REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6063/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja, dana 30. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 320-50-3283468, sklopljenog dana 22. veljače 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja EŽ kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da isplati tužitelju EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 329,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026., kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 25. rujna 2025., navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 22. veljače 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 320-50-3283468, u svrhu kupnje novog vozila za svoje osobne potrebe. Točkom 3. Ugovora, određeno je: „3. /treće/ NAKNADA 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Te tužitelj ističe da je tuženik tužitelju dana 27. veljače 2006. prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.621,56 kn, dakle upravo 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Nadalje, tužitelj navodi da su gore navedeni ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Dakle, polazeći od činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj zaključno ukazuje kako ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno prema čl. 328. ZOO/05. Također, tužitelj smatra da je iz svega navedenog jasno da je predmetna ugovorna odredba nepoštena, jer je protivna prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti bit će obveza tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tuženik nepoštetni stjecatelj.
2. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi ništetnom odredbu predmetnog ugovora o kreditu u točki 3. Ugovora u kojemu je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, sve uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3. Tuženiku su tužba od 25. rujna 2025. sa prilozima, kao i poziv od 22. listopada 2025. na davanje odgovora na tužbu u roku 45 dana (u kojem je upozoren na donošenje presude zbog ogluhe ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku te ukoliko bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku) uredno dostavljeni dana 5. studenoga 2025., što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na listu 15 spisa te uvidom u e-Spis.
4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu, nije u roku od 45 dana, podnio odgovor na tužbu.
5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio te ovaj sud je na temelju čl. 331.b. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I izreke.
6. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).
7. Vrijednost predmeta spora je u tužbi naznačenih 1.400,00 EUR, što je u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP-a.
8. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od sastava tužbe - 100 bodova po Tbr. 7. toč. 1. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 200,00 EUR, što sa PDV-om (25%) po Tbr. 46., u iznosu od 50,00 EUR, što ukupno iznosi 250,00 EUR, što čini priznati trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku.
9. Tužitelju pripada trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR (dokaz o uplati prileži na listu 19 spisa) te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a), tako da ukupni trošak sudskih pristojbi tužitelja iznosi 79,64 EUR.
10. Slijedom navedenog, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-u, tužitelju pripada cjelokupni priznati trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi, tako da ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 329,64 EUR, kako je presuđeno u točki II izreke.
11. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 250,00 EUR tekuća od 30. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate, dosuđena je tužitelju temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 30. siječnja 2026.
Sudac:
Violeta Veselić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR
2. tuženiku
