Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-548/2023-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov-Kozomara, u izvanparničnom predmetu predlagateljice GL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Neni Rstiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv protustranke KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvrgnuće suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu poslovni broj R1-332/2016 od 5. ožujka 2019., 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe protustranke ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-332/2016 od 5. ožujka 2019.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja razvrgnuto je suvlasništvo na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] geometrijskom diobom na način da predlagateljici GL KL pripadne prizemlje i pripadajuće prostorije čija neto korisna vrijednost iznosi 84,82 m2 i 60 m2 površine dvorišta, sve obojano zelenom bojom i označeno točkama J, I, H, G, F, K, M, N, J, u elaboratu vještaka dipl. ing. građ. HL od siječnja 2018. (list spisa. 46 - 61) koji elaborat čini sastavni dio tog rješenja i predloženiku RL katni dio kuće sa prostorijama čija ukupna korisna vrijednost iznosi 87,31 m2 i 60 m2 površine dvorišta, sve obojano plavom bojom i označeno slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, u elaboratu vještaka dipl. ing. građ. HL od siječnja 2018. (list spisa 46 - 61) koji elaborat čini sastavni dio tog rješenja.

2. Protiv tog rješenja žali se protustranka zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da su nekretninu stekli rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1190/2011 od 24. siječnja 2013. iza pok. OL. Prema tom rješenju o nasljeđivanju predlagateljica i protustranka stječu nekretnine prema ugovoru o kupoprodaji od 16. studenog 2010. sklopljenog između OL kao kupca i ĆL kao prodavatelja. Tvrdi da ugovor o kupoprodaji za života ostavitelja nije ispunjen, odnosno nije isplaćena kupoprodajna cijena. O svemu tome vodi se i spor pred Općinskim sudom u Zadru i to radi činjenice da je protustranka u međuvremenu isplatila dio ukupne kupoprodajne cijene prema prodavatelju ĆL, a predlagateljica smatra da nije dužna uplatiti nikakav iznos po spomenutom ugovoru o kupoprodaji. Neovisno o navedenom, protustranka navodi da kupoprodajni ugovor koji je naveden u rješenju o nasljeđivanju nije realiziran do kraja budući da ni predlagateljica ni protustranka od prodavatelja ĆL još nisu ishodili ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva odnosno suvlasništva u zemljišnim knjigama. Smatra da se vođenjem postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini koja ne postoji u zemljišnim knjigama, za koju stranke nisu ishodile nikakve vlasničke papire, ništa ne može postići. U vezi s prethodnim napominje da čak u posjedovnom listu za predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao posjednici nisu upisani predlagateljica i protustranka već su i dalje naznačeni posjednici NL i pok. OL. Stoga, rješenje kojim se razvrgava suvlasnička zajednica "na budućoj imovini" a da pritom u izreci rješenja stoji čestica koja ne postoji u zemljišnim knjigama, već samo u katastru nekretnina, je bez značenja i neprovedivo. Slijedom navedenog, protustranka smatra da je pobijano rješenje nezakonito, pa i ništetno budući da u izreci stoji da se razvrgava suvlasnička zajednica na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nekretnini koja ne postoji u zemljišnim knjigama.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se odbaci, podredno odbije prijedlog predlagateljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Predlagateljica u odgovoru na žalbu navodi da stranke iz ovog postupka nisu bile kupci po navedenom ugovoru, pa samim time nisu ni mogli steći vlasništvo nekretnine koje su predmet toga ugovora. Navodi da je osnova stjecanja rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Dušana Kvartuča poslovni brojO-1190/2011 od 24. siječnja 2013., a nenavedeni ugovor. Pored toga predlagateljica ističe da novi dokazi (Ugovor o kupoprodaji od 16. studenog 2010. sklopljen između pok. OL kao kupca i ĆL kao prodavatelja) ne mogu iznositi u žalbi. Ukazivanje protustranke na Ugovor o kupoprodaji od 16. studenog 2010. sklopljen između pok. OL kao kupca i ĆL kao prodavatelja nije ispunjen odnosno da prodavatelju nije isplaćena kupoprodajna cijena odnosno da je tu kupoprodajnu cijenu isplatila protustranka je irelevantan za ovaj postupak.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba je osnovana.

8. Predmet ovog postupka je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina između predlagateljice i protustranke.

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je suvlasnička zajednica razvrgnuta geometrijskom diobom sukladno prijedlogu diobe vještaka prema površini formiranih djelova koji odgovaraju suvlasničkim dijelovima stranaka na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tako od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] predlagateljici – koja je suvlasnica u ½ dijela pripalo je 60 m2, dvorišta i 84,82 stambenog prostora, a protustranci – kao suvlasniku za ½ dijela pripalo je također 60 m2 dvorišta i 87,31 m2 stambene površine, dakle svakome po etaža i polovina dvorišta.

10. Slijedom navedenog donosi pobijanu odluku pozivom na odredbu iz čl. 50. st. 1., 2. i 4. i 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV).

11. Obzirom na navedena utvrđenja jasno je da se u konkretnom slučaju nije radilo o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka po predmetnoj nekretnini geometrijskom diobom u smislu odredbe čl. 50. st. 2. ZV-a već je riječ o razvrgnuću suvlasničke zajednice na nekretnini koja predstavlja zemljište sa zgradom uspostavom etažnog vlasništva, sukladno odredbi čl. 53. ZV-a.

12. Naime, prema odredbi čl. 50. st. 1. ZV kod razvrgnuća sud je vezan strogim zakonskim odredbama, a tek podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, a ako takav sporazum postoji, ako je moguć i dopušten, a i pravo na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Prema odredbi čl. 50. st. 2. ZV-a nekretnina se dijeli geometrijski, a ukoliko geometrijska dioba nije moguća bez da se znatno umanjuje vrijednost nekretnine, razvrgnuće se provodi prodajom na javnoj dražbi (civilno razvrgnuće). Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom samo ako je to posebno određeno Zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji ozbiljan razlog.

13. Ukoliko suvlasnici suglasno odluče da umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograniče tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostavom etažnog vlasništva) uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se u takvoj situaciji na odgovarajući način i na razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva primjenjuju pravila o razvrgnuću (čl. 53. ZV).

14. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza doista ne bi proizlazilo da u navedenom pravcu postoji suglasnost predlagateljice i protustranke. Međutim, razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva dopušteno je u situaciji kad nema sporazuma suvlasnika odnosno ono se može nadomjestiti odlukom suda.

15. Prema tome, u konkretnom slučaju bi se radilo o razvrgnuću uspostavom etažnog vlasništva sukladno odredbi čl. 53. ZV-a i za takav način razvrgnuća na odgovarajući način se primjenjuju pravila sadržana u odredbi čl. 50. ZV-a odnosno odredbi glave 4. ZV kojom je regulirano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine.

16. Slijedom navedenog da bi se moglo izvršiti razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva u smislu čl. 53. ZV-a mora se utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine i njihovo povezivanje s određenim suvlasničkim dijelom propisane odredbom čl. 66. -74. ZV-a, odnosno nužno je utvrditi predstavljaju li pojedini fizički dijelovi predmetne zgrade koji bi diobom pripali svakoj od stranaka samo samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasničkih ovlasti kao što su stan ili druga samostalna prostorija (čl. 67. st. 1. i 2. ZV-a). Osim toga, mora se voditi računa da prema odredbi čl. 73. st. 3. ZV-a vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija na određenoj zgradi ili na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina, a potvrda mora sadržavati i opis posebnog dijela nekretnine i potvrdu da su izrađeni u skladu sa dozvolom nadležnog tijela. Naime, prema pozitivnim propisima nije dopušteno etažiranje zgrade na kojoj se nalaze nezakoniti posebni dijelovi, s tim da iznimku čine posebni dijelovi u zgradi koja je bila upisana u katastarski operat do 25. srpnja 2006. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 79/06; dalje ZIDZV/06 ) kojim je izmijenjen i dopunjen čl. 73. ZV-a.

17. Pored toga, potrebno je utvrditi može li se vlasništvo tog posebnog dijela protezati na sporedne dijelove kao što su terase i tavanske prostorije, kućni vrtovi odnosno dijelovi okućnice, a vodeći računa o kriterijima koji moraju biti ispunjeni u smislu odredbe čl. 67. st. 3.-6. ZV-a i čl. 73. st. 3. ZV-a.

18. Pri tome se ističe da je osnovno načelo ZV-a jedinstvo nekretnine, propisano odredbom čl. 9. ZV-a. U odnosu na etažno vlasništvo čl. 66. ZV-a propisano je da vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine. Iz ovog proizlazi da je etažno vlasništvo uspostavljeno na cijeloj katastarskoj čestici, što znači da predmet uspostave ne mogu biti samo određene zgrade ili dijelovi zgrade koji su izgrađeni na toj čestici.

19. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o objektu koji se sastoji od prizemlja i kata moglo bi se zaključiti o tome da bi uspostava etažnog vlasništva na način povezivanja vlasništva posebnog dijela suvlasničke nekretnine s odgovarajućim idealnim dijelom u smislu odredbe čl. 53. ZV-a mogla biti moguća, na što upućuje i nalaz građevinskog vještaka. Ukoliko bi došlo do takvog načina razvrgnuća, potrebno je pri izradi etažnog elaborata voditi računa o odredbi čl. 73. st. 3. ZV-a.

20. Naime, odlukom o uspostavi etažnog vlasništva, uspostavlja se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) sa suvlasničkim dijelom nekretnine te se uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom nekretnine (čl. 72. ZV-a), s tim da se može protezati i na sporedne dijelove što može uključivati i okućnicu objekta, ali u tom slučaju mora biti točno navedene granice i opisane u nalazu i mišljenju vještaka koji je sastavni dio rješenja. U tom pravcu ukazuje se sudu prvog stupnja da kod razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva, izreka rješenja mora biti sačinjena na zakonom propisan način, tako da se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine uz navođenje suvlasničkog dijela i točnog opisa posebnog dijela nekretnine koji predstavlja zemljište sa zgradom, a jednako tako i točnog opisa sporednih dijelova. Nekretnina na kojoj bi se to uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, protezalo na njegove pripatke i pod pretpostavkom da su ispunjeni zakonski kriteriji iz čl. 67. st. 3. -5. ZV-a.

21. U slučaju razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog vlasništva u izrijeci rješenja ne unosi se konstatacija da u suvlasništvo stranaka spadaju pojedini zajednički dijelovi zgrade, jer to dijelovi zgrade skupa sa zemljištem na kojem je zgrada izgrađena i koji služe njezinoj redovnoj uporabi predstavljaju zajednički dio nekretnine koji se sastoji od zemljišta i zgrade te su suvlasnici te nekretnine na čijem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, po samom zakonu i nadalje suvlasnički tih zajedničkih dijelova nekretnine koji služi uporabi njezinih posebnih dijelova (čl. 66. ZV-a).

22. Ako bi u postupku bilo utvrđeno da dioba uspostavu etažnog vlasništva nije moguća, a niti jedna stranka nema pravo na diobu isplatom, to je temeljem odredbe čl.50. st.2. ZV-a trebalo utvrditi da li je nekretnina djeljiva geometrijski.

23. Naime, geometrijska dioba u smislu odredbe čl.50. ZV-a je dioba kojom se parcelacijom od jedne nekretnine formiraju dvije ili više samostalnih nekretnina s posebnim katastarskim oznakama te svakoj od stranaka u postupku diobe na ime njezinog suvlasničkog dijela pripada u samovlasništvo jedna od novonastalih nekretnina. U situaciji kad se radi o nekretnini koju čini zemljište sa zgradom, njezina geometrijska dioba je moguća i dopuštena, ako je tu nekretninu mjerenjem (povlačenjem geometrijske crte) moguće podijeliti parcelirati na dvije ili više novonastalih katastarskih čestica od kojih svaka predstavlja zemljište sa zgradom te da svaka od stranaka koja sudjeluje u postupku diobe na ime njezinog suvlasničkog dijela na cijeloj dotadašnjoj nekretnini, pripada u samovlasništvo po jedna tako geometrijski određena novoformirana katastarska čestica koja predstavlja zemljište sa zgradom.

24. To konkretno znači da u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice geometrijskom diobom, predmetna čestica cijepa se na dvije odvojene samostalne čestice i to jedna čestica koja bi pripala predlagatelju, a druga čestica koja bi pripala protustranci.

25. Ako takva geometrijska dioba nije moguća bilo iz razloga pravne nemogućnosti s aspekta propisa koji uređuju uvjete i način parcelacije zemljišta i formiranja građevinskih parcela, ili pak zato što bi se takvom diobom znatno umanjila vrijednost nekretnine, onda je jedina pravna mogućnost razvrgnuća suvlasničke zajednice prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, sukladno odredbi čl.50. st. 4. ZV-a.

26. Što se tiče žalbenih navoda protustranke, valja istaći da je pogrešan pravni stav da bi se razvrgnuće moglo tražiti tek nakon što se nasljednici upišu kao suvlasnici pok. OL u zemljišnu knjigu na temelju rješenja o nasljeđivanju. Naime, odredbom čl. 128. ZV-a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, a ako zakonom nije drugačije određeno (stavak 1.) te je ovlašten ishoditi upis svog prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi (stavak 2.).

27. Također, odredbom čl. 3. st. 1. Zakona nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN) propisano je da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti dok je odredbom čl. 7. st. 4. ZN-a propisano da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Odredbom čl. 5. st. 2. ZN-a propisano je da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednike, čime postaje njegovo nasljedstvo dok je stavkom 3. istog članka propisano da se ostavina sastoji od onoga što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

28.Dakle, pitanje stjecanja vlasništva na temelju nasljeđivanja neovisno je od rješenja o nasljeđivanju koje je obvezujuće samo u pogledu onog načelnog prava na nasljeđivanje u odgovarajućem omjeru, te je neovisno o upisu u zemljišne knjige.

29. Za ishod ovog postupka razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini nisu pravno odlučni žalbeni navodi protustranke da ugovor o kupoprodaji nekretnine nije realiziran u potpunosti podredno iz navoda same protustranke proizlazi da je isplatila kupoprodajnu cijenu prodavatelju, te da protustranka kao tužitelj protiv predlagateljice iz ovog postupka kao tuženika tužbenim zahtjevom traži isplatu dijela kupoprodajne cijene, dakle radi se o obveznopravnom zahtjevu.

30.Pritom valja reći da predlagateljica uz prijedlog nije priložila zemljišnoknjižni izvadak za istu nekretninu pa već iz tog razloga sukladno odredbi čl. 11. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22, 155/23 - dalje ZZK) odluke sudova i drugih vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice, kao i katastarskoj općini o kojoj se veže onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi.

31. Stoga će sud prvog stupnja raspraviti sva sporna pitanja na koja je ukazano ovim rješenjem pa će ponovno odlučiti o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka imajući u vidu iznesene prijedloge stranaka tijekom postupka i odredbe zakona koje determiniraju na način provođenja razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva.

32. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe protustranke pobijano rješenje ukinuti a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sudac

Helena Vlahov-Kozomara