Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-241/2025.-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik Matko Bogdan, odvjetnik u Sinju, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon 21. siječnja 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 16. lipnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec u Zagrebu poslovni broj: OV-5625/2006 od 22. svibnja 2006.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 990,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 30. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-374/2025 od 23. svibnja 2025. kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 2. travnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec broj OV-5625/2006.

1.1. Tuženik je 2. travnja 2025. dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu s popratnom dokumentacijom kojim zahtijeva da se osnova za plaćanje – zadužnica ovjerena kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec broj ovjere: Ov-5625/2006 od 22. svibnja 2006. uvrsti u redoslijed naplate i zaplijeni dug ovršenika prema specifikaciji ovrhovoditelja. Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Predmetna zadužnica izdana je u korist Hrvatske poštanske banke d.d., a ne u korist tuženika. Ugovorom o cesiji je prenesena navodna tražbina kao i sva prava iz zadužnice koja se odnose na dužnika. Tuženik nije dostavio navedeni ovjereni ugovor o cesiji odnosno nije dokazao prijenos tražbine sukladno odredbama Ovršnog zakona niti je dužnik ikada obaviješten o ustupanju tražbine. Tuženik ničim ne dokazuje da predmetno dugovanje uistinu i dalje postoji, niti način na koji je utvrdio iznos navodnog dugovanja. Nastupila je i zastara tražbine na temelju predmetne zadužnice. Zadužnica nije solemnizirana. Od dana ovjere potpisa na zadužnici odnosno od zadnje poduzete radnje prošlo je više od 5 godina. Predložio je predmetnu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja proglasiti nedopuštenom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj koji pokreće parnicu može svoju tužbu utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Prigovorio je vrijednosti predmeta spora kao previsoko određenoj. Tuženik je temeljem ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 10. rujna 2012. zaključenog s Volksbank d.d. postao zakoniti vlasnik dospjelih, a neplaćenih tražbina, u skladu s čl. 202. st. 9. Ovršnog zakona. Osporio je prigovor zastare jer je podnošenjem zadužnice na izravnu naplatu Financijskoj agenciji od strane prijašnjeg vjerovnika za cjelokupnu tražbinu nastupio prekid zastare po čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Financijska agencija je prestala postupati po zadužnici temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja odnosno zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na koji ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja. Svaka vjerovnikova radnja, temeljem bilo kojeg instrumenta osiguranja, dovodi do prekida zastare u odnosu na tražbinu kao cjelinu. Kako tražbina vjerovnika proizlazi iz ugovora o kreditu osiguranog instrumentima osiguranja, zadužnicom i izjavom o suglasnosti o zapljeni plaće, ista dovodi do prekida tijeka zastare. Promjena ovrhovoditelja u postupku izravne naplate moguća je neovisno kada je postupak pokrenut. Promjena ovrhovoditelja u postupku izravne naplate moguća je neovisno o tome kada je postupak pokrenut, temeljem čl. 209. st. 8. – 12. Ovršnog zakona. Kada Financijska agencija primjenom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, osnovu za plaćanje isknjiži iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da tuženik podnese novi zahtjev za izravnu naplatu radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje. Radi se o postupku izravne naplate, a ne o postupku sudske ovrhe te je pogrešno pozivanje na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu nadoknade parničnih troškova tuženiku.

3. Tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu navodeći, između ostalog, da navodi o isknjiženju zadužnice sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nisu dokazani, a da tumačenje istoga članka nije predmet ovoga spora. Smatra da se predmetna odredba ne odnosi na postupke izvansudske ovrhe, tj. na postupke izravne naplate pred Financijskom agencijom.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ovršni predmet ovoga suda poslovni broj Ovr-374/2025, u zahtjev za izravnu naplatu na str. 11-12 spisa, u dopis Financijske agencije na str. 13 spisa, u potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje na str. 15 spisa sa specifikacijom na str. 16 spisa, u dopis na str. 28 spisa, u karticu prometa na dan 3. srpnja 2025. na str. 29-30 spisa, u dodatak 1 ugovora o cesiji na str. 49-51 spisa, u ugovor o cesiji na str. 53-54 spisa, u potvrde na str. 55-56 spisa, u ispravu o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja na str. 50 spisa, u dopis Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević iz Zagreba na str. 77 i 127 spisa, u izjavu o suglasnosti o zapljeni na str. 83-83 spisa, u ugovor o cesiji na str. 85-111 spisa, u ugovor o kreditu broj 919243 na str. 118-121 spisa.

4.1. Izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja na okolnost prijenosa tražbine sud nije ocijenio prikladnim ni potrebnim dokazom na predloženu okolnost, a radi visine tražbine ovršenik nije upućen na parnicu od strane ovršnog suda pa je i izvođenje dokaza na ovu okolnosti bilo nepotrebno i neekonomično.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja nije osnovan. Uvidom u ugovor o cesiji na str. 85-111 spisa i u dodatak I. ugovoru o cesiji zaključenog između nekadašnje Volksbank d.d. (kasnije Sberbank d.d.) i EOS Matrixa d.o.o. utvrđeno je da je da je predmet istoga i predmetna tražbina. U trenutku sklapanja ugovora ustupitelj prestaje biti vjerovnik i tražbina prelazi na primatelja tražbine. Cedent nakon toga više ne može svoju ustupljenu tražbinu naplaćivati prisilnim putem od dužnika. Cesus (dužnik) nije ugovora strana ugovora o cesiji, već se radi o ugovoru između cedenta i cesionara. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, no ista obavijest reflektira se samo na dužnikovu obvezu ispunjenja prema starom ili novom vjerovniku (čl. 81. st. 1. i 2. ZOO-a).

6.1. Zato nije ispunjen zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. točka 7. OZ-a.

7. Uvidom u ovršni predmet ovoga suda poslovni broj Ovr-374/2025, koji je priklopljen ovome spisu, utvrđeno je da je povodom obavijesti Financijske agencija o zaprimljenoj osnovi za plaćanje – zadužnici koja je ovjerena kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojem OV-5625/2006 od 22. svibnja 2006., tužitelj podnio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom zbog toga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave – zadužnice, koja je izdana u korist Hrvatske poštanske banke d.d., a ne u korist ovrhovoditelja te nije dostavio ugovor o cesiji i dokazao prijenos tražbine niti je dužnik ikada obaviješten o ustupanju tražbine, kao i zbog nastupa zastare. Zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-374/2025. od 23. svibnja 2025. ovršenik je upućen da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih čl. 50. st. 1., toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ). Ovršeniku je isti zaključak dostavljen 26. svibnja 2025. te je tužba u ovom predmetu pravovremeno podnijeta (2. lipnja 2025.).

7.1. Uvidom u specifikaciju Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje utvrđeno je da je osnova pod brojem Ov-5625/06 primljena kod Financijske agencije 6. veljače 2011., koja je prestala s izvršenjem 4. kolovoza 2018. Iznos isknjiženog duga jest 8.196,84 EUR. Za istu osnovu je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/118, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20, u daljnjem tekstu: ZPONS).

7.2. U konkretnom slučaju je nastupila zastara tuženikove tražbine.

8. Iz potvrde Financijske agencije koju je priložio tuženik utvrđeno je da je predmetna pravna osnova isknjižena po čl. 12. ZPONS-a zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od 3 godine, a što ne predstavlja okolnost iz čl. 242. ZOO-a jer je to učinjeno zbog primjene zakonske odredbe čl. 12. ZPONS-a, a ne zbog odustanka od tužbe, odbačaja ili odbijanja tužbe vjerovnika. Zato je pokretanjem izvansudske ovrhe 2011. godine došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a).

8.1. Po čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Naime, u konkretnom slučaju zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika prije 1. siječnja 2011. primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, a na tražbine iz zadužnice koje su solemnizirane primjenjuje se zastarni rok od 10 godina propisan odredbom čl. 233. ZOO-a. Nije bila sporna činjenica da predmetna zadužnica nije bila solemnizirana.

