REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-169/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po MB, dipl.iur, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, 10000 Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćniku Dinku Simonelliju, odvjetniku u odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI, Split, Varaždinska 54 radi isplate, , nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 21. siječnja 2026., na ročištu za objavu, dana 30.siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, 10000 Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 u roku od 8 dana isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 iznos od 36,02 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana isplate iznosa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

-za iznos 9,55 EUR od 02.04.2021.g. do isplate

-za iznos 6,17 EUR od 06.06.2020.g. do isplate

-za iznos 10,34 EUR od 06.06.2020.g. do isplate

-za iznos 3,32 EUR od 08.08.2020.g. do isplate

-za iznos 6,64 EUR od 08.08.2020.g. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 07. srpnja 2020. koja se dogodila u [adresa], a koju je prouzročio FB, državljanin Poljske, rođ. **.**.1977., upravljajući vozilom poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka] ozlijeđen osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) RB, rođen **.**.1940., OIB: [osobni identifikacijski broj]. Navodi i da je FB je zbog izazivanja predmetne prometne nesreće izdan Obavezni prekršajni nalog te mu je naplaćena novčana kazna. Smatra da je predmetnim štetnim događajem Zavod je oštećen za iznos od 36,02 EUR / 271,39 kn koji se sastoji od troškova obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 26,07 EUR / 196,39 kn te dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 9,95 EUR / 75,00 kn na ime liječenja tužiteljevog osiguranika DB po predmetnoj prometnoj nezgodi, a koji se odnose na troškove liječenja u okviru troškova specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite te troškova po izdanom receptu. Ističe da je postupajući prema odredbama čl.136., 141., 142. i 143. i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13,137/13, 33/23) tuženiku uputio Zahtjev za naknadu štete KLASA: 502-10/22-03/50, UR.BROJ: 338-17-02-02-23-07 od 13. lipnja 2023.. Smatra da je sukladno čl. 148. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 33/23) tuženik je u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate od dana nastale štete, odnosno od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a prema gore priloženim računalnim ispisima računa s ovjerom datuma plaćanja. Predložio je da ovaj sud po potrebi zatraži od izabranog liječnika tužiteljevog osiguranika DB ozlijeđenog u predmetnoj nezgodi: dr. ĐB, Ordinacija opće medicine na adresi [adresa] - podatke o ozljedama osiguranika nastale u predmetnom štetnom događaju, odnosno medicinsku dokumentaciju. Tužitelj je navedeno predlagao budući da je odredbama Uredbe (EU) 2016/679 čl.9.st.2. Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016.g. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46 EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) – GDPR - propisano da se iznimno u slučaju kada sudovi sudjeluju u sudbenom svojstvu ne primjenjuje zabrana obrade osobnih podataka koji otkrivaju zdravlje pojedinaca. Ističe da tužitelj ne može zatražiti navedene podatke od izabranog liječnika, sukladno navedenoj uredbi EU budući je istom definirano da navedene podatke ne može tražiti, pod kaznenom odgovornošću. Navodi i da je Zakon o provedbi opće Uredbe o zaštiti podataka (“Narodne novine” br. 42/18) stupio je na snagu 25. svibnja 2018.godine. Nadalje naglašava da je predmetni odštetni zahtjev tuženik „Hrvatski ured za osiguranje“ povjerio je na rješavanje svom članu „Euroherc osiguranje“ d.d., te o tom izvijestio tužitelja svojim dopisom od 04. srpnja 2023. Smatra da je šteta nastala uporabom vozila registracije [adresa] i osiguranog u toj državi, te da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje temeljem čl.141. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 33/23). Slijedom navedenog, budući da tuženik nije podmirio tužiteljevo potraživanje, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog parničnog postupka presudu kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od 36,02 EUR-a uz zakonske zatezne kamate i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako nije sporna činjenica da je predmetnu prometnu nezgodu od 13.08.2021. godine skrivio vozač vozila inozemnih registarskih oznaka (Poljska). Tuženik odgovara za štete koje na teritoriju RH počine vozači vozila inozemnih registarskih oznaka (čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – ZOOP) pa u tom smislu tuženik priznaje svoju pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti. No, smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan jer su: ukupno naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti (tzv. funkcionalne premije); tužitelj nije dokazao uzročnu vezu utuženih troškova liječenja i predmetne prometne nezgode; tužitelj nije dokazao samu činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja. Smatra da su neosnovani troškovi liječenja plaćeni osnovom dopunskog zdravstvenog osiguranja. Naglašava da je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je stupio na snagu dana 01.01.2009. godine (NN 150/08) propisana obveza društvima za osiguranje plaćati tužitelju Zakonom propisani postotak naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti kao svojevrsnu „zakonsku paušalnu naknadu štete“ za naknadu troškova liječenja koji nastanu nakon 01.01.2009. godine, a koje prouzroče „vlasnici odnosno korisnici osiguranog motornog vozila“. Navodi i da je identična odredba, samo uz drugačiju numeraciju, unesena je i u Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje (NN 80/13, 137/13, 98/19 – nastavno: ZOZO). Ističe da to proizlazi iz zakonskih odredaba koje citira: čl. 72. st. 1. ZOZO-a: „Prihodi obveznoga zdravstvenog osiguranja su: 1) doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje, 11) prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Čl. 72. st. 3. ZOZO-a: „Prihod iz stavka 1. točke 11. ovoga Zakona uplaćuju društva za osiguranje u visini od 4% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Smatra da navedeni iznos predstavlja predujam naknade prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 140. ovoga Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila.“ ▪ čl. 140. ZOZO-a: „Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz članka 136. ovog Zakona i neposredno od osiguravatelja kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, prema propisima o obveznom osiguranju ovog rizika“. Čl. 136. ZOZO-a uopćeno propisuje obvezu tužitelju potraživati naknadu troškova liječenja od krivca za njihov nastanak: „Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe“. Čl. 74. ZOZO-a: „Izdaci obveznoga zdravstvenog osiguranja u jednoj kalendarskoj godini pokrivaju se prihodima u istoj kalendarskoj godini.“ Smatra da su, neovisno o tome što bi predmetne troškove liječenja prouzrokovao vozač vozila registarskih oznaka, isti tužitelju naknađeni isplatom postotka naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti. Naglašava da navedeno proizlazi iz odredbe čl. 72. st. 1. ZOZO-a odnosno navodi kako se plaćanjem postotka naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti naknađuje prouzročena šteta tužitelju u vidu troškova liječenja „koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila.“ Ističe da za ocjenu jesu li troškovi liječenja skrivljeni od strane vozača „pokriveni“ funkcionalnom premijom, potpuno je nebitna okolnost registracijska pločica vozila, već je isključivo bitno da su prouzročeni od strane vlasnika odnosno korisnika „osiguranog motornog vozila“. Smatra da je i u konkretnom slučaju potpuno nebitno što je predmetne troškove liječenja prouzročio vozač vozila inozemne registarske oznake, već je bitno da li je vozilo bilo osigurano. Naglašava da vozilo kojeg tužba označava štetnikom u vrijeme predmetne nezgode bilo je osigurano, i to kod poljskog osiguravajućeg društva PZU. Stoga, navodi, kako je vozilo kojeg tužba označava štetnikom bilo osigurano, a prema zakonskoj formulaciji isplatom zakonom propisanog postotka naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti tužitelju su naknađeni svi troškovi liječenja koje su „prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila“ time su mu naknađeni i predmetni troškovi liječenja. Navodi da činjenica inozemne registarske oznake ni na koji način na to ne utječe. Ističe i da tuženik HUO nije ništa drugo nego li zajednica svih društava za osiguranje u RH (Euroherc osiguranja, Adriatic osiguranja, Croatia osiguranja, Allianz osiguranja, Sava osiguranja, Grawe osiguranja itd); HUO naknađuje štete oštećenicima iz Garancijskog fonda; Garancijski fond iz kojeg HUO naknađuje štete uzrokovane od strane vozila inozemnih registarskih oznaka nije ništa drugo nego novac kojeg društva za osiguranje koja djeluju na području RH uplaćuju u iznosima razmjernom njihovom udjelu na tržištu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Smatra da su novčana sredstva iz Garancijskog fonda sredstva isključivo društava za osiguranja koja djeluju u RH, istih onih društava koja tužitelju uredno od 01.01.2009. godine plaćaju postotak funkcionalne premije osiguranja. Nadalje navodi da kada bi se tužitelju dalo za pravo da zasebno potražuje troškove liječenje uzrokovane od strane vozača inozemne registarske oznake od tuženika kroz ovakve sudske postupke, povrh onoga što mu je već plaćeno putem uplate funkcionalne premije, tada bi društva za osiguranje tužitelju takve troškove liječenja plaćali dvaput:- jednom su društva za osiguranje platila predmetne troškove liječenja putem isplate postotka funkcionalne premije osiguranja od automobilske odgovornosti, drugi puta da bi ih platila „zaobilaznim“ putem, preko Garancijskog fonda, jer taj Garancijski fond stvarno i objektivno opet financiraju isključivo ista ta društva za osiguranje. Tuženik osporava uzročnu vezu utuženih troškova liječenja i predmetne nezgode, odnosno osporava da su utuženi troškovi liječenja nastali kao posljedica ozljeđivanja tužiteljevog osiguranika u predmetnoj nezgodi, budući da tužbom nisu priloženi dokazi iz kojih bi ta uzročna veza proizlazila. Smatra da sve i da se pribavi dokumentacija koju tužitelj u tom smislu tužbom predlaže pribaviti, kad sud ne posjeduje stručno znanje o nekoj okolnosti, tada se izvodi vještačenje. Kako tužitelj nije predložio izvođenje odgovarajućeg vještačenja, niti će ga moći predložiti (radi se o maličnom sporu), a smatra da sud nema stručno znanje cijeniti utvrđenja liječničke dokumentacije i usporediti ih sa postupcima zbog kojih su nastali utuženi troškovi liječenja te da tužitelj svakako neće moći dokazati osporenu uzročnu vezu. Tuženik osporava tužbeni zahtjev i stoga što tužitelj priloženim dokazima nije dokazao samu činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja, time ni trpljenja štete. Smatra da priložena interna dokumentacija tužitelja o izvršenim plaćanjima predstavlja njegov afirmativni navod koji u parničnom postupku ne može biti dokaz odlučnoj činjenici. Navodi da je tužitelj je priložio i izvadak s računa o novčanim transakcijama, no iznos koji se tim izvatkom navodi ne odgovara onim iz tužbenog zahtjeva, pa se ne može tvrditi da se radi o plaćanjima baš predmetnih troškova liječenja. Smatra da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja troškova liječenja osnovom plaćenih osnovom dopunskog zdravstvenog osiguranja (dio troškova liječenja u iznosu od 9,95 eura). Ističe da je dopunsko zdravstveno osiguranje regulirano je Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 85/06, 150/08, 71/10, 53/20, 120/21, 23/23), te je upravo temeljem toga Zakona tužitelj u konačnici i platio utuženi novčani iznos troškova liječenja od 9,95 eura. Smatra da time o svim pitanjima i odnosima vezanim uz dopunsko zdravstveno osiguranje treba odlučiti isključivo primjenom odredaba Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Smatra da Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ni jednom svojom odredbom ne propisuje ovlaštenje tužitelja potraživati plaćeno s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja od društva za osiguranje. Zbog svih naprijed navedenih razloga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U konkretnom slučaju, a sukladno odredbi članka 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti.

4. Tužitelj se podneskom od 17. prosinca 2025. očitovao na navode iz odgovora na tužbu navodeći da tužitelj temelji tužbu na odredbama čl.136., 141., 143., i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju – dalje: ZOZO („Narodne novine“ br. 80/13, 127/13, 98/19). Odredba članka 141. ZOZO-a glasi: Članak 141. (1) „Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.“ Navodi da među strankama (kako je istaknuto i u tuženikovom odgovoru na tužbu, str.2.) nisu sporne činjenice da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio vozač koji je upravljao vozilom inozemnih registarskih oznaka (Poljska) te da tuženik priznaje svoju pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti. Ističe da je iz navedene odredbe čl. 141. ZOZO-a razvidno je da šteta ovdje nije već namirena funkcionalnom premijom. Funkcionalna premija se odnosi na sve štete koje su počinjene uporabom vozila registriranih i osiguranih u Republici Hrvatskoj. Po navedenoj odredbi ZOZO a koji predstavlja lex specialis, tužitelj – HZZO ima obvezu zahtijevati naknadu štete izravnood Hrvatskog ureda za osiguranje. Tuženik je stranici 3. svog odgovora na tužbu citirao zakonske odredbe koje se općenito odnose na funkcionalnu premiju, ali kod navođenja čl.72., čl.140., čl.136. i čl.74. ZOZO-a nije naveo citiranu odredbu čl.141. ZOZO-a kojom se predviđa da isključivo za štete prouzročene vozilom registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi tužitelj ima pravo tražiti naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje. Iz svega navedenog smatra da je razvidno da je neosnovan tuženikov prigovor da su predmetni troškovi naknađeni funkcionalnom premijom. Tužitelj dostavlja sudsku praksu po ovom pravnom pitanju, a i svim ostalim spornim pravnim pitanjima, odnosno prigovorima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu: - pravomoćna presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. br. od Gž-353/2024-2 od 18.rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj br. 6 P382/2023-9 od 13.ožujka 2024. Tužitelj ističe da je navedenim presudama odlučeno u korist tužitelja, u postupku identične činjenično-pravne situacije predmetnom postupku te su sva pravna pitanja identična kao i u ovom postupku i detaljno obrazložena. Smatra da je neosnovan i tuženikov prigovor da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu utuženih troškova liječenja i predmetne nezgode. Navodi i da je iz računalnog izlista iz baze podataka tužitelja HZZO na koji isti ima pravo kao pravno tijelo u vršenju javnih ovlasti - dakle, računalnih izlista računa „KBC Split“ razvidno je da je po predmetnoj prometnoj nezgodi osiguraniku tužitelja RB evidentirana dijagnoza „S 20 površinske ozljede prsnog koša (toraksa)“ te mu je nadalje od strane ljekarnika LB izdan lijek „Zaldiar“ također po dijagnozi S20. Smatra da je neosnovan i tuženikov prigovor da tužitelj nije dokazao samu činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja. Tužitelj je uz tužbu, osim računalnih izlista svakog pojedinog računa dostavio i transferacijske liste, odnosno izvode iz platnog prometa FINA-e za predmetne utužene račune kojima dokazuje da je iste račune i platio. Plaćanje računa zdravstvenim ustanovama odnosno govornim subjektima (bolnicama, poliklinikama, ordinacijama, ljekarnama.) je sastavni dio tužiteljevog poslovanja – HZZO-a kao javne ustanove a koje je i definirano odredbom čl. 98. st.3. Zakona o provedbi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja a što da ističe i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev- 111/2022 od 19.travnja 2022.g. Tužitelj dostavlja sudsku praksu - odluke Vrhovnog suda RH u kojima se prihvaćaju revizije tužitelja odnosno odbacuju revizije tuženika, upravo po ovom pravnom pitanju: rješenje Rev- 842/2017 od 21. prosinca 2021.g., rješenje Rev-111/2022 od 19. travnja 2022.g. ,rješenje Rev-644/2022 od 20.rujna 2022.g. rješenje Revdt- 2213/2025-2 od 28.svibnja 2025. U odnosu na tuženikov prigovor neosnovanosti troškova liječenja iz dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelj ističe da je neosnovan i taj prigovor tuženika te se o istom očituje, kako slijedi: Člankom 5. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 85/90, 150/08, 71/10) propisano je da je dopunsko zdravstveno osiguranje - osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Dakle, smatra da tužitelj može tražiti naknadu od štetnika ili njegovog osiguranja za troškove liječenja koje je podmirio u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja prema članku 142. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO) pri čemu je dio participacije osiguranika pokriven dopunskim zdravstvenim osiguranjem te je temeljeni zahtjev usmjeren na povrat iznosa stvarno isplaćenih iz sredstava tužitelja, a obuhvaća i ona sredstva koje je tužitelj platio za svoga osiguranika uključujući i iznose s naslova dopunskog osiguranja. Osim toga navodi i da prema odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima tuženik kao osiguranik štetnika je dužan naknaditi oštećenom sve nužne troškova liječenja koje je morao snositi zbog nanesene ozljede. Stoga tužitelj kao isplatitelj sredstava, koristi svoje pravo subrogacije te od tuženika kao osiguranika štetnika naplaćuje iznose troškova liječenja koje je sam isplatio za svog osiguranika RB. Navodi da je takvo pravno shvaćanje zauzeto je i pomno obrazloženo i u priloženoj presudi Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-353/2024-2. Zaključno, ustraje u cijelosti u svom tužbenom zahtjevu.

5. Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 36,02 Eur-a sa pripadajućom zateznom kamatom na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja DB, kao posljedica prometne nezgode koja se 07. srpnja 2020. koja se dogodila u [adresa], za koju je odgovoran osiguranik tuženika FB, državljanin Poljske, rođ. **.**.1977., a koju je prouzročio upravljajući vozilom poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka].

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: računalni izlist iz baze podataka Zavoda o prometnoj nezgodi, Potvrda MUP-a, Postaja granične policije Imotski, Klasa: 211-04/20-P/14941 od 10.srpnja 2022., obavezni prekršajni nalog MUP-a PGP Imotski od 07. srpnja 2020., računalni izlisti računa s datumima plaćanja, Izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu, preslike tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete KLASA: 502-10/22- 03/50, UR.BROJ: 338-17-02-02-23-07 od 13. lipnja 2023., preslike obavijesti Hrvatskog ureda za osiguranje od 04. srpnja 2023. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. ZPP-a. Neizvedeni dokazi su odbijeni kao suvišni.

8. Prema odredbi članka 219. st. 1. ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora te načelo ekonomičnosti postupka, ovaj sud je smatrao dokaze priložene u spis dostatnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. 7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., 219. st. 1. i 220. st. 2. ZPP -a određeno je dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, kao i prikupljanje i izvođenje dokaza, odnosno teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Tuženik je iznio prigovor da su utuženi troškovi tužitelju nadoknađeni isplatom zakonom propisanog postotka ukupno naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti (tzv. funkcionalna premija), no taj prigovor, prema stavu ovog suda, nije osnovan. Temeljem odredbi čl. 141. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23., dalje ZOZO) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje. Nadalje, Pravilnikom o načinu obračunavanja i plaćanja te izvješćivanja o prihodu obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ("Narodne novine", broj 135/2014, dalje Pravilnik) funkcionalna premija je dio premije osiguranja namijenjen za naknadu šteta i isplatu ugovorenih iznosa te za preventivu, s time da je čl. 3. Pravilnika propisano da društvo za osiguranje prema članku 72. stavku 3. Zakona dužno je obračunati prihod po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dalje u tekstu: obveza) za svako obračunsko razdoblje u visini od 4% naplaćene funkcionalne premije osiguranja tijekom obračunskog razdoblja, da obračunana obveza iz stavka 1. ovog članka predstavlja predujam naknade stvarno prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 140. Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranih motornih vozila.

11. Stoga, funkcionalna premija se plaća samo kao predujam naknade stvarno prouzročene štete Zavodu napravljene od vozača koji su svoje vozilo registrirali u Republici Hrvatskoj, dok se šteta nastala uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti potražuje izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje, sve temeljem odredbe čl. 141. ZOZO-a (tako i ŽS ZG broj Gž 3486/2018-5 od 8. ožujka 2021.).

12. Uvidom Potvrdu MUP-a, Postaje granične policije Imotski, Klasa: 211-04/20- P/14941 od 10.srpnja 2022. i obavezni prekršajni nalog MUP-a PGP Imotski od 07. srpnja 2020. utvrđeno je da je FB zbog izazivanja predmetne prometne nesreće izdan obavezni prekršajni nalog te mu je naplaćena novčana kazna. Razvidno je i da je u prometnoj nezgodi od 07. srpnja 2020. koja se dogodila u [adresa], a koju je prouzročio FB, državljanin Poljske, rođ. **.**.1977., upravljajući vozilom poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka] ozlijeđen je osiguranik Zavoda RB, rođ. **.**.1940., OIB: [osobni identifikacijski broj].

13. Dakle, u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a, predmetnu štetu uzrokovao je vozač vozila stranih registarskih oznaka. Čitanjem priloženih kompjuterskih izlista tužitelja o troškovima liječenja i izvršenih isplata po fakturama, sud je utvrdio da ukupna šteta iznosi 36,02 eura kn i to 26,07 Eura iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, te iznos od 9,95 Eura iz sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja kao i da je navedena šteta troškova liječenja nastala trenutkom plaćanja pojedinih troškova liječenja kako je to naprijed navedeno. Podmirenje troškova liječenja spada u osnovno poslovanje HZZO-a, slijedom čega HZZO u svojim poslovnim knjigama mora prikazati i troškove liječenja. Neuredno vođenje poslovnih knjiga je kazneno djelo. Stoga izlist troškova liječenja i izvršenih isplata po fakturama, imaju potrebnu dokaznu snagu za utvrđivanje predmetne štete. Iz računalnih izlista računa „KBC Split“ razvidno je da je po predmetnoj prometnoj nezgodi osiguraniku tužitelja RB evidentirana dijagnoza „S 20 površinske ozljede prsnog koša (toraksa)“ te mu je nadalje od strane ljekarnika LB izdan lijek „Zaldiar“ također po dijagnozi S20, te su i računi kao i datum izdavanja lijeka u vremenskom slijedu nakon ozljede – pretežito srpanj 2020., dok se je štetni događaj dogodio 7. srpnja 2020., slijedom čega ovaj sud smatra dokazanim uzročnu vezu troškova liječenja i predmetne prometne nezgode.

14. Također, u više odluka izraženo je stajalište da navedeni izlisti imaju snagu javne isprave, u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, slijedom čega dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje (tako i ŽS ZG broj Gž-3486/2018- 5 od 8. ožujka 2021.).

15. Na dosuđeni iznos tužitelju je valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu, a temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO).

16. Odluka o trošku nije donesena, budući isti tužitelj nije zatražio.

17. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Imotski, 30. siječnja 2026.

SUTKINJA

Sanja Vrgoč

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. (čl. 467. ZPP).

DNA:

- tužitelju;

- tuženiku po punomoćniku;

- u spis.