Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1440/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, protiv tuženog RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku u Našicama, radi proglašenja i utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, javno objavljene, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se i utvrđuje nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 9.1.2018., broj Ovr-3483/2017.

II. Nalaže se tuženom RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.365,04 EUR (tisućutristošezdesetpeteura ičetiricenta), u roku 15 dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tužiteljice HĐ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 99,49 EUR (devedesetdeveteuraičetrdesetdevetcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je zaključkom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Ovr-3483/2017 od 8.12.2023., tužiteljica upućena na pokretanje parnice protiv tuženika radi utvrđenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-3483/2017-4 od 9.1.2018. nedopuštena. Temeljem presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4366/2013 od 28.11.2013., naloženo je tužiteljici da tuženiku plaća uzdržavanje u iznosu od 400,00 kn/53,09 eura mjesečno, počevši od 5.7.2012. pa nadalje. Istu presudu je tuženik podnio na naplatu Financijskoj agenciji 3.2.2014. Fina po istoj presudi postupa cijelo vrijeme, te je zaključno sa 6.12.2023. naplaćen novčani iznos od 7.379,49 eura. Navedeno je nesporna činjenica i po tužitelju i po tuženiku. Bez obzira na navedenu izvansudsku ovrhu i redovnu naplatu, 9.1.2018. tužitelj pokreće ovosudni postupak ovrhom na plaći tuženice. Ovrhom na plaći tuženika do danas je naplaćen ukupan iznos od 6.709,87 eura. Navedeno je činjenica i po tužitelju i tuženiku nesporna. Ukupno je u oba navedena postupka naplaćeno po tuženiku iznos od 14.089,36 eura. Svaki mjesec se ovršenici putem FINA-e naplati iznos od 53,09 eura, a i izravno s plaće iznos od 53,09 eura, dakle ukupno 106,18 eura, dok je presudom naloženo mjesečno plaćanje uzdržavanja u iznosu od 53,09 eura. Tražbina tuženika za period od 5.7.2012. pa do danas sukladno donesenoj presudi, dakle tražbina uzdržavanja od 53,09 eura mjesečno, iznosi ukupno 7.326,42 eura. Tu se trebaju još pridodati troškovi parničnog postupka od 106,18 eura/800,00 kuna i trošak ovršnog postupka od 225,63 eura/1.770,00 kuna. Dakle, po istoj osnovi, navedenoj presudi, je do sada tuženik naplatio od tužiteljice znatno više nego što mu je po istoj osnovi dosuđeno, odnosno vrši dvostruku naplatu po istoj osnovi, a što nije dopušteno. Kako se putem FINA-e redovno naplaćuje navedena osnova, svaki mjesec u iznosu uzdržavanja od 53,09 eura, i kako je u ovršnom postupku na plaći tužiteljice došlo do dvostruke naplate, odnosno preplate po istoj osnovi, potrebno je da se navedeni ovršni postupak obustavi. Tužiteljica ističe da predmetna ovrha nije dopuštena, osnovana niti zakonita. Tuženik je nezakonito inicirao ovosudni ovršni postupak i to isključivo temeljem činjenice da je u posjedu navedene citirane presude, po kojoj se ne može postupiti jer po istoj presudi postupa FINA. Radi svega navedenog, ovrha ovog suda broj Ovr-3483/2017 nije dopuštena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako po osnovanosti, tako i po visini, jer se odluka o prestanku plaćanja uzdržavanja ne može donositi po tako postavljenom zahtjevu i u ovršnom postupku. Tužba je konfuzna i nepodobna za postupanje. Presudom Općinskog suda u Našicama broj P-524/2012-7, tužiteljici je naloženo da tuženiku isplaćuje na ime uzdržavanja mjesečni iznos od 700,00 Kn, te da mu isplati 2.500,00 Kn parničnog troška. Presudom Županijskog suda u Osijeku Gž-4366/2013-2 od 28.11.2013. preinačena je obveza, pa je tužiteljica dalje obvezna isplaćivati mjesečni iznos od 400,00 kn i parnični trošak od 800,00 Kn, a plaćanje uzdržavanja traje sve dok traju zakonski uvjeti. Budući da tužiteljica nije izvršavala obvezu po presudi, tuženik je Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu. Budući da plaćanje po presudi nije bilo redovito, tuženik je svoja dospjele tražbine pokušao naplatiti putem pljenidbe pokretnina tužiteljice. Kako nije uspjelo prodajom pokretnina tuženik je protiv tužiteljice podnio kaznenu prijavu zbog povrede prava vjerovnika, te je tužiteljica proglašena krivom i uvjetno osuđena na kaznu zatvora od 4 mjeseca s rokom kušnje. Nakon pravomoćnosti kaznene presude tužiteljica je i dalje opstruirala obvezu pa je tuženik pred Općinskim sudom u Osijeku, SS u Belom Manastiru, pokrenuo ovršni postupak s time da tužiteljica isplati 17.000,00 kn na ime zaostataka, a nadalje dok za to traju zakonski uvjeti svakomjesečno po 400,00 Kn sa zakonskim zateznom kamatama te 1.770,00 Kn ovršnog troška. Općinski sud u Belom Manastiru dostavio je poslodavcu ovršno rješenje. Računajući od 4. srpnja 2012. pa do 31.12.2023. obveza tužiteljice s osnova glavnice iznosi 8.600,00 Eura. Tuženiku je putem žiro-računa punomoćnika isplatila 7.379,49 Eura. S blagajne poslodavca tuženiku je od prosinca 2019. pa do 31.12.2023. isplaćeno cca 2.600,00 eura jer precizan podatak punomoćniku je uskraćen. Preostaje od navodne preplate 875,00 Eura vjerojatno na kamatnu obvezu i za dopis punomoćnika poslodavcu tužiteljice 24.5.2023. Iz tih je razloga tuženik poslodavcu tužitelja i uputio 24.5.2023. podnesak kojim predlaže da se prestaje plaćati uzdržavanje na žiro-račun punomoćnika, budući da stranke nemaju nikakve komunikacije, ali tužiteljica ništa nije poduzela po tome nego je nepotrebno zatražila intervenciju suda, a kako tužiteljica i dalje isplaćuje preko žiro-računa punomoćnika, tuženik smatra da dobrovoljno isplaćuje tuženiku zbog niskih prihoda, o čemu je punomoćnik obavijestio punomoćnika tužiteljice jer u odnosu na plaću tužiteljice od cca 1.300,00 Eura, prirodna obveza od 53,00 Eura je kap u moru. Tuženik nema saznanja kako se ovrha s plaće tužiteljica nije mogla provesti putem Financijske agencije od 2014. godine nego tek nakon osude tužiteljice koja kao medicinska sestra sigurno prima plaću preko legalnih državnih kanala. Tuženik je zbog teškog oboljenja od dijabetesa i amputirane noge prijevremeno umirovljen s mirovinom od cca 200,00 Eura – danas cca 300,00 Eura, stanuje u tzv. vikendici na Tavancu izvan [adresa] u nomadskim uvjetima (nema struje, vode niti javnog prijevoza) jer 15 godina zbog opstrukcije bivše supruge pa i tužiteljice koja kao osoba s humanitarnim pozivom ne bi to trebala činiti, te i opstrukcije sudova, ne može podijeliti bračnu stečevinu kako bi riješio svoje stambeno pitanje. Zbog materijalnih uvjeta u kojima tuženik teško osigurava prehranu i nužne lijekove koje ne financira Zavod za zdravstveno osiguranje, od tuženika nije moguće očekivati plaćanje parničnih troškova koji su ionako previsoko postavljeni jer je vrijednost duga ispod 10.000,00 Kn, što tuženik ovdje stavlja prigovor. Iz navedenih razloga tuženik predlaže da se analizom i ocjenom svih dokaza poluči sudska nagodba kojom bi se uzdržavanje prestalo isplaćivati putem Financijske agencije putem žiro-računa punomoćnika jer za proglašenje nedopuštenosti ovrhe nisu stečeni zakonski uvjeti budući da je tuženik još živ i kod njega su se životne okolnosti samo pogoršale.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to zaključak Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 8.12.2023., broj Ovr-3483/2017- 15 (stranice 4-6 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž- 4366/2013-2 (stranice 7-10 spisa), očevidnik (stranice 11-37 spisa), ovršni prijedlog (stranica 38 spisa), rješenje o ovrsi (stranica 39 spisa, stranica 53 spisa), analitička evidencija plaća i primanja (stranice 41-42 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 51 spisa), prijedlog za ovrhu (stranica 52 spisa), zapisnik o popisu i procjeni (stranica 54 spisa), presuda (kazneni nalog) Općinskog suda u Osijeku od 6.3.2017., broj K- 186/2017-2 (stranice 56-58 spisa), podnesak ovrhovoditelja (stranica 59 spisa), obavijest o mirovini (stranica 60 spisa), fotografija (stranica 61 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec. (stranice 77-89 spisa), koji nalaz i mišljenje od 31.3.2025. i dopuna nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2025. su pročitani. Saslušan je vještak financijsko-knjigovodstvene struke Darijo Dumančić, dipl.oec.

