Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
Bjelovar
Kzd-79/2024-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu za mladež Gregoru Sakradžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasmine Kuštelega, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženice UN, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO- 7/2024-1 od 16. siječnja 2024., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice za mladež ODO u Bjelovaru Ane Piškorec, branitelja Dalibora Divića, odvjetnika iz Bjelovara, opunomoćenika oštećenika Josipa Bažanta, odvjetnika iz Bjelovara i optuženice UN, **.**.2026., a objavljene u prisutnosti zamjenice za mladež ODO u Bjelovaru Ane Piškorec, branitelja Dalibora Divića, odvjetnika iz Bjelovara i opunomoćenika oštećenika Josipa Bažanta, odvjetnika iz Bjelovara, dana 30. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)
optuženica UN rođ. BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer U i BN, rođene B, rođena **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sobarica, zaposlena u Purys Dresden, s mjesečnim primanjima od 1.350,00 do 1.520,00 eura, neudana, majka četvero djece, pismena, sa završenom srednjom stručnom spremom, bez imovine, prekršajno nekažnjavana, osuđivana, brani se sa slobode,
kriva je
što je u vremenu od 13. siječnja 2023. do 16. siječnja 2024., kao majka djeteta SN, rođenog **.**.2011., bez znanja i odobrenja oca djeteta NN dana 13. siječnja 2023. dijete SN odvela izvan Republike Hrvatske na način da je s djetetom otputovala u Njemačku, nakon čega je NN onemogućila bilo kakav kontakt, kao i ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom SN, a kako je to određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: P Ob-158/17-30 od 28. veljače 2018.,
dakle, nije provodila odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, čime je počinila kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 (KZ/11)), pa se, na temelju čl. 173. st. 1. KZ/11,
osuđuje
na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca,
te joj se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženica se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 eura, koje troškove joj se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.
III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženica se obvezuju naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog opunomoćenika oštećenika, o visini kojih troškova će biti doneseno posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KOz-DO-7/2024-1 od 16. siječnja 2024. protiv optuženice UN, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi optuženica je izjavila kako se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
3. Na raspravi su pročitani dokumentacija I. osnovne škole Bjelovar (list 9-13), uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka GN (list 43-45), pročitana je dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad (list 48-60), odgovor na tužbu tužene UN (list 65-66), prepiska poruka mobilnim telefonom (list 68- 79), izvršen je uvid u dokumentaciju nadležnih tijela SR Njemačke (list 88-95), pročitana je prepiska putem mobilnog telefona (list 100-101), tužba tužitelja NN (list 104-107), prepiska putem mobilnog telefona (list 108-119), presuda Općinskog suda u Bjelovar P Ob-158/2018-30 od 28. veljače 2018. (list 140-147), prepiska putem mobilnog telefona (list 187-190), zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta SN (list 206-207, 218-222), zapisnik od 20. listopada 2025. i presuda P Ob-179/2023-34 od 20. listopada 2025. (list 231-235) i izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženicu.
4. Optuženica je u obrani prilikom prvog ispitivanja navela kako se ne osjeća krivom. Dana 29. studenoga 2021. otišla je u Njemačku. S bivšim suprugom je dogovorila da SN bude kod njega na čuvanju. U siječnju 2023. je došla u Hrvatsku. Suprug nije znao da će odvesti SN. Dijete je bilo psihički loše, otac je loše utjecao na njega. Kada je dolazila u [adresa] mogla je biti s SN samo 4 sata. Morala je plaćati taksi i u to vrijeme kad on kaže dijete vratiti. Dolazila je u Hrvatsku da s djetetom bude 24 sata. Uzela je apartman, nije joj dao da dijete bude s njom. U 19 sati je morala SN vraćati kod oca. U četvrtak je bila sa sinom, bivši suprug ju je zvao na telefon i vrijeđao. SN se stisnuo jer ga je bilo strah. Rekao joj je da ne želi ići tati, već bi išao s njom. Plakali su oboje. Vratili su se u njezin smještaj i kada je SN poslala ocu, bila je jako loše psihološki. Ujutro je dočekala SN pred školom. Došla je sa svojim stvarima i rekla SN da ide s njom. Otišli su u [adresa]. Napisala je Petrovom tati da je SN s njom u [adresa]. Kasnije ju je zvao inspektor koji je razgovarao i s SN. SN je upisala u školu, završio je 5. razred i sada ide u 6. razred. U Austriji je dala osobne iskaznice, ali ih nitko nije ništa pitao. **.**.2023. SN je ispisan iz škole u Hrvatskoj. Od škole je dobila potvrdu da je SN završio četiri razreda škole. U vremenu od **.**.2023. SN je bio u kontaktu s ocem u početku, no kasnije nije. SN mu je sam blokirao pozive. Bili su u kontaktu putem Petrovog broja. U navedenom razdoblju SN nije dolazio u Hrvatsku.
5. Optuženica je u obrani na raspravi navela kako je danas SN sretno i zdravo dijete, ide u srednju školu i na jesen kreće na praksu. Bila je pod jakim pritiskom od strane oca, svaki njen dolazak u Hrvatsku je bio strašan jer joj on nije dozvoljavao da bude s djetetom dok se nalazi u Hrvatskoj, ona je iznajmljivala sobe u kojima bi mogla biti s djetetom. Tijekom trajanja njihove bračne zajednice ona se brinula o svojoj djeci, dok su ocu bile bitne fešte i pijenje, on uglavnom nije imao stalni radni odnos i s njim se ne može lijepo razgovarati. Na inkriminirani postupak ponukalo ju je ponašanje oca tog dana koje je eskaliralo. Kada je ona u siječnju 2023. došla u Hrvatsku predložila je da dijete na ljeto 2023. bude kod nje u Njemačkoj, no on joj je u tome kontrirao iz inata i prkosa. Tog dana 13. siječnja 2023. nazvala je na telefon oca i molila ga i plakala tražeći da dijete za nadolazeći vikend ostane s njom, a otac je iz inata i prkosa rekao da ga mora vratiti jer on za vikend mora ići baki. On je toliko vikao na mobitel da ona nije mogla držati slušalicu i to je bilo toliko glasno da je čuo i sin i on se je jako prestrašio, kao da je doživio "fras". Ona i djeca se i danas boje oca. Njoj nije bio cilj odvojiti bilo koje dijete od oca, no radi se o tome da je otac svojim odnosom prema SN i vrijeđanjem doveo do toga da SN ne želi s njim komunicirati. Nakon što je s djetetom otišla u Njemačku o tome je obavijestila HZSR, osnovnu školu, policiju i oca djeteta, te je dostavila adresu djeteta i naziv škole koju je upisao u Njemačkoj. Prije inkriminiranog događaja otac djeteta i ona imali su usmeni dogovor da će SN biti kod njega dok se ona ne snađe u Njemačkoj i da će nakon toga SN otići živjeti s njom u Njemačku i otac djeteta se tada s tim složio. Nije pokrenula nikakav sudski postupak za izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi, jer je u međuvremenu takav postupak pokrenuo otac djeteta.
6. Svjedok GN u svom iskazu je navela kako je zbog učestalih svađa njenih roditelja oca NN i majke UN još dok je imala 16 godina otišla od kuće dok su njen brat SN, trenutno starosti 11 godina, i sestra, trenutno stara 23 godine, ostali živjeti s njenim roditeljima, a koliko joj je poznato 2017. godine su se službeno rastavili te je brat SN ostao živjeti s majkom dok su njena sestra kao i ona otišle od kuće živjeti same. Koliko je njoj poznato roditelji su dobili zajedničko skrbništvo odnosno brat SN, koji je ujedno i najmlađi, je cijelo vrijeme bio kod majke dok je otac imao mogućnost viđanja i druženja s istim preko vikenda i blagdana odnosno kako bi se oni dogovorili. U mjesecu ožujku počela je živjeti s ocem u njegovoj kući u [adresa], te kako vodi svoj život sama s istim je u povremenim kontaktima, odnosno nisu pretjerano prisni, dok se s majkom kao i sa sestrom i bratom uopće ne čuje. Pošto je njena majka početkom siječnja 2023.godine došla iz Njemačke njen otac joj je dao da se druži s njenim bratom tako da su , koliko je njoj poznato, provodili zajedno vrijeme, a polovicom mjeseca siječnja 2023. godine dok je još njena majka bila u [adresa] nazvao ju je otac i ljutito rekao kako je saznao da je njena majka došla po njenog brata u školu i odvela ga iz škole te da mu se ne javlja na telefon. Pošto je mislio da je otišla kod kume otac je otišao provjeriti da nije tamo, a kako ih nije zatekao , koliko je njoj poznato, cijeli slučaj je prijavio policiji jer je smatrao da je njena majka odvela njenog brata bez njegovog znanja i odobrenja u Njemačku. Budući da ne želi stajati između majke i oca nije se miješala u navedeno , odnosno nije zvala svoju majku da bi provjerila da li je stvarno to učinila odnosno odvela brata u Njemačku, a kako ima Facebook profil vidjela je kako je njena tetka objavljivala fotografije njene majke s bratom u Njemačkoj, tako da je zaključila da su u Njemačkoj. Pošto ne želi stajati ni na čiju stranu ne bi željela više o ovome događaju razgovarati niti odgovarati na pitanja jer joj je to sve stresno i bolno, te jedino može reći da njena sestra UNF donekle ima saznanja gdje se njen brat trenutno nalazi kao i njihova baka HN koja ima kontakte s njenom sestrom UNF s kojom ona ne održava vezu. Još samo može reći da joj je poznato kako je njena majka, dok su bile zajedno u Njemačkoj, živjela u mjestu [adresa], te se vjerojatno tamo nalazi zajedno s njenim bratom.
7. Svjedok dijete SN u svom iskazu naveo je kako ide u 8.a razred, ocjene su mu dobre, u školi mu je dobro, a najbolji predmeti su mu njemački, engleski, fizika, kemija, geografija i politika. Od prvog mjeseca 2023. živi s mamom u [adresa] u Njemačkoj. Prije toga je živio s tatom, ali mu nije bilo lijepo s tatom jer je omalovažavao mamu preko mobitela, svašta ju je vrijeđao, npr. kad god je s njom hodao tata bi se derao na mobitel, oni su plakali i zagrlili bi se. Bili su jako tužni. Mama je prije otišla u Njemačku. Ona se s tatom dogovorila, da on bude s tatom dok ona posao i sve ne obavi i tata se složio. Ne zna točno kad su se to dogovorili. Prije nego što je otišao s mamom u Njemačku s tatom se slagao onako neutralno, onako-onako srednje. Tata je i njega vrijeđao isto preko maminog mobitela. Znači i kad je kod njega živio stalno mu je govorio da ga je mama ostavila. S cigaretom ga je znao onako po koljenu spaliti i to je mami rekao. Tata je znao da će on ići s mamom u Njemačku jer su se oni tako dogovorili, ne zna kada, to je bio raniji dogovor. Kad su otišli u Njemačku mama je tati javila da su u [adresa]. On se nije čuo s ocem, niti su se posjećivali. Prije njegovog odlaska tata mu je govorio da ga je mama ostavila, da je on ustaša i takve stvari mu je govorio jer je bio pijan. Tata inače jako pije. Kad su se vozili autobusom za Njemačku tata je isto i tad vrijeđao mamu preko mobitela i ona mu se kad su došli javila. Večer prije nego su otišli tata je mamu omalovažavao preko mobitela. Večer prije nego su otišli u Njemačku je bio u parku s mamom, malo su pričali onako. Tad nisu kontaktirali s ocem. Prije nego je otišao u Njemačku slagao se s ocem neutralno, onako srednje. Nije bilo nekih problema, jedino što, tata je radio do 5, on je većinom bio sam doma, tata mu je samo stavio jesti i otišao je u sobu spavati. Otac ga je znao s cigaretom po koljenu onako. On je sjedio, gledao crtiće, tata se napio i pušio je cigaretu, onda je došao i tak ga je namjerno sfurio. Nije bilo osim toga ništa. Mama i on su više puta, skoro često plakali, a razlozi su bili jer se otac derao, vrijeđao, misli i emocionalno i mentalno ih je isto vrijeđao i takve stvari. Govorio je mami da je ona kurva, munjara i takve stvari. Njemu je govorio da je glup kao tele, da ga je mama ostavila, da radi s muškima one stvari po Njemačkoj i to je to. Večer prije nego su otišli je rekao mami da mu je loše s njim, da je tužan što je otišla, to joj je jedino rekao. On je htio ići s mamom u Njemačku. Kad je otišao u Njemačku nije nikako kontaktirao s ocem, niti razgovorom mobitelom, niti porukama. Otac njemu nije slao poruke niti je on ocu slao poruke. Taj dan kad je otišao u Njemačku otac ga je odvezao u školu, mama ga je pričekala tamo i pitala ga da li želi s njom otići u Njemačku sad, on je naravno rekao da želi i oni su krenuli. On je s torbom krenuo na stanicu i otišli su u Njemačku. Kad je razgovarao s mamom o tome da li želi s njom ići u Njemačku otac nije bio prisutan, on je bio iza u kombiju radnom, dovezao ga je i krenuo na posao.
8. Svjedokinja UNF u svom iskazu je navela kako je u siječnju 2023. godine NN kontaktirao Zavod s informacijom da je optuženica odvela dijete u Njemačku i da optuženica želi ispisati dijete iz škole u Hrvatskoj. Osobno nije kontaktirala sa NN i misli da je s njim kontaktirao kolega JN. O situaciji ih je pisanim dopisom obavijestila škola djeteta kako im se majka obratila da želi preseliti u Njemačku s djetetom i da želi ispisati dijete iz hrvatske škole. U to vrijeme optuženica je imala sudsku odluku kojom je dijete povjereno da živi s njom i njeno je mišljenje da ona nije napravila ništa nezakonito kada je uzela dijete koje joj je povjereno i odvela ga u Njemačku. NN je tek krajem siječnja 2023. zatražio izmjenu sudske odluke o susretima i viđanju s djetetom. Nadležnom Zavodu optuženica je javila adresu stanovanja djeteta i školu u koju je upisala sina u Njemačkoj i smatra da optuženica nije učinila ništa sporno. Prema njenim saznanjima optuženičino postupanje je bilo i potaknuto strahom od bivšeg supruga. Sjeća se da je prije događaja kada je optuženica odvela dijete u Njemačku dijete stvarno živjelo s ocem sukladno usmenom dogovoru između optuženice i oca. Ne zna na koji način je optuženica konkretno odvela dijete, ali o tome postoji dokumentacija. Njoj osobno otac se nije obraćao s primjedbom da su mu onemogućeni susreti i viđanja s djetetom, ali moguće da se otac o tome obratio kolegi S. Ono što zna je kako je Zavod savjetovao oca da pokrene postupak za izmjenu sudske odluke kojom je dijete povjereno na skrb optuženici. U situacijama kada je sudskom odlukom roditeljima povjerena zajednička roditelja skrb, a u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nije definirano da jedan roditelj može odvesti dijete i preseliti na drugu adresu onda je po zakonu potrebna suglasnost drugog roditelja. U tom smislu smatra da ako ne postoji spomenuti dio plana jedan roditelj ne smije niti prevesti preko granice dijete bez suglasnosti drugog roditelja. Mora istaknuti da različite institucije u društvu različito tumače potrebu postojanja ovakve suglasnosti i nekada toleriraju određeno postupanje jednog roditelja bez suglasnosti drugog roditelja, a nekada ne. Nema saznanja o postupku obveznog savjetovanja koje je pokrenuo otac u siječnju 2023. i o tome više saznanja ima kolega JN. Nema saznanja o tome da li je u konkretnom planu o obavljanju roditeljske skrbi bilo definirano pitanje može li jedan roditelj ispisati dijete iz škole bez suglasnosti drugog. Osobno nema saznanja da bi se optuženica obraćala Zavodu prije inkriminiranog razdoblja u smislu da joj otac ne omogućava susrete i viđanja s djetetom, a moguće je da o tome saznanja ima neki drugi djelatnik. Nema saznanja o tome da bi njemački zavod za socijalnu skrb izrekao neku mjeru zaštite u odnosu na optuženicu zbog prijetnji smrću izrečenih od strane oca.
9. Svjedok FN u svom iskazu je naveo kako smatra da je optuženica u Hrvatsku došla s namjerom da odvede sina jer je 1. siječnja 2023. Hrvatska ušla u Schengen i više joj nisu trebali dokumenti od sina. Zna da je 6. siječnja ona došla u Hrvatsku s namjerom da odvede SN, a to da će ona odvesti SN je netko iz Njemačke javio njihovoj kćeri GN, a GN je prenijela to njegovoj majci N, a N je to prenijela njemu. Negdje 8. ili 9. siječnja 2023. nakon što je on to saznao nazvao je optuženicu i rekao joj da je najbolje da odu na HZSR i sud i da kako oni kažu da će tako biti. Dana 13. siječnja odveo je dijete u školu i dogovor s optuženicom je bio da će dijete biti do 21,00 sat s majkom, no dijete se nije vratilo njemu i drugi dan je otišao do kume od optuženice koja se zove ZN i ona mu je tada rekla da je optuženica odvela dijete u Njemačku. Može reći da je ogorčen zbog cijelog događaja jer da je on učinio isto njega bi ganjali KGB, CIA, Al Qaida, a one papagajke iz udruga bi ga razapele i dobio bi 2 godine zatvora. U životu je napravio preko stotinu fešti i proslava pa tako i za rođenje sina SN i tada nikom nije smetalo što pije, a sada je on pijanac. Nakon što su se optuženica i on razveli postojala je odluka o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i tom odlukom je bilo određeno da je dijete kod njega od petka do ponedjeljka i ta se odluka provodila do trenutka kada je optuženica otišla raditi u Njemačku i od tada pa do 13. siječnja 2023. dijete je 14 mjeseci neprekidno bilo kod njega. Od 13. siječnja 2023. nema nikakav kontakt s djetetom niti ga je vidio. Dvije godine od trenutka kada je optuženica odvela dijete u Njemačku optuženica je blokirala njegov broj telefona pa se u to vrijeme nije mogao raspitati za dijete. Kada je 14. siječnja nazvao optuženicu i rekao joj da će doći u Njemačku do SN, optuženica mu je odgovorila: "samo se usudi zvati ću ti policiju." Optuženica se njemu nije javila kada je stigla u Njemačku, već je 14. siječnja 2023. on nazvao nju. Nakon što sina nije vidio više od 2,5 godine poslao je poruku optuženici u kojoj je napisao da s obzirom na situaciju, da mu se dijete ne javlja i da ga ne vidi toliko dugo, da će ga se onda odreći. Djetetu nije slao nikakve poruke, jer uopće nije bio u kontaktu telefonskom s djetetom. Točno je da je on osuđen za prijetnju iz razloga što je ravnateljici osnovne škole rekao da je hrvatsko pravosuđe toliko sporo, da bi ne tko nekoga trebao ubiti da se pokrene. U tom postupku je osuđen da je počinio kazneno djelo prijetnje na štetu optuženice.
10. Iz presude ovog suda P Ob-158/17-30 od 28. veljače 2018. proizlazi kako je određeno da će roditelji zajednički izvršavati roditeljsku skrb na način da će dijete živjeti s majkom, a ostvarivat će osobne susrete i viđanja s ocem na precizno utvrđen način u određene dane.
11. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi nedvojbeno dokazanim kako je optuženica počinila kazneno djelo.
12. Dijete govori da se s ocem slagao „neutralno, onako osrednje“, da ga je otac znao vrijeđati kada bi bio pijan, da je u večeri prije odlaska u Njemačku otac preko mobitela omalovažavao i vrijeđao optuženicu, te je dijete zbog toga bilo jako tužno, da je jedne prilike otac ugasio cigaretu na koljenu djeteta. Dijete nadalje potvrđuje kako kritičnog dana optuženica nije rekla ocu kako ima namjeru dijete odvesti u Njemačku.
13. Svjedokinja ČN iskazuje kako je po njenom sjećanju optuženica u inkriminirano vrijeme imala sudsku odluku da dijete živi s njom i mišljenje je svjedokinje kako optuženica nije učinila ništa nezakonito kada je dijete odvela u Njemačku. Sud ne nalazi vjerodostojnim iskaz ove svjedokinje u citiranom dijelu budući da je isti suprotan dokumentaciji u spisu, tj. presudi ovog suda P Ob-158/17-30 od 28. veljače 2018. kojom je određeno da će roditelji zajednički izvršavati roditeljsku skrb na način da će dijete živjeti s majkom, a ostvarivat će osobne susrete i viđanja s ocem. Dakle, naprosto nije točno da bi dijete bilo dodijeljeno majci da ona samostalno izvršava roditeljsku skrb.
14. Svjedok FN naveo je kako je u siječnju 2023. prije inkriminiranog događaja predlagao optuženici da se obrate HZSR i sudu u vezi promjene odluke o skrbi nad djetetom, no ona je unatoč tome samovoljno dijete odvela u Njemačku. Naveo je da mu se optuženica javila tek kada je stigla u Njemačku.
15. Optuženica u obrani navodi kako je postupala u stanju krajnje nužde jer je odnos oca prema njoj dok je dolazila u Hrvatsku bio strašan, a njegovo je negativno ponašanje eskaliralo inkriminiranog dana što je optuženicu ponukalo da dijete samovoljno odvede u Njemačku. Optuženica je molila oca da dijete taj vikend ostane s njom u Hrvatskoj, no on na to nije želio pristati iz inata i prkosa. Također mu je predložila da dijete nadolazeće ljeto provede s njom u Njemačkoj, no on na to nije pristao iz inata i prkosa. Optuženica ne poriče kako optuženik nije znao da će ona tog dana odvesti dijete.
16. S obzirom na provedene dokaza sud nalazi kako optuženica nije postupala u stanju krajnje nužde. Naime, značajno je to kako je prema usmenom dogovoru između roditelja dijete prethodnih 14 mjeseci živjelo s ocem u Hrvatskoj, što je, prema ocjeni suda, prvi indicij koji ukazuje kako djetetu očito nije prijetila tako ozbiljna trenutačna opasnost koja se nije mogla otkloniti na drugačiji način inkriminiranog dana. Optuženica je bila svjesna kako će odvođenjem djeteta onemogućiti provođenje odluke za zaštitu djeteta, jer će onemogućiti oca u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. Radilo se o tome da je došlo do problema u komunikaciji između optuženice i oca djeteta, te je moguće tu bilo i inata (vjerojatno s obje strane), no optuženica je očito ishitreno odlučila tu situaciju riješiti na svoju ruku, unatoč postojanju sudske odluke, te, po ocjeni suda, postupanje optuženice nije bilo u stanju krajnje nužde, kako ona to pokušava prikazati. Ako i prihvatimo kao istinu da je u noći prije odlaska otac djeteta bio verbalno agresivan prema optuženici preko telefona, ta okolnost ni u kom slučaju nije davala za pravo optuženic i da odvede dijete u drugu državu, tj. takvo ponašanje oca djeteta nije za dijete stvorilo tako ozbiljnu trenutačnu opasnost, pogotovo ako se uzme u obzir kako je dijete prethodnih 14 mjeseci živjelo s ocem.
17. Činjenica da otac djeteta krajem 2025. u porukama i na sudu navodi kako se „odriče“ djece nije odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu, jer se radi o postupcima oca djeteta gotovo tri godine nakon inkriminiranog događaja, time da je u tim izjavama vidljiva i ogorčenost oca djeteta, te njegov stav o tome kako je upravo inkriminirani događaj doveo do otuđenja njega od sina.
18. U svakom slučaju sud nalazi dokazanim kako je optuženica radnjom odvođenja djeteta u Njemačku onemogućila oca u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom kako je to bilo određeno sudskom odlukom, te je ostvarila obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11.
19. Optuženica je prilikom počinjenja kaznenog djela postupala u stanju ubrojivosti. Postupala je s izravnom namjerom (bila je svjesna da će odvođenjem djeteta u drugu državu onemogućiti oca u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom kako je to bilo određeno sudskom odlukom, i to je htjela počiniti), bila je svjesna da je njeno djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog, tj. očito nije postupala u stanju krajnje nužde, kako je to već obrazloženo u prethodnim dijelovima ove odluke .
20. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.
21. Kod odluke o kazni sud je optuženici kao olakotno cijenio što je ista dosada neosuđivana zbog sličnih kaznenih djela i prekršajno je nekažnjavana. S druge strane kao otegotno joj je cijenjeno što dijete nakon inkriminiranog događaja do danas više nije uspostavilo odnos s ocem. S obzirom na utvrđene olakotne i otegotnu okolnost optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, na koju kaznu zatvora joj je izrečena i uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. Sud je našao kako će u konkretnom slučaju izrečena uvjetna osuda ostvariti svrhu kažnjavanja, ako se u obzir uzme činjenica da optuženica do sada nije dolazila u sukob sa zakonom zbog sličnih kaznenih djela.
22. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženica je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 eura (visina je odmjerena uzimajući u obzir trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka). Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženica je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog opunomoćenika oštećenika, o visini kojih troškova će biti doneseno posebno rješenje.
U Bjelovaru, 30. siječnja 2026.
Sudac za mladež
Gregor Sakradžija
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA
I. Dostaviti
-ODO u Bjelovaru
-optuženica UN
- branitelj Dalibor Divić, odvjetnik iz Bjelovara
- opunomoćenik oštećenika Josip Bažant, odvjetnik iz Bjelovara
II. Kal. 15 dana
