REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1277/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju GČA, prema generalnoj punomoći Su-501/25, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici GČ iznos od 9.800,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 2.200,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2025 do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.831,12 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 3. rujna 2024., na mjestu rada Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Klinika za psihijatriju, stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog rada, na način da je primljeni pacijent zatvorio tužiteljicu u prostoriju prijema pacijenata agresivno se ponašajući i prijeteći pištoljem. Poslodavac tužiteljice, Klinički bolnički centar Zagreb, je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR) i čl. 111. st. 1. ZR-a te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18). Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC Zagreb. Tužiteljica je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela povećanu reakciju na stres radi čega se psihijatrijski liječila, no i dalje trpi psihičke posljedice u obliku intruzivnih misli, osjećaja nesigurnosti, problema sa snom, itd. Također, koristila je te i dalje koristi lijekove, radi čega je primorana u organizam unositi kemijske supstance koje inače nisu preporučljive. Temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 5.000,00 EUR. Tužiteljica se u mirnom postupku 9. svibnja 2025. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji do danas nije odlučio o istom. Temeljem čl. 1103. ZOO-a, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 10. svibnja 2025., pa do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 14. listopada 2025. nakon nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 12.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2025. do isplate, a također potražuje i trošak parničnog postupka sa kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja Klinički bolnički centar Zagreb bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] kojom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Dakle, nije sporna pasivna legitimacija. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Navodi da tuženik kao osiguratelj ne odgovara isto kao i osiguranik, ne odgovara u smislu općih propisa građanskog prava zato što on nije štetnik – dakle osoba odgovorna za štetu, već odgovara samo u okvirima Ugovora o osiguranju/police i pripadajućih uvjeta. Iz dokumentacije priložene u spisu nije vidljivo u čemu se sastoji krivnja poslodavca tužitelja, odnosno osiguranika tuženika. Iz opisa štetnog događaja navedenog u tužbi, proizlazi da je do štetnog događaja došlo uslijed fizičkog napada od strane nepoznate osobe. Dakle, štetnu radnju je počinila treća osoba, tako da osiguranik tuženika istu nije mogao predvidjeti, spriječiti a niti je njene posljedice mogao izbjeći i otkloniti. S tim u vezi tuženik ističe da Poslodavac/Osiguranik može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili je štetu uzrokovala treća osoba, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR). Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi. Naposljetku, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, a posebno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8, 52-55 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 9-15 spisa), e-mail od 9. svibnja 2025. (str.16 spis), Odštetni zahtjev (str. 17 spisa), privitak polici broj: [broj police] (str. 22 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj: 078700114023 od 15. ožujka 2024. (str. 23-24 spisa), Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti (str. 25-30 spisa), pisanu izjavu ozlijeđenog radnika od 3. rujna 2024. (str. 50-51 spisa), obavijest MUP-a oštećeniku kaznenog djela od 3. rujna 2024. (str. 56-57 spisa), obavijest MUP-a žrtvi kaznenog djela od 3. rujna 2024. (str. 58-59 spisa), dopis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1702/2024 od 4. studenog 2024. (str. 60 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Slobodanki Cvitanušić (str. 64-71 spisa), saslušan je svjedok ŽČ (str. 88-89 spisa) te tužiteljica (str. 89- 90 spisa) i stalni sudski vještak dr. Slobodanka Cvitanušić (str. 91-93 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

6. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj dogodio 3. rujna 2024. za vrijeme dok je tužiteljica obavljala poslove svog radnog mjesta, brigu o pacijentima u prostoru Ambulante za psihijatriju i psihološku medicinsku brigu o pacijentima, kada je dok je razgovarala s pacijentom prvotno došlo od verbalnog nasilja, a nakon saznanja da nema tražene liječnice i do još veće agresivnosti i prijetnji te naposljetku do stavljanja ruke u torbu s ciljem da se nešto izvadi.

11. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužiteljici ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 3. rujna 2024. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 55 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

12. Iz iskaza svjedoka ŽČ proizlazi da kod tuženika radi kao stručnjak zaštite na radu od 5. mjeseca 2023., a tužiteljicu osobno ne poznaje. Sam štetni događaj mu je poznat, sjeća se da je bila hrpa policije, te da je bila nervoza, a sama tužiteljica je nakon tog štetnog događaja negdje nakon 2-3 dana došla prijaviti ozljedu na radu. Ističe da neposredno nije bio prisutan u trenucima nastanka štetnog događaja, ali zna da je tužiteljici čovjek s pištoljem prijetio. To mu je poznato jer mu je tako gospođa prijavila. Ponovno navodi da je navedenog dana bila i policija kao i da takvog sličnog štetnog događaja s pištoljem nije bilo od kada on radi kod tuženika. Druge ozljede se događaju skoro svaki drugi dan. Također navodi da kod tuženika postoji čuvarska služba, ali da su dečki raspoređeni po cijeloj bolnici. Iskazuje i da ne bi trebalo biti upitno da se ovakva ozljeda prizna kao ozljeda na radu.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da 32 godine radi kod tuženika u Klinici za psihijatriju, a unatrag od 1999. u Centru za krizna stanja. Navodi da je kod tuženika s obzirom na prirodu posla znalo biti svakakvih situacija s pacijentima ali nikada ovakvih. Navodi da je štetni događaj bio oko 9 ujutro, da se radi o dugogodišnjem pacijentu koji je prigovarao te povisivao ton obzirom je htio taj dan ići kod svoje doktorice, a bio je naručen kod druge. Iako su s njim pokušali razgovarati pacijent nije slušao, sjeo je i čekao da dođe njegova doktorica. Dok je sjedio na hodniku došla je njegova doktorica koja je tada bila u blizini te je nastala prepirka. U jednom trenutku pacijent je s doktoricom, s tužiteljicom i još jednom kolegicom ušao u prostor šaltera koji je jako mali. Tužiteljica nadalje navodi da se u tim trenucima naslonio na vrata šaltera te je užasno vikao, a svojim tijelom na vratima je zapriječio izlaz iz šaltera. Tada je primijetio snop ključeva te je s istima htio zaključati vrata šaltera uz navode da nitko neće ići van. Kolegica je uspjela pozvati policiju. Tužiteljica navodi da je pokušala pozvati zaštitare, ali ju je pacijent vidio te joj je zaprijetio da li to baš želi učiniti te je počeo otvarati svoju torbicu iz koje je virila drška. Navodi da se u tim trenucima nije vidjelo da li se radi o dršci noža ili pištolja. Nakon što je to više puta ponovio tužiteljica je rekla da neće nikoga zvati te da odustaje. U jednom trenutku istrgla mu je ključeve iz ruke navodeći da se radi o njenim osobnim ključevima. Vidjeli su tada da je došla policija, međutim ista je bila vani. Nakon određenog vremena uspjeli su pacijenta nagovoriti da sjedne, a onda i da izađe iz šaltera uz navode da se sve može riješiti razgovorom. U jednom trenutku policajac je krenuo prema pacijentu i tada je pacijent uperio pištolj prema policajcu i tražio da mu policajac preda svoje oružje. Nakon toga policajac se povukao. Ističe da je tada u bolnici bilo puno pacijenata, a ona kao i ostali koji su bili u blizini tog događaja su izašli van, a došla je i interventna policija. S obzirom da je izašla van, ne zna što se dalje događalo. Tužiteljica navodi da se radilo o pacijentu JČ koji je, kako je čula, kasnije preminuo. Navodi i da su pacijenti koji dolaze u Centar za krizna stanja pacijenti koji su u određenom razdoblju pretrpjeli akutnu reakciju na stres, ali i drugi pacijenti koji boluju od određenih psihičkih bolesti. Često se radi o agresivnim pacijentima. U samom Centru za krizna stanja nisu određeni zaštitari. Navodi da nikada ranije nije imala ovakve niti slične zdravstvene tegobe, te da i dalje radi kod tuženika na istom radnom mjestu. Navodi da je svuda isto, čak i kada bi tražila premještaj negdje drugdje. Navodi da joj je teško, a da se cijelog događaja sjeti kada recimo prođe netko sa štakom, naježi se jer je taj pacijent koristio štaku radi hodanja. Također kada radi popodne zaključa se u prostor šaltera te navodi da joj nije ugodno, odnosno da joj je teško.

13.1. Sud je utvrdio da prilikom davanja iskaza tužiteljica govori sa nelagodom držeći se rukama jako uz tijelo i okrećući se da joj je sve to bilo jako teško.

14. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka i tužiteljice jer su jasni, životni i uvjerljivi te u skladu sa Prijavom o ozljedi na radu i ostalom priležećom dokumentacijom.