4. Temeljem svih provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa ovrhovoditelja, ovdje tuženika, nedopuštenim temeljem ovršne isprave pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž-4366/2013- 2, budući da već teče raniji ovršni postupak između istih stranaka, temeljem iste ovršne isprave, na istom predmetu i sredstvu.

6. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, je li tražbina prestala odnosno da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) u cijelosti namiren u iznosu i većem nego što mu je ovršnom ispravom dosuđeno.

6.1. Među parničnim strankama nije sporno da je Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4366/2012-7 od 28. studenog 2013. naloženo tužiteljici da tuženiku plaća na ime uzdržavanja iznos od 400,00 kuna (sada 53,09 EUR) mjesečno počevši od 5. srpnja 2012. pa nadalje. Također nije sporno da je tuženik pokrenuo, pri Financijskoj agenciji, postupak izravne naplate, radi naplate novčanog iznosa iz predmetne ovršne isprave i to 3. veljače 2014. Isto tako je nesporno da je tuženik pokrenuo ovršni postupak pred ovim sudom, stalna služba u Belom Manastiru radi isplate 17.000,00 kuna na ime zaostatka i nadalje i to na stalnim novčanim primanjima- plaći tužitelja. Nije sporno i da je ovršenik, ovdje tužitelj, pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pred ovim sudom broj Ovr-3483/2017.

7. Iz zaključka Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 8.12.2023., broj Ovr-3483/2017-15 (stranice 4-6 spisa) proizlazi kako je tužiteljica, kao ovršenica, upućena pokrenuti ovu parnicu protiv tuženika, kao ovrhovoditelja, na temelju presude Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž-4366/2013-2 iz razloga navedenog u članku 50. stavku 1. točci 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. – dalje u tekstu: OZ).

8. Iz presude Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž-4366/2013-2 (stranice 7-10 spisa) proizlazi kako je tužiteljici naloženo da tuženiku isplaćuje, na ime uzdržavanja, novčani iznos od 400,00 kuna mjesečno od 5. srpnja 2012. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti (dalje u tekstu: ovršna isprava).

9. Iz očevidnika (stranice 11-37 spisa) proizlazi kako je tužiteljici u očevidniku svih osnova za plaćanje u redoslijed naplate zaprimljena ovršna isprava (presuda Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž-4366/2013-2) i to 3. veljače 2014., te je po istoj osnovi naplaćen ukupan iznos od 7.379,49 eura, od toga iznos od 7.273,31 euro na ime glavne tražbine i iznos od 106,18 eura na ime troška.

10. Iz rješenja o ovrsi i ovršnog prijedloga u predmetu broj Ovr-3483/2017 (stranica 38-39 spisa) proizlazi kako je tuženik, kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog radi određivanja ovrhe na stalnim novčanim primanjima-plaći ovršenika, ovdje tužiteljice, te je rješenjem o ovrsi ovoga suda Stalne službe u Belom Manastiru broj Ovr-3483/2017- 4 određena predložena ovrha, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u iznosu od 17.400,00 kuna za razdoblje od 16.4.2014. do 30.11.2017., a od 1.1.2018. pa nadalje, dok za to traju zakonski uvjeti po 400,00 kuna mjesečno.

11. Iz analitičke evidencije plaća i primanja (stranice 41-42 spisa) proizlazi kako je Opća županijska bolnica Našice izdala podatak da je za razdoblje od 12.2022. do 11.2023. na ime ovrhe ustegnut iznos od 684,24 eura, te za alimentaciju iznos od 583,99 eura, a za razdoblje od 1.2018. do 11.2022. na ime ovrhe ustegnut iznos od 25.348,17 kuna – jednokratno i iznos od 23.600,00 kuna, na ime alimentacije.

12. Iz zahtjeva za izravnu naplatu (stranica 51 spisa) proizlazi kako je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate na temelju ovršne isprave i to 3. veljače 2014.

13. Iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi broj Ovr-507/14 od 14. studenog 2014. (stranica 52-53 spisa) proizlazi kako je tuženik podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika (ovdje tužiteljice), na temelju ovršne isprave, te je rješenjem o ovrsi određena predložena ovrha.

14. Iz zapisnika o popisu i procjeni (stranica 54 spisa) proizlazi kako je tijekom provedbe ovrhe na pokretninama, ovrhovoditelja (ovdje tuženika) i ovršenice (ovdje tužiteljice) zaplijenjene pokretnine prilikom uredovanja na licu mjesta.

15. Iz presude (kazneni nalog) Općinskog suda u Osijeku od 6.3.2017., broj K- 186/2017-2 (stranice 56-58 spisa) proizlazi kako je ovaj sud prihvatio kazneni nalog iz kojeg je vidljivo kako je tužiteljica kriva što je zaplijenjene pokretnine uklonila na nepoznato mjesto, pa je time počinila kazneno djelo protiv imovine – povredom tuđih prava i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca s izrečenom uvjetnom osudom u trajanju od jedne godine.

16. Iz podneska ovrhovoditelja (stranica 59 spisa) proizlazi kako je isti suglasan da se prekine obustava s plaće ovršenice na način da je obustava vršena na žiro račun punomoćnika .

17. Iz obavijesti o mirovini (stranica 60 spisa) proizlazi kako tuženi ima mirovinsko primanje od 300,61 euro, te jednokratno novčano primanje troškova života u iznosu od 120,00 eura.

18. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Ovr-3483/2017 proizlazi kako je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) podnio prijedlog za ovrhu na stalnim novčanim primanjima-plaći ovršenika (ovdje tužiteljice) i određena je rješenjem o ovrsi broj Ovr- 3483/2017-4. predložena ovrha. Isto rješenje je postalo pravomoćno, a tužiteljica je podnijela žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe, te je ista upućena u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa ovrhe nedopuštenim iz razloga navedenog u članku 50. stavku 1. točki 9. OZ.

19. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec. (stranice 77-89 spisa) utvrđeno je kako je sukladno presudi Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž-4366/2013, tužiteljica do dana podnošenja ove tužbe u cijelosti ispunila dug prema tuženiku. Tužiteljica je do dana podnošenja tužbe tuženiku uplatila iznos od 3.418,22 eura više od iznosa dosuđenog po predmetnoj presudi.

20. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića, dipl.oec. od (stranice 77- 89 spisa) utvrđeno je kako je sukladno presudi Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž-4366/2013, tužiteljica do 31.5.2025. u cijelosti ispunila dug prema tuženiku. Tužiteljica je do 31.5.2025. tuženiku uplatila iznos od 3.587,49 eura više od iznosa dosuđenog po predmetnoj presudi.

21. Nalaz i mišljenje, kao i dopuna nalaza i mišljenja, vještaka financijsko- knjigovodstvene struke prihvaćeni su u cijelosti jer su dani jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njihova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

22. Saslušan na raspravi, vještak financijsko-knjigovodstvene struke Darijo Dumančić, dipl.oec. iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 31.3.2025., kao i kod dopune od 1.7.2025., te nije imao ništa drugo za dodati.

23. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, a stavkom 2. je propisano Žalba iz stavka 1. ovog članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a propisano je protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Člankom 55. stavkom 1. OZ-a je propisano ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovog Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovog članka.

24. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da tuženik ima tražbinu prema tužiteljici na temelju ovršne isprave

- da je tuženik radi naplate tražbine iz ovršne isprave pokrenuo izvansudsku ovrhu 3. veljače 2014. (stranica 11-37 spisa)

- uvidom u očevidnik vidljivo je kako je predmetna tražbina naplaćena u cijelosti i u predmetnom postupku je ukupno naplaćen iznos od 7.379,49 eura (stranica 37 spisa)

- da je tuženik, radi naplate tražbine po predmetnoj ovršnoj ispravi 8. siječnja 2018. pokrenuo ovršni postupak kod ovog suda, Stalne službe u Belom Manastiru, broj Ovr- 3483/2017 i to na stalnim novčanim primanjima-plaći tužiteljice

- da je sudski vještak Darijo Dumančić utvrdio kako je u ovršnom postupku broj Ovr- 3483/2017 uplatama od strane Opće županijske bolnice Našice uplaćen ukupan iznos od 4.671,87 EUR-a na ime obveza (stranica 98 spisa)

- da je predmetnim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Darija Dumančića utvrđeno kako ukupan trošak obveza (zajedno s troškovima ovrhe) iznosi 8.463,87 EUR, a da je uplatama od FINA-e i OŽB Našice uplaćeno ukupno 12.051,36 EUR, odnosno ukupno je tužiteljica do dana 31. svibnja 2025. uplatila iznos od 3.587,49 EUR-a više od iznosa dosuđenog prema predmetnoj presudi (ovršnoj ispravi)

25. Pokraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je utvrdio kako je tuženik pokrenuo ovršni postupak na novčanim sredstvima (izvansudske ovrha) ovršenika, ovdje tužiteljice, temeljem ovršne isprave - presude Županijskog suda u Osijeku od 28.11.2013., broj Gž-4366/2013, te ovršni postupak na stalnim novčanim primanjima

– plaći (sudski ovršni postupak) ovršenika, ovdje tužiteljice, te je stoga tužiteljici na ime naplate predmetne tražbine ustegnut veći iznos nego što stvarno iznosi tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika i to za iznos od veći od 3.587,49 EUR.

26. Stoga je ovrhovoditelj, ovdje tuženiku, tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (članak 50. stavak. 1. točka 9. OZ), pa je ovaj sud utvrdio kako je osnovan navedeni prigovor tužiteljice, te je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

27. Jednako tako valja istaknuti kako, po mišljenju ovoga suda, tužiteljica nije mogla iz opravdanih razloga ovaj žalbeni razlog istaknuti već u roku za žalbu na predmetno rješenje o ovrsi iz razloga jer su se naplate po izvansudskoj ovrsi nastavile i nakon što je pokrenut još jedan ovršni postupak, na plaći tužiteljice, a što je vidljivo iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (list 11-37 spisa).

28. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu već je vidljivo kako i sam tuženik djelomično spominje mogućnost kako je tražbina naplaćena u višem iznosu, međutim navod istog u kakvom je tuženik zdravstvenom stanju i da je iznos mjesečne tražbine u odnosu na cijelu plaću „samo kap u moru“ valja istaknuti da isto nije razlog da se provodi ovrha istovremeno na plaći i putem Agencije, te da se ustežu mjesečno dvostruki iznosi.

29. Kako je tuženik navodio da je i radi izbjegavanja naplate po predmetnoj ovršnoj ispravi protiv tužiteljice vođen i kazneni postupak, navedena činjenica da je ista osuđena krivom zbog povrede prava vjerovnika, nije od utjecaja na dopuštenje i opravdane razloge zbog čega se vode dva odvojena ovršna postupka, a da pri tome niti jedan od ta dva postupka nije, sam obustavio, tuženik, već i nadalje, po predmetnoj ovršnoj ispravi, naplaćuje iznose veće od dosuđenog.

30. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, pa joj sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora kako je ista naznačila u tužbi (članak 40. stavak 2. ZPP-a), istoj pripada pravo na trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, sastav podnesaka od 7.2.2024. (kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu) u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, te zastupanja na ročištima od 13.9.2024. i 19.12.2025. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.000,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 331,81 eur, te sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,23 eura, što sveukupno iznosi 1.365,04 eura, stoga je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

31. Tužiteljici nije priznat zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i iznosu od 33,13 eura, budući da je platila pristojbu na tužbu u iznosu od 33,23 eura, a također nije niti priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, budući da nije dostavila dokaz da je istu i uplatila, te je stoga odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

32. Tuženik nije zatražio naknadu troškova ovog postupka, pa sud o istom nije niti odlučivao.

33. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 30. siječnja 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika