdeset jedan euro osamdeset četiri centa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 30. rujna 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o posredovanju pri zapošljavanju i ustupanju radnika 15. srpnja 2023. te Aneks 1 Ugovoru o posredovanju pri zapošljavanju i ustupanju radnika. Tužitelj da je redovno vršio plaćanje svih računa koje bi mu tuženik dostavljao na temelju njihovog poslovnog odnosa, a koji računi da su sadržavali cijenu uvećanu za iznos od 25%, na ime PDV-a. No, prilikom podnošenja zahtjeva za povratom plaćenih sredstava na ime PDV-a od strane tužitelja, tužitelj da je zaprimio mišljenje Porezne uprave iz kojeg proizlazi kako je tuženik pogrešno obračunavao PDV na pružene usluge, jer da je u skladu s čl. 75. st. 3. toč. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost, potrebno primijeniti prijenos porezne obveze, a ne PDV na način iskazan na računima tuženika, s obzirom na to da tužitelj obavlja građevinske usluge te da mu je tuženik ustupao radnike za obavljanje tih građevinskih usluga. Zbog navedenog, tužitelj da je bio prisiljen odustati od zahtjeva za povratom sredstava plaćenih na ime PDV-a jer da za njega nikada nije niti nastala obveza plaćanja PDV-a, već da je tuženik pogrešno iskazao tu obvezu na svojim računima. S druge strane, tuženik da nije bio u obvezi platiti PDV kako je to iskazao na svojim računima, a zbog toga da se u konačnici bezrazložno obogatio jer je iznos naplaćen na ime PDV-a zadržao za sebe. Tužitelj da se obratio gospodinu UC, koji mu je predstavljen kao stvarni vlasnik tuženika te da je od njega zatražio da tuženik izvrši povrat iznosa primljenog na ime PDV-a. Tuženik da je potom izvršio djelomični povrat iznosa u visini od 27.664,56 eura, čime da je zapravo priznao svoju pogrešku, no nikada kasnije da nije u cijelosti izvršio povrat ukupno naplaćenog iznosa na ime PDV-a te da je UC s vremenom prestao odgovarati tužitelju na poruke. Tuženik da je, po zaprimljenoj obavijesti o pogrešnom obračunavanju PDV-a na svojim računima, stornirao izdane račune te da je izdao nove račune na kojima je ispravio pogrešne obračune PDV-a, ali da nije izvršio povrat iznosa naplaćenih na ime PDV-a iskazanog na računima koje da je stornirao.
1.1.Tužitelj u tužbi nadalje navodi kako je tuženik:
- izdao račun 18-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 600,00 eura, plaćen od strane tužitelja 20. kolovoza 2024., koji je tuženik potom stornirao računom 18A-1-1 te je izdao ispravan račun 18B-1-1;
- izdao račun 19-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 2.537,50 eura, plaćen od strane tužitelja 10. listopada 2024., koji je tuženik potom stornirao računom 19A-1-1 te je izdao ispravan račun 19B-1-1;
- izdao račun 30-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 127,57 eura, plaćen od strane tužitelja u iznosu od 125,57 eura 10. listopada 2024., koji je tuženik potom stornirao računom 30A-1-1 te je izdao ispravan račun 30B-1-1;
- izdao račun 31-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 7.368,75 eura, plaćen od strane tužitelja 10. listopada 2024., koji je tuženik potom stornirao računom 31A-1-1 te je izdao ispravan račun 31B-1-1;
- izdao račun 58-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 19.909,80 eura, plaćen od strane tužitelja u iznosu od 19.722,30 eura 21. studenog 2024., koji je tuženik potom stornirao računom 58A-1-1 te je izdao ispravan račun 58B-1-1;
- izdao račun 96-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 11.841,06 eura, plaćen od strane tužitelja 23. prosinca 2024., koji je tuženik potom stornirao računom 96A-1-1 te je izdao ispravan račun 96B-1-1;
- izdao račun 97-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 2.250,00 eura, plaćen od strane tužitelja i to dva puta (omaškom) 23. prosinca 2024. i 10.01.2025., koji je tuženik potom stornirao računom 97A-1-1 te je izdao ispravan račun 97B-1-1;
- izdao račun 6-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 9.973,03 eura, plaćen od strane tužitelja 13. siječnja 2025., koji je potom stornirao računom 102-1-1 te je izdao ispravan račun 106-1-1;
- izdao račun 17-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 4.346,62 eura, plaćen od strane tužitelja 29. siječnja 2025., koji je potom stornirao računom 103-1-1 te je izdao ispravan račun 107-1-1;
- izdao račun 54-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 750,00 eura, plaćen od strane tužitelja 24. veljače 2025., koji je potom stornirao računom 104-1-1 te je izdao ispravan račun 108-1-1;
- izdao račun 55-1-1 s pogrešno obračunatim PDV-om u visini od 8.509,18 eura, plaćen od strane tužitelja 24. veljače 2025., koji je potom stornirao računom 105-1-1 te je izdao ispravan račun 109-1-1.
1.2. Nadalje, tužitelj ističe kako je tuženik izdao račune koje tužitelj nije platio, i to račune 123-1-1, 123A-1-1, 123B-1-1, 32B-1-1, 230-1-1, 269-1-1 i 307-1-1, u ukupnom iznosu od 24.886,21 eura. S obzirom na to da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu većem od potraživanja tuženika prema tužitelju, tužitelj je izjavio prigovor prijeboja svojeg potraživanja sa potraživanjem na ime neplaćenih računa u ukupnom iznosu od 24.886,21 eura. S obzirom na sve navedeno, tužitelj dalje navodi kako je tuženik pogrešno primijenio odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost što da je rezultiralo naplatom PDV-a bez zakonske osnove i bezrazložnim bogaćenjem tuženika, pa predlaže da sud donese presudu sa sadržajem kao u izreci te da tuženika obveže na naknadu troškova postupka.
2. Tuženiku je tužba s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena 29. listopada 2025. putem e-oglasne ploče suda. Međutim, tuženik nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu.
3. Odredbom članka 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ukoliko budu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti.
4. S obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je primjenom citirane odredbe članka 331.b ZPP-a, u vezi članka 338. stavka 5. ZPP-a, sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
5. Odluka o troškovima donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat iznos od 625,00 eura za sastav tužbe, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) te iznos od 156,84 eura na ime sudske pristojbe na tužbu. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), i to po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.
U Pazinu 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Sonja Marinac Rumora
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku petnaest dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
- Tužitelju po punomoćniku,
- Tuženiku – po e-Oglasnoj ploči.
