Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-604/2023-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin&Partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda Zadru, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-571/2022 od 11. travnja 2023., u sjednici održanoj 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-571/2022 od 11. travnja 2023. potvrđuje u točki I izreke i dosuđujućem dijelu točke II izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-571/2022 od 11. travnja 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 392/2021 od 23. studenog 2021. (ranije Ovr-3638/98), te da se tuženika obveže naknaditi mu troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.119,85 eura/8.434,50 kn[1] , dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku odbačena je tužba tužitelja u odnosu na ostale istaknute razloge tijekom ove parnice.

3. Protiv citirane presude u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke te rješenja, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se presuda i rješenje preinače, uz obvezu naknade parničnog troška.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije te presuda i rješenje suda prvog stupnja potvrde.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbi iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanih odluka bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda i rješenje sadrže razloge o odlučim činjenicama te je iste moguće ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-392/2021, a ranije Ovr-3638/98.

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je ovrhovoditelj Splitska banka d.d. protiv ovršenika DĆ, **.**.1998. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvoda iz poslovnih knjiga) na plaći i pokretninama ovršenika, radi namirenja tražbine u iznosu od 11.205,73 kn s ugovorenim zateznim kamatama, te troškova toga postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi, a koje rješenje je sud donio 17. veljače 1999., kojim je odobrio predloženu ovrhu pljenidbom 1/3 plaće ovršenika kod poslodavca Zeleni centar d.o.o., kao i pljenidbom i prodajom ovršenikovih pokretnina, te ovrhovoditelju priznao trošak u iznosu od 1.200,00 kn;

- da je predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno;

- da nije bila moguća provedba ovrhe pljenidbom 1/3 plaće ovršenika, budući da nije bio zaposlenik prvotno označenog ovršenikovog dužnika Zeleni centar d.o.o., iz kojih razloga je ovrhovoditelj prijedlogom za promjenu ovršenikovog dužnika od 8. siječnja 2007. i 18. prosinca 2009. označio nove ovršenikove dužnike, s time da je ovršni predmet zaveden pod novim poslovnim brojem Ovr-111/07;

- da je potonji ovršenikov dužnik Adria d.d. izvijestio sud da ovršenik više nije njihov zaposlenik, to je sud dopisom od 25. travnja 2010. pozvao ovrhovoditelja u roku od 15 dana izvijestiti o novom ovršenikovom dužniku, jer će se u protivnom postupak obustaviti sukladno čl.176. st.4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67,08)

- da je prijedlogom od 12. svibnja 2010. ovrhovoditelj predložio nastavak ovršnog postupka pljenidbom i prodajom ovršenikovih pokretnina, da bi u podnesku od 3. siječnja 2012. naveo da povlači provedbu ovrhe na pokretninama ovršenika, te dostavio prijedlog za promjenom predmeta i sredstva ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po svim ovršenikovim računima, putem Financijske agencije, a koji prijedlog je zaveden pod novim poslovnim brojem Ovr-733/18.

- da je zaključkom od 15. listopada 2019. ovrhovoditelj pozvan u roku od 8 dana dostaviti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe sukladno odredbi čl.5. st.3. Ovršnog zakona, a sve kako bi se moglo odobriti otiskom štambilja, u protivnom da će biti odlučeno prema stanju spisa;

- da je rješenjem od 23. ožujka 2020. utvrđen prekid tog ovršnog postupka jer je ovrhovoditelj Societe Generale- Splitska banka d.d. Split brisanjem iz sudskog registra prestao postojati kao pravna osoba, temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-19/2019-2 od 6. veljače 2019. (točka I. izreke), a koji prekid će trajati dok pravni sljednici pravne osobe ne preuzmu postupak ili dok ih sud na prijedlog protivne strane ne pozove da to učine (točka II. izreke);

- da je ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o., u ovom postupku tuženik, protiv ovršenika DĆ, u ovom postupku tužitelja, podnio ovršni prijedlog na novčanim sredstvima ovršenika, temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovrv-3638/98 od 17. veljače 1999., a radi namirenja svoje novčane tražbine u iznosu od 11.205,73 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 1998. do isplate, troška postupka u iznosu od 1.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 1999. do isplate, te naplate troška tog ovršnog postupka, a koji prijedlog je sud prihvatio rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-668/20 od 10. veljače 2021., priznajući ovrhovoditelju trošak u iznosu od 1.650,00 kn;

- da u podnesenom ovršnom prijedlogu ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o. navodi da je narečeno potraživanje preuzeo temeljem ugovora o cesiji-prodaji potraživanja broj S029/2015 sklopljenog s društvom Societe Generale-Splitska banka d.d. (ranije Splitska banka d.d., sada OTP banka d.d.), ovjerenog 3. lipnja 2015. pred javnim bilježnikom Marinom Dabelić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-5162/15.;

- da je povodom izjavljene žalbe ovršenika DĆ na citirano rješenje o ovrsi suda poslovni broj Ovr-668/20 od 10. veljače 2021., Županijski sud u Zadru rješenjem poslovni broj Gž Ovr-311/21-2 od 18. lipnja 2021. prihvatio žalbu ovršenika DĆ, ukinuo citirano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 668/20 od 10. veljače 2021. i predmet vratio na ponovni postupak uz uputu da je potrebno utvrditi je li se temeljem predmetnog rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave mogla provesti naplata putem Agencije, a koju činjenicu da je nužno utvrditi da bi se ispitala mogućnost postupanja sukladno čl. 211. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje OZ/12);

- da je prilikom ponovnog odlučivanja o ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja, Općinski sud u Zadru, rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-392/21 od 23. studenog 2021. odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate ovrhovoditelja, te ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 1.650,00 kn;

- da je protiv citiranog rješenja o ovrsi, ovršenik podnio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe, te da je sud zaključkom od 17. ožujka 2022. pod poslovnim brojem Ovr- 392/21 ovršenika uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem čl. 50. st. 1. toč.11. OZ/12, u vezi s čl. 52. OZ/12, a rješenjem od 18. ožujka 2022. odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika od 15. prosinca 2021. za odgodu ovrhe;

- da je Županijski sud u Zadru rješenjem poslovni broj Gž Ovr-258/22-2 od 13. srpnja 2022. odbio žalbe ovršenika kao neosnovane i potvrdio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-392/21 od 23. studenog 2021. (točka I. izreke), te rješenje poslovnim brojem Ovr-392/21 od 18. ožujka 2022. (točka II. izreke).

9. Odlučujući je li nastupila zastara predmetne tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom sud prvog stupnja polazeći od odredbi čl. 233. st. 1., čl. 241. st. 1., čl. 242. st. 1. i 2. te čl. 245. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) utvrđuje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara naplate tražbine tuženika utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 3638/98 od 17. veljače 1999., jer raniji ovršni postupak koji se vodi između ovršenika, ovdje tužitelja i ovrhovoditelja, prednika ovdje tuženika, nije obustavljen, kako to navodi tužitelj u tužbi, već je isti u prekidu, kako je to određeno rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-733/18 od 23. ožujka 2020., iz kojih razloga nema mjesta pozivanju na zastaru predmetne tražbine, budući da desetogodišnji zastarni rok još ni niti počeo teći.

10. U odnosu na navode tužitelja koje prvi puta ističe tijekom predmetne parnice, tj. da nije jasno tko je ovrhovoditelj, da tuženik nema aktivnu legitimaciju kao ovrhovoditelj, te da se postavlja pitanje postojanja tražbine ovrhovoditelja s obzirom na ugovor o cesiji iz 2015., sud utvrđuje da je u tom dijelu tužba tužitelja odbačena sukladno odredbi čl. 55.st. 3. OZ/12, jer da se ne radi o razlozima koje je ovršenik, ovdje tužitelj, istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u ovu parnicu.

11. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP- a.

12. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

13. U konkretnom slučaju nije prijeporno da je tuženik temeljem ugovora o cesiji broj S-029/2015 sklopljenim s društvom Societe Generale-Splitska banka d.d., ovjerenog 3. lipnja 2015. pred javnim bilježnikom Marinom Dabelić iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov-5162/15, singularni pravni sljednik iza navedenoga društva, a posljedice takvog sljedništva su da tuženik kao primatelj prema dužniku, ovdje tužitelju, ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Nadalje, s tim u vezi za uputiti je i na sadržaj odredbe čl. 32. st. 3. OZ/12 kojom je propisano da ako tijelom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za takvu promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

15. Prema tome, kada je tuženik dokazao da je narečenim ugovorom o cesiji predmetna tražbina prvobitnog ovrhovoditelja na njega prenesena, te da raniji ovršni postupak koji se vodi između ovršenika, ovdje tužitelja i ovrhovoditelja, prednika ovdje tuženika, nije obustavljen, već je isti prema rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-733/18 od 23. ožujka 2020. u prekidu, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da zastarni rok još nije ni početo teći.

16. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Pravilno je i na zakonu osnovano rješenje suda prvoga stupnja, a kojim je tužba tužitelja u preostalom dijelu odbačena pozivom na odredbu iz čl. 55. st. 3. OZ/12, jer se radi o razlozima koje ovršenik, ovdje tužitelj, nije istaknuo u žalbi povodom koje je upućen na ovu parnicu.

18. Iz ovih je razloga rješenje suda prvog stupnja potvrđeno i na temelju odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

19. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Duško Abramović