REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 512/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČM, rođ. **.**.1979., državljanin [adresa] Burundi, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, trenutno boravi na adresi: [adresa], zastupan po opunomoćenici EM, pravnici u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8c, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik ĆM, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/4576, URBROJ: 511-01-212-24-12 od 3. prosinca 2024.

II. Ne odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom sporu.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/4576, URBROJ: 511-01-212-24-12 od 3. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

2.1. Smatra povrijeđenima osnovna načela upravnog postupka i to: načelo zakonitosti, utvrđivanja materijalne istine te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, te odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/22, dalje: ZUP) o valjanosti obrazloženja rješenja.

2.2. Osporava zaključak tuženika da njegova medicinska dokumentacija ne bi bila vjerodostojna, a dalje ističe da tuženik nije niti utvrdio odlučnu činjenicu, a to je opravdani strah od progona od skupine Imbonerakura.

2.3. Navodi da je tuženik morao utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, odnosno bio je u obvezi postupiti sukladno članku 28. stavku 2. toč. 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ), a da tuženik ne objašnjava elemente progona. Ističe da je u zemlji podrijetla bio "Chief de celluSe" (a ne vođa podružnice kako je to nejasno navedeno u zapisniku), a što označava lokalnog ili kvartovskog vođu u administrativnoj hijerarhiji. Naime, „cellule" ili u doslovnom prijevodu „ćelija" predstavlja najmanju administrativnu jedinicu, koja može odgovarati selu, kvartu ili gradskoj četvrti. Njegove odgovornosti obično uključuju: održavanje reda i sigurnosti na lokalnoj razini, posredovanje u sporovima među stanovnicima, provođenje državnih politika i odluka na lokalnoj razini, komunikaciju između stanovništva i viših administrativnih vlasti, a pojašnjenje ovog pojma je veoma važno u kontekstu razumijevanja njegovog osnovanog straha od progona. Ističe da je upravo zbog svog položaja u hijerarhijskoj strukturi bio osoba koja može unutar svoje ulice (dijela gradske četvrti) utjecati na lokalno stanovništvo na tom području te je stoga vlast bila itekako zainteresirana da osoba na tom položaju bude član vladajuće stranke CNDD-FDD, a na što tužitelj nije htio pristati.

2.4. Navodi dalje da mu se kao podnositelju zahtjeva ne može automatizmom odbiti zahtjev samo zbog nedostatka dokaza. Prema međunarodnom pravu i Priručniku UNHCR- a, države su odgovorne za pravedno i učinkovito provođenje postupka za priznavanje statusa izbjeglice i moraju uzeti u obzir specifične okolnosti svakog slučaja. U konkretnom slučaju smatra tužitelj trebalo je primijeniti načelo blagodati sumnje.

2.5 Obrazlaže da je objektivni element straha potrebno ocijeniti na temelju njegovih izjava, osobito u odnosu na postojeće uvjete u zemlji podrijetla jer će se strah smatrati osnovanim ukoliko se u razumnoj mjeri može zaključiti da bi njegov povratak u zemlju podrijetla, bio nepodnošljiv. Ističe da tuženik nije dovoljno provjerio sigurnost u zemlji podrijetla, nije utvrdio sve činjenice važne za procjenu rizika. S obzirom da iz cjelokupnog stanja spisa nesporno proizlazi kako su njegovi navodi dosljedni, da su izjave ocijenjene vjerodostojnima, te da je kroz izvještaje na koje se poziva i više nego dokazao svakodnevne povrede ljudskih prava, rješenje tuženika je nezakonito.

2.6. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i besplatnu pravnu pomoć uz nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog zakona.

3.1. Ističe da tužitelj tijekom postupka svoje navode potkrijepio materijalnim dokazima, a dostavljena medicinska dokumentacija nije u skladu s EUAA propisima kojima se procjenjuje vjerodostojnost medicinske dokumentacije budući da tužitelja nije pregledao liječnik specijalist određenog područja kvalificiran za pregled ozljeda već liječnik opće prakse, a također iz priložene medicinske dokumentacije nije moguće utvrditi na koji način i kada su nastale tražiteljeve ozljede.

3.2. U odnosu na navode tužitelja da su tijekom postupka zanemarena izvješća o zemlji podrijetla u cjelini, odnosno da su iz izvješća selektivno izdvajani dijelovi u kojima se navode poboljšanja sigurnosti, a zanemareni su službeni dokumenti koji pokazuju kako Burundi nije sigurna zemlja tuženik navodi kako su razlozi za odluku detaljno i valjano obrazloženi i vrednovani pri donošenju pobijanog rješenja. Iz izvješća navedenih u pobijanom rješenju može se zaključiti da nije utvrđeno postojanje ključnih elemenata proganjanja, tužitelju ne prijeti rizik od proganjanja i može mu se omogućiti siguran povratak u zemlju podrijetla.

3.3. U slučaju žalbe tuženik predlaže da sud postupi sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a, te se u tom smislu poziva na presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-4354/19-3 iz kolovoza 2020. godine.

3.4. Tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže da sud istu odbije iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS), 23. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika stranaka i prevoditelja održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, s tim da je odgovor na tužbu tuženika prije održavanja ročišta dostavljen tužitelju.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda, stoga je odbijen prijedlog tužitelja da raspravi prisustvuje, kako navodi osoba od povjerenja, ČMP.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušan tužitelj.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-217-03/22-06/4576, URBROJ: 511-01- 13-23-5 od 28. srpnja 2023.

9.1. Prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/4576, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 2. travnja 2024.

10. Uvidom u osporeno rješenje vidljivo je da se u istome iznosi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

10.1. Tuženik obrazlaže, analizom navoda iznesenih od strane tužitelja u pogledu razloga napuštanja zemlje podrijetla vezano za Nacionalno vijeće za obranu demokracije – Snage za obranu demokracije (CNDD-FDD) te Imonerakure - naoružana formacija koju sačinjava mladež lojalna vladi Republike Burundi, pozivom na međunarodna izvješća o stanju u zemlji podrijetla i povratku izbjeglica u Burundi, imajući u vidu konkretne podatke predmetnog spisa, kako tužitelj svoje navode nije potkrijepio dokazima, a priložena medicinska dokumentacija nije dokaz da su njegove ozljede posljedica fizičkog nasilja od strane Č. Ujedno, priložena dokumentacija nije u skladu s propisima EUAA kojima se procjenjuje vjerodostojnost medicinske dokumentacija, pa tužitelj svoje maltretiranje temelji isključivo na subjektivnom elementu, stoga se ta materijalna činjenica ne prihvaća kao vjerodostojna.

10.2. U procjeni budućeg rizika za tužitelja tuženik obrazlaže kako se opasnost vezano za aktere uključene prethodno u građanski rat koji pribjegavaju oružanom nasilju, kako bi riješili sporove, a što ostaje trajni okidač za nasilje i nestabilnost, te nasilje i sitni kriminal potaknut krhkom političkom situacijom i teškim socioekonomski uvjetima kao i širokom dostupnošću oružja, ne može primijeniti na tužitelja koji ničim nije dokaza o da je bio uključen u prethodno navedena događanja.

10.3. U procjeni i utvrđenju osobnih okolnosti tužitelja tuženik navodi da nisu nađeni dokazi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, te ozbiljnoj i individualnoj prijetnji životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Pri tom tuženik ističe kako ACLED ( https://acleddata.com/dashboard/#/dashboard, TIME PERIOD:02/09/2023- 02/02/2024) u svom periodičkom izvješću navodi da na području na kojem je tužitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo.

10.4. Poziva se na odredbe članka 20. i 21. ZMPZ-a te odluku donosi uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

10.5. Odluka o povratku temelji se na odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22 i 151/22), a obrazlažući rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) tuženik navodi da je isti primjeren s obzirom na činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja, koja ne posjeduje osobne dokumenta te se ne smatra ranjivom skupinom u smislu članak 182. stavka 2. Zakona o strancima.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Stavkom 2. članka 21. ZMPZ-a propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Člankom 38. stavka 1. točkom 3. ZMPZ-a, propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga ZMPZ-a.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe, utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

15. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, time je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer za navedeno postoji uporište u podacima spisa, izjavama tužitelja i izvješću o stanju u zemlji podrijetla na koje se poziva tuženik.

17. Prema podacima sadržanima u predmetnom spisu, u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve okolnosti koje su relevantne za odluku budući da je prema podacima spisa i izjavi tužitelja u zapisniku o podnesenom zahtjevu pravilan zaključak tuženika da u postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tužitelju trebalo pružiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odnosno nisu utvrđeni razlozi postojanja osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a ili rizik prijetnje da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u smislu članka 21. ZMPZ-a.

18. Navodima u tužbi pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, prema ocjeni suda, nije dovedena u pitanje.

18.1. Niti iskaz tužitelja na raspravi pred sudom ne dovodi do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

18.2. Ispitan pred sudom tužitelj je u bitnome ponovio navode koje je iskazivao i pred tuženikom.

18.3. Odgovarajući na upit suda da opiše okolnosti sukoba s članovima mladeži vladajuće stranke, u kojemu je ozlijeđen tužitelj je iskazao da su ga Imbonerakure (mladež vladajuće stranke) nakon 2020. godine, (radio je kao voditelj ćelije) potražili i nagovarali da se priključim stranci na vlasti, a što je odbio jer Imbonerakure rade zlo, nanose zlo ljudima, ubijaju, kradu, nije se htio pridružiti onima koji tako postupaju prema ljudima. Na daljnji upit suda da opiše na koji način su ga tražili da se priključi Imbonerakurama, tužitelj je iskazao da su ga potražili i tražili da se priključi jer je poznat u tom dijelu grada, znali su da bi ukoliko se on priključi to učinili i ostali s kojima živi, a to su činili zato da dobiju što više članova. Odgovarajući na upit opunomoćenice tužitelja zna li imena osoba koje su dolazile i tražile ga da se priključi Imbonerakurama tužitelj je iskazao da ih ne poznaje ali zna neke osobe iz te skupine, oni se noću okupljaju i idu raditi zlo ljudima koji ne žele pristupiti njihovoj stranci, one se predstave, kažu tko su, Imbonerakure. Njemu su prišli više puta, ne može se sjetiti, tukli su ga, bio je hospitaliziran tri dana. Navedeno nije prijavio policiji jer policija surađuje s Imbonerakurama. Odgovarajući na upit opunomoćenika tužitelja tko je i zašto ubio mlađeg brata njegova oca tužitelj je iskazao da se to dogodilo nakon hospitalizacije, u jednom trenutku kada nije bio kod kuće ali ondje je bio njegov stric, oni su došli, tražili njega, a kada je stric rekao da ga nije vidio i ne zna gdje je, napali su ga, tukli, pretukli i mučili noževima, stric je zbog njega i preminuo **.**.2022.

18.4. Na upit opunomoćenice tužitelja da objasni što je radio kao šef ćelije tužitelj je objasnio da u administrativnoj podjeli postoji hijerarhija, pa tako postoji općina, zona, četvrt, ćelija (kućanstvo), radi se o sinonimu, to je isto. Njegov je zadatak bio da prati evidenciju, odnosno ažurira evidenciju novih stanara i rješava probleme koji se pojavljuju bilo da to prijavi dalje ili na drugi način riješi. Odgovarajući na upit za koliko stanovnika, kućanstava je bio zadužen tužitelj je iskazao da je to prije bilo više od 600 ljudi, taj se podatak mijenja, brojne su zajednice u Burundiju. Na poseban upit opunomoćenika tuženika na koji način je izabran na funkciju vođe ćelije (općinski načelnik) tužitelj je iskazao da je imenovan od strane voditelja četvrti, a na istoj je bio od 2015. do 2022. godine, kada se dogodila promjena vlasti, za tu dužnost nije dobivao plaću. ( Tuženik konstatira da je promjena vlasti bila 2020.). Odgovarajući na upit suda što se događalo između 2020. i 2022. (s obzirom na promjenu vlasti i navod tužitelja da je do 2022. bio na navedenoj dužnosti) tužitelj je iskazao da se jedino promijenilo to da su ga nakon 2020. Imbonerakure počeli nagovarati da im se pridruži. Osim ovoga bavio se i trgovinom mlijeka. Nije politički aktivan, ne voli politiku, svoje stavove nije javno putem društvenih mreža iznosio. Burundi je mala zemlja, imao bi problema čim bi došao, vezano za sigurnost u nekoj od susjednih afričkih zemalja navodi da se na internetu može vidjeti što se događa sa izbjeglicama iz Burundije koje su pod stalnom prijetnjom. Za njega je povratak u Burundi jednak smrti.

18.5. Prema ocjeni suda, iskaz tužitelja je uopćen i bez potrebnih detalja, te bez dokaza o događajima za koje navodi da su razlog napuštanja zemlje podrijetla, stoga sud prihvaća zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju da za svoje navode tužitelj nije ponudio dokaze, a priloženu medicinsku dokumentaciju pravilno je cijenio tuženik budući da se iz iste ne može zaključiti da su ozljede tužitelja uzrokovane napadom skupine Imbonerakura.

18.6. Imajući u vidu iskaz tužitelja da nije politički aktivan, nije javno iznosio svoje stavove putem društvenih mreža, izvješća na koja se poziva tužitelj i opširno citira ne dovode do drugačije odluke, dok suprotno navedenom iz izvješća koje citira tuženik u osporenom rješenju proizlazi da se tužitelju može omogućiti siguran povratak u zemlju podrijetla.

19. Povrede odredaba članka 8. i 9. ZUP-a, sud nije našao. Naime, tim je člancima propisano načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Ocjenjujući ukupnost provedenog dokaznog postupka u kojemu je saslušan tužitelj te uzeta u obzir izvješća o stanju u zemlji podrijetla tužitelja, utvrđeno je da je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužitelja nije dovedeno u pitanje, dok za zaključke tuženika u osporenom rješenju postoji uporište u podacima spisa, prvenstveno izjavama tužitelja.

20. Člankom 28. ZMPZ-a propisana je procjena činjenica i okolnosti u postupku odlučivanja o zahtjevu tražitelja za međunarodnom zaštitom, pa su tako utvrđene dužnosti tužitelja, te tuženika u prikupljanju i razmatranju svih relevantnih činjenica i okolnosti.

20.1. Imajući u vidu konkretan predmet, prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu nisu utvrđene povrede navedenog članka.

20.2. Niti povrede odredaba članka 29. ZMPZ-a kojim je propisana blagodat sumnje, sud nije našao. Naime, tim je člankom propisano da će se iskaz tražitelja smatrat vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako: 1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, 2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, 3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata, 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i 5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio. U konkretnom predmetu navedeni uvjeti prema ocjeni suda nisu ostvareni.

20.3. Povrede odredaba ZUP-a koje se odnose na valjanost obrazloženja rješenja sud nije našao.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakoniti.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud na temelju članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

22.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

23. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

23.1. Prema stavku 2. članka 60. ZMPZ-a pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. pomoć u sastavljanju tužbe

2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i

3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

23.2. Prema stavku 3. članka 60. ZMPZ-a upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

24. Člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik) propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti (stavak 1.).

24.1. Prema stavku 2. članka 8. Pravilnika besplatna pravna pomoć odobrit će se ako ukupna novčana sredstva korisnika i članova kućanstva ne prelaze iznos proračunske osnovice (točka 1.).

25. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

26. Iz podataka spisa predmeta, sadržaja podnesenog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema prihode niti imovine veće vrijednosti.

26.1. Međutim, ispitan na sudu u vezi zahtjeva za besplatnom pravnom pomoći, na okolnost ostvarivanja prihoda tužitelj je izjavio da ima Ugovor o radu na razdoblje od 1 godinu i 9 mjeseci, odnosno od 10. srpnja 2025. do 10. travnja 2027. , a koji ugovor je predao na raspravi spis. Postupajući po raspravnom rješenju suda tužitelj je dostavio dokaz o isplaćenoj plaći za posljednja tri mjeseca (za listopad, studeni i prosinac 2025.). Uvidom u iste utvrđeno je da je tužitelj ostvario prosječni dohodak u visini od 779,79 eura, mjesečno.

26.2. Člankom 39. stavkom 2. Zakona o izvršavanju državnog proračuna za 2026. godinu („Narodne novine“ broj: 152/25) propisano je da osnovica za obračun naknada i drugih primanja iz stavka 1. ovoga članka iznosi 441,44 eura

26.3. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet u kojemu je utvrđeno da prosječni prihod tužitelja iznosi 779,79 eura mjesečno, a koji iznos prelazi iznos utvrđene osnovice od 441,44 eura, tužitelj ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć, imajući u vidu odredbu članka 8. stavka 2. ZMPZ-a.

26.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

27. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

27.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova spora valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. EM, pravnica u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8c

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis