Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-182/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina, protiv tuženika RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Sokaču, odvjetniku iz Varaždina, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 20. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužiteljici EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija, kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.277,90 eur (tisuću dvjesto sedamdeset sedam eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi da je tuženiku pozajmila iznos od 3.000,00 eura u travnju 2024. kako bi isti isplatio svoju bivšu suprugu temeljem sporazuma o podjeli bračne stečevine, da je od tuženika više puta potraživala povrat pozajmljenog iznosa, da su u rujnu 2024., a kada je posljednji puta zatražila povrat pozajmljenog iznosa, odnosi između tužiteljice i tuženika eskalirali pa je tuženik počinio niz kaznenih djela na štetu ovdje tužiteljice, o čemu je donesena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-509/2024-36 od 5. ožujka 2025., da je nakon toga tuženik završio u istražnom zatvoru u Varaždinu, a u kojem se i sada nalazi do pravomoćnosti odluke, da do današnjeg dana nije vratio pozajmljeni novčani iznos, kao i da je 24. ožujka 2025. punomoćnica tužiteljice tuženiku poslala opomenu prije pokretanja sudskog postupka kojom se isti poziva da vrati tužiteljici pozajmljeni novčani iznos u visini od 3.000,00 eura, a koju je Opomenu tuženik primio 26. ožujka 2025., ali se na istu nije očitovao niti izvršio povrat pozajmljenog iznosa.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da mu tužiteljica nikad nije pozajmila 3.000,00 eura kako bi isplatio svoju bivšu suprugu temeljem sporazuma o podjeli bračne stečevine, da ima relativno visoku vojnu mirovinu, pa da nije imao nikakve potrebe od tužiteljice koja je kao konobarica imala znatno manja primanja od njega tražiti novac za isplatu bivše supruge, da nikad nije tražio novac od tužiteljice, da nikad nije primio utuženi iznos od tužiteljice, da je tužiteljica živjela u kući tuženika te je tuženik iz svoje vojne mirovine podmirivao sve potrebe tužiteljice, da tužiteljica nikad nije potraživala utuženi iznos od tuženika, kao i da podnošenje predmetne tužbe pripisuje doista lošim odnosom između njega i tužiteljice te njenom potrebom za osvetom radi štetnog događaja od dana 24. rujna 2024. radi čega je tuženik osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K 509/24.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u opomenu (list 4 spisa), presudu (list 5 do 12 spisa), potvrdu o primitku (list 13 do 14 spisa), tužbu (list 34 do 36 spisa), SMS poruke (list 37 do 39 spisa), potvrdu o isplati (list 40 spisa), opomenu (list 41 spisa), potvrdu o primitku (list 42 spisa), potvrdu o isplati (list 43 spisa) i spis Općinskog suda u Rijeci broj P-618/2025, te su saslušane stranke i svjedoci SM i HM.
4. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 3.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2024., sve s osnova zajma.
6. Tuženik osporava da bi od tužiteljice pozajmio iznos od 3.000,00 eur, te da bi primio poziv na povrat zajma.
7. Sukladno čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
8. Sukladno čl. 504. ZOO ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
9. Sukladno čl. 183. st. 2. ZOO ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.
10. U svojem iskazu tužiteljica u bitnome navodi da je tuženiku pozajmila iznos od 3.000,00 eur za isplatu njegove bivše supruge, da je tuženik 20. ožujka 2024. u 8,30 sati imao dogovor kod odvjetnice njegove bivše supruge te je morao predati 3.000,00 eur, tako da je dan ranije na bankomatu podigla 1.500,00 eur te 15 minuta prije sastanka na bankomatu još 1.500,00 eur, da mu je dala novac, da je novac tuženik stavio u kovertu, da nitko nije svjedočio podizanju novaca i predaji novaca tuženiku, da joj tuženik nije potpisao nikakvu potvrdu da je primio novac, da ju je bilo strah tražiti ga potvrdu jer je redovito bio nasilan, da je tuženik primao mirovinu od cca 1.200,00 eur, a kad bi mu se ustegli krediti i troškovi kartice da bi mu preostalo 700,00 eur, a što uz njegov način života nije dovoljno ni za 10 dana, da je ona plaćala struju jer je imala vaučere, da je kupila namještaj i uređaje, odnosno da joj je u kući tuženika ostala pećnica, indukcijska ploča, ormar, krevet djeteta, te da je opremila tuženiku terasu, da je tuženik poziv bivše supruge primio 19. ožujka 2024., da je bivša supruga tuženika tražila isplatu od 6.000,00 eur, da ju je zvao i vrijeđao, tako da je pristala na 3.000,00 eur i upis njihovog sina ŠM kao vlasnika donje etaže, a kad se vratio od javnog bilježnika da je bio živčan jer je sa kreditne kartice morao podići 100,00 eur, a iz čega da se vidi da nije imao novaca na računu, da je čula telefonski razgovor između tuženika i svjedoka ŠM kada je tuženik svjedoku rekao da je pozajmio od tužiteljice novac da isplati bivšu suprugu, da se više ne sjeća točno u koliko sati je podigla novac na bankomatu 19. ožujka 2024. i 20. ožujka 2024., da je novac 19. ožujka 2024. podigla nakon što je dijete preuzela u školi, dakle negdje u popodnevnim satima, a 20. ožujka 2024. prije zakazanog sastanka, te da su 20. ožujka 2024. zajedno bili na bankomatu, nakon čega ju je tuženik odvezao doma i vratio se na sastanak, da je u sporno vrijeme ukupno primala 1.470,00 eur i dječji doplatak u nekom malom iznosu, da je tuženiku posudila novac jer se u to vrijeme tuženik smirio i nije pio , te je pretpostavljala da će ju izbaciti iz kuće ako mu ne posudi novac i da će izgubiti sve što je uložila u kućanstvo, kao i da je u dva navrata podigla 1.500,00 eur jer joj je dnevni limit 1.500,00 eur.
11. U svojem iskazu tuženik u bitnome navodi da je s tužiteljicom s prekidima ukupno zajedno proveo četiri godine, da tijekom tog razdoblja nitko od njih dvoje nije nikome posuđivao novac, da su sve troškove kućanstva dijelili na način da bi jednom on platio trošak, a jednom tužiteljica, da je imao štednju za koju tužiteljica nije znala, a namjena te ušteđevine je bila financiranje krštenja unuke tuženika, da je ušteđevinu imao u dogovoru sa svojim sinom ŠM, da je HM jedini znao za taj novac, da je njegova bivša supruga na ime isplate bračne stečevine zatražila isplatu iznosa od 6.000,00 eur, da joj je rekao da taj novac nema, ali da joj može odmah isplatiti 3.000,00 eur iz navedene ušteđevine, na što je ona pristala, te su svoj sporazum ovjerili kod javnog bilježnika u [adresa], u prisustvu odvjetnice njegove bivše supruge, da mu je tada bivša supruga i uvjetovala da ½ dijela kuće prepiše na sina ŠM, da je bivšoj supruzi 3.000,00 eur dao u gotovini, da je tu gotovinu imao skrivenu u svojoj kući, da taj novac nije držao na računu kako ga tužiteljica ne bi vidjela, da je ušteđevinu skrivao u kovčegu sa bravom u ormaru, da je u ožujku 2024. primao mirovinu u iznosu od cca. 1230 eura i invalidninu u iznosu od 23 eura, da drugih primanja nije imao, dok je tužena primala naknadu kao skrbnica autističnog djeteta u iznosu od 660 eura, te naknadno ostvarila i pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 720 eura mjesečno, no da ne zna je li taj dodatak već primala u ožujku 2024., da je na početku njihove veze, a kada je tužiteljica još živjela sa svojim roditeljima, ista bila zaposlena kao konobarica, te je imala plaću od cca. 500 eura, te je primala invalidninu za dijete u iznosu od 1750 kn, da je imao kredit za kupnju automobila u iznosu od cca. 180,00 eur mjesečno, da druge rashode osim kredita za auto i troškova kućanstva nije imao, odnosno da nije imao druge dugove, da je on sa svojim mirovinom preživljavao i bez tužiteljice, a kad je ona doselila da su dijelili troškove, da su troškove snosili zajedno, da bi jedan platio režije, a drugi namirnice iz dućana, da bi uvijek netko nešto platio te nisu gledali tko bi što platio, da je iznos od 3.000,00 eur uštedio tijekom razdoblja od cca. dvije godine, da ne zna koji je točno novčani iznos tužiteljica primala u ožujka 2024., da se sjeća da je primala cca. 100,00 ili 150,00 eura više od njega, da se ne sjeća da bi stranke zajedno 20. ožujka 2024. bile kod bankomata, da bi tužiteljica podigla 1.500,00 eura i predala ih tuženiku, da je tužiteljicu više puta vozio na bankomat, a kad mu je predočeno da je 20. ožujka 2024. potpisao sporazum s bivšom suprugom, tuženik navodi da taj dan nije bio na bankomatu s tužiteljicom, da nema saznanja o tome da bi tužitel jica taj dan dizala kakve novce na bankomatu, a kad mu se predočuju potvrde o isplatama u iznosu od 1.500,00 eur 2 dana uzastopce, tuženik navodi da o tim isplatama nema saznanja, da nema saznanja o tome na što bi tužiteljica potrošila novac, odnosno je li imala kakve dugove, da je tužiteljica imala starijeg sina kojemu je redovito posuđivala novac, da je odnos stranaka bio dobar sve do trenutka kada je na sina prepisao polovicu kuće, a bivšu ženu isplatio, da im se tada odnos narušio, da je tužiteljica počela piti, da je moguće što se razočarala što je polovica kuće pripala njegovom sinu, da mu je tužiteljica znala govoriti koliko ima na računu ili pokazati iznos, a da on punomoć na njezin račun nije imao, da tužiteljica nije u ožujku 2024. govorila da bi imala neke veće troškove, da je tužiteljica i sama išla do bankomata, da nema saznanja o tome da bi tužiteljica 19. ožujka 2024. i 20. ožujka 2024. otišla do bankomata i podizala gotovinu, da je nakon što je potpisao sporazum o podjeli bračne imovine, o tome ispričao tužiteljici, dakle da joj je rekao da je bivšoj supruzi isplatio 3.000,00 eur, na što ga je ona pitala odakle mu novac, te da je bio u Rijeci kako bi sinu prepisao ½ kuće, da je prije potpisivanja sporazuma rekao tužiteljici da ide javnom bilježniku i da bivša supruga želi 6.000,00 eur, kojih on nema i da ide vidjeti što će se dogoditi, a da je 3.000,00 eur ponio sa sobom za slučaj da bivša supruga pristane primiti taj novac, da je sporazum o podjeli bračne stečevine bio sastavljan na licu mjesta uz sudjelovanje odvjetnice njegove bivše supruge, te da je tada i postavljen uvjet da se ½ dijela kuće prenese na ŠM, da se deset godina ranije razveo od bivše supruge te da tada nisu rješavali pitanje bračne stečevine jer su njemu ostala tri kredita, za koja je dogovoreno da će ih on otplatiti, a da se i njemu i bivšoj supruzi podrazumijevalo da će kuću naslijediti njihov zajednički sin HM, no kada se u veljači 2024. uselila tužiteljica u njegovu kuću, da je njegova bivša supruga zatražila rješavanje pitanja bračne stečevine, jer se bojala da će tužiteljici ostaviti kuću, da mu je unuka rođena **.**.2023., da je krštenje bilo u kolovozu ili rujnu 2025., da su mo rali odgoditi kršenje jer nije imao novaca jer ih je dao bivšoj supruzi, da je odmah po rođenju unuke sa sinom dogovorio da će snositi troškove krštenja, da je tužiteljica povremeno kupila neki manji komad namještaja, no da ulaganja u samu kuću nije vršila, kao i da je točno da je tužiteljica nekoliko puta vaučerom platila struju, dok u odnosu na namještaj i uređaje navodi da se radi o pokretninama koje je tužiteljica kupila u razdoblju kad je bila s bivšim dečkom, te je te pokretnine donijela sa sobom kada se uselila u njegovu kuću.
12. U svojem iskazu svjedokinja SM u bitnome navodi da nema nikakvih saznanja o tome da bi tužiteljica posuđivala novac tuženiku, da nije bila prisutna nikakvoj primopredaji novca niti razgovorima o tome, da nema nikakvih saznanja o tome da bi RM morao isplatiti bivšu suprugu, da joj tužiteljica nikad nije govorila da bi na bankomatu dizala veće iznose za tuženika, da nikad nisu razgovarali o novcu, da joj tuženik nikad nije govorio da bi morao isplatiti bivšu suprugu, niti da bi tužiteljica snosila troškove kućanstva, da joj je tuženik susjed, dok sa tužiteljicom nije u nikakvom kontaktu, da ju je tužiteljica u svibnju 2025. zvala i rekla joj da će svjedočiti na sudu vezano uz predmetne novce, da joj je rekla neka kaže da je tuženiku dala novac, ali da ona o tim novcima ne zna ništa, da nisu nikad razgovarali o tome tko od stranaka plaća režije, da misli da tužiteljica nije nigdje radila u vrijeme kada su stranke zajedno živjele, kao i da tuženik ima mirovinu, no da ne zna o kojem iznosu se radi.
13. U svojem iskazu svjedok HM u bitnome navodi da nema nikakvih saznanja o predmetnoj pozajmici, da nije svjedočio nikakvim razgovorima stranaka o predmetnom zajmu u travnju 2024., da je u travnju 2024. već živio u [adresa], da u to vrijeme nije živio sa strankama, da je u travnju 2024. tuženik živio od mirovine, točan iznos mirovine da ne zna, da je iznosila tisuću i nešto eura, da nema saznanja o tuženikovim dugovima, kreditima ili ostalim rashodima, da drugih primanja tuženik u to vrijeme nije imao, da mu je poznato da je tuženik bio u sporu sa bivšom suprugom, njegovom majkom, vezano uz bračnu stečevinu, da je njegova majka zvala tuženika i zahtijevala isplatu, da tuženik zahtijevani iznos novaca nije imao, da su dogovorili da joj isplati 3.000,00 eura, da je taj iznos tuženik isplatio njegovoj majci, i to iz svoje ušteđevine, a da mu je to poznato jer je ušteđevinu namijenio njegovom djetetu povodom njegovog krštenja, da uz to što je tuženik njegovoj majci isplatio 3.000,00 eur, je na ime rješenja spora oko bračne stečevine i na njega prenio jednu polovicu kuće, da se pitanje bračne stečevine riješilo, odnosno da je jedna polovica kuće na njega prenesena negdje u lipnju 2024., ali se ne može točno sjetiti kad, da mu je poznato da je tužiteljica i protiv njega pokrenula spor, te je upoznat s njezinim tužbenim zahtjevom protiv njega, da nije vodio telefonski razgovor s tuženikom u kojem bi mu tuženik rekao da je pozajmio od tužiteljice novac da isplati bivšu suprugu, da je bivša supruga tuženika radi isplate na ime bračne stečevine tražila 6.000,00 eura , da su stranke u više navrata zajedno živjele, te navodi da je veća primanja imao tuženik, da je tužiteljica u početku bila zaposlena kao konobarica, a da je kasnije ostvarivala prihode s osnova skrbništva nad djetetom, ali da ne zna točne iznose, te navodi da su stranke međusobno dijelile troškove kućanstva, npr. prehranu i režije, dok je tuženik održavao auto i s tim autom redovito vozio dijete tužiteljice na autobus, da je njegov dogovor s tuženikom oduvijek bio da kuća ostane njemu, ali da se njegova majka bojala da bi kuća mogla pripasti tužiteljici, tako da je inzistirala da se ½ dijela kuće prenese na njega, da je tuženik imao kredite, ali da ne zna u kojem iznosu, da saznanja o postizanju sporazuma o podjeli bračne stečevine tuženika i njegove majke ima od svojih roditelja, da saznanja o tome da bi tuženik imao ušteđevinu u iznosu od 3.000,00 eur ima od tuženika, da nije bio prisutan prilikom isplate bračne stečevine, da nema saznanja o tome na koji način je taj novac bio isplaćen, da nema saznanja o tome gdje je ugovor o podjeli bračne stečevine potpisan, kao i da je izvanbračna zajednica stranaka prestala na način da je njegov otac okrivljen za to za što je okrivljen.
14. Uvidom u ispis iz bankovne aplikacije (list 43 spisa) sud je utvrdio da je s računa tužiteljice otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. dana 19. ožujka 2024. i 20. ožujka 2024. podignut gotov novac debitnom karticom na bankomatu u [adresa] u iznosu od 1.500,00 eur i 1.500,00 eur, dakle ukupno u 2 dana 3.000,00 eur.
15. Uvidom u opomenu od 24. ožujka 2025. (list 4 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica istom po svojoj punomoćnici pozvala tuženika da joj u roku od 8 dana od primitka opomene vrati pozajmljeni iznos od 3.000,00 eur, a koji mu je pozajmila kako bi isplatio svoju bivšu suprugu za vrijeme podjele bračne stečevine, ili da predloži određeni modalitet vraćanja pozajmljenog iznosa ukoliko povrat ne može izvršiti jednokratnom isplatom, uz upozorenje da će ukoliko se ogluš i na poziv pokrenuti parnični postupak radi povrata pozajmice.
16. Uvidom u potvrdu o primitku pošiljke (list 13-14 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica opomenu od 24. ožujka 2025. predala kao preporučenu pošiljku Hrvatskoj pošti d.d. dana 24. ožujka 2025., da je isu tuženik primio, no da iz priložene potvrde nije razvidan datum primitka predmetne opomene od strane tuženika.
17. Uvidom u presudu ovoga suda broj K-509/2024-36 od 5. ožujka 2025. sud je utvrdio da je istom tuženik proglašen krivim što je u razdoblju od siječnja 2021. do 24. rujna 2024. na teret tužiteljice počinio kazneno djelo nasilja u obitelji, što je 24. rujna 2024. na teret tužiteljice počinio kazneno djelo tjelesne ozljede, prijetnje i oštećenja tuđe stvari, a za koja je kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci uz djelomičnu uvjetnu osudu.
18. Uvidom u ispis iz bankovne aplikacije (list 40 spisa) sud je utvrdio da je putem online bankarstva (m-zaba) tužiteljica ŠM dana 3. studenog 2023. pozajmila iznos od 2.000,00 Eur.
19. Uvidom u SMS korespondenciju (listovi 37-39 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica putem SMS-ova pozivala ŠM, ovdje svjedoka, da joj vrati pozajmljeni novac.
20. Uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci broj P-618/2025 sud je utvrdio da je tužiteljica dana 9. travnja 2025. protiv ŠM, ovdje svjedoka, podnijela tužbu radi isplate iznosa od 2.000,00 eur s osnova zajma, a koji parnični postupak još nije pravomoćno okončan.
21. Sud prvenstveno napominje da u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice, a obzirom da ista o isplati zajma tuženiku u iznosu od 3.000,00 eur iskazuje detaljno i dosljedno, odnosno navodi u koje dane, u koje doba dana, te na kojem je mjestu podizala iznose od 1.500,00 eur, a što je razvidno i iz ispisa iz bankovne aplikacije (list 43 spisa), iznosi pojedinosti o postupku sklapanja sporazuma tuženika i njegove bivše supruge o podjeli njihove bračne stečevine, odnosno daje jasan razlog u koju je svrhu pozajmila tuženiku iznos od 3.000,00 eur, pri čemu također i obrazlaže iz kojeg razloga od istog nije zatražila sklapanje ugovora o zajmu u pisanom obliku ili izdavanje kakve potvrde o pozajmljenom iznosu, odnosno ističe da se bojala tuženika jer je redovito bio nasilan, a koje navode tužiteljice potkrepljuje i presuda ovog suda broj K-509/2024-36 od 5. ožujka 2025.
22. S druge strane, sud ne prihvaća iskaze tuženika i svjedoka ŠM, sina tuženika, u dijelu u kojem isti navode da bi iznos od 3.000,00 eur, a koji je tuženik isplatio bivšoj supruzi na ime podjele bračne stečevine, potjecao iz ušteđevine tuženika, a s obzirom da nijedan materijalni dokaz ne upire na to da bi tuženik doista u kovčegu u ormaru u svojoj kući čuvao novac, a koji način čuvanja novaca tuženik opravdava navodima da je novac skrivao u kući kako ga tužiteljica ne bi vidjela, to imajući u vidu da iz ispisa iz bankovne aplikacije (list 40 spisa i 43 spisa) proizlazi da je tužiteljica raspolagala znatnim novčanim sredstvima po svojem računu, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi ista imala kakve kredite i dugove, odnosno ne proizlazi da bi tužiteljica bila financijski ovisna o tuženiku, niti trošila njegova novčana sredstva, pa se sudu ne ukazuje logičnim i životnim opisano postupanje tuženika, odnosno navodno skrivanje gotovine u kući. Također, sud ukazuje i na blisku obiteljsku povezanost tuženika i svjedoka ŠM, odnosno na njihov odnos oca i sina, na činjenicu da je tužiteljica bivša izvanbračna supruga tuženika, a koja je izvanbračna zajednica prestala zbog postupanja tuženika opisanog u presudi ovog suda broj K - 509/2024-36 od 5. ožujka 2025., te na postupak koji je tužiteljica pokrenula protiv svjedoka ŠM kod Općinskog suda u Rijeci radi isplate iznosa od 2.000,00 eur s osnova zajma, a koje okolnosti po ocjeni ovoga suda dovode u sumnju pristranost i vjerodostojnost iskaza svjedoka ŠM, kao i vjerodostojnost iskaza tužitelja.
23. U odnosu na iskaz svjedokinje SM valja istaknuti da ista nema relevantnih saznanja o predmetnom zajmu, iz kojeg razloga sud nije našao potrebnim posebno analizirati iskaz navedene svjedokinje.
24. Slijedom navedenog, sud je polazeći od gornjih utvrđenja, a vodeći se cjelokupnom dokumentacijom u spisu, kao i iskazom tužiteljice koji je u relevantnom dijelu ocijenio vjerodostojnim, zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.000,00 eur s osnova zajma ocijenio u cijelosti osnovanim, te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.
25. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
26. U odnosu na tijek zatezne kamate valja prvenstveno istaknuti da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke ugovorile rok za vraćanje zajma, niti se taj rok može odrediti iz okolnosti zajma, a slijedom čeka sud relevantnom nalazi odredbu čl. 504. ZOO, a temeljem koje odredbe obveza tuženika dospijeva istekom 2 mjeseca od zahtjeva tužiteljice za povratom zajma. Polazeći od navedenog, valja napomenuti da iz potvrde o primitku opomene od 24. ožujka 2025. nije razvidno kojeg je točno datuma tuženik primio opomenu, pa da bi se time smatralo da je od strane tužiteljice pozvan na povrat predmetnog zajma, a slijedom čega je sud kao nesporni datum primitka zahtjeva tužiteljice za povratom predmetnog zajma od strane tuženika uzeo datum 9. travnja 2025. kao dan primitka predmetne tužbe uz poziv na podnošenje odgovora na tužbu, a od kojeg datuma po ocjeni ovog suda počinje teći rok od 2 mjeseca iz čl. 504. ZOO, te obveza tuženika na povrat iznosa od 3.000,00 eur s osnova zajma dospijeva 10. lipnja 2025. kad je tuženik došao u zakašnjenje te je od navedenog nadnevka dužan podmiriti tužiteljici na utuženi iznos i zateznu kamatu u smislu čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO. Slijedom navedenog, sud je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos počevši od 10. lipnja 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
27. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
28. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 7. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom dana 10. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 eur, te na ročištima održanima dana 20. listopada 2025. i 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi koja se primjenjivala na dan poduzimanja radnje u iznosu od 225,00 eur, te za pristojbu na tužbu u iznosu od 76,45 eur, te za pristojbu na presudu u iznosu od 76,45 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.277,90 eur.
29. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
30. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu, 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Tamara Turek
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ Tužiteljica, po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina
2/ Tuženik, po punomoćniku Mariju Sokaču, odvjetniku iz Varaždina
