Kzd-126/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu za mladež Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ĆEA, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KOz-DO-96/2023 od 17. kolovoza 2023., nakon javno provedene rasprave 29. siječnja 2026., u prisutnosti okrivljenika, njegovog branitelja Mislava Balića, zamjenika ODO-a u Splitu ĆE i zamjenika opunomoćenika oštećenika NE, dana 30. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENI: NEA , OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i N, rođene D, rođen **.**.1993. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa], sada se nalazi na prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu, i to u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača, Jelengradska 1, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, veterinarski tehničar, nezaposlen, bez primanja, vlasnik više vozila starijih godina proizvodnje kao što su Audi A4, Honda Civic, Škoda Felicia, Mazda 325, vlasnik više brodova i to pasare duljine 4,5 metara, batana duljine 4,20 metara, Elan 401, nekoliko izvanbrodskih motora, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, protiv njega se drugi kazneni postupak ne vodi, osuđivanog,

k r i v  j e

I. što u razdoblju od 5. listopada 2021. do 25. svibnja 2023., iako je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: P Ob-201/16 od 25. svibnja 2018., zatim dopunske presude Općinskog suda u Splitu broj: P Ob-201/16 od 11. srpnja 2018. te dopunske presude Općinskog suda u Splitu broj: P Ob-201/16 od 14. studenog 2018., dužan doprinositi iznos od 1.200,00 kuna mjesečno za uzdržavanje djeteta DE, rođenog **.**.2013., najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke majke i zakonske zastupnice djeteta DEA, to nije htio redovito i uredno činiti, iako je svjestan svoje obveze i sposoban je ispuniti kao radno sposoban, izuzev što je platio novčani iznos od 400,00 €, čime je u navedenom razdoblju oštetio dijete DE za novčani iznos od 2626,08 €,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu dužnosti uzdržavanja – djelo opisano i kažnjivo po čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni NEA na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

IV. Nakon toga se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako on u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.

- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 € (sto trideset eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. KOz-DO- 96/2023 od 17. kolovoza 2023. protiv okrivljenog ĆEA, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i dr. KZ/11. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kovm-114/2023- 5 od 20. listopada 2023.

2. Na raspravi od 29. siječnja 2026., koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

2.1. U nastavku postupka pročitan je iskaz svjedokinje HEA s rasprave od 27. ožujka 2024. (listovi 76-77), budući da je ona bila ispitana pred istim sucem. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani presude OS ST br. P Ob–201/2016 od 25. svibnja 2018., 11. srpnja 2018. i 14. studenog 2018. (listovi 10-16), presuda i rješenje ŽS Zagreb br. 48 GŽ-Ob-870/18-5 od 7. svibnja 2019. (listovi 17-20), potvrda HZMO Split od 27. siječnja 2023. (list 23), službena zabilješka I. PP Split od 10. veljače 2023. (list 24), potvrda HZZ od 13. veljače 2023. (list 28), potvrda o visini dohodaka i primitaka Porezne uprave Split od 25. veljače 2023. (listovi 36-37), presuda OS ST br. Kzd-9/21- 10 od 10. veljače 2022. (listovi 45-47) i izlist prometa po računu zz oštećenika (listovi 79- 80).

2.2 Odbijen je prijedlog ODO-a u Splitu za dostavu podataka od HZSR Split, iako je ovaj sud to bio i zatražio, ali je s obzirom na stanje spisa ocijenjeno da ti podaci nisu nužni za presuđenje (o tome će još biti riječi u odlomku 15.1.), pa je zaključeno da je ovaj dokazni prijedlog nevažan.

2.3. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 70-74) te je potom on ispitan.

3. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni NEA počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2., u vezi sa st. 1. KZ/11, upravo na način opisan u izreci.

4. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a ta se obveza odnosi na uzdržavanje djeteta ili osobe koja zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad.

5. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: P Ob-201/16 od 25. svibnja 2018., zatim dopunske presude Općinskog suda u Splitu broj: P Ob-201/16 od 11. srpnja 2018. te dopunske presude istog suda broj: P Ob-201/16 od 14. studenog 2018., bio dužan doprinositi iznos od 1.200,00 kuna mjesečno za uzdržavanje djeteta DE (rođenog **.**.2013.), najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke majke i zakonske zastupnice djeteta DEA.

5.1. Ovo utvrđenje proizlazi kako iz obrane okrivljenika, tako i iz drugih izvedenih te prethodno pobrojanih dokaza (odlomak 2.1.).

5.2. No sporno je bilo je li okrivljenik u inkriminiranom razdoblju od 5. listopada 2021. do 25. svibnja 2023., plaćao uzdržavanje za sina DE u iznosu od 1200,00 kn mjesečno, pa ako nije, je li to propustio činiti iz opravdanih razloga.

6. Naime, okrivljeni NEA tijekom svog prvog ispitivanja od 26. travnja 2023. (listovi 32-34) u bitnom je naveo da je on postupao po sudskoj presudi, to je platio, čak je i preplatio. Uplatio je u cjelini 40.000,00 kuna i onda je još plaćao zaostatke po 2.000,00 kn koliko je mogao. Djetetu je dodatno kupovao i poklone koje je njegova majka prodavala, i to zlato, Nike, Adidas, biciklu, sve skupe stvari. Misli da sad više nema dugovanja, a prošli mjesec je uplatio 400,00 €. Bio je nezaposlen, skuplja boce i od toga plaća alimentaciju. Nije prijavljen na Hrvatski zavod za zapošljavanje, imovine nema, a obveznik je uzdržavanja još jednog djeteta.

6.1. Na raspravi od 29. siječnja 2026. (list 121) okrivljenik navodi da sada ima imovine o kojoj je govorio iznoseći svoje osobne podatke. Dakle, uzdržavanje koje je dugovao u cijelosti je podmireno te se i nadalje redovno plaća, sada nema prihode ali njegovi roditelji uplaćuju novac na račun, tako da ima dovoljno za iznos uzdržavanja. Kad završi s liječenjem moći će se zaposliti u vulkanizerskoj radioni i hostelu te će svakako nastaviti s plaćanjem alimentacije.

6.2. Na temelju kaznene presude on se nalazi na prisilnom smještaju u psihijatrijskoj ustanovi čije trajanje je šest mjeseci. Na liječenju se nalazi od 10. rujna 2025. Prema tome, kako je sve po osnovi uzdržavanja za DE uredno plaćeno te se nadalje i plaća, on ne vidi nikakve potrebe da ga se osudi.

7. S druge strane, svjedokinja-zakonska zastupnica oštećenog DE LEA u bitnom navodi (listovi 42-44) da je bila u vezi s NEA te je tada rođen njihov zajednički sin DE, i to 28. listopada 2013. Kada je DE imao 8 ili 9 mjeseci ona i okrivljenik su prekinuli vezu, a DE je nastavio živjeti s njom. U svibnju 2018. Općinski sud u Splitu je donio presudu kojom je određeno da DE stanuje s njom a da s ocem ostvaruje susrete i druženja. Istom tom presudom okrivljenik je obvezan doprinositi za uzdržavanje sina DE u iznosu od 1.200,00 kuna mjesečno.

7.1. Budući da okr. nije postupao po sudskoj presudi, protiv njega se pred Općinskim sudom u Splitu već vodio kazneni postupak i u tom postupku je donesena osuđujuća presuda. U presudi je obuhvaćeno razdoblje do 4. listopada 2021. Međutim, niti nakon donošenja presude odnosno od 5. listopada 2021. pa nadalje okrivljenik nije plaćao za uzdržavanje djeteta. Okrivljenik je u međuvremenu podmirio dug po toj prijašnjoj presudi, međutim nije nastavio plaćati mjesečni iznos od 1.200,00 kuna za tekuće uzdržavanje, osim što je dana 22. svibnja 2023. na njen račun u PBZ banci uplatio novčani iznos od 400,00 €.

7.2. Ona je preko FINA-e pokrenula postupak kako bi pokušala prisilno naplatiti dugovanje, međutim na taj način se nije ništa naplatilo. Ovaj iznos od 400,00 € je okrivljenik sam dobrovoljno uplatio na njen račun. Ona je od nadležnog Centra za socijalnu skrb primala novčani iznos na ime privremenog uzdržavanja do listopada 2021. kada je na svoj račun primila prvu (dobrovoljnu) uplatu na ime podmirenja duga u iznosu od 25.000,00 kn. Nakon toga više nije ostvarivala to pravo, jer je okrivljenik svojim uplatama na ime starog duga ustvari nju onemogućio da nastavi primati privremeno uzdržavanje.

7.3. Nadalje, koliko je njoj poznato, okrivljenik je radno sposoban, misli da nema nikakvih zdravstvenih problema zbog kojih bi bio radno nesposoban. Iako joj nije poznato čime se on bavi, viđala ga je po gradu kao dostavljača za firmu "Glovo". Ne zna je li okrivljenik vlasnik neke imovine, bilo pokretne, bilo nepokretne. Poznato joj je da okrivljenik iz nove izvanbračne veze ima kćer od dvije i pol godine.

7.4. Na raspravi (listovi 76-77) svjedokinja LEA navodi kako je u međuvremenu čitav dug na koji se odnosi ova optužnica podmiren, kao što se i od početka 2024. redovno na njen račun uplaćuju iznosi mjesečnog uzdržavanja. Ona misli da je sve ovo što je podmireno, kako dug tako i daljnje rate uzdržavanja, išlo putem ovrhe. S obzirom na ovo podmirenje duga nije zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika i ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

7.5. Njen odvjetnik je dostavio u spis izlist uplata po njenom računu, pa je tamo vidljivo koje su uplate i kada izvršene, s tim da je roza bojom označila tri uplate za tekuće uzdržavanje u 2024. godini. Za sve vrijeme je imala ovaj isti račun u banci, nije ga mijenjala.

8. Razmatrajući takve sadržaje izvedenih dokaza, sud prihvaća iskaz svjedokinje DEA, kao uvjerljiv i detaljan te sukladan dokumentaciji u spisu (izlist prometa po njenom računu: listovi 79-80).

8.1. Stoga sud prihvaća navode imenovane svjedokinje da u inkriminiranom razdoblju, dakle, od 5. listopada 2021. do 25. svibnja 2023., okrivljenik nije u vrijeme dospijeća plaćao pojedine rate uzdržavanja za dijete, već je to tek naknadno učinio, prvo uplatom iznosa od 400,00 €, a potom i preostalog dugovanja, koje je iznosilo ukupno 2626,08 €.

8.2. Ovdje se napominje da je sud u činjeničnom opisu kaznenog djela korigirao iznos dugovanja od 2.785,35 €, jer se radilo o neisplaćenih 19 mjesečnih rata uzdržavanja od po 1200,00 kn, što daje iznos od 22.800,00 kn, a to podijeljeno s fiksnim tečajem konverzije 7,53450 daje iznos od 3026,08 €, koji je trebalo umanjiti za plaćenih 400,00 €, pa se tako dobiva konačan iznos dugovanja od 2626,08 €.

8.3. S druge strane sud ne prihvaća obranu okrivljenika kada navodi da je postupao po sudskoj presudi, jer su takvi njegovi navodi neuvjerljivi, suprotni prihvaćenim dokazima (odlomak 8.) te evidentno usmjereni na njegovu ekskulpaciju.

9. Stoga, unatoč navodima okrivljenika da je u inkriminirano vrijeme bio nezaposlen, nije bilo sporno da je on tada bio radno sposoban, s tim da na raspravi od 27. ožujka 2024. on navodi da povremeno radi u vulkanizerskoj firmi, ostvaruje prihod od kriptovaluta, u svom vlasništvu ima četiri starija automobila, tri manja broda i nekoliko izvanbrodskih motora, dok na ročištu od 29. siječnja 2026. navodi da je nezaposlen jer se nalazi na liječenju, ali kada izađe iz bolnice planira raditi u vulkanizerskoj radionici i hostelu. Osim toga svjedokinja DEA između ostalog navodi kako je viđala okrivljenika po gradu kao dostavljača za firmu "Glovo". Prema tome, vidljivo je da okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio u mogućnosti podmirivati uzdržavanje, ali to nije želio činiti. Dakle, razlog neplaćanja uzdržavanja nije nedostatak financijskih sredstava, već je evidentno da okrivljenik nije htio plaćati uzdržavanje, iako je to mogao kao radno sposobna osoba. To znači da okrivljenik ovom u postupku nije dokazao da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje u smislu čl. 172. st. 3. KZ/11.

10. Vezano za oblik krivnje, utvrđeno je da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svoje mjesečne obveze uzdržavanja djeteta, pa mu ipak nije izvršio dužne uplate, iako je to mogao.

11. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika, ona tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje pa sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

12. Slijedom navedenog, okrivljeni NEA kriv je zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

13. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenih djela – KZ/11, s tim da kasnije izmjene i dopune tog zakona za njega nisu blaže pa ih nije trebalo primjenjivati.

14. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio nezainteresiranost zakonske zastupnice oštećenika za njegov kazneni progon, kao i činjenicu da je čitav dug po osnovi uzdržavanja naknadno podmiren te da se uzdržavanje i dalje redovno isplaćuje. S druge strane, okrivljeniku je u otegotnom smislu valorizirana njegova dosadašnja osuđivanost, i to jednom zbog istog kaznenog djela (listovi 70-71 spisa) te zbog više prekršaja iz domene kršenja propisa o sigurnosti prometa na cestama i zbog posjedovanja droge (listovi 72-74).

14.1. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do tri godine), sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne.

14.2. Stoga je na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a potom mu je sukladno čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s time da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u vremenu provjeravanja od tri godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

14.3. Sud očekuje da će upravo takva kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

15. U konkretnom slučaju, kako je već spomenuto, imovinskopravni zahtjev za naknadu štete nije postavljen, pa o tome nije trebalo donositi posebnu odluku (oštećeniku je njegovo potraživanje već pravomoćno dosuđeno u parničnom postupku).

15.1. U odnosu na podatak dobiven od zakonske zastupnice oštećenika da bi njoj od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, jedno vrijeme bilo isplaćivano privremeno uzdržavanje, sud od potonjeg tijela nije dobio potvrdu takve informacije (traženje u tom smislu: listovi 115-116). No i bez razjašnjenja ove okolnosti činjenično stanje bilo je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje presude, budući da je HZSR ovlašten samostalno protiv okrivljenika poduzeti odgovarajuće pravne radnje radi naplate tog potraživanja Republike Hrvatske prema njemu, sve sukladno čl. 23. do 28. Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine br. 145/2024.).

16. Na kraju, prema čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, a kako je okrivljenik proglašen krivim te u svom vlasništvu ima više vozila i plovila, obvezan je snositi troškove postupka u paušalnom iznosu od 130,00 €, koji je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te broj poduzetih sudskih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje navedenog troška.

17. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 30. siječnja 2026.

SUDAC ZA MLADEŽ

Vuko Adžić Katalinić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ODO-u u Splitu,

2. okrivljeniku,

3. branitelju Mislavu Baliću,

4. opunomoćeniku oštećenika HE (po pravomoćnosti),

5. u spis.