8.2. Odredbom članka 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

8.3. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stavkom 3. istog članka propisano je kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem na zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Stavkom 4. je propisano kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, dok stavak 5. propisuje da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U stavku 6. propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Odredbom čl. 242. st. 1. ZOO-a propisano je da prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Odredbom st. 2. istog članka i zakona, na koju se poziva u žalbi tužitelj, propisano je da se isto tako smatra da prekida zastare nije bilo ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbijen ili odbačen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Isknjiženje predmetne osnove nije posljedica ovrhovoditeljeve radnje (povlačenja prijedloga za ovrhu) ili nekog njegovog skrivljenog propusta (neplaćanja predujma, ne predlaganja poduzimanja ovršne radnje), već je uvjetovana objektivnom nemogućnošću provedbe ovrhe uz koju zakon propisuje obustavu postupka - zbog čega nema značaj ni odustajanja od tužbe odnosno poduzete radnje (prijedloga za ovrhu) niti se može izjednačiti sa njenim odbacivanjem ili odbijanjem.

8.4. Slijedom navedenog, tražbina tuženika proizlazi iz isprave na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) pa se u pogledu zastare tražbine tuženika koja potječe iz te isprave primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

8.5. Iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnovan za plaćanje za predmetnu osnovu broj OV-5625/2006 utvrđeno je da je Financijska agencija prestala s izvršavanjem ove osnove 4. kolovoza 2018.

8.6. Od 4. kolovoza 2018., kada je stupio na snagu ZPONS, pa do 2. travnja 2025. kada je ponovno zatražena izvansudska ovrha temeljem iste osnove za naplatu, protekao je petogodišnji rok zastare predviđen po čl. 225. ZOO-a, koji je počeo teći 5. kolovoza 2018. te bi time bio ostvaren zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen na ovu parnicu.

8.7. No, uvidom u dopis Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević od 10. prosinca 2025. utvrđeno je da je izjava o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja, ovjerena kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojem OV-5625/06 od 22. svibnja 2006. dostavljena toj ustanovi 2. veljače 2009. te da je tužitelj od 30. lipnja 2023. u mirovini. Bez obzira što po predmetnoj ovrsi nije izvršena naplata na plaći tužitelja, isto je bilo stavljeno u red čekanja.

8.8. Iz navedenog proizlazi da se predmetni postupak vodi radi naplate po osnovi zadužnice dok je tuženik, radi naplate iste tražbine pokrenuo i istovremeno vodio ovršni postupak po osnovi ovjerene izjave o zapljeni plaće tužitelja.

8.9. Radi se o potpuno odvojenim osnovama za naplatu predmetne tražbine pa se stoga ne može prekid zastare ovršnog postupka temeljem zadužnice opravdati ovršnim postupkom koji se temeljem ovjerene isprave o zapljeni vodio na drugom predmetu ovrhe. Osim toga, u postupku naplate predmetne tražbine temeljem izjave o zapljeni plaće nije bilo nikakvih naplata.

9. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Visina troška odmjerena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023).

10.1. U konkretnom se slučaju radi o sporu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Kao vrijednost predmeta spora sud je odredio isti s iznosom od 1.327,00 EUR u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a budući da se radi o tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a ne tužbi radi isplate u kojoj bi vrijednost predmeta spora bio novčani iznos odnosno vrijednost tražbine koja se naplaćuje u ovrsi.

10.2. Tužitelju pripada zatraženi trošak sastava tužbe (tbr. 7/1 - 75 bodova), sastav podneska od 11. rujna 2025. (tbr. 8/1 - 75 bodova) te zastupanja na ročištima 15. listopada 2025., 3. prosinca 2025. i 21. siječnja 2026. (tbr. 9/1-75 bodova), odnosno ukupno 375 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 750,00 EUR. PDV na taj iznos jest 187,50 EUR, odnosno ukupno 937,50 EUR.

10.3. Trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 26,55 EUR, kao i na presudu u istom iznosu, što daje ukupni trošak od 990,60 EUR.

10.4. Na tako dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripada i zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate temeljem čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 30. siječnja 2026.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Tomislav Valičević, Zagreb

2. Odvj. Matko Bogdan, Sinj

3. eOglasna ploča suda