Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-37/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IK, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-281/2025-31 od 14. siječnja 2026., u sjednici održanoj 30. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog IK kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-281/2025-31 od 14. siječnja 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3., čl. 131. st. 2. i 3. i čl. 133. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), produljio istražni zatvor protiv optuženog IK, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi optuženi CK po braniteljici Ines Mošmondor, odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-47/2026-3 od

29. siječnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, međutim, plazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.

7. Pritom žalitelj ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koje se tereti, konkretno, tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pri čemu se posebice poziva na Ustavno načelo nepovredivosti čovjekove slobode i osobnosti, te smatra da je postojanje opasnosti od ponavljanja djela u ovom slučaju ocijenjeno apstraktno, a ne konkretno, s time da nije uzeto u obzir niti načelo razmjernosti koje zahtjeva da izrečena mjera odgovara stupnju krivnje, pogibeljnosti i svrsi određivanja.

7.1. Uz to žalitelj smatra da je prvostupanjski sud time što mu je kao okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja djela uzeo dosadašnju višestruku osuđivanost zbog niza kaznenih djela povrijedio presumpciju nevinosti prema kojem načelu je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja.

7.2. Vezano za potonje žalbene tvrdnje, ovo žalbeno vijeće prije svega uočava da prvostupanjski sud na temelju činjenice ranije osuđivanosti okrivljenika nije temeljio svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje da je isti počinio terećena kaznena djela, pri čemu valja dodano primijetiti da prvostupanjski sud činjenicu dosadašnje višestruke osuđivanosti okrivljenika temelji na ranijim pravomoćnim presudama kojima je proglašen krivim zbog počinjenja niza kaznenih djela, tako da nema govora o tome da je time povrijeđeno načelo nevinosti.

7.3. Nadalje, a suprotno žalitelju imajući na umu dokaze i podatke u spisu koji ukazuju da je isti do sada već bio pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela razbojništva, dakle, kažnjivog ponašanja koje u sebi sadrži element nasilja kao i kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, s time da kazna zatvora koja mu je ranije bila izrečena zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva (u trajanju od 1 godine i šest mjeseci) očito nije polučila svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, te sve to povezujući s činjenicom da je bio pravomoćno osuđen i zbog prekršaja s elementom nasilja, kao i sa kriminalnom količinom za koju se tereti (konkretno, za četiri kaznena djela prijetnje), sutkinja istrage je pravilno zaključila da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj vjerojatnosti da bi boravkom na slobodi ponovio isto ili slično kazneno djelo, odnosno ostvario teže kazneno djelo kojim prijeti, naročito kada se još dodatno imaju u vidu i iskazi svjedoka koji navode da se žalitelj u zadnjih mjesec dana ponaša jako agresivno i čudno, da konzumira alkohol i "snifa" benzin.

8. Imajući na umu prirodu i brojnost navedenih okolnosti, sud prvog stupnja je ujedno pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

9. Naposljetku, imajući u vidu vrijeme koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru (od 8. rujna 2025.), brojnost i težinu kaznenih djela za koja se tereti u ovom postupku, kaznu, koja se prema podacima s kojima raspolaže sud, može očekivati u ovom postupku (sud prvog stupnja je okrivljenika nepravomoćno osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine), kao i sve ranije navedene okolnosti koje ukazuju na nužnost produljenja istražnog zatvora protiv njega, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi sugerira da je u ovom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 30. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke