Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-527/2023-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Snježani Brajko, u pravnoj stvari prvotužiteljice/protutuženice LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku iz Osijeka, Europske avenije 3/I, i drugotužitelja/protutuženika ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku iz Osijeka, Europske avenije 3/I, protiv tuženika/protutužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavku Nediću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić & Slavko Nedić, iz Osijeka, D. Neumana 2, radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja/protutuženika i punomoćnika tuženika/protutužitelja i javno objavljene presude 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku/protutužitelju Igoru Kegalj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti solidarno I-tužitelju/protutužiteniku LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelju/protutuženiku ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22. veljače 2023. godine, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od:

- 5.000,00 EUR, tekuće od 22. veljače 2023. godine do 6. lipnja 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

II. Sa tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog u pogledu tijeka zateznih kamata tužitelji/protutuženi se odbijaju.

III. Nalaže se tuženiku/protutužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti solidarno I-tužitelju/protutuženiku LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelju/protutuženiku ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.869,68 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, tj. od 30. siječnja 2026., pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja:

"Nalaže se tužiteljima/protutuženima LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku/protutužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplate solidarno na ime izgubljene zarade iznos od 6.887,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 22. veljače 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tuženiku/protutužitelju naknade trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su parnične stranke sklopile su dana 9. prosinca 2019.god. Predugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje stambenog objekta. Predmetnim predugovorom ugovoreno je kako će tuženik sudjelovati u osiguranju sredstava za izgradnju objekta vrijednošću zemljišta upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište [adresa], ukupne površine 222 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor [adresa] ukupne površine 259 m2. Nasuprot tome, tužitelji su se obvezali sudjelovati u osiguranju ostatka sredstava potrebnih za izgradnju objekta. Parnične stranke ugovorile su rok od 2 godine radi ispunjenja ugovora te je ugovorena kapara u iznosu od 2.000,00 EUR-a. Nakon sklapanja ugovora i isplate kapare od strane tužitelja, došlo je do više izmjena Idejnog rješenja u dogovoru s tuženikom, a kojim poslovnim sastancima je bio prisutan i sam tuženik. Konačno, kada su se tužitelji i tuženik usuglasili oko Idejnog rješenja, tužitelji su predali zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dana 29.10.2021. godine. Grad Osijek je donio rješenje kojim odbija dati građevinsku dozvolu za izgradnju obiteljske stambene zgrade u [adresa]. Tužitelji su podnijeli žalbu na takvo rješenje te je II-stupanjsko tijelo naložilo Gradu Osijeku da ponovno razmotri prijedlog i usvoji zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Tužitelj ističe kako je tuženik bio obavješten o svim radnjama za cijelo vrijeme trajanja predugovora i ishođenja dokumentacije te je nesporno bio upoznat sa svim navedenim činjenicama.

2. Nadalje, tužitelji su u više navrata izvršili isplatu tuženiku u ukupnom iznosu u 20.000,00 EUR-a i to: dana 06.05.2021.g. iznos od 5.000,00 EUR, dana 09.09.2021.g. iznos od 5.000,00 EUR, dana 20.12.2021.g. iznos od 5.000,00 EUR, dana 29.03.2022.g. iznos od 5.000,00 EUR. Sve naprijed navedene uplate tuženik je primio od tužitelja na ruke i to na ime dijela kupoprodajne cijene utvrđene Predugovorom o udruživanju sredstava radi izgradnje stambenog objekta sklopljenog 9.12.2019.g., a o čemu postoje i potvrde o primitku navedenih iznosa. Međutim, u predmetnoj stvari rok za ispunjenje ugovora bio 2 godine (9.12.2021.g.), a koji rok je produljen konkludentnim radnjama tuženika, odnosno primitkom dijela cijene i to dana 20.12.2021. godine i 29.3.2022. godine te nakon produljenja roka nije došlo do ispunjenja predugovora, stoga je u konačnici predugovor raskinut dana 21.2.2023. godine jednostrano od strane tuženika. Dakle, kako je osnova otpala, a temeljem takve osnove su sve naprijed navedene uplate izvršene od strane tužitelja prema tuženiku, to je očigledno kako je tuženik neosnovano zadržao iznos od 20.000,00 EUR-a. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima određeno je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Istim člankom stavkom 3. određeno je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Tužitelji su se čak u više navrata obratili tuženiku radi mirnog rješenja predmetne stvari pa je tako tužitelj zahtijevao dopisom od 4. travnja 2023. godine od tuženika isplatu iznosa od 20.000,00 EUR-a, međutim tuženik je odbio primiti pošiljku s naznakom „obaviješten nije podigao“.

3. Podneskom od 25. rujna 2023. godine tužitelji su izvijestili sud da je tuženik, a nakon podnošenja tužbe, tužiteljima isplatio djelomičan iznos potraživan tužbom i to 15.000,00 eura, što znači da je priznao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva a djelomično i visinu, slijedom čega je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev u iznosu od 15.000,00 eura, te je specificirao tužbeni zahtjev tako da potražuje 5.000,00 eura sa zateznim kamatama, kao i zatezne kamate na plaćene iznose od 5.000,00 eura od dana dospijeća do isplate.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da je nesporno da su tužitelj i tuženik sklopili 09.12.2019. predugovor o udruživanju sredstva radi izgradnje stambenog objekta na adresi [adresa], no sukladno čl. 4. predmetnog predugovora tužitelji su se obvezali u roku od dvije godine predati tužitelju stan od 125 m2. Zbog izmjena idejnog rješenja tužiteljica je naknadno predložila tuženiku da mu umjesto stana od 125 m2 pripadne stan od 100 m2, a da će tužiteljica na ima 25 m2 razlike isplatiti tuženiku iznos od 30.000,00 eura i to u roku od godine dana, odnosno najkasnije do svibnja 2022. godine kada je od strane tužiteljice obećano tuženiku da će i zgrada biti završena i novac biti uplaćen. Točno je da je tuženik pristao na izmjene idejnog rješenja i to na način kako je već navedeno, odnosno da mu pripadne stan od 100 m2 uz već navedeni uvjet da tužitelji tuženiku isplate iznos od 30.000,00 eura do svibnja 2022, Međutim, ne odgovara istini da bi tuženik bio upoznat sa svim izmjenama i problemima oko idejnog rješenja. Upravo suprotno, do izmjene je došlo bez suglasnosti tuženika te je tek naknadno pristao na manji stan uz nadoplatu od 30.000,00 eura. Nije sporno da je tuženik primio iznos od 20.000,00 eura s obzirom da je i usmeni dogovor među strankama bio da se iznos od 30.000,00 eura isplati u roku od godinu dana. S obzirom da su se tužitelj i tuženik za isplatu predmetne naknade dogovorili početkom svibnja 2021. godine što potvrđuje prva uplata tužitelja datirana 06.05.2021. godine to je tužitelj bio dužan do svibnja 2022. godine isplatiti navedenu naknadu.

5. Također nisu sporni niti prvotni rok za ispunjenje ugovora od 09.12.2021. godine niti da je tuženik u dobroj volji produljivao rokove za ispunjenje predugovora, no tuženik želi skrenuti pozornost sudu na kronologiju događaja u ovom predmetu. Naime, do travnja 2022. godine tužiteljica je tuženiku isplatila ukupno 20.000,00 eura na ime razlike za 25 m2 koje tuženik gubi radi promjena u idejnom rješenju te je sukladno dogovoru tužiteljica još tuženiku trebala isplatiti iznos od 10.000,00 eura. Međutim, tada je tuženik saznao da postoje problemi oko dobivanja građevinske dozvole te tražio pojašnjenje od tužiteljice, ali ga nije dobio. Nakon svibnja 2022. godine tuženik, odnosno tuženikova supruga ponovno se u dobroj volji obratila tužiteljici ne bi li probali dogovoriti još jednom produljenje roka za isplatu naknadu od 30.000,00 eura i izgradnju zgrade. Navedenom idu u prilog poruke između PH i tužiteljice u kojima je vidljivo da je supruga tuženika 14.06.2022. i 06.07.2022. godine naglasila kako se treba postaviti krajnji rok, a tužiteljica je navedene poruke za rok ignorirala i na njih uopće nije odgovorila. Uvidom u navedene poruke jasno je kako su tuženik i njegova supruga tokom navedenog razdoblja postupali s ciljem realizacije ugovora i u dobroj vjeri. Tužitelji preostali iznos od 10.000,00 eura nisu isplatili, a u međuvremenu je Upravni odjel za urbanizam grada Osijek 11.07.2022. godine donio rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole na predmetnoj parceli što je, razumljivo, izazvalo veliko nezadovoljstvo tuženika jer je prema predugovoru tuženik do 09.12.2021. godine trebao imati na raspolaganju useljiv stan od 125 m2 te bi ga od navedenog datuma mogao iznajmljivati. S obzirom da tužitelji čak četiri godine nakon potpisivanja predugovora nisu za navedenu parcelu dobili niti građevinsku dozvolu to su se dopisom od 18.01.2023. godine obratili tuženiku za pisano očitovanje o daljnjem postupanju.

6. S obzirom da su kroz proteklih 4 godine tuženik i njegova supruga u više navrata pokušali postići dogovor oko krajnjeg roka za ispunjenje ugovora s tužiteljicom koja je ignorirala takve upite tuženika i s obzirom da čak ni do 2023. godine tužiteljica nije dobila građevinsku dozvolu to je tuženiku postalo jasno kako se predmetni predugovor neće realizirati. Tako su punomoćnici tuženika odgovorili na poziv za očitovanje prvo dopisom od 31.01.2023. godine, a zatim i dopunjenim dopisom od 21.02.2023. godine u kojem se temeljem naloga tuženika jednostrano raskida predugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje stambenog objekta te poziva tužitelja na sklapanje sporazuma o pravnim učincima raskida predugovora s obzirom da je tuženik u konkretnom slučaju pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade zbog nemogućnosti raspolaganja – iznajmljivanja stana koji je trebao dobiti do 09.12.2021.

7. Dakle, tužitelj niti u jednom trenutku nije osporavao pravo tužitelja na povrat dijela cijene koju je tužitelj isplatio tuženiku (20.000,00 eura), a s obzirom da su se sve četiri uplate tuženika izvršile na ruke to tuženik nije mogao tužitelju izvršiti povrat naknade zbog činjenice što je prvo, uvjeren kako su trenutno u fazi pregovora oko posljedica raskida predugovora te drug, zbog činjenice što tuženik nema niti je mogao imati broj računa tužitelja na koji bi mogao isplatiti iznos od 15.000,00 eura dok bi sebi zadržao iznos od 7.000,00 eura na ime pretrpljene štete. Predmetni iznos predstavlja umnožak približne mjesečne cijene najma stana od 125 m2, odnosno 7.000,00 eura i broja mjeseci do svibnja 2022. godine do posljednjeg dopisa tuženika od 21.02.2023. godine, odnosno 10 mjeseci. Međutim, iako su tuženici bili uvjereni kako slijedi faza pregovora oko posljedica raskida predugovora, tužitelj na dopis tuženika od 21.02.2023. godine ne odgovaraju dopisom, već direktno tužbenim zahtjevom za isplatom naknade u cijelosti.

8. Punomoćnik tuženika se i nakon zaprimanja tužbe obratio punomoćniku tužitelja e-mailom od 16.05.2023. godine u kojem opet poziva tužitelje da se sklopi izvansudska nagodba uz prijedlog da se tužiteljima isplati 17.000,00 eura, a ostatak da zadrže tuženici, no i taj prijedlog tužitelji odbijaju sa dodatnim prijedlogom da tuženici isplate nazad tužiteljima u cijelosti 20.000,00 eura kao i da dodatno tuženik isplati tužiteljima iznos od 6.500,00 eura. Navedena ponuda tužitelja je u najmanju ruku nerealna s obzirom da su sukladno predugovoru tužitelji preuzeli obvezu izgradnje zgrade pa samim time i obvezu/rizik ishodovanja potrebnih dozvola. Tuženik posebno ističe kako je ugovor raskinut krivnjom tužitelja i s obzirom na navedeno apsurdno bi bilo da tuženik osim što nije dobio dogovoreni stan od 100 m2 i 30.000,00 eura još dodatno treba isplatiti tužiteljima 6.500,00 eura. U korist dobre volje tuženika govori i činjenica da je punomoćnik tužitelja tek 06.06.2023. godine dostavio na molbu tuženika broj svojeg računa na koji je tuženik odmah isplatio iznos od 15.000,00 eura.

9. Stoga tuženik istovremeno podnosi i protutužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 7.000,00 eura na ime izgubljene zarade sa zateznim kamatama od 22. veljače 2023. godine, a podneskom od 23. listopada 2025. godine tuženik je specificirao svoj tužbeni zahtjev tako da na ime izgubljene zarade za 10 mjeseci potražuje 6.887,50 eura.

10. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u Predugovor o udruživanju sredstava od 9. prosinca 2019. godine, Potvrde o privitku od 9. srpnja 2021., 20. prosinca 2021. i 29. ožujka 2022., SMS i Mail poruke, pročitao podneske stranaka, te pročitao iskaze tužiteljice/protutužene, tužitelja/protutuženika, tuženika/protutužitelja, iskaze svjedoka PH i TH, te izvršio uvidi u podnesak Porezne uprave od 4. lipnja 2024.

11. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 5.000,00 eura sa zateznim kamatama na ime dijela kupoprodajne cijene utvrđene Predugovorom o udruživanju radi izgradnje stambenog objekta, te zahtjeva tuženika, kao protutužitelja, radi isplate iznosa od 6.887,50 eura na ime izgubljene zarade za 10 mjeseci.

12. Tužiteljica/protutužena LH u svom iskazu je navela da je s bratom ZH sklopila predugovor s ĐH na način kojim su preuzeli obveze koje su navedene u samom predugovoru. Navela je da su imali određenih problema i to prvo želi naglasiti da je na prvo idejno rješenje prigovore imala supruga tuženika, radi čega je isto mijenjano, a što je oduzelo određeno vrijeme. Nakon toga je bila korona a potom je i grad pravio probleme kod izdavanja građevinske dozvole, a vezano za nekakvo pravo služnosti. Čitavo vrijeme su zapravo imali probleme s izdavanjem građevinske dozvole, s čime je tuženik bio upoznat. U konačnici tuženik je putem poruke raskinuo predugovor. Do početka gradnje nikada nije došlo. Stava je da je glavni ugovor trebao biti sklopljen nakon izdavanja građevinske dozvole, a zahtjev za izdavanje građevinske dozvole su povukli nakon što je tuženik raskinuo predugovor. Prvotno je bio dogovor da se tuženiku vrijednost zemljišta isplati predajom u vlasništvo stana od 120 m2, a u roku od 2 godine od dana sklapanja predugovora, za što su postojale objektivne zapreke, a kako je prethodno iskazala. Kako su naknadno po projektu bili predviđeni manji stanovi, to su oni s tuženikom usmeno dogovorili predaju stana od 100 m2, te isplatu iznosa od 30.000,00 eura na ime razlike vrijednosti zemljišta. To joj se čini bilo 2019. godine. Prilikom sklapanja predugovora plaćeno je na ime kapare 2.000,00 eura, te na ime razlike vrijednosti stana 20.000,00 eura. Nisu posebno pregovarali o produljenju roka dogovorenog predugovorom, jer su sve okolnosti po njenom mišljenju tuženiku bile poznate. Od ljeta 2022. godine tuženikova ju je supruga više puta požurivala u izvršenju, a ona joj je davala do znanja da ne ovisi o noj jer je tada bio problem u Gradu Osijeku. Nadalje je navela da na zahtjev tuženika i njemu na ruke je plaćala iznose od 5.000,00 eura. Nadalje je navela da će u roku od par mjeseci razliku isplatiti u novcu išla je prva isplata tuženiku od 5.000,00 eura. Nisu dogovorili rok za isplatu iznosa od 30.000,00 eura, jer su se dogovarali usmeno. Dogovorili su se da će plaćati svaka 3 mjeseca, iako sa ne sjeća da su se strogo tako dogovorili, nego bi uvijek platila kada bi ju ŠH pozvao da plati. Ostatak novaca ju nije pozivao da plati. Što se tiče problema sa Gradom Osijekom može reći da oni predstavljaju činjenicu da im je zaustavljeno izdavanje građevinske dozvole, a čini joj se da je to bilo u proljeće 2022. godine. Tada je doneseno rješenje da se odbija izdavanje građevinske dozvole, na što su oni izjavili žalbu te su u prosincu 2022. godine dobili odluku o žalbi, koja im je usvojena. Kako je žalba bila usvojena, očekivala je izdavanje građevinske dozvole, a kada je došlo do raskida predugovora. Nakon što joj je predočena viber poruka (list 29 spisa) navela je da može potvrditi da je to njezina poruka upućena supruzi tuženika, iz čini joj se studenog ili prosinca 2022. godine. Ne zna koliko je vremena oduzela izmjena idejnog rješenja po zahtjevu supruge tuženika o čemu će više moći reći EH.

13. Tužitelj/protutuženik ZH u svom iskazu je naveo da što se tiče sudjelovanja u sklapanju predugovora i izvršenju preuzetih obveza, kao i komunikaciji tuženika sve je vodila njegova sestra LH, a on je samo u par navrata nosio tuženiku novce. Bio je upoznat sa svim poteškoćama vezanim za izdavanje građevinske dozvole jer mu je o svemu pričala sestra. Naveo je da on osobno nije ništa rješavao.

14. Tuženik/protutužitelj ŠH u svom iskazu je naveo je sa tužiteljima sklopio predugovor, kojim je za izgradnju dao svoje nekretnine u zamjenu za stan od 125 m2 koji mu je trebao prijeći u vlasništvo u roku od 2 godine od dana sklapanja tog predugovora. Sjeća se da su prilikom dogovaranja roka za ispunjenje obveze iz čl. 4. predugovora računali da je 8 mjeseci potrebno za dozvolu, 8 za izgradnju, a 8 su još predvidjeli za izvanredne situacije. Iako je predugovor sklopljen u prosincu 2019., a kako do kraja 2022. godine tužiteljima još nije bila izdana niti građevinska dozvola, raskinuo je predugovor. Bio je upoznat s činjenicom da je Grad Osijek odbio izdavanje građevinske dozvole, kao i da su se tužitelji na isto žalili i uspjeli no to po njegovom tumačenju ne znači da bi im građevinska dozvola bila izdana. Naveo je da nije htio više čekati, jer je bio stava da su prošli svi razumni rokovi radi čega je predugovor raskinuo usmenim putem. Točno je da je na ime razlike vrijednosti stana primio 20.000,00 eura, dinamikom kako proizlazi iz potvrda o primitku, no tu je još napomenuo da je upravo tužiteljica inzistirala da mu se navedeni iznos isplati iako je bio spreman pristati da mu se razlika manje kvadrature stana prizna na način da mu se dodjeli udio na drugom stanu u planiranoj zgradi. Izmjena kvadrature stana sa 125 na 100 m2 uslijedila je ubrzo nakon sklapanja predugovora. Od trenutka kada su se dogovorili o visini razlike pa do trenutka isplate naveo je da je vrijednost nekretnina višestruko porasla. Smatra da mu je nastala šteta jer nije mogao raspolagati stanom za koji je dogovoreno da će biti njegovo vlasništvo u prosincu 2021. godine, a u visini prosječne najamnine. Nadalje na naveo da je njegova supruga tražila izmjenu idejnog projekta, no smatra da je riječ o manjim izmjenama, koje nisu utjecale na dugotrajnost. Naveo je da je pristao da se ovih 30.000,00 eura isplaćuje svaka 3 mjeseca, što mu na kraju nije niti isplaćeno. Bio je upoznat s porukom koju je tužiteljica poslala njegovoj supruzi, a koja je danas tužiteljici pročitana na ročištu. Prije nego što je raskinu predugovor tužiteljica nije odredila nekakav rok u kojem očekuje ispunjenje svoje obveze odnosno izgradnju zgrade, već je bio trenutak kada je trebalo odlučiti o izdavanju građevinske dozvole. Naveo je da je smatrao da je rok iz čl. 4. predugovora rok za završetak gradnje te predaju stana njemu u vlasništvo, no naveo je da nije 10. prosinca 2021., raskinuo predugovor već je pristao na produljenje rokova, no ne unedogled. Svi rokovi su produljivani usmeno. Produljivao je rokove, i primao uplate od tužitelja jer se nadao realizaciji ugovorenog. Naveo je da misli da mu nije dostavljeno, a siguran je da nije pročitao odluku o žalbi tužitelja na ne izdavanje građevinske dozvole. Ne zna je li isto pročitala njegova supruga. Ne prejudicirajući drugačiju odluku smatrao je da zahtjev za izdavanje građevinske odluke ponovno može biti odbijen i dao je izjavu o raskidu predugovora.

15. Svjedok PH u svom iskazu je navela da je nesporno je da je njezin suprug sa tužiteljima zaključio predugovor o udruživanju sredstava a radi izgradnje stambenog objekta na način da ona i suprug daju građevinsko zemljište tužiteljima za izgradnju stambene zgrade a za uzvrat da dobiju stan od 125 m2 i dio novca. Kasnije se prilikom izrade idejnog rješenja uvidjelo da takav stan te kvadrature ne postoji te je dogovor bio da dobiju stan od 100 m2 i 30.000,00 eura, a su definirali tako da je cijena tih 25 m2 upravo 30.000,00 eura, odnosno da m2 iznosi 1.250,00 eura. Nadalje je navela da nakon što je dogovoren stan od 100 m2 nije mogla utjecati da dobije stan od 125 m2. Navela je da nije imala utjecaja tko će raditi građevinski projekt, građevinske radove i dr. Navela je da osim obveze da predaju zemljište nisu imali drugu obvezu iako smatra da je trebala nešto znati a što će se raditi na tom zemljištu. Nakon dvije godine od sklapanja ugovora od strane tužitelja ništa nije učinjeno. Navela je da je posebno ona požurivala tužitelje i interesirala se što je s gradnjom da bi na kraj bila i odbijena građevinska dozvola, a također su tužitelji prestali vršiti plaćanja sukladno dogovoru što je dovelo u sumnju u izgradnju objekta. Navela je da njima od 30.000,00 eura isplaćeno 20.000,00 eura a misli da je zadnja uplata bila u ožujku. Na daljnji upit kada je dobila sms poruku od tužitelja da i ona nije sigurna dali će dobiti dozvolu i da mogu raspolagati nekretninom, navela je da je to bilo u jesen ali ne može se točno očitovati koje godine ali misli da sve to stoji u spisu. Stan koji su trebali dobiti u zamjenu za predmetnu nekretninu isključivo je bio za najam. Nakon raskida ugovora oni i dalje raspolažu s tim zemljištem, tako da su na istom ona i suprug sagradili tzv. urbanu vilu sa tri stana i u roku od 2 godine su dobili sve potrebne dozvole i nazidali objekt. Sva tri stana služe za iznajmljivanje. Nadalje je navela da neovisno što je bila korona moglo se graditi jer se raspitivala u nadležnom uredu. Točno je da je bilo usporeno posebno kod izdavanja građevinskih dozvola, ali ne značajno, ali u to vrijeme su ona i suprug gradili nekretninu na moru i to u vrijeme korone i nije bilo nikakvih zastoja. Na upit tko je inicirao izmjenu idejnog projekta, navela je da je to bila tužiteljica, ali ona je samo u fazi idejnog rješenja tražila izmjenu jedne sitnice a vezano za oblik balkona. Navela je da je njezin suprug potpisivao suglasnosti sve koje su bile potrebne za izvođenje dozvole a kako je to tužiteljica tražila, a koje dozvole ona to ne znam. Na upit koje je troškove imala tužiteljica, navodi da se ne može točno očitovati ali je očito da je imala, a ona i suprug nisu imali nikakve troškove osim izmakle dobiti. Na upit zašto su koristili novac koji im je uplaćivala tužiteljica a sukladno dogovoru i u ratama, navela je da je to nebitno. Nadalje je navela da na placu na kojem je trebala biti izgrađena stambena zgrada postoji i kuća u kojoj živi sa suprugom i u kojoj su živjeli i u vrijeme zaključenja predugovora. Ta kuća se nalazi pored predmetnog placa ali čini drugu česticu. Problem s tužiteljima je bio taj što su oni u fazi idejnog rješenja i ishodovanja građevinske dozvole gradili i na čestici na kojoj se nalazi i njihova kuća. Na upit dali su kompenzacijom trebali dobiti jedan stan, navela je da jesu. Navodi da ih tužitelji nisu o svemu obavještavali a posebno o problemima koji su imali u Gradu Osijeku a kada su ih izvijestili to je bilo sa zakašnjenjem, ali su ih ipak izvještavali. Nadalje je navela da je bila upoznata da je Grad odbio izdati građevinsku dozvolu, da su se tužitelji žalili, da je žalba uvažena, ali nakon što su uvažili žalbu ona je kontaktirala ured i gođ. IH koja je radila na dozvolama i rekla joj da je upitno dali će se izdati građevinska dozvola i da ona smatra i nadalje da treba odbiti izdavanje građevinske dozvole, a budući da je već prošlo tri godine oni su se odlučili za raskid ugovora. Na upit kada je saznala ovu neformalnu informaciju, navela je 2022. godine, a iste godine su i raskinuli ugovor, ali nije sigurna. Navela je da je rok za izgradnju objekta bio dogovoren dvije godine. Nadalje je navela da su na predmetnoj čestici sagradili objekat sa tri stana a i dalje žive u kući koja se nalazi pored tog objekta u kojoj su živjeli i u vrijeme zaključenja predugovora sa tužiteljima. Navela je i pojašnjava da su ugovor raskinuli jer je prošlo tri godine a nije se mogla dobiti građevinska dozvola za taj projekt. Također je navela da ona kao investitor nije utjecala na tužitelje kakav će objekat izgledati. Navela je da su tužiteljici vratili 15.000,00 eura a zadržali 5.000,00 eura jer su procijenili da je to njihova izmakla dobit i da su toliko mogli dobiti za iznajmljivanje stana.

16. Svjedok EH u svom iskazu je naveo da su ga tužitelji angažirali kao ovlaštenu osobu iz projektantske tvrtke za izradu projekta i ishodovanja građevinske dozvole. Naveo je da su izradili idejno rješenje za potrebe ishođenja posebnih uvjeta za infrastrukturno priključenje na tim lokacijama (struje, voda, plin, kanalizacija, pristup na javnu površinu). Nastavno na idejno rješenje su ishodovali posebne uvjete priključenja koji ih nisu ometali tj. omogućili su im daljnjeg glavnog projekta za ishodovanje građevinske dozvole. Napominje da je idejno rješenje usklađeno s oba investitora i napravljen je 3D prikaz cijele kuće što znači da su stranke bile upoznate sa svima. Budući da su stranke bile zadovoljne krenulo se sa izradom glavnog projekta, a u nekoj već završnoj fazi kada su bile čitljive površine stanova glavni projekt je prezentiran investitorima i tu su utvrđene određene neusklađenosti u površini stana, tj. otvorila se neka razlika u nekoliko m2, ali su to stranke međusobno riješile. U toj fazi je gđa. PH imala određene zahtjeve vezano za prilagodbu njihovog stana kojeg su odabrali što je njega kao projektanta malo i živciralo ali to je njihovo pravo i njima je to prouzrokovalo izmjenu projekta u nekim dijelovima ali se to riješilo. Nakon napravljenih izmjena predali su zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i to se prilično dugo držalo u Gradu Osijeku, ali je bilo vrijeme korone, tako da je od predaje zahtjeva za građevinsku dozvolu od 29.10.2021., a tek su mjesecu travnju 2022. godine zatražili dopunu projekta koja je bila vezana u pravu služnosti, odnosno pristupu lokaciji. Navodi da su smatrali da izdavatelj građevinske dozvole nema pravo tražiti to, što su u nekom usmenom postupku i najavili ali su im oni odbili izdati građevinsku dozvolu i to su rješenje dobili 11.07.2022. Naveo je da s time upoznao i jednog i drugog investitora na jednom sastanku i predložio im da se piše žalba na rješenje jer je u to vrijeme bilo dosta nelogičnih rješenja i oba investitora i tužitelj i tuženik su se suglasili da se piše žalba drugostupanjskom tijelu. 21.12.2022. dobivaju pozitivno rješenje na njihovu žalbu iz kojeg obrazloženja proizlazi da će im biti izdana građevinska dozvola, slijedom navedenog se njemu javlja referent koja je vodila projekt u [adresa] IH gdje kaže da su konačno to riješili i da se zna kako se ponašati u takvim situacijama i da nastave postupak izdavanja dozvole jer drugih primjedbi bitnih u tom projektu nije bilo. Budući da je imao nekih saznanja da je došlo do spora zamolio je pomenutu gđu da im da malo vremena da se stranke dogovore i da se ne ide odmah s izdavanjem građevinske dozvole jer bi to odmah povuklo plaćanje većih troškova. Nakon otprilike 2 mjeseca pomenuta gđa ga je nazvala te joj je rekao da je među strankama spor i da povlače prijedlog za izdavanje građevinske dozvole i tu je za njih priča stala. Naveo je da mu nije poznato što se dogodilo među strankama jer su suglasno i predložile da se piše žalba, znači u tom žalbenom postupku, tj. za njegova trajanja, očito je došlo do nekih nesuglasica. Nadalje je naveo da je tuženik ŠH mnogo puta bio u njegovom uredu i interesirao se za projekt i bio upućen u sve. Na upit tko je inicirao da se zatraži suglasnost Grada Osijeka s pristupa ulice Kanižića, naveo je da je taj pristup i postojao a oni su ga samo potvrdili. Na upit dali se sklapa nekakav ugovor, naveo je da se ugovor ne sklapa ali se daje ponuda. Oko pregovaranja na iznesenu ponudu nije bio prisutan ŠH. Nakon te ponude nije sklapan ugovor s tužiteljima. Na upit kada je dao ponudu, naveo je da se sada ne može sjetiti i trenutno je nema kod sebe a misli da je to bilo u ljeto ili jesen 2021. kada su se dogovarali. Naveo je da je izmjena idejnog rješenja trajala oko mjesec dana. Na upit dali je tuženik ili njegova supruga u tijeku postupka izrade projekta odnosno idejnog rješenja ili glavnoj projekta imala bilo kakve želje a koje joj nisu ispoštovane ili onemogućene od strane nas kao projektanta u smislu pozicioniranju iduće nekretnine, naveo je da tuženik i njegova supruga nisu imali nikakvih želja niti primjedbi, ali su imali želju da dobiju informaciju od investitora kada će početi gradnja da se mogu na vrijem iseliti. Naveo je da nikada nije bilo govora da se njihova obiteljska kuća zadrži u prostoru a ovo novo da se izgradi.

17. Tužbeni zahtjev je osnovan, a protutužbeni zahtjev je neosnovan.

18. Nije sporno da su parnične stranke 9. prosinca 2019. godine sklopile Predugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje stambenog objekta, da će tuženik, a kako je regulirano predugovorom, sudjelovati u osiguranju sredstava za izgradnju objekta vrijednošću zemljišta upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište [adresa], 222 m2 i nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor, [adresa], 259 m2, a tužitelji su se obvezali sudjelovati u osiguranju ostatka sredstava za izgradnju stambenog objekta. Nesporno je također da su stranke ugovorile isplatu kapare u iznosu od 2.000,00 eura što su tužitelji i isplatili, a nakon što kupac, tj. tuženik, bude upisan kao vlasnik stana tuženik će taj novčani iznos vratiti tužiteljima. Nadalje nije sporno da je u čl. 4. Predugovora regulirano da će tužitelji na nekretninama koje su predmet ugovora sagraditi dva stambena objekta s ukupno 6 stanova, a vrijednost zemljišta isplatiti tuženiku na način da će mu najkasnije u roku od 2 godine umjesto isplate gotovog novca predati u vlasništvo po sistemu "ključ u ruke" stan u buduće izgrađenom objektu površine 125 m2. Nesporno je također da su se stranke usmeno dogovorile da tužitelji na ime kupoprodajne cijene isplate tuženiku 30.000,00 eura.

19. Također nije sporno da je tijekom izrade idejnog rješenja za građevinski objekt došlo do izmjene idejnog rješenja tako da tuženiku pripadne stan od 100 m2 a ne 125 m2, a kako je to u predugovoru dogovoreno. Nesporno je da je tuženik primio iznos od 20.000,00 eura, a koje su tužitelji isplaćivali očito njihovom usmenom dogovoru na više mjesečnih rata i to 6. svibnja 2021. godine 5.000,00 eura, 9. rujna 2021. godine 5.000,00 eura, 20. prosinca 2021. godine 5.000,00 eura i 29. ožujka 2022. godine 5.000,00 eura, te da je nakon podnošenja tužbe tuženik vratio tužiteljima 15.000,00 eura, tako da tužitelji ukupno potražuju 5.000,00 eura sa zateznim kamatama, kao i zatezne kamate na preostali iznos od 15.000,00 eura, a kako je to specificirano tužbenim zahtjevom. Također je nesporno da je u čl. 4. zaključenog Predugovora o udruživanju sredstava od 9. prosinca 2019. godine regulirano da će tužitelji tuženiku najkasnije u roku od 2 godine umjesto isplate gotovog novca predati u vlasništvo po sistemu "ključ u ruke" stan u izgrađenom objektu i da u tom roku objekat nije izgrađen.

20. Sporno je dali je tuženik isplatom od 15.000,00 eura priznao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva a djelomično i visinu, kada su nastupile zakonske posljedice, odnosno učinci raskida predugovora, dali je predugovor raskinut krivnjom tužitelja, te dali tužitelju pripadaju zatezne kamate a kako potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

21. Na okolnost raskida predugovora saslušane su stranke i svjedoci, pa tako iz iskaza tužiteljice između ostalog proizlazi da je nakon, a što je sačinjeno idejno rješenje, prigovore imala supruga tuženika, a radi čega se idejno rješenje mijenjalo što je i oduzelo određeno vrijeme, da je nakon toga nastupila korona, a potom je bilo problema sa Gradom Osijekom radi prava služnosti, što znači, a kako navodi tužiteljica, da su konstantno imali problem s izdavanjem građevinske dozvole te da je tuženik sa time bio upoznat. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi, a što nije među strankama niti sporno, da je u proljeće 2022. godine doneseno rješenje kojim se odbija izdavanje građevinske dozvole na što su tužitelji uložili žalbu te su prosincu 2022. godine dobili odluku o žalbi koja im je usvojena te je ona očekivala izdavanje građevinske dozvole i tada je došlo do raskida predugovora od strane tuženika. Nadalje, tuženik u svom iskazu ne čini spornim da je upravo on raskinuo predugovor krajem 2022. godine, da je bio upoznat s činjenicom da je Grad Osijek odbio izdati građevinsku dozvolu, da su se tužitelji žalili i uspjeli ali da po njegovom tumačenju to ne znači da bi tužiteljima bila izdana građevinska dozvola zbog čega on više nije htio čekati jer je prošlo gotovo 4 godine od zaključenja predugovora a svi rokovi su produljeni suglasno među strankama ali ne u nedogled. Sve uplate koje je primao od tužitelja nadao se realizaciji zaključenog predugovora.

22. Svjedok EH koji je bio angažiran od strane tužitelja kao ovlaštena osoba iz projektantske tvrtke za izradu projekta i ishodovanja građevinske dozvole je između ostalog naveo da je idejno rješenje usklađeno s oba investitora, da je napravljen 3D prikaz cijele kuće, da su stranke bile upoznate sa svima te da se nakon toga krenulo sa izradom glavnog objekta, a u već završnoj fazi kada su bile čitljive površine stanova glavni projekt je prezentiran investitorima i tu su utvrđene određene neusklađenosti u površini stana, tj. otvorila se razlika u nekoliko m2, te je supruga tuženika imala određene zahtjeve vezano za prilagodbu njihovog stana kojeg su odabrali, a što je njemu kao projektantu prouzrokovalo izmjenu projekta u nekim dijelovima. To se riješilo i nakon napravljenih izmjena zahtjev za izdavanje građevinske dozvole predan je Gradu Osijek gdje se dugo držalo ali je to bilo vrijeme korone tako da je od predaje zahtjeva za građevinsku dozvolu 29. listopada 2021. godine tek u mjesecu travnje 2022. godine zatražena je dopuna projekta koja je bila vezana za pravo služnosti, ali je on kao projektant smatrao da izdavatelj građevinske dozvole to nema pravo tražiti o čemu su usmeno razgovarali u Gradu Osijeku koji im je na kraju odbio izdati građevinsku dozvolu i to rješenje su dobili 11. srpnja 2022. godine. Svjedok potvrđuje da je s tim rješenjem upoznao oba investitora na jednom sastanku, da im je predložio da se piše žalba na rješenje, te su oba investitora, znači tužitelji i tuženik se suglasili da se piše žalba drugostupanjskom tijelu, te su 21. prosinca 2022. godine dobili pozitivno rješenje iz kojeg obrazloženja proizlazi da će biti izdana građevinska dozvola ali se njemu javlja referent koji je vodio projekt u [adresa], IH, koja kaže da su to konačno riješili i da sada znaju kako se ponašati u takvim situacijama te da se nastavi postupak izdavanja dozvola jer drugih primjedbi nije bilo na tom projektu. Svjedok nadalje potvrđuje u svom iskazu da je imao saznanja da je došlo do spora između stranaka te je zamolio pomenutu gospođu IH da ne ide odmah s izdavanjem građevinske dozvole jer to znači povećanje troškova i nakon dva mjeseca ista gospođa ga je nazvala te joj je rekao da povlače prijedlog za izdavanje građevinske dozvole jer je među strankama nastao spor.

23. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da Predugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje stambenog objekta nije raskinut krivnjom tužitelja. Cijeneći iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka TH kao logične, uvjerljive i neposredne i kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru, sud je utvrdio da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu, da su surađivale duži vremenski period, da je taj odnos između njih bio i više nego strogo poslovan što se vidi iz SMS komunikacije i da je novac primljen "na ruke". Tužitelji su poduzeli sve radnje kako bi ispunili svoju obvezu iz predugovora, a posebice u okolnostima Covid pandemije kada se radilo znatno sporije, a pojedini poslovi se i nisu odrađivali. Ne može se smatrati krivnja tužitelja ako je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dostavljen Gradu Osijek 29. listopada 2021. godine a da bi tek u mjesecu travnju 2022. godine tražili dopunu projekta, te da su u mjesecu srpnju 2022. godine odbili izdati građevinsku dozvolu. Sud je utvrdio da su parnične stranke znale za ovaj problem, a što potvrđuje saslušani svjedok koji je njima i predložio da se piše žalba na rješenje, da su se tužitelj i tuženik suglasili, te je povodom njihove žalbe 21. prosinca 2022. godine žalba usvojena i ukinuto prvostupanjsko rješenje, a nakon toga tuženik raskida zaključeni predugovor. Da su stranke bile u dobrim odnosima i to ne samo poslovnim govori i činjenica da su usmeno produživali rokove zaključenog predugovora i da je tuženik i nakon toga, znači proteka dvije godine, uredno primao isplatu od tužitelja.

24. Zakonska pretpostavka za priznanje prava na naknadu izmakle koristi prema čl. 1089. st. 3. ZOO-a je očekivana dobit po redovnom tijeku stvari koja je izostala uslijed štetne radnje, odnosno to je dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari a čije ostvarenje je spriječeno.

25. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio i zaključio da u poslovnom odnosu između stranaka u konkretnom slučaju i neispunjenja odredbi iz zaključenog predugovora se ne može prepisati propuštanjem ili štetnom radnjom tužitelja. Za postojanje prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobitka već i namjera i vjerojatnost ostvarivanja koristi o čemu tuženik govori paušalno, a budući da stan ne postoji, odnosno nije izgrađen, nije dovoljna teorijska mogućnost da bi tuženik ostvario dobit, s tim više što je tuženik i primao novčane iznose od strane tužitelja i nakon proteka dvije godine od dana zaključenja predugovora isti je znao da će mu nastati šteta u vidu izgubljene zarade, a za koju tvrdi da je nastupila.

26. Slijedom navedenog sud je djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu te dosudio tužitelju iznos od 5.000,00 eura, ali sa zakonskim zateznim kamatama od 22. veljače 2023. godine, odnosno dan poslije nakon što je tuženik raskinuo predugovor i od tada je tuženik nepošteni stjecatelj. Sud je također dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate na plaćene iznose u tri navrata po 5.000,00 eura također od dana raskida predugovora a ne od dana kada su tužitelji plaćali te iznose pa do dana kada je tuženik isplatio tužiteljima 15.000,00 eura a to je 6. lipanj 2023. godine. Naime, stranke su plaćanje iznosa od 30.000,00 eura dogovorile kao razlike kupoprodajne cijene, a tužitelji su platili četiri puta po 5.000,00 eura i to svaka tri mjeseca očito sukladno njihovom usmenom dogovoru i očito je da nije bilo ugovoreno plaćanje kamata pa sada tužitelji neosnovano potražuju kamate od dana plaćanja svakog iznosa od 5.000,00 eura.

27. Nadalje, a s obzirom na naprijed navedeno, sud je odbio u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja za isplatu izgubljene zarade za 10 mjeseci u iznosu od 6.887,50 eura.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljima su priznati troškovi za sastav tužbe 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 25. rujna 2023. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 3. listopada 2023. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 16. studenog 2023. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 16. travnja 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 18. prosinca 2025. godine 200,00 eura, trošak zastupanja više osoba 10% iznos od 120,00 eura, uvećano za troškove PDV-a iznos od 330,00 eura, pristojba na tužbu 123,23 eura i na presudu 96,45 eura, tj. ukupno 1.869,68 eura.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Snježana Brajko

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte