Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-1171/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužiteljice IJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Gelo, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Minja Lalić, odvjetnica u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon zaključenja glavne rasprave održane dana 09.prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 30.siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica IJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik 1/4 suvlasničkog dijela č. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, u zemljišnoj knjizi upisati svoje pravo vlasništva na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika HJ.“

II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

1. Prednik tužiteljice JJ, je protiv tuženika, dana 08.srpnja 2020., podnio tužbu radi utvrđenja u kojoj je naveo da je predmet ove tužbe utvrđenje stjecanje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu od 1/4 č. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], da navedena zemljišnoknjižna čestica odgovara katastarskoj č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], upisanoj u posjedovni list 1957., da je tuženiku, Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Gž Zk-82/2020 od 17. lipnja 2020., usvojena žalba na Rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Z-13931/2016 od 10. listopada 2019. te da je to Rješenje preinačeno na način da se odbija prijedlog za upis predlagatelja, tadašnjeg tužitelja za uknjižbu njegovog prava vlasništva na ¼ suvlasničkog dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], da je tužitelj ranije, temeljem Ugovora od 27. prosinca 2001. OV-1217,1218/2001 i Dodatka Ugovora od 2. veljače 2001. OV-1210-1216/2001. bio uknjižen kao vlasnik za cijelo č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], ne samo na suvlasničkom dijelu tuženika, već i na suvlasničkom dijelu EJ (za ¼ dijela) i ĆJ (za 2/4 dijela), za čije suvlasničke dijelove je uknjižba provedena u zemljišnoj knjizi temeljem upravo navedenih isprava, da su navedene pravne osnove iz Ugovora od 27. prosinca 2001. i Dodatka ugovoru od 2. veljače 2001. su u cijelosti konzumirane i provedene u zemljišnoj knjizi kao osnova za više zemljišnoknjižnih upisa, ali da je, unatoč navedenom, Županijski sud u Varaždinu donio Rješenje kojim odbija uknjižbu temeljem isprava koje su valjan pravni temelj za više zemljišnoknjižnih upisa i to samo u odnosu na suvlasnički dio u vlasništvu tuženika, dok u odnosu na ostale suvlasnike očito postoji pravni temelj?! , da je tadašnji tužitelj u stvarnom, kvalificiranom i neprekinutom posjedu cijele nekretnine (pa i suvlasničkog dijela tužitelja od ¼ dijela) još od 1970.- tih prošlog stoljeća, od kada je tu nekretninu tadašnji tužitelj stekao kao muški potomak pok. IJT, da su se djeca tužitelja EJ i HJ, te sin tužiteljevog brata VJ - FJ u zemljišne knjige upisali još dok su bili djeca i to Darovnim ugovorima od 30. listopada 1985.,da su ti Darovni ugovori, na kojima su za maloljetnu djecu potpisale njihove majke - IJ (sadašnja tužiteljica) i CJ sklopljeni ne sa stvarnom namjerom darovanja, već radi bojazni nacionalizacije tih nekretnina, da je obitelj pok. HJ raspolagala većim brojem nekretnina, pa da je u bivšem sistemu prijetila opravdana opasnost od nacionalizacije dijela nekretnina, uslijed čega da su te nekretnine fiktivno darovane djeci I i VJ, da su djeca tada bila vrtićke dobi i bez ikakve svijesti i znanja o ovim pravnim poslovima, da se se, budući se radilo o nekretninama u suvlasništvu sinova pok. HJ, stvarni vlasnici i posjednici - braća I i VJ dogovorili kome ima pripasti koja nekretnina Ugovorom od 27. prosinca 2000. , da su oni, kao stvarni vlasnici i posjednici, opisno podijelili nekretnine u svom suvlasništvu, da su kao potvrda tome, djeca I i VJ, upisana u zemljišnoj knjizi temeljem ranije citiranih Darovnih ugovora, izrazila svoju volju prijenosa (povrata) prava vlasništva njihovih suvlasničkih dijelova na njihove očeve i u skladu s tim da su dane bezuvjetne tabularne izjave, da tuženik nikada nije osporavao te isprave (koje je potpisao još 2001. godine), a da su sva prava i obveze iz istih u cijelosti konzumirana, da u predmetnoj nekretnini još od 2000., posluje [obrt]“ putem izdvojenog pogona „Caffe bar STOP“, da je prigovor tuženika na Rješenje o uknjižbi njegovog oca, koje je doneseno 2016., rezultat obiteljskih odnosa, a ne činjenice nepostojanja pravnog temelja uknjižbe, pa da tužitelj kao vlasnik opisanog suvlasničkog dijela nekretnine ima interes uskladiti stvarno stanje sa pravnim.

2. Predložio je donošenje presude kojom će se utvrditi da je on-tužitelj vlasnik ¼ suvlasničkog dijela č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], te da je tužitelj ovlašten temeljem presude u zemljišnoj knjizi upisati svoje pravo vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

3. Tijekom ovog postupka preminuo je raniji tužitelj JJ, te je postupak preuzela supruga IJ, te je u podnesku od 30.svibnja 2023. navela da postupak preuzima kao jedina pravna slijednica ranijeg tužitelja JJ temeljem Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

4. Tužbeni zahtjev je uređen kao u izreci, na raspravi održanoj dana 29.veljače 2024.

5. U odgovoru na tužbu, od 05.ožujka 2021., tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da je točno kako je tuženik stekao ¼ dijela predmetne nekretnine temeljem darovanja od oca, tadašnjeg tužitelja, i to još 1985. da su neistiniti navodi tužbe kako je to darovanje bilo fiktivno, bez stvarne namjere darovanja, da tuženiku nisu poznati točni motivi tužitelja za darovanje učinjeno prije više od 20 godina, ali ne isključuje mogućnost da je to bio upravo strah od nacionalizacije, da, ukoliko je to uistinu bilo tako, ne može biti govora o tome da volja za darovanjem nije postojala, da je tadašnji tuženik, prema vlastitim navodima, svojevoljno odlučio prenijeti vlasništvo na svojega sina, radije nego da mu obiteljska kuća bude oduzeta, pa što da je to ako nije „animus donandi“?, da je tuženik suvlasništvo predmetne nekretnine stekao uknjižbom, na temelju valjane isprave, da činjenica što je pobuda za zaključenje darovnog ugovora možda bila bojazan od nacionalizacije ne znači da je riječ o fiktivnom pravnom poslu, da je u najmanju ruku smješno da potpisnik te isprave, a moglo bi se reći i njezin tvorac, dva desetljeća kasnije tvrdi da se radilo o fiktivnom pravnom poslu, da je tuženikovo stjecanje valjano, a da tužitelj ni po kojoj pravnoj osnovi nije stekao vlasništvo natrag od tuženika, te da je upravo iz tog razloga Županijski sud u Varaždinu Rješenjem Gž Zk-82/2020 preinačio rješenje ovog suda broj Z-13931/16, te odbio prijedlog za uknjižbu tužitelja nad suvlasničkim udjelom tuženika, da je istina kako su obiteljski odnosi između tuženika i tužitelja ozbiljno narušeni i da se tužitelj sada po svaku cijenu, izvrtanjem pravnih instituta, pokušava uknjižiti na suvlasnički dio tuženika, iako za to nema nikakve pravne osnove, da niti Ugovorom od 27. prosinca 2000., a niti Dodatkom ugovora od 02. veljače 2001., na koje se poziva tužitelj, nije izvršen prijenos vlasništva sa tuženika na tužitelja, niti je to tuženik namjeravao učiniti i da slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška tuženiku.

6. Tuženik se tužbenom zahtjevu usprotivio i nakon što je isti preciziran kada je u postupak stupila sadašnja tužiteljica.

7. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u: P-642/2019, Z-2933/2020 ranije Z- 4972/2019, iskaze parničnih stranaka, Darovni ugovor od 30.10.1985., presliku vlasničkog lista dostavljenog uz tužbu, str. 8 spisa, povijesni prikaz zk stanja ZU 1722 KO [katastarska općina], 21.veljače 2014., ZU 3054 KO [katastarska općina], od istog dana, ZU 2637 KO [katastarska općina] od istog dana, ZU 3051, ZU 915, ZU 3052, i ZU 10020, sve KO [katastarska općina], ugovor o najmu od 08.ožujka 2016., u potpisima ovjeren kod j.b. Ante Pejković, Makarska, dana 08.ožujka 2016., pod br. OV-1021/2016, povijesni prikaz zk stanja za ZU 2637 KO [katastarska općina] sa stanjem 28.02.2024., Rješenje ŽS Varaždin, SS Koprivnica Gž zk-82/2020-2 od 17.lipnja 2020., Rješenje ovog suda Z-13931/2016 od 10.listopada 2019., Ugovor između VJ i SJ oba sinovi HJT, koji je u potpisima ovjeren kod j.b. Ante Barbića dana 05.veljače 2001. pod OV-1217 i 1218/2001, dodatak tom ugovoru, koji je u potpisima VJ, SJ, HJT, UJ, Ante Sina Dražena, IJ i ŽJ ovjeren 05.02.2001. pod OV-1210-1216/2001, izvadak iz obrtnog registra, za obrt [obrt] iz [adresa], sa stanjem na dan 28.veljače 2024. izvod iz čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], prijepis PL za istu nekretninu, ugovor o dugoročnom kreditu od 09.srpnja 2002., prijavni list PU za katastar Split, Ispostava Makarska, Klasa 930-03/01-01/24 od 23.siječnja 2001. u ZK odjel zaprimljen pod Z-2637/2004., pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga: 8. Uvidom u spis ovog suda SS Imotski, broj P-642/2019, utvrđeno je se radilo o tužbi ovdašnjeg tuženika HJ, kao tužitelja, protiv JJ kao tuženika, radi brisanja uknjižbe prava vlasništva, koja je provedena Rješenjem OS u Splitu ZK odjela u Makarskoj broj Z-1700/2016 od 04.svibnja 2016. u ZU 2637 KO [katastarska općina], na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica], te da se naloži uspostava prijašnjeg zk stanja, na način da se na istoj nekretnini upiše uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja HJ za ¼ idealnog dijela. Tuženik JJ se u tom postupku usprotivio tužbi. Podneskom od 31.kolovoza 2020. tužitelj je obavijestio sud kako je njegov punomoćnik tog dana zaprimio Rješenje ŽS u Varaždinu-SS u Koprivnici broj Gž zk-80/2020 od 17.lipnja 2020., kojim je preinačeno sporno rješenje broj Z-13931/3016 od 10.listopada 2019., na način da je odbijen prijedlog za upis predlagatelja JJ za uknjižbu njegovog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu HJ, koji se sastoji od ¼ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da je to drugostupanjsko Rješenje provedeno u zemljišnoj knjizi, pa da tužitelj više nema pravnog interesa za vođenje tog pravnog postupka i da povlači tužbu. Dana 03.studenog 2020., pod brojem P- 642/2019-16, je doneseno Rješenje o povlačenju tužbe.

9. Uvidom u spis ovog suda broj Z-2933/2020 (ranije Z-4972/2019) utvrđeno je da je pod brojem Z-4972/2019 zaprimljena žalba ovdašnjeg tuženika HJ protiv Rješenja ovog suda broj Z-13931/2016 od 10.listopada 2019., kojim je odbijen njegov prigovor, te je potvrđeno Rješenje OS Split, SS Makarska broj Z-1700/2016 od 05.svibnja 2016. Ta žalba je uvažena Rješenjem ŽS u Varaždinu SS u Koprivnici, broj Gž Zk-82/2020-2 od 17.lipnja 2020., te je osporeno rješenje preinačeno na način da je odbijen prijedlog za upis predlagatelja od 04.svibnja 2016., za uknjižbu njegovog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu protustranke HJ, koji se sastoji od ¼ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], te je naloženo brisanje provedenog upisa prava vlasništva predlagatelja na navedenom suvlasničkom dijelu HJ i uspostava prijašnjeg zk stanja te brisanje zabilježbe žalbe. U obrazloženju tog Rješenja je navedeno da je iz Ugovora od 27.prosinca 2000. vidljivo kako su njime I i VJ razvrgli svoju suvlasničku zajednicu nekretnina na način da je predmetna nekretnina pripala JJ, da je iz dodatka tom Ugovoru od 02.veljače 2001. vidljivo da je njemu pristupio i HJ, koji je dopustio da stranke iz tog Ugovora mogu zatražiti i postići uknjižbu svog prava vlasništva u skladu s osnovnim Ugovorom od 27.prosinca 2000., da niti iz osnovnog ugovora od 27.prosinca 2000., a niti iz dodatka tom osnovnom Ugovoru od 02.veljače 2001. nije vidljivo da bi HJ na bilo koji način svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine prenio u vlasništvo JJ, da HJ nije bio stranka Ugovora o diobi od 27.prosinca 2000., pa da se ne može smatrati kako iz tog Ugovora proizlazi pravni temelj za upis prava vlasništva JJ, da ni iz Dodatka ugovora o diobi od 02.veljače 2001., u kojem je i HJ bio stranka ugovora, nije vidljivo da bi on na bilo koji način, svoje suvlasništvo sporne nekretnine prenio na JJ, pa da stoga nije bio vidljiv pravni temelj stjecanja prava vlasništva JJ, u odnosu na HJ, te da je temeljem tih razloga pobijano rješenje preinačeno na način da je odbijen prijedlog za upis JJ na suvlasničkom dijelu HJ čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], te je naloženo brisanje provedenog upisa, uspostava prijašnjeg zk stanja te brisanje zabilježbe žalbe.

10. Uvidom u Darovni ugovor od 30.listopada 1985. (str. 6 i 7 spisa) utvrđeno je da je sklopljen između JJT, kao darovatelja, te HJT i EJ, sinova JJT, kao daroprimatelja, da su predmet darovanja ¼ idealnog dijela č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i ½ idealnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da darovatelj dopušta daroprimateljima zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na darovanim nekretninama na jednake dijelove, tj. svaki po 1/8 na čest. zgr. [katastarska čestica] i ¼ na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da daroprimatelji stupaju u posjed darovanih nekretnina odmah trenutkom potpisa tog ugovora, da je strankama ugovor pročitan i protumačen i da ga u znak pristajanja vlastoručno potpisuju. U ovjeri potpisa, kod tada nadležnog Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Makarska pod Ov.br. 02-2144/86, je navedeno da se potvrđuje da su SJ, kao darovatelj i IJ, kao zakonski zastupnik mlt. HJT i EJ, kao daroprimatelja, vlastoručno potpisali taj ugovor, da je priloženo i uvjerenje o oslobađanju plaćanja poreza na promet prava i nekretnina izdato od Općinske uprave društvenih prihoda Makarska broj 04-22-32/86 od 23.travnja 1986.

11. Uvidom u presliku dijela vlasničkog lista dostavljenog uz tužbu (str. 8), bez vidljive oznake zk uloška, a i oznake nekretnine, utvrđeno je da je iz istog razvidno da je zemljište pod zgradom bilo upisano kao Društveno vlasništvo, da je zgrada bila upisana kao vlasništvo VJ i JJ, svakog za po ½ dijela i da su, na temelju ranije navedenog Ugovora o darovanju, umjesto JJ upisani njegovi sinovi HJT i EJ, svaki za po ¼ dijela, a umjesto VJ da je upisan njegov sin FJ za ½ dijela.

12. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15.svibnja 2015., koji je solemniziran kod j.b. Ante Pejkovića iz Makarske, istoga dana pod br. OV- 1905/2015, utvrđeno je da je sklopljen između IJ, kao davatelja uzdržavanja i njenog supruga JJ, kao primatelja uzdržavanja. Davatelj uzdržavanja obvezao se skrbiti i pomagati primatelja uzdržavanja sve do njegove smrti, te su pojedinačno navedene obveze davatelja uzdržavanja prema primatelju uzdržavanja (čl. 2). U članku 3. su navedene nekretnine čiji je vlasnik bio primatelj uzdržavanja u trenutku sklapanja tog ugovora. U odredbi čl. 3. t. 2. Ugovora je navedeno da se taj Ugovor izričito odnosi i na sve eventualne naknadno pronađene nekretnine, kao i na sve nekretnine za koje se vodi postupak utvrđenja prava vlasništva na Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba Makarska. Člankom 4. je određeno da davatelj uzdržavanja prima u vlasništvo sve ranije navedene nekretnine u vlasništvu primatelja uzdržavanja, da potpisom tog ugovora primatelj uzdržavanja dopušta davatelju uzdržavanja da, nakon njegove smrti, na temelju tog ugovora, ishodi u zemljišnim i drugim javnim knjigama prijenos prava vlasništva posjeda na nekretninama iz čl. 4.t.1. tog ugovora s imena primatelja uzdržavanja na svoje ime. Člankom 8.t.2. je određeno da ugovor stupa na snagu danom potvrde (solemnizacije) od strane javnog bilježnika.

13. Uvidom u pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju j.b. Anamarije Arapović Vranješ iz Makarske broj O-310/2022, UPP/OS-83/2022 od 17.listopada 2022., utvrđeno je da je to Rješenje doneseno iza smrti ostavitelja JJ, umrlog **.**.2022., da njegovu ostavinu čine pokretnine i prava i to: potraživanje prema HZMO na ime zadnje neisplaćene mirovine i pravo korištenja grobnih mjesta na mjesnom grobu H. [adresa] u [adresa]. Njegovim nasljednicima proglašeni su supruga IJ za 2/4 dijela, kći DJ za ¼ i sin HJ za ¼ dijela. Iz obrazloženja tog Rješenja je razvidno da je sin ostavitelja EJ svoj zakonski nasljedni dio ustupio majci IJ.

14. Uvidom u Povijesni prikaz zk stanja za ZU 1722 KO [katastarska općina], sa stanjem na dan 21.veljače 2024., utvrđeno je da su u isti upisane čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća površine 105 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 416 m2, kao vlasništvo SJ, Antinog. Upisane su zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15.svibnja 2015., prijedlog za uknjižbu IJ, brisanja zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U C listu su upisana tri prava zaloga na teret čest. zgr. [katastarska čestica] radi osiguranja tražbina u korist Zagrebačke banke, te pravo osobne služnosti plodouživanja u korist IJ.

15. Uvidom u povijesni prikaz zk stanja za ZU 3054 KO [katastarska općina] od 21. veljače 2024., utvrđeno je da je u isti upisana čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, površine 24 m2, kao vlasništvo VJ i FJ svakog za po ½ dijela, i predbilježba prava vlasništva u korist PJ.

16. Uvidom u povijesni prikaz zk stanja za ZU 2637 KO [katastarska općina] od 21. veljače 2024., utvrđeno je da je u isti upisana čest. zgr. [katastarska čestica] površine 32 m2, kao vlasništvo IJ, u dijelu od ¾, i ovdašnjeg tuženika HJ u dijelu od ¼ , a da je ranije predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo Splitske banke d.d. Split, na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu br. 81/02 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine. Iz tog povijesnog prikaza razvidno je da je ta nekretnina ranije bila upisana kao suvlasništvo EJT, u dijelu od ¼ i ĆJT, u dijelu od 2/4, da je na njihovom dijelu, a i dijelu ovdašnjeg tuženika HJ bio upisan JJ za cijelo, ali da je temeljem Rješenja ŽS u Varaždinu SS Koprivnica broj Gž zk -82/2020 od 17.lipnja 2020., suvlasnički dio od ¼ vraćen na ime ovdašnjeg tuženika HJ.

17. Uvidom u povijesni prikaz za ZU 3051, sa stanjem na dan 21.veljače 2024. utvrđeno je da su u isti upisane čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 55 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] dvorište površine 219 m2, kao vlasništvo MJ, a pod brojem Z- 1470/2013 je zabilježba spora na tim česticama tužitelja ŠJ protiv tuženika MJ do okončanja parničnog postupka.

18. Uvidom u povijesni prikaz zk stanja za ZU 915 KO [katastarska općina] od 21. veljače 2024., utvrđeno je da je u isti upisana čest. zem. [katastarska čestica], oranica u guste drače Bučine, površine 5 m2, kao vlasništvo FJ.

19. Uvidom u povijesni prikaz zk stanja za ZU 3052 KO [katastarska općina] od 21. veljače 2024., utvrđeno je da je u isti upisana čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 66 m2, kao vlasništvo PJ.

20. Uvidom u povijesni prikaz zk stanja za ZU 10020 KO [katastarska općina] od 21. veljače 2024., utvrđeno je da je u isti upisana čest. zem. [katastarska čestica],dvorište, površine 236 m2,kao vlasništvo FJ za 2/3 i PJ za 1/3 dijela.

21. Uvidom u Ugovor o najmu od 08.ožujka 2016., kada je u potpisu ugovaratelja ovjeren kod j.b. Ante Pejkovića pod br. OV-1921/2016 utvrđeno je da je sklopljen između JJ, kao najmodavca i IJ, vlasnice UO Eta, kao najmoprimca. Tim ugovorom su ugovaratelji suglasno utvrdili da je najmodavac vlasnik nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da najmodavac daje, a najmoprimac prima u najam predmetnu nekretninu, zajedno s opremom i namještajem koji se nalaze u prostorijama predmetne nekretnine, da su ugovaratelji suglasni da je u posjedu predmetne nekretnine u trenutku potpisa tog ugovora isključivo IJ, pa da se „ista“ ima smatrati jedinim zakonitim, samostalnim i poštenim posjednikom predmetne nekretnine, da se najmoprimac obvezuje najmodavcu plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 150,00 eura, da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme, a da se može otkazati uz poštivanje otkaznog roka od 30 dana, i da ugovor u znak prihvata ugovaratelji vlastoručno potpisuju.

22. Uvidom u Ugovor od 27.prosinca 2000., koji je u potpisima ugovaratelja ovjeren dana 05.veljače 2001. kod j.b. Ante Barbića pod brojem OV-1217 i 1218/2001 utvrđeno je da je sklopljen između VJ i SJ, sinova HJT. U Ugovoru su naveli da su oni braća, da su od svojih roditelja dobili, te također na svoju djecu prenijeli, djelomično određene nekretnine, pa da tim ugovorom definitivno utvrđuju kome što ima im pripasti. U Članku 3. su između ostalog naveli da kuća na rivi, u kojoj se nalazi kafić „ [obrt]“, pripada u cijelosti JJ, te da stranke ovlašćuju jedna drugu da svaki za svoje nekretnine može pokrenuti postupak radi uknjižbe prava vlasništva.

23. Uvidom u Dodatak ugovoru, koji je u potpisima ugovaratelja ovjeren kod j.b. Ante Barbića dana 05.veljače 2001. pod OV-1210-1216/2001 utvrđeno je da su kao ugovaratelji navedeni VJ i JJ sinovi HJT, HJ pok. VJ, UJ žena VJ, HJT i EJ sinovi I, i FJ sin VJ, da su ugovaratelji suglasni kako su VJ i JJ sinovi HJT **.**.2000. sačinili ugovor kojim su izvršili raspodjelu imovine koju su dobili od svojih roditelja i dijelom prenijeli na svoju djecu, da tom ugovoru pristupaju HJ pok. VJ i UJ, obzirom da im po čl. IV. ranije navedenog Ugovora, pripada pravo doživotnog plodouživanja prizemlja stojne kuće, te da pristupaju i HJT i EJ sinovi I, te FJ sin VJ „jer je na njima uknjižena č. zgrade [katastarska čestica] u kojoj se nalazi kafić [obrt] u [adresa], da se taj dodatak sačinjava radi dopune osnovnog ugovora. U čl. 4. je, između ostalog, navedeno da je kuća u kojoj se nalazi kafić [obrt] u [adresa], označena kao č. zgrade [katastarska čestica] ZU 2637 KO [katastarska općina], i da sve stranke iz tog ugovora dopuštaju jedna drugoj da mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u skladu s osnovnim Ugovorom od 27.prosinca 2000. i u skladu s tim dodatkom, bez ikakve naknade i bez njihovog daljnjeg sudjelovanja.

24. Uvidom u Izvadak iz Obrtnog registra Upravnog odjela za gospodarstvo EU fondove i poljoprivredu SDŽ od 28.veljače 2024., utvrđeno je da se izvadak odnosi n Obrt za ugostiteljstvo [obrt] u vlasništvu IJ, i da je, između ostalog, u tom izvatku naveden izdvojeni obrt [obrt] u [adresa], te da je kao poslovođa tog pogona naveden ĐJ.

25. Uvidom u Izvod iz katastarskog plana za č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] utvrđen je položaj te nekretnine.

26. Uvidom u Posjedovni list 1597 za KO [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti upisana čest. zgr. [katastarska čestica], zv. Na mulu, stojna kuća površine 32 m2,a upisana je kao posjed Splitske banke d.d. Split (fiducijarni vlasnik).

27. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu br. 81/02 (str. 104-106 spisa), utvrđeno je da je sklopljen između Splitske banke d.d. Split, kao davatelja kredita i Uslužno [obrt] [obrt] iz [adresa], zastupanog po zz IJ, kao korisnika.

28. Uvidom u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine (str. 107 do 110 spisa), od 09. srpnja 2002. , utvrđeno je da je sklopljen između Splitske banke Split d.d., kao vjerovnika osiguranja, UO Eta Baška Voda, kao dužnika osiguranja, te HJT (tuženika), EJT i ĆJT, kao suvlasnika te nekretnine u svojstvu sudionika osiguranja, te jamaca ZJ i LJ. U Sporazumu je dalje navedeno da su te stranke suglasne da se, radi osiguranja tražbine vjerovnika po odobrenom kreditu, izvrši prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine na imovini sudionika osiguranja, i to na suvlasničkom dijelu od po ¼ u vlasništvu HJT i EJ i FJ u dijelu od ½ na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2637 KO [katastarska općina], u korist Splitske banke d.d. Split. Sporazum je potpisan od strane vjerovnika, dužnika, sudionika osiguranja i jamaca.

29. Na raspravi održanoj dana 09.listopada 2025. proveden je dokazni postupak saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (uz njenu suglasnost iako tuženik nije nazočio tom ročištu a izostanak je opravdao).

30. Tužiteljica IJ rođ. ZJ, rođena 1955. je u svom iskazu navela da je čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] sada njeno vlasništvo, a da joj je pripala temeljem ugovora s pok. suprugo I, koji je već bio pokrenuo ovaj postupak, da je I tu nekretninu naslijedio 1948. temeljem Dosudnice od AJ i razvrgnućem zajednice s bratom VJ iz 2000., kada su svekar i svekrva odredili što od nekretnina u suvlasništvu pripada I, a što VJ., da se 1987.spremala nacionalizacija te da su I i VJ fiktivno darovali djeci višak stambenog prostora, čest. zgr. [katastarska čestica], da su po 1/4 su darovali njenim sinovima HJT i EJ, a preostalu ½ Matinom sinu J, da su čest. zgr. [katastarska čestica] u istoj KO darovali Matinom sinu J, a njenim sinovima HJT i EJ po ¼, da je u razvrgnuću iz 2000., njenom suprugu I pripala čest. zgr. [katastarska čestica] za cijelo i čest. zgr. [katastarska čestica] za ½, da je taj ugovor (iz 2000.) o darovanju ona potpisala kao skrbnica tada mlt. sina EJ, a da je sin HJT već bio punoljetan pa da ga je on osobno potpisao, da je taj ugovor o razvrgnuću proveden u zemljišnu knjigu, osim za čest. zgr. [katastarska čestica], jer je u to vrijeme Splitska banka bila upisana temeljem fiducije za kredit, koji jepodigla kod te banke, da se sa tim kreditom se složio i njen sin HJT koji je osobno potpisao ugovor o kreditu a da ga je potpisala i ona, kao skrbnica sina EJ, da se čest. zgr. [katastarska čestica]. u naravi sastoji od prizemlja, jednog kata i prava nadogradnje, da se u prizemlju nalazi caffe bar [obrt] u [adresa], u kojem da i danas posluje njen obrt, za koji da je predala dokumentaciju 1999., a počeo je s radom 2000. i da, od tada, radi bez prekida, da je ranije radila temeljem ugovora o najmu sa suprugom I, a nakon njegove smrti da joj taj ugovor više nije bio potreban, da na katu je stan u kojem ona povremeno stanuje, da je do sklapanja ugovora o najmu s obrtom [obrt] u posjedu čest. zgr. [katastarska čestica] bio njen muž I, da je obrt [obrt] samo njen, da je pokrenut njenim novcem od kredita, da je prvi ugovor o najmu za tu čest. zgr. sklopila sa suprugom, da je obveze za tu čest.zgr. plaćao njen muž dok ona nije otvorila obrt, a da je poslije plaćala ona sve vezano za obrt, da tuženik od 2000. do 2005. nije nikada morao plaćati obveze u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica], da je kao najmoprimac ušla u posjed te čest.zgr. na način da joj je njen muž dao ključeve, da su prije nje u najmu iste bili OJ i RJ, te da su i oni plaćali najam njenom mužu, da tuženik, njen sin HJT, nije osporavao VJ vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica], pa ni nakon diobe iste na čest. zgr. [katastarska čestica], a da ni FJ nije nikada osporavao vlasništvo I čest. zgr. [katastarska čestica]. Na pitanje njenog punomoćnika: Zbog čega je tuženik, nakon sklapanja ugovora iz 2000. i dodatka istom iz 2001. odbio formalno vratiti suvlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] I“ odgovorila je da je tuženik njen sin tada studirao i povremeno dolazio u [adresa], nakon prestanka obveza na fakultetu, da je ona 2016. odlučila svojoj djeci predati obrt i to kćeri E. ĐJ te EJ i HJT, da su sastavili ugovor prema kojem su oni trebali biti ravnopravni partneri, da je u to vrijeme sin EJ studirao u Zagrebu, da su pozvali kćer i sina HJT i pitali ih da li se slažu s time da i brat EJ bude ravnopravan partner, da su sastavili ugovor, da je kći E rekla da su razgovarali s EJ i da se slaže s tim, a kada se EJ vratio iz Zagreba, da mu se to nije svidjelo, i nije htio više raditi u tom objektu, već da je rekao da je najbolje da tužiteljica i dalje to vodi, jer da će im to poštenije podijeliti, da je demonstrativno napustio kafić i više se nije htio u njemu pojaviti, ni raditi, a da je nju „osudio“ da mu je to napravila iza leđa, da je ona shvatila da kći i sin HJT žele izbaciti brata EJ iz partnerstva pa da je stoga odlučila da i njih dvoje „makne“ iz kafića, jer ako nisu mogli svi troje da onda ne bude nitko od njih, da je tada zbog te odluke da i njih makne, doživjela obiteljsko nasilje, fizičko od strane sina HJT (zbog čega da je i osuđen) i od kćeri koja joj je prijetila ubojstvom, da je to njen muž prijavio policiji, da je i kćer osuđena, da je tada njen suprug pokrenuo postupak radi iseljenja sina HJT iz kuće [adresa], da je ona tada tražila da se „ispiše“ fiducija sa čest. zgr. [katastarska čestica] i da se vlasništvo vrati, odnosno sprovede ugovor o razvrgnuću i da se tada njen sin HJT žalio i tražio da se poništi taj upis, da je ta njegova žalba usvojena, daje predlagala tuženiku da se pokušaju dogovoriti jer da je već starija osoba, da je pokušala i preko tuženikove odvjetnice, ali za sada da nema dogovora, da tuženik sa obitelji živi kao besplatni podstanar u [adresa], na adresi [adresa],da je VJ vraćeno vlasništvo ½ čest. zgr. [katastarska čestica] i da je on taj svoj dio darovao svojoj djeci, a da je I svoju ½ te čest.zgr. prodao, da je ona inicirala da dođe do dogovora s tuženikom da se nađu, ali da se nije pojavio na terminu za dogovor.

31. Iskazu tužiteljice sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu tog iskaza da bi joj vlasništvo cijele čest. zgr. [katastarska čestica] pripalo temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pok. suprugom I, koji je već bio pokrenuo ovaj postupak, jer to ne proizlazi iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg su ovdašnja tužiteljica, kao davatelj uzdržavanja i njen sad pok. suprug JJ, kao primatelj uzdržavanja, sklopili dana 15.svibnja 2015., kada je i solemniziran kod j.b. Naime, u čl. 3 t.2. tog Ugovora je navedeno da se taj ugovor izričito odnosi i na sve eventualne naknadno pronađene nekretnine, kao i na sve nekretnine za koje se vodi postupak utvrđenja prava vlasništva na OS Split, SS Makarska. U vrijeme kada je sklopljen navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju postupak u ovoj pravnoj stvari nije ni bio pokrenut, tužba je podnesena 08.srpnja 2020. pa se na ovaj postupak ne može odnositi točka III.2 .Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Sud tom iskazu nije poklonio vjeru ni u dijelu da su I i VJ fiktivno darovali predmetnu nekretninu svojim sinovima, jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza. Prilikom podizanja kredita kod Splitske banke upravo je tužiteljica u Sporazumu sklopljenom u svezi osiguranja novčane tražbine te Banke svoje sinove HJT i EJ, te njihovog rođaka ŽJ, sina VJ, priznala kao suvlasnike čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

32. Na raspravi održanoj dana 17.studenog 2025. proveden j dokazni postupak saslušanjem tuženika kao parnične stranke.

33. Tuženik HJ pok. I, rođen 1976., je u svom iskazu naveo da zna gdje se nalazi čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da je to kuća koja se nalazi u prvom redu u [adresa] na rivi,a koja se sastoji od prizemlja i kata, da je u prizemlju caffe bar [obrt], a da je na katu do 2016. , do kada je on radio bilo skladište, da nakon 2016. nije ulazio, pa da ne zna je li i dalje to skladište, da je ta čest.zgr. prije bila štala u vlasništvu njegovog djeda HJT, poslije da je bila garaža a onda da ju je djed počeo iznajmljivati za ugostiteljski objekt, najprije NJ, pa BJ, da su te osobe do 2000. djedu plaćali najam objekta, da je zbog obiteljske financijske situacije i izlaženja u susret njegovoj majci - tužiteljici, njihova obitelj od tada počela držati ugostiteljski objekt u toj čestici zgrade i da se od 2000. taj bar zove „Stop“, da su u njemu radili njegov brat EJ, sestra E. ĐJ i on, ukoliko je bilo potrebno, da je djed tu čest.zgr. darovao njemu i to ¼, da je djedova želja bila da ta zgrada pripadne u vlasništvo njegovim muškim unucima, te je i darovao i to po ¼ iste njemu i njegovom bratu EJ, sinovima I i ½ njegovom rođaku J sinu VJ, da je to darovanje bilo kada je on imao 10 do 11 godina, da se nije radilo o nikakvom fiktivnom darovanju već da se radilo o djedovoj želji da zaštiti mušku unučad, jer je sva ostala imovina pripala sinovima I i VJ, da su se temeljem tog Ugovora i uknjižili kao suvlasnici te čest.zgr., da je njegova mama (tužiteljica) temeljem punomoći njegovog oca pokrenula postupak kojim je tražila da se na oca I uknjiži predmetna nekretnina za cijelo (1/1), da se njegov rođak i brat nisu žalili na ta rješenja o uknjižbi, jer nisu bili ni svjesni o čemu se radi, a da se on žalio i žalba da mu je uvažena, da sada predmetni objekt drži samo tužiteljica bez njega, njegovog brata i sestre, da on nije tražio da tužiteljica plaća najam za korištenje dijela tog bara, jer je vjerovao i mislio da će između njih doći do pomirenja, da joj je čak i sam nudio što da može potvrditi i njen punomoćnik, da ona ima pravo doživotnog plodouživanja samo da brata i njega pusti na miru, ali da joj nije htio darovati svoj suvlasnički dio, ali da tužiteljica taj njegov prijedlog nije pristala.

34. Iskazu tuženika sud djelomično nije poklonio vjeru, i to u dijelu tog iskaza da bi on, brat mu EJ i rođak FJ suvlasništvo predmetne čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] stekli temeljem darovanja od djeda im HJ, jer iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da su brat i on vlasništvo po ¼ te nekretnine stekli darovanjem od oca im I, a njihov rođak FJ da je ½ te nekretnine stekao od svog oca VJ.

35. Uz podnesak od 15.prosinca 2025. tužiteljica je dostavila Dosudnicu Sreskog suda u Makarskoj broj O-145/39/8, za koju sud nije mogao utvrditi od kojeg je dana jer je datum donošenja iste rukopisom mijenjan, Odluku o nasljedstvu Kotarskog suda u Makarskoj, broj O-322/1948 od 22.listopada 1948., Odluku o nasljedstvu istog suda broj O.3. 22/4 8 od 22.listopada 1951. i Rješenje ovog suda broj O-322/48 od 10.listopada 1978., te je iste predložio kao dokaz.

36. Prihvaćanju tih isprava, kao novih dokaza, se usprotivio punomoćnik tuženika, a punomoćnik tužitelja je naveo da te dokaze tužiteljica nije ranije predložila jer da „do sada“ nije bilo sporno od koga je tuženik stekao predmetnu nekretninu već da je to postalo sporno nakon što je tuženik dao svoj iskaz.

37. Sud je temeljem čl. 299.st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu ZPP), odbio ove dokazne prijedloge, jer tužiteljica nije dokazala zašto ih nije mogla ranije predložiti, prije zaključenja prethodnog postupka, a provođenje tih dokaza, sve da su i prihvaćeni, nije od odlučujućeg značenja za uspjeh stranaka u ovom sporu, u kojem je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženik suvlasnički dio od ¼ čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] stekao darovanjem od svog oca I, kao što to tvrdi i sama tužiteljica.

38. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.

39. Tužiteljica, koja je preuzela postupak iza smrti ranijeg tužitelja JJ, te koja se u podnesku o preuzimanju postupka legitimirala kao njegova jedina pravna slijednica, nije dokazala da je, u odnosu na ovaj postupak, bila legitimirana na preuzimanje postupka, jer se, kao što je već navedeno u ocjeni tužiteljičinog iskaza čl. 3. t. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između tužiteljice, kao davatelja uzdržavanja, i JJ, kao primatelja uzdržavanja, odnosi samo na sudske postupke, koji su se u vrijeme sklapanja tog Ugovora vodili na OS u Splitu-SS Makarska. U trenutku sklapanja tog Ugovora, tj. dana 15.svibnja 2015, ovaj postupak nije ni bio pokrenut (tužba podnesena 08.srpnja 2020.).

40. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenose se na davatelja uzdržavanja isključivo stvari i prava koja su u ugovoru izričito navedena kao predmet raspolaganja. U tom Ugovoru nisu navedeni sudski postupci koje će, eventualno, primatelj uzdržavanja pokrenuti, nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

41. Osim toga ni raniji tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, tj. da bi on bio u poštenom posjedu cijele č. zgr. [katastarska čestica], pa i onog suvlasničkog dijela tuženika od ¼ i da bi, na taj način, stekao suvlasništvo i te ¼ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Takav posjed nije, u odnosu na tu ¼ dijela te č.zgr. bio pošten i savjesan, jer je raniji tužitelj znao da je predmetnom nekretninom raspolagao i da je u zemljišnu knjigu upisana, kao vlasništvo tuženika u dijelu od ¼, a nepoštenim posjedom se nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, ni po pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika ( dalje OGZ-a) koja su bila na snazi 1970.-ih godina, od kada je raniji tužitelj navodio da je u posjedu cijele navedene nekretnine.

42. Ta pravna pravila su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine (NN 73/91).

43. Nepoštenim i nesavjesnim posjedom suvlasništvo se nije moglo steći dosjelošću ni nakon stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 dalje ZOVO), a ni temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, i 94/17 – u daljnjem tekstu ZVDSP).

44. Raniji tužitelj nije ni dokazao da je Darovni ugovor od 30.listopada 1985., kojim je on darovao po ¼ čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] svojim sinovima, (koje je kao zakonska zastupnica zastupala njihova majka IJ) fiktivan pravni posao.

45. Sve da su namjere darovatelja i zz daroprimatelja bile da se „izbjegne nacionalizacija“ u odnosu na ovdašnjeg tuženika, koji je savjestan, se, taj Darovni ugovor, ne može smatrati fiktivnim pravnim poslom, a da su mu pravo suvlasništva priznavali i raniji tužitelj-tuženikov otac i njegova majka IJ proizlazi i iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 09.srpnja 2002.

46. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice, neosnovan, jer ona nije mogla preuzeti ovaj postupaka na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

47. Boi je neosnovan i tužbeni zahtjev ranijeg tužitelja JJ iz naprijed navedenih razloga u obrazloženju ove presude (točka iI. izreke).

48. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem čl. 154.st.1. ZPP-a, te je tužiteljicu obvezao tuženiku naknaditi troškove postupka i to sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova ili 200,00 €, temeljem Tbr. 8.t.1.Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14-dalje OT), zastupanja na ročištima od 12.12.23., 29.02.24., 09.10.25., 13.11.25. i 16.12.2025. u visini od po 100 bodova ili po 200,00 €, temeljem Tbr. 9.t.1. OT-a i troškove sastava obrazloženog podneska od 26.11.25. u visini od 100 bodova ili po 200,00 €, temeljem Tbr.8.t.1. OT-a, što ukupno daje iznos od 1.400,00 €. Na taj iznos sud je tuženiku priznao trošak PDV-a po stopi od 25% ili 350,00 €, što ukupno daje iznos od 1.750,00 € koliko troškova je i obistinjeno tuženiku u točki II. izreke ove presude.

49. Sud tuženiku nije priznao troškove pristojbe odgovora na tužbu, jer tuženik te troškove nije ni platio.

U Makarskoj, dana 30.siječnja 2026.

S U D A C:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

Dna:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. U spis