15. Dakle, iz iskaza tužiteljice i svjedoka te priležeće dokumetacije, a posebno Prijave o ozljedi na radu, sud je utvrdio nastanak i dinamiku štetnog događaja. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja obavljala poslove svog radnog mjesta medicinske sestre te da je do prijetnji pacijenta tužiteljici došlo za vrijeme redovnog radnog vremena.

16. Tuženik je istaknuo da je štetnu radnju počinila treća tj. pacijent. Međutim, suprotno stajalištu tuženika pacijent na liječenju nema položaj trećih osoba jer se tužiteljica po redovnom tijeku stvari u poslu medicinske sestre u njezi psihijatrijskih bolesnika s istima treba susretati i raditi s njima pa stoga djelovanje pacijenta nije i ne predstavlja djelovanje treće osobe. Ovaj sud smatra da je prijetnja pacijenta tužiteljici dio rizika posla, a ne djelovanje treće osobe koje bi oslobađalo poslodavca od odgovornosti za štetu koju radnik pretrpi na radu. Obzirom na prirodu tužiteljičinog posla sud drži da je susretanje s više i manje agresivnim pacijentima sastavni dio procesa rada tužiteljice slijedom čega napad pacijenta nije radnja treće osobe i ta radnja ne otklanja odgovornost tuženika kao osiguratelja tužiteljičinog poslodavca, koji odgovara za štetu nastalu obavljanjem djelatnosti. Tužiteljica je u konkretnom slučaju pretrpjela ozljedu na radu, a tuženik u postupku nije dokazao da je do štetnog događaja došlo krivnjom tužiteljice ili treće osobe.

17. U konkretnom slučaju odlučna je činjenica da je prijetnja tužiteljici upućena u poslovnom prostoru tužiteljičinog poslodavca tj. na njezinom radnom mjestu i da se radilo o prijetnji za vrijeme redovnog radnog vremena u obavljanju redovnih tužiteljičinih poslova kao i da je ista uslijedila od strane pacijenta, pri čemu tužiteljica tome napadu nije ničim doprinijela. Stoga sud smatra da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja.

18. Naime, iz odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti, međutim, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti kao niti da postoji doprinos tužiteljice. Imajući u vidu da je ozljeda od 3. rujna 2024. rješenjem HZZO-a tužiteljici priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužiteljici nadoknaditi štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Slobodanki Cvitanušić koja je u svom nalazu i mišljenju od 3. listopada 2025. navela da je tužiteljica GČ, rođena **.**.1969., dana 3. rujna 2024. obavljajući svoj posao medicinske sestre na Centru za krizna stanja, Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb, doživjela zatočenje od strane pacijenta i prijetnje oružjem. Kod tužiteljice je reaktivno, zbog predmetnog štetnog događaja došlo do povrede duševnog zdravlja, koje klinički traje i sada (nešto više od godinu dana nakon štetnog događaja). Psihičke smetnje u vidu, akutne reakcije na stres (F 43.0 po MKB 10) i posttraumatskog stresnog poremećaja -PTSP (F 43.1 po MKB 10) su tijekom vremena varirale od blažeg do srednje teškog intenziteta. Iz razgovora, medicinske dokumentacije i vlastitog kliničkog pregleda je vidljivo da je tužiteljica bila urednog premorbidnog funkcioniranja i negativne obiteljske i dosadašnje psihijatrijske anamneze. Nakon predmetnog štetnog događaja je pretrpjela šok, jaki strah za svoj život, bila je prestravljena. bespomoćna. Događaj je bio neočekivani, iznenadan, dramatičan, trajao je sat i pol. Nakon toga nije mogla spavati, imala je ružne intruzivne snove, bila je plačljiva, razdražljiva, anksiozna, depresivna, iritabilna, vulnerabilna, nije mogla obavljati svoj posao. Psihijatrijski je pregledana već prvi dan, dobila je terapiju (anksiolitike, a kasnije i antidepresive). Iz med. dokumentacije i razgovora se doznaje da je bila na bolovanju pod dijagnozom akutne reakcije na stres (F 43.0 prema MKB 10) u periodu od 4. rujna 2024. do 4. listopada 2024. Iako je bila na poštedi i uzimala anksiolitike, a kasnije antidepresive i išla na redoviti psihijatrijski suport i kontrole, stanje još uvijek nije remitirano, što znači da simptomi pojačane pobuđenosti (uporne nesanice, somatizacije itd.), intruzivna sjećanja i izbjegavajuće ponašanje su i danas prisutni ( trijas simptoma obilježava kliničku sliku PTSP-a). Predmetni štetni događaj (3. rujna 2024.) je uzročno posljedično povezan za tužiteljičinim psihičkim smetnjama koje sada klinički odgovaraju simptomatologiji posttraumatskog stresnog poremećaja (F 43.1 po MKB 10) i to srednje teškog intenziteta. Prognostički je situacija nepovoljna (u smislu potpunog iščezavanja simptoma), jer tužiteljica svakodnevno odlazi na mjesto gdje se dogodio traumatski događaj (što predstavlja triger- okidač za anksioznost i druge simptome PTSP-a) i na dosadašnje psihijatrijsko liječenje nije došlo do značajnijeg oporavka. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah, koji se javlja u trenutku predmetnog događaja, životne ugroženosti (u konkretnom slučaju zatočenja i prijetnja pištoljem) i trajao je oko sat i pol, bio je jačeg intenziteta. Nastupio je u vrijeme predmetnog štetnog događaja i trajao je sve dok nisu došli specijalci- interventni policajci. U daljnjem tijeku psihijatrijskog liječenja se pojavio sekundarni strah, koji nastaje uslijed prijetećeg po život opasnog događaja: jačeg intenziteta u trajanju od narednih 7 dana, srednjeg intenziteta narednih 30 dana (zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja), nešto blažeg intenziteta narednih 3 mjeseca i strah blažeg intenziteta koji je prisutan i sada. Stupanj smanjene životne aktivnosti ( u periodu od predmetnog štetnog događaja do sada) tužiteljice je bio oko 20% (ima uporne smetnje prosnivanja, somatizacije, anksiozna, plačljiva, vulnerabilna, iritabilna, na poslu i dalje izbjegavajućeg ponašanja zbog čega je kontinuirano potreban psihijatrijski suport i uzimanje psihofarmaka). Prilikom štetnog događaja nije bilo tjelesnih ozljeda, nije trebala tuđu pomoć i njegu.

19.1. Obzirom da je na nalaz i mišljenje vještakinje dr. Slobodanke Cvitanušić bilo prigovora od strane tuženika vještakinja je saslušana na ročištu 20. siječnja 2026. na kojem je navela da ostaje kod procjene dužine trajanja primarnog straha jer se radi o relativno dugačkom periodu primarnog susreta, ugroze, prijetnje opasne po život (zatočenje i prijetnja pištoljem). U tom dugačkom periodu koji je trajao sat i pol tužiteljica je bila u neočekivanoj, iznenadnoj situaciji u kojoj je pretpjela šok s obzirom da je bila zatočena cijelo to vrijeme od sat i pol, osjećala se bespomoćno, nije imala kontrolu nad situacijom, a kad je ugladala pištolj je objektivno i bila u za život opasnoj situaciji. Dakle, dužina primarnog straha je u korelaciji sa predmetnim štetnim događajem. Na daljnji prigovor odgovara da o intenzitetu kliničke slike, ali i o individualnoj reakciji na primijenjene psihofarmake se procjenjuje smanjena životna aktivnost koji je s obzirom da se tužiteljica pravovremeno dakle, odmah, zapravo počela liječiti, bi odgovarao smanjenju životne aktivnosti oko 20%. Prigovor o blagim sedativima i sredstvima za spavanje ne odgovara priležećoj medicinskoj dokumentaciji budući da se nalazi da je ordiniran antidepresiv i to čak u dozi od 100 miligrama, a s obzirom da je tužiteljica mršava može reći da je kliničko stanje zahtijevalo terapiju kojoj ne može reći da ima značajke blagoga kako se navodi u podnesku. Na komentar o dijagnozi PTSP-a nije sigurna da je razumjela komentar, ali je sigurna da tužiteljica ima PTSP koji je, kako je već navela, u pravovremenom postupku liječenja po smjernicama suvremene psiho farmakoterapije. Na komentar da se radi o smetnjama prilagodbe odgovara da je nadležna psihijatrica, kao i njen klinički pregled tijekom vještačenja potvrdi da se radi o PTSP-u iako pacijentica, odnosno tužiteljica radi. Naime, ljudi sa raznim psihijatrijskim poremećajima upravo zahvaljujući terapiji su radno funkcionalni. Vještakinja navodi da po njezinim saznanjima tužiteljica i dalje radi na istom radnom mjestu. Nadalje, vještakinja navodi o stupnju smanjene životne aktivnosti da s obzirom na simptome PTSP-a, a koji uključuju smetnje prosnivanja (učestala noćna buđenja), somatizacije (razni bolovi u tijelu odnosno psihogeni bolni sindrom), plačljivost, ranjivost, iritabilnost, ruminiranje dakle ponavljanje osjećaja ugroženosti odnosno nezaštićenosti za vrijeme talačke krize. Zbog tih simptoma tužiteljica je stalno na oprezu, sumnjičava i zbog toga puno energije troši na suočavanje sa izazovima specifičnog radnog mjesta. Naime, radi u Centru za krizna stanja sa populacijom u kojoj je puno pacijenata iz braniteljske populacije ali i civila sa poremećajem iz kruga anksioznih poremećaja. Rad sa takvim pacijentima traži stabilnost koju konkretno tužiteljica sa umanjenom sposobnošću ima. Psihička stabilnost tužiteljice je predmetnim štetnim događajem oštećena, a to znači da joj je potreban dodatni napor da bi svoj posao mogla obavljati, zbog toga treba lijekove i suporte. A iz medicinske dokumentacije je vidljivo da prije štetnog događaja nije imala navedene psihičke smetnje. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je stanje tužiteljice stabilizirano ili primarno liječenje još traje odgovara da je liječenje u tijeku i ima tipičan za PTSP fluktuirajući tijek. Prema pitanju punomoćnika tuženika može se reći da je s obzirom na samu narav bolesti, a koja u sebi sadržava fluktuirajući tijek, samo zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano sa smanjenim kapacitetima. Vještakinja odgovara da je za razvoj PTSP-a potrebna faza koju zovu odgođena odnosno tiha, mrtva faza u kojoj pacijent nema simptome nakon izrazito prijetećeg po život događaja ali se nakon otprilike 4 tjedna do 6 mjeseci ti simptomi koji su tipični za PTSP pojavljuju. To su simptomi intruzije, izbjegavanja, simptomi pojačane podraženosti autonomnog nervnog sustava. U nekim situacijama ta tiha faza, odnosno faza odgođene pojave simptoma može trajati i nekoliko godina. Kod tužiteljice je nakon nekih 4 tjedan opisana simptomatologija PTSP-a. Vještakinja navodi da je kod tužiteljice logičan slijed opisa dijagnostičkih entiteta od akutne stresne reakcije koja se unatoč terapiji i bolovanju, znači poštedi, razvila u kliničku sliku PTSP-a.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje dr. Slobodanke Cvitanušić budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. Također, vještakinja je na ročištu održanom 20. siječnja 2026. na objektivan i stručan način otklonila prigovore tuženika radi čega sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

21. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

22. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja, a pri tome osobito da je primarni strah jačeg intenziteta trajao sat i pol, sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 4.800,00 EUR. Zbog navedenog štetnog događaja tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 20 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođena 1969.) te očekivani životni vijek koji prema prirodnom tijeku stvari upućuje na to da će tužiteljica dugi niz godina trpjeti duševne boli koje otežavaju svakodnevne aktivnosti, sud smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 5.000,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 9.800,00 EUR, dok je u preostalom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za iznos od 2.200,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 10. svibnja 2025. pa do isplate odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tužiteljica je po osnovi u cijelosti uspjela, a po visini u omjeru od 81,66% (od zatraženih 12.000,00 EUR uspjela sa iznosom 9.800,00 EUR) odnosno uspjela je u omjeru 90,83% (100%+81,66 %=181,66%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 9,16%, pa kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika (90,83%-9,16%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u konačnici u omjeru od 81,66%.

24.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava Odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1- 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 19. kolovoza 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 28. kolovoza 2025. Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 14. listopada 2025. po Tbr.8/1

– 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 21. studenog 2025. Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 20. siječnja 2026. Tbr. 9/1 – 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu odluke po Tbr. 9/5-50 bodova odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.500,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.875,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 81,66% odnosno u iznosu od 1.531,12 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je tužiteljici na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.831,12 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

24.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 4. rujna 2025. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja.

25. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku