REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-224/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ČI iz [adresa], M. Tita 7/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lipovšćak & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza i prireza na dohodak, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/9, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. travnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Ogulin, KLASA: UP/I-410- 23/2020-02/5875, URBROJ: 513-07-04-02-2020-02 od 4. studenog 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Ogulin, KLASA: UP/I-410-23/2020-02/5875, URBROJ: 513- 07-04-02-2020-02 od 4. studenog 2020., u tč. 1. izreke poništeno je privremeno porezno rješenje, KLASA: UP/I-410-23/2020-02/5875, URBROJ: 513-07-04-02-2020- 01 od 21. listopada 2020. Tč. 2. izreke tužitelju je za 2019. utvrđen dohodak od nesamostalnog rada (plaća ostvarena u tuzemstvu izvan područja P1 i/ili izvan područja Grada Vukovara) u iznosu od 189.254,32 kn, odnosno ukupni godišnji dohodak u iznosu od 189.254,32 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kn te godišnja porezna osnovica u iznosu od 143.654,32 kn na koju je utvrđena godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 37.062,82 kn, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 15.931,85 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 21.130,97 kn.

2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-18/21-01/9, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. travnja 2024.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da nije rezident Republike Hrvatske već rezident Bosne i Hercegovine pa da je slijedom navedenog i porezni obveznik Bosne i Hercegovine, da je tijekom 2019. radio u Bosni i Hercegovini za poslodavca iz Republike Hrvatske, da se rodio u Republici Hrvatskoj, no u Bosni i Hercegovini da je stvarno živio sa svojom obitelji cijelu godinu, odnosno više od 183 dana. Isti da je također od 2004. bio i državljanin Bosne i Hercegovine, a o čemu da se u prilog dostavlja i Uvjerenje Bosne i Hercegovine da je tužitelj njihov državljanin. Osim državljanstva, tužitelj da je imao i prijavljeno prebivalište na području [adresa], Bosna i Hercegovina, a o čemu da svjedoči tužiteljeva osobna iskaznica iz 2014. Prebivalište tužitelja da je navedeno u Potvrdi o rezidentnosti Federacije Bosne i Hercegovina za 2019., te se poziva na članke 3. i 4. Zakona o porezu na dohodak. U konkretnom slučaju, tužitelj da je, osim što je državljanin Bosne i Hercegovine, imao prijavljeno prebivalište u [adresa], BiH te da je ostvarivao dohodak u Bosni i Hercegovini, a ne u Republici Hrvatskoj. Stoga da sasvim jasno proizlazi da je tužitelj rezident Bosne i Hercegovine, a ne Republike Hrvatske. U prilog gore navedenoj činjenici da govori i izdana Potvrda o rezidentnosti izdana od strane nadležne Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, a temeljem zahtjeva za ostvarivanje prava iz ugovora između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Glede Potvrde o rezidentnosti, tuženik da je u pobijanom rješenju istaknuo da je u Potvrdi o rezidentnosti naveden krivi Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji se primjenjuje na Republiku Sloveniju, a ne Republiku Hrvatsku. Navedeno da je u cijelosti irelevantno jer da je tužitelj rezident Federacije Bosne i Hercegovine neovisno o tome koji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja se navodi u potvrdi. Iako je u potvrdi naveden ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Republikom Slovenijom, da je sasvim logično pretpostaviti da se radi o omašci poreznog tijela jer da tužitelj nema nikakvih veza s Republikom Slovenijom, a u samoj potvrdi da je na početku navedeno da se radi o zahtjevu za ostvarivanje prava iz ugovora između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Oba ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje su Republika Hrvatska i Slovenija sklopile s Bosnom i Hercegovinom da imaju identični članak 4. kojim se definira rezidentnost prema kojem izraz "rezident države ugovornice" označava svaku osobu, koja prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja slične prirode, i također uključuje tu državu, njenu političku jedinicu i lokalnu vlast. Ako je fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda da se smatra rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa). U konkretnom slučaju tužitelj da je u 2019. imao prebivalište u [adresa] te da je tamo i radio. Obzirom na isto, Federacija Bosne i Hercegovina da je izdala tužitelju Potvrdu o rezidentnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Budući je tužitelj porezni rezident BiH, isti da je obveznik plaćanja poreza i prireza na dohodak Bosne i Hercegovine, a ne Republike Hrvatske. U prilog činjenici da je tužitelj porezni obveznik Bosne i Hercegovine da govori i predani Obrazac TI kojim se utvrđuje promjena statusa rezidentnosti iz rezident u nerezident Republike Hrvatske iz 2021. Iako je navedeni Obrazac TI dostavljen u ovom postupku, tuženik u Pobijanom rješenju netočno ističe da tužitelj nije popunjavao navedeni Obrazac TI. Činjenica jest da se porezna rezidentnost (kao isključivo formalna pretpostavke, a ne materijalna) mijenja podnošenjem Obrasca TI te podnošenjem potvrde o poreznoj rezidentnosti druge države kako bi se činjenica promjene porezne rezidentnosti mogla utvrditi unazad za protekla razdoblja, a što je tužitelj i učinio.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu.

5. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16, 106/18; dalje: ZPD) propisano je da oporezivi dohodak rezidenta čini dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala i drugi dohodak iz članka 5. ovoga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka).

9. Odredbom čl. 11. st. 1. ZPD-a propisano je da su primici sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju.

10. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPD-a propisano je da je dohodak razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno. Stavkom 7. je propisano da je inozemni dohodak dohodak iz članka 5. ovoga Zakona koji rezident ostvari u inozemstvu ili iz inozemstva.

11. Odredbom čl. 51. st. 1. ZPD-a, propisano je da se posebnim postupkom utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak smatra postupak utvrđivanja ukupnog godišnjeg dohotka i ukupnog godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji provodi Porezna uprava po službenoj dužnosti, osim u slučajevima iz članka 52. ovoga Zakona. Stavkom 2. je propisano da se godišnjim dohotkom na koji se primjenjuje poseban postupak iz stavka 1. ovoga članka smatra ukupan dohodak od nesamostalnog rada i drugi dohodak koji se ne smatra konačnim ostvaren u poreznom razdoblju.

12. Odredbom čl. 80. ZPD-a, propisano je da pri utvrđivanju oporezivog dohotka iz čl. 12. st. 7. ZPD-a odredbe međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, a koji su na snazi, imaju prednost pred odredbama tuzemnog Zakona (st. 1.). Porez koji je rezident platio u inozemstvu temeljem inozemnog dohotka uračunat će se u tuzemni porez na dohodak za svaki pojedinačni inozemni dohodak zasebno, osim ako je ZPD-om drukčije uređeno (st. 2.). Porez plaćen u inozemstvu može se uračunati samo na temelju potvrde inozemnog poreznog tijela ili za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu (st. 3.). Iznimno od st. 2. ovoga čl., porez koji je rezident platio u inozemstvu temeljem inozemnog dohotka neće se uračunati u tuzemni porez na dohodak ako isti nije plaćen u inozemstvu u skladu s odredbama međunarodnog ugovora, ako je međunarodni ugovor u primjeni (st. 4.). Uračunavanje inozemnog poreza u tuzemni porez na dohodak obavlja se u godišnjem obračunu poreza putem podnesene godišnje porezne prijave, odnosno u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak te u slučaju konačnog oporezivanja putem podnesenog izvješća iz čl. 81. st. 4. ZPD-a (st. 5.).

13. Iz spisa predmeta proizlazi da je osporavano prvostupanjskoo rješenje kojim je tužitelju utvrđen porez na dohodak za 2019. doneseno u posebnom postupu utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iz čl. 51. st. 1. ZPD-a. Navedeni postupak pokrenut je nakon što je poslodavac tužitelja trgovačko društvu Robert Bosch d.o.o. dana 27. ožujka 2020. elektroničkim putem poreznom tijelu dostavio dva obrazac INO-DOH. U prvom obrascu iskazao je primitak po osnovi plaće za rad u Bosni i Hercegovini u iznosu od 237.479,10 kn, izdatak u iznosu od 56.994,98 kn i dohodak u iznosu od 180.484,12 kn. Drugi obrazac odnosi se na ostale primitke koji se isplaćuje uz plaći i u istom je iskazan prikazan primitak u iznosu od 10.962,76 kn, izdatak u iznosu od 2.192,56 kn i dohodak u iznosu od 8.770,20 kn. Na temelju dostavljene potvrde od Federalnog Ministarstva financija, Porezne uprave Federacije BIH, Kantonalnog poreznog ureda Bihać, Porezne ispostave [adresa], Bosna i Hercegovina od 15. listopada 2020., utvrđeno je da tužitelj ima uplaćenih sredstava na VP 716111-porez na dohodak od nesamostalne djelatnosti u 2019. u iznosu od 4.186,72 KM. Inozemni porez je uračunat u tuzemni sukladno članku 80. ZPD-a, kako je to opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, s napomenom da najviši iznos poreza koji se može uračunati za 2019. jest iznos od 37.062,82 kn i obzirom da je u inozemstvu plaćen manji iznos poreza od najvišeg mogućeg za uračunavanje, porezno tijelo je za navedenu godinu uračunalo stvarno uplaćeni iznos poreza u iznos od 15.931,85 kn.

Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je u svrhu utvrđivanja zakonske osnova za oporezivanje tužiteljeva dohotka po načelu svjetskog dohotka, odnosno da je tužitelj u predmetnom poreznom razdoblju bio porezni rezident Republike Hrvatske, izvršilo uvid u Informacijski sustav Porezne uprave (dalje: ISPU) pri čemu je utvrđeno da je tužitelj hrvatski državljanin s prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa] od 9. prosinca 2005. a s kojim danom je i upisan u Registar poreznih obveznika RH, odnosno vodi se evidentiran kao rezident RH. Također je utvrđeno da je tužitelj 21. lipnja 2015. u Republici Hrvatskoj ([adresa]) sklopio brak s hrvatskom državljankom TI (rođ. Č) te da tužiteljeva supruga ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 11. srpnja 2012.

14. Slijedom gore izloženog, analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileži spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst ranije citiranih odredbi ZPD-a, ocjena je ovoga Suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog akta. Pritom valja istaknuti da se radi o istovjetnim navodima koje je tužitelj isticao i u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a na koje (prigovore) se tuženik očitovao u obrazloženju svoje odluke. Sud u cijelosti prihvaća tako iznijetu argumentaciju tuženika budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbog kojih su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

15. Vezano uz dokumentaciju koju je tužitelj dostavio tek u tijeku ovog spora (Uvjerenje o državljanstvu BiH, Potvrda o rezidentnosti BiH za porezni period 2019. godine), Sud prije svega želi naglasiti da je tužitelj u poreznim evidencijama zaveden kao rezident RH. Ako porezni obveznici, hrvatski rezidenti, smatraju da su porezni rezidenti druge države ugovornice i da im je sjedište životnih interesa u toj drugoj državi, tada je potrebno regulirati svoj status rezidentnosti u mjesno nadležnoj Ispostavi Porezne uprave. Navedeno se regulira popunjavanjem Upitnika TI kako bi Porezna uprava mogla provesti porezni postupak utvrđivanja rezidentnosti. Tužitelj nije regulirano svoj status na prethodno opisani način za godinu koja je predmet oporezivanja.

Nadalje, u slučajevima kada hrvatski porezni rezident ostvaruje dohodak iz inozemstva radeći kao izaslani radnik za poslodavca iz RH tada, u smislu odredbe čl. 81. ZPD-a, tuzemni poslodavac za izaslanog radnika može poreznom tijelo podnijeti ili (1) obrazac INO-DOH u kojem iskazuje podatke o podatke o ostvarenom dohotku i plaćenom porezu u inozemstvu u svrhu uračunavanja tog (ino) poreza u tuzemni porezni dohodak (čl. 81. st. 2. i 4. ZPD-a), ili (2) INO-IZJAVU kojom obavještava Porezno tijelo u RH da po osnovi primitka ostvarenog iz inozemstva ili u inozemstvu porez na dohodak plaća u inozemstvu te da nije obvezan plaćati porez u tuzemstvu tijekom tog poreznog razdoblja.

U konkretnom slučaju, poreznu prijavu, odnosno obrazac INO-DOH kojim je započeo postupak oporezivanja podnio je poslodavac tužitelja trgovačkog društvo iz Republike Hrvatske te je porezno tijelo obrađujući predmetnu prijavu u posebnom postupku oporezivanja tužitelju uračunalo plaćeni porez u BiH čime je primijenilo odredbe Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sklopljenog između RH i BiH (čl. 24. st. 1. tč. a).

Zaključno, Sud ističe da tužitelj ima mogućnost pokrenuti postupak pred nadležnim tijelom RH ili BiH (čl. 26. Ugovora) ako smatra da je postupanjem poreznog tijelo došlo do oporezivanja koje je protivno odredbama Ugovora.

16. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1., odlučeno kao u tč. I. izreke.

17. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak. 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društva Lipovšćak & partneri d. o. o., Zagreba, Ulica Petra Hektorovića 2,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5