REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10116/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukina i Partneri d.o.o., Zagreb, temeljem generalne punomoći Su-2757/17, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužitelja Ivane Sury, odvjetnice i punomoćnika tuženika Dine Komadina, odvjetnika, dana 30. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbi sadržan u čl. 3.1., 3.2. i 3.4 Ugovora o kreditu broj 070913024928 HH od 11.09.2007., potvrđen kod Javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod poslovnim brojem OV-9265/07 dana 21.09.2007. godine, a koje glase:

''Visina kamatne stope određuje se Odlukom o kamatama Banke'',

''... s tim da je kamatna stopa promjenjiva'',

''Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje''.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 22.632,13 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na:

- iznos od 41,01 EUR od dana 27.02.2008.,

- iznos od 56,75 EUR od dana 28.03.2008.,

- iznos od 56,75 EUR od dana 28.03.2008.,

- iznos od 56,78 EUR od dana 28.04.2008.,

- iznos od 56,70 EUR od dana 29.05.2008.,

- iznos od 84,75 EUR od dana 30.07.2008.,

- iznos od 142,23 EUR od dana 28.08.2008.,

- iznos od 141,11 EUR od dana 30.09.2008.,

- iznos od 141,11 EUR od dana 30.09.2008.,

- iznos od 142,66 EUR od dana 31.10.2008.,

- iznos od 158,98 EUR od dana 24.11.2008.,

- iznos od 177,29 EUR od dana 29.01.2009.,

- iznos od 176,93 EUR od dana 07.03.2009.,

- iznos od 176,93 EUR od dana 07.03.2009.,

- iznos od 177,88 EUR od dana 08.04.2009.,

- iznos od 177,68 EUR od dana 29.04.2009.,

- iznos od 175,31 EUR od dana 01.06.2009.,

- iznos od 174,81EUR od dana 29.06.2009.,

- iznos od 175,45 EUR od dana 23.07.2009.,

- iznos od 175,64 EUR od dana 05.09.2009.,

- iznos od 174,40 EUR od dana 30.09.2009.,

- iznos od 172,86 EUR od dana 30.10.2009.,

- iznos od 175,10 EUR od dana 30.11.2009.,

- iznos od 174,41 EUR od dana 11.01.2010.,

- iznos od 175,15 EUR od dana 12.02.2010.,

- iznos od 173,63 EUR od dana 11.03.2010.,

- iznos od 173,72 EUR od dana 13.04.2010.,

- iznos od 173,88 EUR od dana 12.05.2010.,

- iznos od 172,55 EUR od dana 21.06.2010.,

- iznos od 172,14 EUR od dana 13.07.2010.,

- iznos od 172,98 EUR od dana 18.08.2010.,

- iznos od 174,20 EUR od dana 10.09.2010.,

- iznos od 175,06 EUR od dana 13.10.2010.,

- iznos od 176,53 EUR od dana 16.11.2010.,

- iznos od 176,80 EUR od dana 28.12.2010.,

- iznos od 177,11 EUR od dana 17.01.2011.,

- iznos od 177,17 EUR od dana 16.02.2011.,

- iznos od 176,49 EUR od dana 23.03.2011.,

- iznos od 176,03 EUR od dana 19.04.2011.,

- iznos od 177,36 EUR od dana 25.05.2011.,

- iznos od 176,86 EUR od dana 24.06.2011.,

- iznos od 178,51 EUR od dana 26.07.2011.,

- iznos od 178,99 EUR od dana 25.08.2011.,

- iznos od 179,17 EUR od dana 29.09.2011.,

- iznos od 178,56 EUR od dana 20.10.2011.,

- iznos od 179,62 EUR od dana 01.12.2011.,

- iznos od 179,78 EUR od dana 29.12.2011.,

- iznos od 181,22 EUR od dana 03.02.2012.,

- iznos od 181,30 EUR od dana 29.02.2012.,

- iznos od 180,08 EUR od dana 26.03.2012.,

- iznos od 179,41 EUR od dana 23.04.2012.,

- iznos od 180,89 EUR od dana 31.05.2012.,

- iznos od 179,71 EUR od dana 30.06.2012.,

- iznos od 179,47 EUR od dana 27.07.2012.,

- iznos od 179,10 EUR od dana 30.08.2012.,

- iznos od 177,76 EUR od dana 03.10.2012.,

- iznos od 180,26 EUR od dana 31.10.2012.,

- iznos od 180,68 EUR od dana 30.11.2012.,

- iznos od 180,56 EUR od dana 31.12.2012.,

- iznos od 181,43 EUR od dana 31.01.2013.,

- iznos od 181,51 EUR od dana 28.02.2013.,

- iznos od 181,56 EUR od dana 28.03.2013.,

- iznos od 181,87 EUR od dana 30.04.2013.,

- iznos od 180,81 EUR od dana 31.05.2013.,

- iznos od 179,08 EUR od dana 26.06.2013.,

- iznos od 179,23 EUR od dana 31.07.2013.,

- iznos od 179,24 EUR od dana 31.08.2013.,

- iznos od 180,12 EUR od dana 30.09.2013.,

- iznos od 180,32 EUR od dana 31.10.2013.,

- iznos od 180,58 EUR od dana 30.11.2013.,

- iznos od 180,38 EUR od dana 03.01.2014.,

- iznos od 181,16 EUR od dana 06.02.2014.,

- iznos od 173,69 EUR od dana 28.02.2014.,

- iznos od 171,41 EUR od dana 31.03.2014.,

- iznos od 170,04 EUR od dana 07.05.2014.,

- iznos od 169,77 EUR od dana 03.06.2014.,

- iznos od 169,47 EUR od dana 30.06.2014.,

- iznos od 170,57 EUR od dana 30.07.2014.,

- iznos od 167,56 EUR od dana 25.08.2014.,

- iznos od 158,31 EUR od dana 29.09.2014.,

- iznos od 159,31 EUR od dana 28.10.2014.,

- iznos od 159,41 EUR od dana 02.12.2014.,

- iznos od 159,19 EUR od dana 31.12.2014.,

- iznos od 159,90 EUR od dana 03.02.2015.,

- iznos od 157,36 EUR od dana 28.02.2015.,

- iznos od 148,28 EUR od dana 11.04.2015.,

- iznos od 148,05 EUR od dana 07.05.2015.,

- iznos od 147,28 EUR od dana 12.06.2015.,

- iznos od 147,80 EUR od dana 14.07.2015.,

- iznos od 147,26 EUR od dana 19.08.2015.,

- iznos od 146,66 EUR od dana 22.09.2015.,

- iznos od 140,09 EUR od dana 29.10.2015.,

- iznos od 140,20 EUR od dana 24.11.2015.,

- iznos od 140,40 EUR od dana 31.12.2015.,

- iznos od 140,80 EUR od dana 28.01.2016.,

- iznos od 140,13 EUR od dana 29.02.2016.,

- iznos od 136,03 EUR od dana 31.03.2016.,

- iznos od 128,58 EUR od dana 11.05.2016.,

- iznos od 128,67 EUR od dana 31.05.2016.,

- iznos od 129,23 EUR od dana 01.07.2016.,

- iznos od 128,64 EUR od dana 08.08.2016.,

- iznos od 128,50 EUR od dana 28.07.2016.,

- iznos od 125,74 EUR od dana 22.10.2016.,

- iznos od 116,83 EUR od dana 15.11.2016.,

- iznos od 116,83 EUR od dana 15.11.2016.,

- iznos od 117,63 EUR od dana 02.01.2017.,

- iznos od 116,04 EUR od dana 17.02.2017.,

- iznos od 115,73 EUR od dana 27.02.2017.,

- iznos od 112,61 EUR od dana 07.04.2017.,

- iznos od 102,89 EUR od dana 12.05.2017.,

- iznos od 102,89 EUR od dana 12.05.2017.,

- iznos od 102,89 EUR od dana 12.05.2017.,

- iznos od 102,79 EUR od dana 13.06.2017.,

- iznos od 102,77 EUR od dana 18.07.2017.,

- iznos od 99,38 EUR od dana 25.08.2017.,

- iznos od 91,48 EUR od dana 26.09.2017.,

- iznos od 91,69 EUR od dana 25.10.2017.,

- iznos od 92,58 EUR od dana 27.11.2017.,

- iznos od 92,19 EUR od dana 28.12.2017.,

- iznos od 90,88 EUR od dana 24.01.2018.,

- iznos od 88,25 EUR od dana 21.02.2018.,

- iznos od 81,35 EUR od dana 24.03.2018.,

- iznos od 81,01 EUR od dana 24.04.2018.,

- iznos od 80,77 EUR od dana 28.05.2018.,

- iznos od 80,59 EUR od dana 28.06.2018.,

- iznos od 80,75 EUR od dana 25.07.2018.,

- iznos od 79,12 EUR od dana 27.08.2018.,

- iznos od 73,66 EUR od dana 28.09.2018.,

- iznos od 73,67 EUR od dana 24.10.2018.,

- iznos od 73,70 EUR od dana 28.11.2018.,

- iznos od 73,61 EUR od dana 31.12.2018.,

- iznos od 73,67 EUR od dana 24.01.2019.,

- iznos od 73,54 EUR od dana 21.02.2019.,

- iznos od 68,90 EUR od dana 26.03.2019.,

- iznos od 68,86 EUR od dana 29.04.2019.,

- iznos od 68,92 EUR od dana 29.05.2019.,

- iznos od 68,75 EUR od dana 24.06.2019.,

- iznos od 68,55 EUR od dana 27.07.2019.,

- iznos od 68,65 EUR od dana 24.08.2019.,

- iznos od 65,75 EUR od dana 30.09.2019.,

- iznos od 66,12 EUR od dana 29.10.2019.,

- iznos od 66,01 EUR od dana 27.11.2019.,

- iznos od 66,07 EUR od dana 30.12.2019.,

- iznos od 66,01 EUR od dana 24.01.2020.,

- iznos od 66,22 EUR od dana 26.02.2020.,

- iznos od 64,89 EUR od dana 19.03.2020.,

- iznos od 64,87 EUR od dana 27.04.2020.,

- iznos od 64,95 EUR od dana 26.05.2020.,

- iznos od 64,65 EUR od dana 23.06.2020.,

- iznos od 64,54 EUR od dana 20.07.2020.,

- iznos od 64,48 EUR od dana 27.08.2020.,

- iznos od 63,14 EUR od dana 24.09.2020.,

- iznos od 63,46 EUR od dana 21.10.2020.,

- iznos od 63,30 EUR od dana 25.11.2020.,

- iznos od 63,08 EUR od dana 22.12.2020.,

- iznos od 63,28 EUR od dana 23.01.2021.,

- iznos od 63,40 EUR od dana 25.02.2021.,

- iznos od 62,27 EUR od dana 26.03.2021.,

- iznos od 62,25 EUR od dana 27.04.2021.,

- iznos od 61,77 EUR od dana 28.05.2021.,

- iznos od 61,60 EUR od dana 21.06.2021.,

- iznos od 61,78 EUR od dana 22.07.2021.,

- iznos od 61,58 EUR od dana 27.08.2021.,

- iznos od 60,98 EUR od dana 25.09.2021.,

- iznos od 61,12 EUR od dana 21.10.2021.,

- iznos od 61,21 EUR od dana 26.11.2021.,

- iznos od 61,20 EUR od dana 27.12.2021.,

- iznos od 61,29 EUR od dana 26.01.2022.,

- iznos od 61,35 EUR od dana 22.02.2022.,

- iznos od 61,30 EUR od dana 28.03.2022.,

- iznos od 61,16 EUR od dana 26.04.2022.,

- iznos od 61,00 EUR od dana 23.05.2022,

- iznos od 60,88 EUR od dana 25.06.2022.,

- iznos od 60,80 EUR od dana 28.07.2022.,

- iznos od 60,80 EUR od dana 29.08.2022.,

- iznos od 60,68 EUR od dana 27.09.2022.,

- iznos od 60,78 EUR od dana 28.10.2022.,

- iznos od 60,89 EUR od dana 29.11.2022.,

- iznos od 60,82 EUR od dana 29.12.2022.,

- iznos od 60,81 EUR od dana 31.01.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 13.03.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 28.06.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 28.06.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 28.06.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 30.06.2023.,

pa sve do dana isplate,

kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 4.350,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.01.2026. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjev kojim tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 2.476,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate, tekućim od dana uplate pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, a što predstavlja razliku između u tužbi postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 25.108,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i dosuđenog iznosa od 22.632,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi od 02.11.2023. tužiteljica navodi da je kao korisnik kredita sklopila s tuženikom kao kreditorom dana 11.09.2007. godine Ugovor o kreditu broj 070913024928 HH, kojim joj je odobren kredit u iznosu od 99.375,00 EUR, a kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 99.375,00 EUR, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužiteljica je u međuvremenu promijenila prezime, o čemu dostavlja dokaz. Odredbom čl. 3.1. i 3.2. označenog ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužiteljica dužna tuženiku plaćati kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke banke s time da ista na dan sklapanja ugovora iznosi 6,79% godišnje. Isto tako, odredbom čl. 3.4. ugovora je ugovoreno kako se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke (tuženika) na čiju primjenu Korisnik kredita (tužiteljica) pristaje. Označene odredbe čl. 3.1., 3.2. i 3.3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika (banke) o kamatnim stopama je ništetna i to iz razloga kako slijedi. Odredbom čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a propisano kako je ugovor ništetan ukoliko činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva. U konkretnom slučaju, činidba u pogledu kamatne stope koju je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku nije niti određena niti odrediva. Naime, kamatna stopa po prednje označenom ugovoru o kreditu mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. S time u vezi, tuženik je svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te o istome obavještavao tužiteljicu samo pisanom obavijesti bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužiteljice pa je tako tuženik u nekoliko navrata u periodu od 2007. do 2020. godine mijenjao kamatnu stopu, a kojim promjenama je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku, a time i do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu. Predmetne ugovorne odredbe omogućuju tuženiku da promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, te je time uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, koji promjenu nije mogla predvidjeti, a pravilnost promjene nije mogla provjeriti jer nije imala nikakvih egzaktnih kriterija.

2. U predmetnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži po pitanju prava i obveza između stranaka i to na štetu tužiteljice (u ovome slučaju potrošača) jer su predmet ugovora i novčana obveza bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka te je tuženik putem ove ugovorne odredbe (čl. 3.1., 3.2. i 3.3. Ugovora) u potpunosti izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice). Navedeno je u suprotnosti s odredbom čl. 247. ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11) koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Odredbe čl. 3.1., 3.2. i 3.3. predmetnog ugovora su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava te je sadržano u odredbi čl. 4. ZOO-a, kojom je propisano da prilikom zasnivanja obveznih odnosa i ostvarivanju tih prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se tog načela. Prema predmetnoj ugovornoj odredbi čl. 3.1., 3.2. i 3.3. Ugovora, dug tužiteljice je postao promjenjiv element na koji tužiteljica nije mogla utjecati iz razloga što je kamatu tuženik (banka) određivala jednostrano i samovoljno bez prethodnog pregovaranja s tužiteljicom te je na taj način tuženik prouzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice (potrošača), sve protivno načelu savjesnosti i poštenja. Odredbe čl. 3.1., 3.2. i 3.3. predmetnog ugovora kojim se određuje promjenjivost kamatne stope je u potpunosti u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao lex specialis te je s istim regulirana materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem od dana 04.07.2014., poslovni br. Pž-7129/13-4, na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama, uključujući i kredit tužiteljice, zauzeo je stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čine ovisnom o odluci tužene (banke) nepoštene pa prema tome ništetne - što je osobito obrazloženo od 53. do 67. str. navedene presude i rješenja, a u ovome predmetu se radi o takvom istovjetnom slučaju. Takav je stav potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 09.04.2015., poslovni br. Revt-249/14, pri čemu se jasno navodi kako se nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnose na sve ugovore o kreditu, kako u domaćoj tako i u stranoj valuti. Budući sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, tužiteljica ističe da su odredbe čl. 3.1., 3.2. i 3.3. predmetnog ugovora ništetne, osobito iz razloga navedenih u obrazloženju predmetne presude i rješenja VTS RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 04.07.2014, odnosno presudi Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14.

3. Tuženik je umjesto po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,79%, jednostranom odlukom, protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjao kamatnu stopu, a čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita, i to:

- 01.02.2008. uvećanjem na 7,79%,

- 01.07.2008. uvećanjem na 9,29%,

- 01.12.2008. uvećanjem na 9,79%,

- 01.08.2013. uvećanjem na 9,75%,

- 01.02.2014. uvećanjem na 9,55%,

- 01.08.2014. uvećanjem na 9,29%,

- 01.02.2015. uvećanjem na 9,08%,

- 01.08.2015. uvećanjem na 8,88%,

- 01.02.2016. uvećanjem na 8,66%,

- 01.08.2016. uvećanjem na 8,35%,

- 01.02.2017. uvećanjem na 8,01%,

- 01.08.2017. uvećanjem na 7,66%,

- 01.02.2018. uvećanjem na 7,37%,

- 01.08.2018. uvećanjem na 7,13%,

- 01.03.2019. uvećanjem na 6,97%,

- 01.09.2019. uvećanjem na 6,86%,

- 01.03.2020. uvećanjem na 6,77%,

- 01.09.2020. uvećanjem na 6,71%,

- 01.03.2021. uvećanjem na 6,66%,

- 01.09.2021. uvećanjem na 6,63%,

- 01.03.2022. uvećanjem na 6,61%,

- 01.09.2022. uvećanjem na 6,60%,

- 01.02.2023. uvećanjem na 6,59%.

Navedenim promjenama kamatne stope mijenjao se dužni iznos mjesečnog anuiteta, a čime je tužiteljica ukupno preplatila iznos od 25.108,16 EUR / 189.177,45 kn. Navedeni iznos dobiven je usporedbom početno ugovorene kamatne stope od 6,79% i svake promijenjene kamatne stope. Tužiteljica pridržava pravo da sud, ukoliko predmetna dokumentacija nije potpuna i dovoljna za izračun visine tužbenog zahtjeva, službenim putem od tuženika zatraži dostavu sve relevantne dokumentacije potrebne za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, nakon čega će tužiteljica urediti tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Slijedom navedenog tužiteljica u tužbi predlaže donošenje presude.

-(Ad I) kojom se utvrđuje da je ništetan dio odredbi sadržan u čl. 3.1., 3.2. i 3.4 Ugovora o kreditu broj 070913024928 HH od 11.09.2007., potvrđen kod Javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod poslovnim brojem OV-9265/07 dana 21.09.2007. godine, a koje glase:

“Visina kamatne stope određuje se Odlukom o kamatama Banke“

„... s tim da je kamatna stopa promjenjiva”

„Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“.

-(Ad II) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.108,16 EUR / 189.177,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate od dana učinjene pretplate (u razdoblju od 01.02.2008. do 01.07.2023. do isplate),

-(Ad III) kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22.01.2024. navodi da tužitelj tužbom postavlja: i.) deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi djelomičnu ništetnost odredaba čl. 3. st. 1., st. 2. i st. 4. Ugovora o kreditu broj 070913024928 HH od 11. rujna 2007.g. (dalje u tekstu: „Ugovor“ i/ili „Ugovor o kreditu“) u dijelu koji se odnosi na jednostranu promjenjivost kamatne stope, pri čemu tužitelj specificira tekst odredaba koji smatra ništetnim; i ii.) kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.108,16 EUR/ 189.177,45 kn, s osnove navodno ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose naznačene u tužbi od dana dospijeća tih iznosa do isplate. Nadalje, iz činjeničnog historijata tužbe može se zaključiti kako tužitelj smatra da je tuženik stekao neodređene iznose bez osnove uslijed primjene, za tužitelja, djelomično ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena primjena promjenjive kamatne stope. Tuženik smatra kako su ovakvi navodi tužitelja neosnovani i to iz razloga kako slijedi. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jednu ispravu iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj izvršio ijednu uplatu na ime dospjelih anuiteta po predmetnom kreditu. Tuženik stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača, koji definira da je potrošač „svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti“. Tužitelj je dužan u tužbi dokazati svojstvo potrošača. Tužitelj tužbom navedeno ne dokazuje. Stoga, tuženik predlaže bez izvođenja daljnjih dokaza odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 nisu primjenjive na ovaj konkretni Ugovor o kreditu u kojem je glavnica vezana uz valutu EUR. Cjelokupno potraživanje tužitelja iz tužbe je zastarjelo jer tužitelj nije svojom radnjom (podnošenjem tužbe) prekinuo zastaru. Podredno, podnošenje kolektivne tužbe ne prekida zastaru, no i u slučaju da sud ocijeni da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara u odnosu na tužiteljev zahtjev (što tuženik osporava), tuženik ističe da je zastara u odnosu na tužbeni zahtjev iz tč. II. predložene izreke presude nastupila dana 13. lipnja 2019.g., slijedom čega je cjelokupni tužiteljev zahtjev iz tužbe u zastari. Zastarni rok je kogentna zakonska odredba koju sud ne može mijenjati svojim odlukama, kao niti zaključcima sa sjednica odjela. Odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne. Iste su dopuštene temeljem čl. 26. Zakona o obveznim odnosima. U skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne su, lako razumljive i uočljive. Tužitelj je o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. U slučaju da sud prihvati argumentaciju tužitelja da se na ovaj postupak primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora, tada je tč. I. deklaratornog zahtjeva potrebno odbaciti jer tužitelj za postavljanje navedenog zahtjeva nema pravni interes. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je na njih mogao utjecati.

6. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupni (neodređeni) kondemnatorni tužbeni zahtjev iz tužbe s obzirom da zastara za svaki pojedini anuitet nastupila protekom roka od 5 godina nakon isplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta. Obzirom da se isključivo individualnom tužbom svakog pojedinog potrošača može tražiti isplata iznosa za koje tužitelj smatra da ih je tuženik stekao bez pravne osnove, zastarni rok se računa pojedinačno od svake mjesečne isplate. Stoga bi u tom slučaju došlo do primjene instituta stjecanje bez osnove, za koji institut je zakonodavac predvidio zastarni rok iz Zakona o obveznim odnosima o petogodišnjem zastarnom roku. Nadalje, čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je kada se zastarni rok prekida: „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ Navedeno potvrđuje i brojna praksa drugostupanjskih sudova poput: Županijski sud u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem: 33 Gž-5659/2017 od 19. studenog 2019. godine: „Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na tuženika Zagrebačku banku d.d. odnosila se na pitanje, je li tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenje i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a kao što to proizlazi iz presude i rješenja trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Navedena kolektivna tužba zato nema učinak na kredite u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica euro, kao u konkretnom slučaju, u odnosu na zastaru potraživanja tužiteljice, već se ista ima ocjenjivati po općim propisima o zastari. Odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) propisan je opći zastarni rok od pet godina, a isti istječe, buduće da se radi o iznosima koje je tužiteljica isplaćivala tuženiku sukcesivno, za svaku od isplata, tijekom pet godina nakon što je tužiteljica izvršila isplatu.“ Zatim, Županijski sud u Osijeku u presudi pod poslovnim brojem: Gž-1484/2018 od 5. prosinca 2019. godine: „Primjenjujući opći zastarni rok iz propisa čl. 225. ZOO-a, zastarjeli su svi mjesečni iznosi dospjeli do 28. studenog 2012., imajući u vidu da je tužba podnesena 28. studenog 2017. Ovaj stav prvostupanjskog suda je pravilan i zakonit pa ga prihvaća i ovaj sud. Stoga je s pravom prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva do rate dospijeća s 1. studenim 2012. godine Tužiteljica u žalbi i dalje tvrdi da nije došlo do zastare potraživanja, pa ističe da stav prvostupanjskog suda o zastari ograničava restitucijske učinke utvrđenja ništetnim nepoštene ugovorene odredbe, te je takav stav pogrešan i suprotna pravnom stavu Vrhovnog suda RH izraženom u presudi poslovni broj Rev 2245/2017 . Nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da iz presude poslovni broj Rev 2245/2017 proizlazi suprotno od stava prvostupanjskog suda (…) Iz navedenog se zaključuje da u slučaju kada nije podnesena kolektivna tužba koja bi prekinula zastaru, kao u konkretnom slučaju, zastarni rok počinje teći od svake pojedine uplate“. Presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-519/2019 od 14. studenog 2019. g. u kojoj je rečeno: “Pravilno je prvostupanjski sud na temelju prednjih utvrđenja ocijenio i prigovor zastare jer tražbina kod stjecanja bez osnove zastarijeva protekom roka od pet godina. Tužba je podnesena 7. siječnja 2016., a najstarije potraživanje je dospjelo siječnja 2008. pa su u zastari tražbine dospjele zaključno sa 7. siječnja 2011. te se u ukupnom iznosu od 11.798,65 kn za koji iznos je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan nalazi i iznos od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama. Obzirom da preinaka tužbe nije dopuštena pravilno bi bilo odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama kako je postavljeno u tužbi od 8. siječnja 2016. za anuitete naplaćene od 1. listopada 2018. do zaključno sa 1. siječnja 2011.“

7. Podredno, u povodu eventualnog argumenta da kolektivna tužba ipak prekida zastaru, tuženik ističe da je i u tom slučaju cjelokupno potraživanje iz tužbe u zastari. Naime, tuženik ističe da i u slučaju da sud prihvati argumentaciju tužitelja da bi se podnošenjem tužbe u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. br. P-1401/2012 prekinuo tijek zastare u odnosu na pojedinačne zahtjeve potrošača koji su imali kredit u kojem je glavnica vezana uz valutu EUR, tuženik ističe da su i u tom slučaju svi zahtjevi podneseni sudu nakon 13. lipnja 2019. godine zastarjeli u cijelosti s obzirom na to da je nakon navedenog datuma istekao petogodišnji zastarni rok od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, koja je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. godine. Dakle, obzirom da je tužitelj tužbu podnio sudu 21. veljače 2023.g. (dakle, nakon isteka petogodišnjeg roka od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora posl. br. P- 1401/2012), svi zahtjevi tužitelja iz tužbe su zastarjeli.

8. Tuženik, a u odnosu na navode tužiteljice o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, navodi da se protivi navodima tužitelja da bi odredbe članka 3. st. 1., st. 2. i st. 4. Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bile ništetne. Nadalje, temeljem čl. 26. ZOO-a dopušteno je ugovaranje promjenjive kamatne stope. Štoviše, u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorena kamatna stopa iznosila je 6,79%, dok je zakonska kamatna stopa tada iznosila 14%. Odnosno, u skladu sa st. 1. čl. 26. ZOO-a ugovorena stopa nije bila viša od stope zakonskih kamata niti u trenutku sklapanja ugovora niti za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Pod uvjetom da tužitelj dokaže svoje svojstvo potrošača, tuženik ističe kako je Ugovor između tužitelja i tuženika sklopljen je u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine. Taj Zakon o zaštiti potrošača (kao i njegove kasnije izmjene i dopune) valjalo primjenjivati kao poseban propis na području potrošačkog kreditiranja u odnosu na opće propise obveznog prava, sve do stupanja na snagu 1. siječnja 2010. prvog posebnog Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09). Navedeno ne isključuje prava koja potrošači imaju po ZOO, primjerice zahtijevati poništaj ugovora zbog mana volje, da se pozivaju na zelenaški ugovor, i sl. Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju doneseni su, u dijelu koji je relevantan za ovaj postupak, u sklopu preuzimanja u domaće pravo direktiva EU, i to napose Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu Direktiva 93/13), i zatim i Direktive 2008/48/EC o ugovorima o potrošačkim kreditima (u daljnjem tekstu: Direktiva 2008/48). Direktiva 93/13 je u čl. 3. stavku 3. predvidjela prilog “koji sadrži indikativan i nedovršen popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima”. Riječ je o popisu tzv. sivih odredaba u potrošačkim ugovorima, koje mogu, ali ne moraju biti nepoštene. U točki 19. preambule Direktive navedeno je kako je “za potrebe ove Direktive popis priloženih odredaba mogao zbog općenite naravi Direktive imati samo indikativnu vrijednost, a države članice mogu proširiti njihov doseg ili ih restriktivnije doraditi u svom nacionalnom pravu”. U konkretnom slučaju, posebno potrebno ukazati na točku 1. pod (j) spomenutog priloga Direktive ) 93/13, koja kao potencijalno nepoštenu ima u vidu sljedeću ugovornu odredbu: “j) davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmjeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.” Pritom je u t. 2. priloga, naslovljenoj “Područje primjene točaka g),j) i l), u odnosu na ovu odredbu posebno – pod (b) – protumačeno kako slijedi: “b) Točka j) nije prepreka za odredbe prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinu ugovor.

9. Dakle, ugovorne odredbe kojima se ugovara pravo jednostrane izmjene ugovora nisu automatski nepoštene, nego su to samo one takve odredbe koje dopuštaju izmjene bez valjanog razloga ili koje u sebi ne sadrže razlog za izmjenu. Tuženik smatra kako je evidentno da pojam “važnog razloga” što ga koristi Direktiva, u kontekstu ovog postupka, nije isto što i uporaba indeksne ili referentne stope za potrebe potrošačkih ugovora, koju utvrđuje netko treći, neovisan o vjerovniku, ili neke konkretne formule za izračun naknadne promjene cijene u potrošačkim ugovorima. Također, evidentno je da se hrvatski zakonodavac u uvodno citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., 2007. te 2014. izrijekom opredijelio za koncept po kojem trgovac može jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu zbog “valjanog razloga navedenog u ugovoru”. Pritom valja napomenuti da i prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, u sudskoj praksi nije bilo sporno ugovorno ovlaštenje banci da mijenja ugovornu kamatnu stopu. Da se koncepcija važnog razloga mogla primjenjivati na području potrošačkog kreditiranja, pored odredbe iz Direktive 93/13 govori i kasnija Direktiva 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima, i to konkretno u točki 32. preambule iste koja propisuje: “Kako bi se osigurala potpuna transparentnost, potrošaču bi trebalo dati sve obavijesti koje se tiču ugovorene kamatne stope, kako prije sklapanja ugovora, kao i nakon što je ugovor o kreditu sklopljen. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, potrošač bi trebao biti obaviješten o promjenama varijabilne ugovorne kamate i promjenama uplata koje su time prouzrokovane. Time se ne dovode u pitanje odredbe nacionalnoga prava koje se ne tiču obavješćivanja potrošača, a koje propisuju uvjete za, ili propisuju posljedice, promjena, osim promjena koje se tiču plaćanja, stopa ugovorne kamate ili drugih ekonomskih uvjeta kojima kredit podliježe, primjerice pravila na temelju kojih kreditor može izmijeniti stopu ugovorne kamate samo ako za to postoji valjani razlog, ili da potrošač može raskinuti ugovor ako nastupi promjena ugovorne kamate, ili nekog drugog ekonomskog uvjeta kredita.” To je jasno vidljivo i iz pojedinih odredaba Direktive 2008/48: odredbe čl. 5. stavka 1. pod (f), kao i dalje u čl. 6. stavka 1. pod (e), čl. 10. stavka 2. pod (f), i čl. 10. stavka 5. pod (e). Iz ovih odredaba evidentno je da se indeksne ili referente stope mogu, ali ne moraju ugovoriti, te da to ovisi o nacionalnom zakonodavcu. Hrvatski zakonodavac je i u Zakonima o potrošačkom kreditiranju preuzeo ovakvo rješenje, uključujući i uporabu formulacije koja se tiče indeksnih ili referentnih stopa. U odredbi čl. 11. stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09) stajalo je i posebno rješenje u pogledu informiranja potrošača, „ako je promjena kamatne stope vezana za promjenu referentne stope“, što i dopunski potvrđuje da ugovaranje referentne kamatne stope nije bilo nužno. Takvo je stanje trajalo u nas sve do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 112/2012), koji je stupio na snagu početkom 2013. godine, a po kojem zakonu je tuženik i postupio. Dakle, hrvatski zakonodavac je tek donošenjem Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. godine postrožio režim jednostrane izmjene ugovorene kamate u ugovorima o potrošačkim kreditima. Drugim riječima, sve do stupanja na snagu Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012.g. niti zakoni u Republici Hrvatskoj niti sudska praksa nisu zabranjivali jednostranu promjenu ugovorene kamatne stope u ugovorima o potrošačkim kreditima. Tuženik je, dakle, u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem, na temelju valjanog zakonskog ovlaštenja iz posebnog zakona namijenjenog upravo zaštiti potrošača, Zakona o zaštiti potrošača, bio ovlašten ugovoriti promjenjivost ugovorne kamate zbog promjena tržišnih uvjeta.

10. Tuženik, a u odnosu na promjenjivost uvjeta na tržištu, navodi da je u trenutku sklapanja ugovora tužitelj samostalno odabrao kredit koji je vezan uz valutu EUR s promjenjivom kamatnom stopom. I to je rizik na koji je tužitelj pristao, a koji je bio izričito naveden u ugovoru – da je kamatna stopa promjenjiva i da će o izmjeni tužitelj biti pravodobno obaviješten. Ovdje valja naglasiti da je tužitelj imao mogućnost izbora između više ponuđenih vrsta ugovora o kreditu i različitih kamatnih stopa i da je odluka za ovu vrstu ugovora bila njegova. Također, tuženik smatra da je nemoguće i da bi u najmanju ruku bilo neodgovorno prognozirati kakvo će stanje na tržištu biti u sljedećih 16 godina i o tome obavještavati klijente, osim navoda da je promjena moguća i da rizik postoji, a što je tuženik izričito naveo u Ugovoru. Visina kamatne stope ovisi o promjenama uvjeta na tržištu, koje ovise o brojnim elementima poput, EURIBOR-a, premije na rizik zemlje, referentne kamatne stope, troška regulacije, operativnog troška te rizičnost klijenta i banke. Prilikom promjene kamatne stope iz ovog ugovornog odnosa, tuženik je uzimao u obzir sve navedene elemente temeljem kojih je odredio visinu kamate. Zaključno se u ovom dijelu odgovora na tužbu može navesti da promjenjiva kamatna stopa sa sobom nosi određeni rizik i to je notorna činjenica, a i tužitelj je o tome bio jasno obaviješten već u samom Ugovoru koji je potpisao. Tuženik ističe kako je po predmetnom kreditu došlo do blage i umjerene promjene kamatne stope, što je bilo predvidljivo kako tuženiku tako i tužitelju. Stoga tuženik smatra da iz navedenih razloga nema osnove za njegovu odgovornost za povećanje mjesečnih anuiteta u vidu povrata jer isti na nadolazeće promjene nije mogao utjecati niti ih je on skrivio.

11. Tuženik, a u odnosu na prosječnog potrošača, navodi da pod uvjetom da tužitelj dokaže svoje svojstvo potrošača, tuženik ističe kako je u skladu s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi kao mjerilo prosječnog potrošača utvrđuje se potrošač koji je „u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja“ (Preambula 18, Direktiva 2005/29 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. godine o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/7/7EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, u skladu s radnim dokumentom Europske komisije – Smjernice za provedbu/primjenu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, Bruxelles, 25.svibnja 2016.). Također, Direktiva utvrđuje da test prosječnog kupca nije statistički test i da se moraju uzeti u obzir socijalni, kulturni i jezični čimbenici pojedine zemlje, a što moraju utvrđivati nacionalni sudovi i tijela, ali u skladu s odredbama Direktive. Sve navedeno odnosi se na pitanje apstraktne pravne zaštite zamišljenog građanina koji je stupio u poslovni, ugovorni odnos s bankom prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Nacionalni sudovi u pojedinačnim parnicama, poput ove trebaju utvrditi jesu li bila ispunjenja tri glavna uvjeta iz Direktive, prilikom stupanja u poslovni odnos s potrošačem, a to su: 1.) je li potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora; 2.) je li potrošač prilikom sklapanja ugovora bio pažljiv; i 3.) je li bio oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja. Svakako da prilikom procjene ova tri uvjeta treba voditi računa i o činjenici da je potrošač ponekad slabija strana ugovora u odnosu prema trgovcu, ali treba uzeti i u obzir da se u ovim predmetima radi o punoljetnim, poslovno sposobnim osobama i o vremenu kada je lako dostupna svaka informacija i/ili pojašnjenje koje je potrebno potrošaču radi razjašnjenja dijelova ugovora koji mu eventualno nisu jasni, a što i zahtijevaju drugi i treći uvjet Direktive – pažljiv i oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja.

12. Tuženik, a u odnosu na informiranost tužitelja o rizičnosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope, navodi da su u čl. 3. st. 2. i st. 4. Ugovora stranke dogovorile: „3.2. Kamatna stopa iznosi 6,79 % (šestcijelihsedamdesetdevetposto) godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva.“; „3.4. Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“ Čl. 17. st. 9. stranke su dogovorile: „Ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave Banke, kao i kasnije izmjene i dopune sitih, a osobito: a) Odluku o kamatama Banke; b) Odluku o tarifi naknada; c) Poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske Banke.“ Tuženik smatra da iz citiranih članaka Ugovora jasno, nedvojbeno i lako razumljivo proizlazi da se radi o kamatnoj stopi koja se može promijeniti, obzirom na riječ „promjenjiva“, kao i da je jasno nedvojbeno i lako razumljivo navedeno o kojim parametrima ovisi promjenjivost iste kamatne stope. Naročito valja napomenuti da je u čl. 3. st. 4. Ugovora, jasno navedeno „Promjena kamatnih stopa vrši se …“ iz čega jasno proizlazi da će do promjene doći. Odnosno nije čak niti navedeno „o eventualno…“, „u slučaju…“ i sl. Kada i koliko će se promijeniti kamatna stopa kroz godine koje dolaze nitko nije mogao sa sigurnošću tvrditi, o čemu će biti riječi u nastavku. Tuženik smatra da iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj morao biti svjestan da je određeni rizik postojao, odnosno da je tužitelj u skladu s prvim uvjetom Direktive bio u razumnoj mjeri obaviješten o postojanju istog. Valja napomenuti da se tužitelj nakon svake promjene iznosa mjesečnog anuiteta, kao i u slučaju bilo koje druge okolnosti s kojom eventualno nije bio zadovoljan, mogao obratiti tuženiku kako bi zajednički razmotrili mogućnosti otklanjanja okolnosti zbog kojih je tužitelj bio nezadovoljan. Tuženik je u svakom trenutku otplate kredita bio tužitelju na raspolaganju radi svih dodatnih i detaljnijih informacija o promjeni kamatne stope. Tužitelj se tuženiku niti u jednom trenutku za vrijeme otplate kredita nije obratio sa zahtjevom za dodatna pojašnjenja. Dodatno, tuženik ističe kako iz isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu jasno vidljivo da je kamatna stopa tijekom otplate kredita padala i bila niža od kamatne stope od 6,79% koja je vrijedila za u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, jasno je da je tuženik savjesno pratio kretanja na tržištu i nije ne osnovano mijenjao visinu kamatne stope. Tuženik zaključno ističe kako je sukladno čl. 11.a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) definirao parametre, njihove uzročno posljedične veze te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa, stoga je tužbeni zahtjev zasigurno potrebno odbiti od 01.01.2014.g.

13. Tuženik, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, navodi da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivi korištenju privatnog izračuna više plaćenih anuiteta koji je tužitelj dostavio uz tužbu s obzirom na to da je isto izrađeno prije pokretanja ovog parničnog postupka i na temelju dokumentacije koja ne prileži sudskom spisu. Nadalje, iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj traži fiksiranje kamatne stope na prvotno ugovorenu kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora, iako je Ugovorom jasno definirano da se ugovara promjenjiva kamatna stopa. U tom slučaju radilo bi se kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom vezanom za valutu EUR u trajanju od 19 godina s fiksnom kamatnom stopom, što predstavlja u potpunosti drugu vrstu ugovora uz drugačije uvjete, koji u vrijeme sklapanja Ugovora nisu niti postojali na tržištu. Stoga, ako Sud i odredi provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tuženik se protivi provođenju takvog dokaza kojim bi se eventualna preplata koju tužitelj potražuje utvrđivala fiksiranjem početne kamatne stope. Tuženik, zaključno, ističe kako tužitelj nema pravo za zakonske zatezne kamate obzirom da tuženik nije bilo nepošten stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Napominje se kako ništetnost pojedine ugovorne odredbe nužno ne znači da je jedna od ugovornih strana nepoštena. Tužitelj bi u konkretnom slučaju, pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva, eventualno imao pravo na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva sudu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

14. Tužiteljica je konačno postavila svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 27.08.2025., a nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu na koje tužiteljica nije imala primjedbi, navodeći kako sukladno provedenom financijskom vještačenju usklađuje tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže donošenje slijedeće presude: ''I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbi sadržan u čl. 3.1., 3.2. i 3.4 Ugovora o kreditu broj 070913024928 HH od 11.09.2007., potvrđen kod Javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod poslovnim brojem OV-9265/07 dana 21.09.2007. godine, a koje glase:

“Visina kamatne stope određuje se Odlukom o kamatama Banke“

„... s tim da je kamatna stopa promjenjiva”

„Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 22.632,13 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na:

- iznos od 41,01 EUR od dana 27.02.2008.,

- iznos od 56,75 EUR od dana 28.03.2008.,

- iznos od 56,75 EUR od dana 28.03.2008.,

- iznos od 56,78 EUR od dana 28.04.2008.,

- iznos od 56,70 EUR od dana 29.05.2008.,

- iznos od 84,75 EUR od dana 30.07.2008.,

- iznos od 142,23 EUR od dana 28.08.2008.,

- iznos od 141,11 EUR od dana 30.09.2008.,

- iznos od 141,11 EUR od dana 30.09.2008.,

- iznos od 142,66 EUR od dana 31.10.2008.,

- iznos od 158,98 EUR od dana 24.11.2008.,

- iznos od 177,29 EUR od dana 29.01.2009.,

- iznos od 176,93 EUR od dana 07.03.2009.,

- iznos od 176,93 EUR od dana 07.03.2009.,

- iznos od 177,88 EUR od dana 08.04.2009.,

- iznos od 177,68 EUR od dana 29.04.2009.,

- iznos od 175,31 EUR od dana 01.06.2009.,

- iznos od 174,81EUR od dana 29.06.2009.,

- iznos od 175,45 EUR od dana 23.07.2009.,

- iznos od 175,64 EUR od dana 05.09.2009.,

- iznos od 174,40 EUR od dana 30.09.2009.,

- iznos od 172,86 EUR od dana 30.10.2009.,

- iznos od 175,10 EUR od dana 30.11.2009.,

- iznos od 174,41 EUR od dana 11.01.2010.,

- iznos od 175,15 EUR od dana 12.02.2010.,

- iznos od 173,63 EUR od dana 11.03.2010.,

- iznos od 173,72 EUR od dana 13.04.2010.,

- iznos od 173,88 EUR od dana 12.05.2010.,

- iznos od 172,55 EUR od dana 21.06.2010.,

- iznos od 172,14 EUR od dana 13.07.2010.,

- iznos od 172,98 EUR od dana 18.08.2010.,

- iznos od 174,20 EUR od dana 10.09.2010.,

- iznos od 175,06 EUR od dana 13.10.2010.,

- iznos od 176,53 EUR od dana 16.11.2010.,

- iznos od 176,80 EUR od dana 28.12.2010.,

- iznos od 177,11 EUR od dana 17.01.2011.,

- iznos od 177,17 EUR od dana 16.02.2011.,

- iznos od 176,49 EUR od dana 23.03.2011.,

- iznos od 176,03 EUR od dana 19.04.2011.,

- iznos od 177,36 EUR od dana 25.05.2011.,

- iznos od 176,86 EUR od dana 24.06.2011.,

- iznos od 178,51 EUR od dana 26.07.2011.,

- iznos od 178,99 EUR od dana 25.08.2011.,

- iznos od 179,17 EUR od dana 29.09.2011.,

- iznos od 178,56 EUR od dana 20.10.2011.,

- iznos od 179,62 EUR od dana 01.12.2011.,

- iznos od 179,78 EUR od dana 29.12.2011.,

- iznos od 181,22 EUR od dana 03.02.2012.,

- iznos od 181,30 EUR od dana 29.02.2012.,

- iznos od 180,08 EUR od dana 26.03.2012.,

- iznos od 179,41 EUR od dana 23.04.2012.,

- iznos od 180,89 EUR od dana 31.05.2012.,

- iznos od 179,71 EUR od dana 30.06.2012.,

- iznos od 179,47 EUR od dana 27.07.2012.,

- iznos od 179,10 EUR od dana 30.08.2012.,

- iznos od 177,76 EUR od dana 03.10.2012.,

- iznos od 180,26 EUR od dana 31.10.2012.,

- iznos od 180,68 EUR od dana 30.11.2012.,

- iznos od 180,56 EUR od dana 31.12.2012.,

- iznos od 181,43 EUR od dana 31.01.2013.,

- iznos od 181,51 EUR od dana 28.02.2013.,

- iznos od 181,56 EUR od dana 28.03.2013.,

- iznos od 181,87 EUR od dana 30.04.2013.,

- iznos od 180,81 EUR od dana 31.05.2013.,

- iznos od 179,08 EUR od dana 26.06.2013.,

- iznos od 179,23 EUR od dana 31.07.2013.,

- iznos od 179,24 EUR od dana 31.08.2013.,

- iznos od 180,12 EUR od dana 30.09.2013.,

- iznos od 180,32 EUR od dana 31.10.2013.,

- iznos od 180,58 EUR od dana 30.11.2013.,

- iznos od 180,38 EUR od dana 03.01.2014.,

- iznos od 181,16 EUR od dana 06.02.2014.,

- iznos od 173,69 EUR od dana 28.02.2014.,

- iznos od 171,41 EUR od dana 31.03.2014.,

- iznos od 170,04 EUR od dana 07.05.2014.,

- iznos od 169,77 EUR od dana 03.06.2014.,

- iznos od 169,47 EUR od dana 30.06.2014.,

- iznos od 170,57 EUR od dana 30.07.2014.,

- iznos od 167,56 EUR od dana 25.08.2014.,

- iznos od 158,31 EUR od dana 29.09.2014.,

- iznos od 159,31 EUR od dana 28.10.2014.,

- iznos od 159,41 EUR od dana 02.12.2014.,

- iznos od 159,19 EUR od dana 31.12.2014.,

- iznos od 159,90 EUR od dana 03.02.2015.,

- iznos od 157,36 EUR od dana 28.02.2015.,

- iznos od 148,28 EUR od dana 11.04.2015.,

- iznos od 148,05 EUR od dana 07.05.2015.,

- iznos od 147,28 EUR od dana 12.06.2015.,

- iznos od 147,80 EUR od dana 14.07.2015.,

- iznos od 147,26 EUR od dana 19.08.2015.,

- iznos od 146,66 EUR od dana 22.09.2015.,

- iznos od 140,09 EUR od dana 29.10.2015.,

- iznos od 140,20 EUR od dana 24.11.2015.,

- iznos od 140,40 EUR od dana 31.12.2015.,

- iznos od 140,80 EUR od dana 28.01.2016.,

- iznos od 140,13 EUR od dana 29.02.2016.,

- iznos od 136,03 EUR od dana 31.03.2016.,

- iznos od 128,58 EUR od dana 11.05.2016.,

- iznos od 128,67 EUR od dana 31.05.2016.,

- iznos od 129,23 EUR od dana 01.07.2016.,

- iznos od 128,64 EUR od dana 08.08.2016.,

- iznos od 128,50 EUR od dana 28.07.2016.,

- iznos od 125,74 EUR od dana 22.10.2016.,

- iznos od 116,83 EUR od dana 15.11.2016.,

- iznos od 116,83 EUR od dana 15.11.2016.,

- iznos od 117,63 EUR od dana 02.01.2017.,

- iznos od 116,04 EUR od dana 17.02.2017.,

- iznos od 115,73 EUR od dana 27.02.2017.,

- iznos od 112,61 EUR od dana 07.04.2017.,

- iznos od 102,89 EUR od dana 12.05.2017.,

- iznos od 102,89 EUR od dana 12.05.2017.,

- iznos od 102,89 EUR od dana 12.05.2017.,

- iznos od 102,79 EUR od dana 13.06.2017.,

- iznos od 102,77 EUR od dana 18.07.2017.,

- iznos od 99,38 EUR od dana 25.08.2017.,

- iznos od 91,48 EUR od dana 26.09.2017.,

- iznos od 91,69 EUR od dana 25.10.2017.,

- iznos od 92,58 EUR od dana 27.11.2017.,

- iznos od 92,19 EUR od dana 28.12.2017.,

- iznos od 90,88 EUR od dana 24.01.2018.,

- iznos od 88,25 EUR od dana 21.02.2018.,

- iznos od 81,35 EUR od dana 24.03.2018.,

- iznos od 81,01 EUR od dana 24.04.2018.,

- iznos od 80,77 EUR od dana 28.05.2018.,

- iznos od 80,59 EUR od dana 28.06.2018.,

- iznos od 80,75 EUR od dana 25.07.2018.,

- iznos od 79,12 EUR od dana 27.08.2018.,

- iznos od 73,66 EUR od dana 28.09.2018.,

- iznos od 73,67 EUR od dana 24.10.2018.,

- iznos od 73,70 EUR od dana 28.11.2018.,

- iznos od 73,61 EUR od dana 31.12.2018.,

- iznos od 73,67 EUR od dana 24.01.2019.,

- iznos od 73,54 EUR od dana 21.02.2019.,

- iznos od 68,90 EUR od dana 26.03.2019.,

- iznos od 68,86 EUR od dana 29.04.2019.,

- iznos od 68,92 EUR od dana 29.05.2019.,

- iznos od 68,75 EUR od dana 24.06.2019.,

- iznos od 68,55 EUR od dana 27.07.2019.,

- iznos od 68,65 EUR od dana 24.08.2019.,

- iznos od 65,75 EUR od dana 30.09.2019.,

- iznos od 66,12 EUR od dana 29.10.2019.,

- iznos od 66,01 EUR od dana 27.11.2019.,

- iznos od 66,07 EUR od dana 30.12.2019.,

- iznos od 66,01 EUR od dana 24.01.2020.,

- iznos od 66,22 EUR od dana 26.02.2020.,

- iznos od 64,89 EUR od dana 19.03.2020.,

- iznos od 64,87 EUR od dana 27.04.2020.,

- iznos od 64,95 EUR od dana 26.05.2020.,

- iznos od 64,65 EUR od dana 23.06.2020.,

- iznos od 64,54 EUR od dana 20.07.2020.,

- iznos od 64,48 EUR od dana 27.08.2020.,

- iznos od 63,14 EUR od dana 24.09.2020.,

- iznos od 63,46 EUR od dana 21.10.2020.,

- iznos od 63,30 EUR od dana 25.11.2020.,

- iznos od 63,08 EUR od dana 22.12.2020.,

- iznos od 63,28 EUR od dana 23.01.2021.,

- iznos od 63,40 EUR od dana 25.02.2021.,

- iznos od 62,27 EUR od dana 26.03.2021.,

- iznos od 62,25 EUR od dana 27.04.2021.,

- iznos od 61,77 EUR od dana 28.05.2021.,

- iznos od 61,60 EUR od dana 21.06.2021.,

- iznos od 61,78 EUR od dana 22.07.2021.,

- iznos od 61,58 EUR od dana 27.08.2021.,

- iznos od 60,98 EUR od dana 25.09.2021.,

- iznos od 61,12 EUR od dana 21.10.2021.,

- iznos od 61,21 EUR od dana 26.11.2021.,

- iznos od 61,20 EUR od dana 27.12.2021.,

- iznos od 61,29 EUR od dana 26.01.2022.,

- iznos od 61,35 EUR od dana 22.02.2022.,

- iznos od 61,30 EUR od dana 28.03.2022.,

- iznos od 61,16 EUR od dana 26.04.2022.,

- iznos od 61,00 EUR od dana 23.05.2022,

- iznos od 60,88 EUR od dana 25.06.2022.,

- iznos od 60,80 EUR od dana 28.07.2022.,

- iznos od 60,80 EUR od dana 29.08.2022.,

- iznos od 60,68 EUR od dana 27.09.2022.,

- iznos od 60,78 EUR od dana 28.10.2022.,

- iznos od 60,89 EUR od dana 29.11.2022.,

- iznos od 60,82 EUR od dana 29.12.2022.,

- iznos od 60,81 EUR od dana 31.01.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 13.03.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 28.06.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 28.06.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 28.06.2023.,

- iznos od 60,66 EUR od dana 30.06.2023.,

pa sve do dana isplate i to od 27.02.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotnih poena, a a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.''

15. Tuženik u podnesku od 16.09.2025. navodi da je tužitelj je tužbom postavio sljedeće tužbene zahtjeve: i.) deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi djelomičnu ništetnost odredaba čl. 3. st. 1., st. 2. i st. 4. Ugovora o kreditu broj 070913024928 HH od 11. rujna 2007.g. (dalje u tekstu: „Ugovor“ i/ili „Ugovor o kreditu“) u dijelu koji se odnosi na jednostranu promjenjivost kamatne stope, pri čemu tužitelj specificira tekst odredaba koji smatra ništetnim; ii.) kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.108,16 EUR/ 189.177,45 kn, s osnove navodno ništetnih odredaba opromjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose naznačene u tužbi od dana dospijeća tih iznosa do isplate; iii.) naloži tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od datuma presuđenja. Tužitelj je zatim podneskom od 28.8.2025. koji je tuženik zaprimio 1.9.2025. postavio tužbene zahtjeve kojim povlačio dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva: i.) deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi djelomičnu ništetnost odredaba čl. 3. st. 1., st. 2. i st. 4. Ugovora o kreditu broj 070913024928 HH od 11. rujna 2007.g. (dalje u tekstu: „Ugovor“ i/ili „Ugovor o kreditu“) u dijelu koji se odnosi na jednostranu promjenjivost kamatne stope, pri čemu tužitelj specificira tekst odredaba koji smatra ništetnim; ii.) kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 22.632,13 EUR, s osnove navodno ništetnih odredaba opromjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose naznačene u tužbi od dana dospijeća tih iznosa do isplate; iii.) naloži tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od datuma presuđenja. Tuženik ističe kako je tužitelj podneskom od 27.8.2025. u tč. iI. tužbenog zahtjeva povukao dio tužbenog zahtjeva te se tuženik ovim putem prije upuštanja u raspravljanje protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. U slučaju da bi sud, unatoč tuženikovom protivljenju povlačenju dijela tužbe, protivno ZPP-u utvrdio da je povučen dio tužbe, tuženik ovim putem ističe prigovor zastare na izmijenjeni tužbeni zahtjev nakon povlačenja te zahtjeva naknadu parničnog troška sukladno priloženom troškovniku.

16. Tužiteljica se podneskom od 15.10.2025. očitovala na podnesak tuženika od 16.09.2025. u bitnome navodeći da je tužiteljica je svojim podneskom od 27.08.2025. uskladila svoju tužbu i tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021., koji upravo rješava pitanje dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem i sukladno kojem zaključku je takva preinaka dopuštena. Pored navedenog, kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva koji bi pripao tuženiku neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 22.632,13 EUR, ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 25.108,16 EUR i nagradi od 250 bodova po svakoj poduzetoj radnji, a takvo pravno shvaćanje potvrđuju i odluke Vrhovnog suda RH broj Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010., Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005., Rev-2603/11-2 od 19. veljače 2013. i Rev-80/2022-2 od 5. rujna 2023. Stoga tuženiku ne pripada pravo na bilo kakve troškove postupka. Pored navedenog, tuženik neosnovano ističe prigovor zastare na usklađeni dio tužbenog zahtjeva, jer je do usklađenja tužbenog zahtjeva došlo iz iste činjenične i pravne osnove, pa je u konkretnom slučaju riječ o tzv. nepravoj preinaci tužbe i u tom slučaju se zastara prekida već podnošenjem tužbe i do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe eventualnim povećanjem pojedinih anuiteta, a sve sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice Građanskog odjela održane 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5 i sukladno odluci Vrhovnog suda broj Rev-620/2025-2 od 16. srpnja 2025. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom u cijelosti usvoja tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnih troškova kako je to specificirano u podnesku tužiteljice od 27. kolovoza 2025. godine.

17. Kako se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (kao u podnesku tužiteljice od 27.08.2025.), te kako je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu osnovan do iznosa od 22.632,13 EUR sa zateznim kamatama (kako će u nastavku biti obrazloženo), to je sud primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), u izreci ove presude odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice na isplatu postavljenom u tužbi (a kojim tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 25.108,16 EUR sa zateznim kamatama), te je stoga, a jer u odnosu na ovaj dio zahtjeva nema mjesta primjeni odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 2.476,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate, počev od dana uplate pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, a što predstavlja razliku između u tužbi postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 25.108,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i dosuđenog iznosa od 22.632,13 EUR sa zateznim kamatama, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III.

18. Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze predložene po strankama, te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 070913024928HH sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] i potvrdom o solemnizaciji javne bilježnice Mire Rubić iz Splita pod brojem ovjere OV-9265/07 od 21.09.2007. (list 14 – 27 spisa), amortizacijski plan kredita (list 28 – 32 spisa), obavijest tuženika o naplati interkalarne kamate (list 33 spisa), obračun troška kreditne usluge tuženika (list 34 – 35 spisa), rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za opću upravu, Sektor za građanska stanja od 29.04.2021. (list 36 – 37 spisa), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (list 38 – 44 spisa) i u promete po računu tužiteljice za razdoblje od 01.01.1957. do 31.12.2022. (list 45 – 88 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb od 10.07.2025. (list 143 – 152 spisa). Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 179 – 181 spisa).

19. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u tužbi djelomično osnovan.

20. Prije svega, osnovano tvrdi tuženik da se na ovaj spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12 (a na koja utvrđenja se poziva tužiteljica), a sve stoga jer se u tom postupku raspravljalo i odlučivalo isključivo o kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF i u kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, dok se u ovom slučaju radi o kreditu ugovorenom uz valutnu klauzulu u EUR-ima, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 502. c ZPP-a na teret tuženika. Stoga, u ovom konkretnom slučaju valja ispitati jesu li pobijane odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke ništetne, te ako jesu, ima li tužiteljica pravo na povrat onoga što je tuženik stekao temeljem tih ništetnih odredbi, te da li je zahtjev tužiteljice u zastari.

21. Uvidom u rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za opću upravu, Sektor za građanska stanja od 29.04.2021. (list 36 – 37 spisa) sud je utvrdio da istim rješenjem tužiteljici odobrena promjena prezimena iz Ć u ĆČ.

22. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 070913024928HH sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] i potvrdom o solemnizaciji javne bilježnice Mire Rubić iz Splita pod brojem ovjere OV-9265/07 od 21.09.2007. (list 14 – 27 spisa), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da su dana 11.09.2007., u Splitu, tuženik, kao banka i kreditor, te tužiteljica, kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu broj 070913024928HH (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), s ugovorenim iznosom kredita od 99.375,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, s rokom otplate od 19 godina i redovnom kamatnom stopom od 6,79 % godišnje, koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kamatama Banke, a s namjenom za kupnju stambene nekretnine.

23. Gore opisani Ugovor o kreditu sadrži sve odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, a za koje odredbe tužiteljica u tužbi tvrdi da su ništetne, i to:

-odredbu iz čl. 3.1. Ugovora o kreditu kojom je određeno: ''Visina kamatne stope određuje se odlukom o kamatama Banke'',

-odredu iz čl. 3.2. Ugovora o kreditu kojom je određeno da je ''kamatna stopa promjenjiva.'', i

-odredbu iz čl. 3.4. Ugovora o kreditu kojom je određeno: ''Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.''

24. Nadalje, a iako je odredbom čl. 3.1. i čl. 3.4. Ugovora o kreditu određeno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, te iako je odredbom čl. 17.9. Ugovora o kreditu određeno da ''Ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave Banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito: a) Odluku o kamatama Banke; b) Odluku o tarifi naknada; c) Poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske Banke.'', tuženik nije dokazao tijekom ovog postupka da bi ove opće uvjete tuženika - Odluku o kamatama Banke i Odluku o tarifi naknada sa svim izmjenama i dopunama predao tužiteljici na uvid prije zaključenja ili tijekom otplate citiranog Ugovora o kreditu, kao niti da isti opći uvjeti tuženika predstavljaju sastavni dio Ugovora o kreditu, a jer ova dokumentacija izrijekom nije navedena u predmetnom Ugovoru o kreditu (tj. nije izrijekom navedeno kada su doneseni ili od kada su u primjeni ili koji je poslovni broj ovih općih uvjeta tuženika koji se primjenjuju upravo na ovaj sporni odnos stranaka), a niti je tuženik dostavio tijekom ovog postupka Odluku o kamatama Banke (sukladno kojoj je tuženik, kako to tvrdi sam tuženik, donosio odluke o promjeni kamatne stope na više od početno ugovorene), a niti tuženik tvrdi ili dokazuje da je odredbe iz ovih općih uvjeta tuženika, a koje su rezultirale porastom početno ugovorene kamatne stope, donosio uz suglasnost tužiteljice, pa je sud, primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a i čl. 290. st. 1. u vezi s čl. 1022. st. 1 i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO) utvrdio da isti opći uvjeti tuženika ne predstavljaju sastavni dio Ugovora o kreditu, a niti imaju pravni učinak na odnose stranaka u ovom predmetu.

25. Čitanjem i analizom ovdje spornih odredbi iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. Ugovora o kreditu sud je utvrdio da je istim odredbama jedino tuženiku dano pravo da mijenja redovnu kamatnu stopu, a bez da tužiteljica na bilo koji način u tome sudjeluje, s tim da su ove sporne ugovorne odredbe nejasne i nerazumljive u dijelu u kojem se određuje promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, a jer nije jasno koji su to parametri temeljem kojih tuženik može izmijeniti kamatnu stopu, koje tijelo donosi odluku o tome da su ti parametri promijenjeni, tko i kada čini kalkulaciju visine nove stope redovne kamate i sl. Osobito iz sadržaja ovdje pobijanih odredbi iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. Ugovora o kreditu nije vidljivo da je tuženik ugovorio pravo na promjenu kamatne stope sukladno promjeni tržišnih uvjeta, a kako to tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu, a jer se promjena tržišnih uvjeta uopće na navodi u Ugovoru o kreditu kao uvjet za bilo kakvu izmjenu početno ugovornih prava i obveza stranaka.

26. Uvidom u amortizacijski plan kredita (list 28 – 32 spisa), obavijest tuženika o naplati interkalarne kamate (list 33 spisa), obračun troška kreditne usluge tuženika (list 34 – 35 spisa), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (list 38 – 44 spisa) i u promete po računu tužiteljice za razdoblje od 01.01.1957. do 31.12.2022. (list 45 – 88 spisa), a s tim da niti ovo među strankama nije sporno, sud je utvrdio kada i u kojem iznosu je tužiteljica otplatila svaki obrok gore opisanog kredita, da je tužiteljica otplaćivala kredit uglavnom u ugovorenim rokovima dospijeća svakog obroka, s tim da je tuženik tijekom otplate ovog kredita više puta mijenjao na više kamatnu stopu po kojoj je tužiteljica vršila isplate, pa je tako nakon početno ugovorene kamatne stope od 6,79 %, a koju je tuženik primijenio od prvog anuiteta do 01.01.2008., tuženik primjenio slijedeće kamatne stope: 7,79% godišnje do 01.06.2008., 9,29% godišnje do 01.11.2008., 9,79% godišnje do 01.07.2013., 9,75% godišnje do 01.01.2014., 9,55% godišnje do 01.07.2014., 9,29% godišnje do 01.01.2015., 9,08% godišnje do 01.07.2015., 8,88% godišnje do 01.01.2016., 8,66% godišnje do 01.07.2016., 8,35% godišnje do 01.01.2017., 8,01% godišnje do 01.07.2017., 7,66% godišnje do 01.01.2018., 7,37% godišnje do 01.07.2018., 7,13% godišnje do 01.02.2019., 6,97% godišnje do 01.08.2019., 6,86% godišnje do 01.02.2020., 6,77% godišnje do 01.08.2020., 6,71% godišnje do 01.02.2021., 6,66% godišnje do 01.08.2021., 6,63% godišnje do 01.02.2022., 6,61% godišnje do 01.08.2022., 6,60% godišnje do 01.01.2023., i 6,59% godišnje do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija.

27. Tuženik niti tvrdi, a niti je isto utvrđeno tijekom ovog postupka da je tuženik o promjenama kamatne stope pregovarao s tužiteljicom prije početka primjene svake nove kamatne stope.

28. Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 179 – 181 spisa), te je sud njezin iskaz analizirao i usporedio sa sadržajem pregledane dokumentacije. Sud je iskazu tužiteljice poklonio vjeru u cijelosti, jer je ona iskazivala jasno i okolnosno, te suglasno sadržaju pregledane dokumentacije. Iz iskaza tužiteljice, kao i na temelju pregledane i gore ocijenjene dokumentacije sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu standardizirani, tipski ugovor koji je pripremio tuženik, da tužiteljica i djelatnici tuženika prije zaključenja Ugovora o kreditu nisu posebno pregovarali o odredbama o promjenjivosti kamatne stope, da djelatnici tuženika nisu tužiteljici prije zaključenja Ugovora o kreditu spomenuli niti jedan parametar temeljem kojeg bi se kamatna stopa mijenjala, da tužiteljica ni na koji način nije bila uključenja u donošenje odluka o promjeni kamatne stope, da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu radila kao administrator, a sredstvima odobrenog kredita kupila je stan u kojem je stanovala sa svojom obitelji, te da je upravo tužiteljica otplaćivala anuitete kredita.

29. Čitanjem Ugovora o kreditu, kao i iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane banke, tj. djelatnika tuženika (ovo tuženik i ne osporava).

30. Nadalje, uvidom u promete po računu tužiteljice za razdoblje od 01.01.1957. do 31.12.2022. (list 45 – 88 spisa) sud je utvrdio da se u istoj ispravi koju je sastavio tuženik ne navodi tko je vršio plaćanje anuiteta predmetnog kredita, ali da je tuženik sve uplate evidentirao i uračunao kao uplate tužiteljice, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je upravo ona otplaćivala anuitete kredita, slijedom čega je sud utvrdio da nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala aktivnu legitimaciju, jer da nije dostavila isprave iz kojih bi bio vidljivo da je ona vršila uplate.

31. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07., 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu (dana 11.09.2007.) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Uvidom u sadržaj Ugovora o sud je utvrdio da iz ove isprave ne proizlazi da je tužiteljica bila kreditirana kao trgovac, a jer u ovom ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužiteljice i nije navedeno za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužiteljica bila kreditirana, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužiteljica kreditirana kao trgovac. Osim toga, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica sredstvima odobrenog kredita kupila stan u kojem je stanovala sa svojom obitelji, a u vrijeme odobravanja predmetnog kredita tužiteljica je radila ka administrator, iz čega sud zaključuje da u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tužiteljica nije samostalno obavljala poduzetničku djelatnost za koju bi joj bila potrebna sredstva odobrenog kredita. Stoga, sud je procjenjujući svojstvo tužiteljice sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP-a i na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, i jer nema dokaza za suprotno, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, utvrdio da je tužiteljica prilikom zaključenja ovdje prijepornog Ugovora o kreditu bila potrošač opisan u citiranoj odredbi čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP-a i da je ovaj Ugovor o kreditu zaključila izvan njezina zanimanja i poslovne djelatnosti, te da stoga neosnovano tuženik osporava tužiteljici svojstvo potrošača.

32. Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb od 10.07.2025. (list 143 – 152 spisa), a sa zadatkom vještaku da temeljem dokumentacije u spisu utvrdi pozitivne razlike između iznosa koji je tužiteljica tuženiku uplatila na ime promjenjive ugovorene kamatne stope i iznosa koji bi tužiteljica tuženiku uplatila na ime ugovorene kamate da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora, tj. 6,79 % godišnje, izraženo u eurima i kunama po mjesecima i ukupno (a koji zadatak je predložila tužiteljica), i sa zadatkom vještaku da se očituje i na okolnost razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene (a koji zadatak je predložio tuženik).

33. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak za financije u bitnome navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak: Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 6,79% iznosi 22.632,13 EUR, s tim da su pojedini mjesečni iznosi razlika prikazani Tabeli 1 iz nalaza vještaka. Vještak napominje kako kamatna stopa nije padala, odnosno nije bila niža od početno ugovorene kamatne stope pa shodno navedenom nema negativnih razlika.

34. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, a i sud isto u cijelosti prihvaća, jer je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, savjesno, stručno, objektivno i na temelju brižljive analize sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu.

35. Odredbom čl. 295. ZOO-a određeno je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.), da opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.), da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (st. 3.), da se opći uvjeti ugovora moraju objaviti na uobičajeni način (st. 4.) i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (st. 5.). Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO- a određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Nadalje, u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP, kao lex specialis, koji odredbom čl. 96. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u čl. 96. st. 2. ZZP-a propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u čl. 96. st. 3. ZZP-a propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u čl. 96. st. 4. ZZP-a propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

36. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor koje je pripremio i sastavio tuženik (sve kako je gore obrazloženo), imajući u vidu ranije obrazloženo utvrđenje suda da djelatnici tuženika nisu pregovarali sa tužiteljicom prilikom ugovaranja odredbi o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. Ugovora o kreditu, te kako su pobijane odredbe iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. nejasne i nerazumljive (sve kako je gore obrazloženo, a jer iste ne sadržavaju parametre i/ili metodologiju temeljem kojih se može utvrditi kako i kada tuženik može izmijeniti kamatnu stopu), sud je ocjenjujući ovdje sporne odredbe iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. Ugovora o kreditu, a sukladno gore citiranim zakonskim odredbama utvrdio da su iste odredbe neodređene, a stoga jer je tuženiku dano pravo da mijenja kamatnu stopu, a bez da je tuženik precizno označio koji su parametri za svaku promjenu kamatne stope. Slijedom iznesenog, a kako su ovdje sporne odredbe iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. Ugovora o kreditu neodređene, te kako se o istima nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokovale su neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužiteljice kao potrošača, jer je tužiteljica primjenom ovih odredbi tuženiku isplatila na ime promjene kamatne stope na više od početno ugovorene iznos od 22.632,13 EUR, to su iste odredbe sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a i sukladno odredbama čl. 102. st. 1. ZZP-a ništetne. Stoga i temeljem odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I, a kada je utvrdio da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. Ugovora o kreditu ništetene.

37. Kako su ugovorne odredbe iz čl. 3.1., 3.2. i 3.4. Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ništetne (sve kako je gore obrazloženo), a upravo temeljem istih odredbi je tužiteljica vršila isplate tuženiku, s tim da je sud provođenjem financijskog vještačenja u ovom predmetu utvrdio iznos svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pretplate i dan učinjene pretplate, odnosno kako je tužiteljica tuženiku ukupno tijekom otplate kredita isplatila iznos od 22.632,13 EUR temeljem ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, to je sud primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i čl. ZOO-a, te temeljem odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude u točci II kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate od dana učinjene pretplate (u razdoblju od 27.02.2008. do 30.06.2023.) do isplate. Sud je odluku o kamatama donio temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj (jer mu je od zaključenja Ugovora o kreditu bilo poznato da postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugrađujući u Ugovor o kreditu upravo ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, sve kako je gore obrazloženo), dok se odluka o visini kamate stope temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o ''ostalim'' odnosima.

38. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Temeljem odredbe čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, pa neosnovano tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na dio zahtjeva tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (točka I tužbenog zahtjeva). Također, neosnovano tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na dio zahtjeva tužiteljice za isplatu s naslova preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika. Naime, pravno je shvaćanje prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV- 47/2020-2): "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.". Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 02.11.2023., te kako je tek ovom presudom (koja još i nije pravomoćna) utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, te temeljem odredbi čl. 328. ZOO-a, to je vidljivo da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. 225. ZOO-a, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a u korist tuženika u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužiteljice.

39. Odluka o naknadi parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u omjeru od 90%, a jer je u tužbi zahtijevala isplatu iznosa od 25.108,16 EUR, a dosuđen joj je iznos od 22.632,13 EUR, dok je tuženik tijekom cijelog spora osporavao kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljici je kao potreban priznat i dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 148,77 EUR i za ovu presudu u iznosu od 297,53 EUR, te trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a sve umanjeno sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 90 %. Trošak zastupanja tužiteljice koji je tužiteljici priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 03.04.2024., 27.08.2025. i 15.10.2025. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 17.05.2024. i 20.11.2025. (Tbr. 9/1) od po 250 bodova za svaku radnju, te za sastav podnesaka od 22.12.2023., 04.06.2024. i 29.07.2025. (Tbr. 8/4) od po 25 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 1.575 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 3.150,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 787,50 EUR, to ukupno iznosi 3.937,50 EUR. Uz trošak financijskog vještačenja i sudskih pristojbi, to ukupno iznosi 4.833,80 EUR. No, ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 90% iznosi 4.350,42 EUR, te je upravo ovaj iznos sud dosudio tužiteljici s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II. Na ovaj iznos tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

40. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio naknadu za sastav podnesaka od 22.10.2024., 13.12.2024. i 27.01.2025., jer se radi o požurnicama koje tužiteljici nisu bile potrebne za vođenje ove parnice, kao niti naknadu za zastupanje na ročištu za objavu presude, a jer niti ova radnja nije bila potrebna tužiteljici za vođenje ove parnice, jer bi se ovo ročište održalo neovisno o pristupu tužiteljice na isto, kao i stoga jer na istom ročištu tužiteljica nije iznosila nikakve navode.

41. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci V, a sve temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a stoga jer je sud već umanjio iznos naknade parničnog troška koji je dosudio tužiteljici sukladno tužiteljičinom uspjehu u ovom sporu, a dosuđivanjem naknade parničnog troška tuženiku ovaj iznos naknade parničnog troška tužiteljici bi se još više umanjio, a za što nema osnova.

U Zagrebu, dana 30. siječnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice – uz rješenje – nalog tužiteljici za plaćanje SP na ovu presudu u iznosu od 297,53 EUR

2. Pun. tuženika