Poslovni broj: Pp-2849/2022
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20 000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mirjani Lujak, uz sudjelovanje Mihaele Matić, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ČF, a po optužnom prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj: PP-DO- 14/2022 od 21. prosinca 2022.g., radi prekršaja iz čl.22. st.5. a u vezi st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN70/17, 126/19, 84/21 i 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenica: ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer Č i F rođ. L, rođena **.**.1974. godine u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanka RH, VSS, profesorica, zaposlena, srednjeg imovnog stanja, razvedena, majka jednog djeteta, nekažnjavana,
k r i v a j e
I. što je dana 17. rujna 2022. godine oko 19:15 sati u ulici Obala pape Ivana Pavla II u Dubrovniku, u blizini autobusnog kolodvora, dok je njezin sin FF rođen **.**.2015. vrištao, plakao, zapomagao i govorio: "Ne, ne, ne" te se držao rukom za bravu vozila marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], sjela u vozilo i zaključala vozilo da njezino dijete FF ne može ući u vozilo, a potom nakon petnaestak minuta došla vozilom ispred zgrade Crvenog križa te dok je dijete FF u vozilu glasno plakao, vikala na dijete riječima: "van, van, van", "zatvori vrata, zatvori vrata, zatvori vrata" i gurala dijete rukama s namjerom da izađe iz vozila i nije ništa poduzela da umiri dijete, pa je da zaštiti dijete od takvog ponašanja ČF tu prisutna polaznica pozvala policiju nakon čega je ČF rekla sinu: "ova seljanka je zvala policiju, sad ćeš ići u zatvor" pa se dijete prepalo i odmah prestao plakati, a nakon policijske intervencije je rekla djetetu FF da će pokupiti prnje i može ići ća, dakle na drugi način ponižavajuće postupala prema djetetu,
čime je počinila prekršaj opisan po čl.10. točka 1.i 2., a kažnjiv po čl.22. st.5.a u vezi st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), pa joj se radi toga, a na temelju cit. propisa,
i z r i č e
II. novčana kazna u iznosu od 3.000,00 /tritisuće/ eura.
III. Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude plaćena primijenit će se odredba čl.34. Prekršajnog zakona.
IV. Na temelju čl.152. st.3. i čl.183. st.2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenica, u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
V. Temeljem čl.139. st.3., a u vezi s čl.138. st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 30,00 /trideset/ eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a pod prijetnjom prisilnog izvršenja.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je protiv okrivljenice optužni prijedlog radi prekršaja opisanog u izreci ove presude te je proveden postupak.
2. Na glavnoj raspravi ispitana je okrivljenica, pročitan iskaz svjedokinja LF, te pregledana snimka događaja.
3. Okrivljena ČF iznoseći obranu navodi da je u vrijeme događaja bila u postupku razvoda braka te spominje zdravstveno stanje svoga sina navodeći da se liječi pod dijagnozom F-91. Kritičnog dana trebala je ići u Mostar posjetiti svoju bolesnu majku, a s njom je trebao ići i sin FF. Nije imala dojam da će sin odbiti da ide s njom, međutim kada su trebali krenuti on se počeo opirati i vikati da ne želi ući u automobil koji je bio parkiran ispred stana u kojem su tada živjeli. Ona ga je nagovarala da krene i pri tome glasno vikala želeći ga uvjeriti da nemaju vremena za raspravu. Kad su došli do automobila on se i dalje opirao i nije želio ući u automobil te je to sve skupa bilo toliko bučno da je jedan čovjek reagirao na način da je rekao da ih je više dosta. Ona je potom ušla u automobil a sin je odbijao ući te ga je pokušavala privoliti da uđe. Nije pritom vikala na njega, a pretpostavlja da mu je nešto obećala da bi ga nagovorila da uđe u automobil. Kada je ipak ušao u automobil nastavio je i dalje vikati. Krenula je automobilom, ali se nakon stotinjak metara morala ponovno zaustaviti jer je primijetila da su na automobilu otvorena neka vrata. Budući da su bila otvorena vrata uz mjesto gdje je sjedao njezin sin, okrenula se i zatvorila vrata. Pri tome nije vikala, ali je sin i dalje vrištao. U blizini je bila jedna prolaznica koja ju je upozorila da zašto viče na dijete, te joj rekla da nekome može dati sina ako ne može s njim. Primijetila je da je ta žena snima mobitelom. Za sina kaže da je i prije i nakon ovog događaja pokazivao agresivno ponašanje te da i sada pohađa razgovore sa psihijatrom.
4. Ispitana u svojstvu svjedoka LF navodi da se jako dobro sjeća događaja i pamti da ju je jako uzrujalo to što je vidjela. Kritične zgode prolazila je Obalom Ivana Pavla II. da bi pošla u trgovinu. Pozornost joj je privukla galama iz smjera automobila koji je bio parkiran malo dalje od trgovine. Uočila je kako jedan plavi dječačić drži rukama vrata automobila i to vrata iza suvozača. Do njega je bila jedna žena koja je glasno vikala na njega. Dijete je jako plakalo, ustvari plačući vrištalo. Zapomagao je i jecao i pokušavao ući u automobil koji je bio zaključan. Žena mu je govorila da neće ići s njom, jako se derala na tog dječaka i nije mu dozvoljavala da uđe u automobil. Sve skupa je bio jako mučno za gledati, a nitko od muškaraca koji su bili u obližnjem caffe baru nije reagirao, a nije ni ona nego je uznemirena otišla u trgovinu, a potom kući. Dok je sjedala ispred kuće, odmah uz cestu, opet je čula galamu i poznate glasove. Uočila je isti automobil koji je bio udaljen 50-ak metara od mjesta gdje ga je prethodno vidjela. Ustala je da vidi o čemu se radi te je to bio isti automobil, ista žene i isti dječak. Sad je dječak bio u automobilu na zadnjem sjedištu iza suvozača, a ta žena je bila na mjestu vozača. Gurala je dječaka iz automobila okrećući se prema njemu te ga tjerala da izađe vani i da kupi svoje prnje. Dječak je plakao i nije htio izaći. Već se spuštao mrak, a mjesto gdje je ta žena pokušavala izbaciti dječaka iz automobila je jako mračno i zapušteno i nalazi se neka trava i stari kontejner za odjeću. Dječak se očito jako bojao i nije htio izaći, a cijelo vrijeme je vrištao i plakao. Od plača nije mogao ni govoriti. Otišla je u kuću po mobitel i prišla toj ženi i rekla da će je snimiti i pozvati policiju, a sve u cilju da spriječi da ta žena i dalje viče na dijete. Jako je žalila dijete. Na njezino upozorenje da će pozvati policiju ta žena se pravdala i govorila da svjedokinja ne zna što joj dječak radi. Kad ju je svjedokinja izvijestila da je pozvala policiju žena je rekla dječaku da je ova vještica, stara seljanka zvala policiju i da će on sad morati u zatvor. Na to se dječak prepao i prestao plakati. I nakon što su policajci intervenirali i kad su napustili to mjesto ta žena je ponovno počela vikati na dječaka i tjerati ga iz automobila. Govorila mu je da pokupi svoje prnje i da ide ocu narkomanu ili u dom. Ona je ponovno pozvala policiju želeći da netko zaštiti dijete, te je ta žena vidjevši policijsko vozilo otišla automobilom na autobusni kolodvor.
5. Na glavnoj raspravi pregledane su snimke koje je svjedokinja snimila mobitelom u vrijeme događaja.
6. Okrivljenica se ne slaže sa iskazom svjedokinje te kaže da svjedokinju od ranije ne poznaje te da nisu u nikakvom sukobu. Misli da je njezin iskaz kontradiktoran, a tvrdi da je svjedokinja krivo zaključila da ona zlostavlja svoje dijete. Nakon što je bila nazočna pregledu snimki samog događaja, okrivljenica izjavljuje da ona brine o svom djetetu, da je samohrana majka, da ga vodi na potrebne terapije i bori se s njegovim ponašanjem.
7. Na temelju ovako provedenog postupka smatra se u potpunosti utvrđenim da je okrivljenica počinila prekršaj opisan u izreci ove presude radi čega je oglašena krivom i kažnjena.
8. Okrivljenica u svojoj obrani navodi da je vikala na dječaka da uđe u automobil ("ja sam ga nagovarala i pri tome glasno vikala želeći ga uvjeriti da što prije krenemo jer da nemamo vremena za raspravu"). Objašnjava da je to bilo zbog ponašanja dječaka koji se opirao i nije želio ući u automobil. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da okrivljenica nije dopuštala dječaku da uđe u automobil te takvim intenzitetom vikala na njega da je dijete glasno plakalo i vrištalo želeći ući u automobil. Svjedokinja vrlo detaljno opisuje što se dogodilo nedugo nakon te situacije, a kada se okrivljenica udaljila automobilom 50-ak metara. Tada je okrivljenica gurala dječaka iz automobila, tjerala ga da izađe vani, a on je vrištao i plakao. Nakon intervencije svjedokinje, te nagovještaja da će pozvati policiju, okrivljenica ne pokušava smiriti dijete već mu prijeti da će ići u zatvor. Iskaz svjedokinje je nadopunjen snimkom kritičnog događaja te se po ocjeni suda radi o vjerodostojnom iskazu koji je pružio pravu sliku događaja. Okrivljenica nije od ranije poznavala svjedokinju te nije s njom u bilo kakvom sukobu, a smatra da je njezin iskaz rezultat činjenice da je krivo zaključila da zlostavlja svoje dijete.
9. Svojim ponašanjem kritične zgode, odnosno vikanjem na sedmogodišnjeg dječaka, svoga sina FF, sprječavanjem da uđe u automobil te poslije tjerajući ga iz automobila, a sve popraćeno glasnom vikom usmjerenom prema dječaku, okrivljenica je u potpunosti ostvarila obilježja prekršaja iz čl.10. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući je na taj način ponižavajuće postupila prema djetetu, a što je kod njega izazvalo burnu reakciju koja se manifestirala plačem i vrištanjem. Neosnovana je obrana okrivljenice da je ponašanje njenog sina, te njegovo eventualno zdravstveno stanje opravdavalo njezino postupanje. Ukoliko je dječak zbog svog zdravstvenog stanja, a što okrivljenica nije ničim potkrijepila, doista sklon neposluhu i burnijoj reakciji na naredbe, onda svakako agresija majke, vika i galama na dječaka nije mogla djelovati da se on smiri nego ga je samo mogla više uznemiriti i izazvati da dječak vrišti i plače, a zbog ponašanja majke prema njemu.
10. Odlučujući o kazni za počinjeni prekršaj imale su se na umu sve odlučne okolnosti iz čl.36. Prekršajnog zakona. Kao olakšavajuće na strani okrivljenice cijenjeno je da nije dosada prekršajno kažnjavana, dok se otežavajućim cijenila izražena upornost u vršenju prekršaja. Mišljenje je da je izrečena kazna primjerena i da će se njome postići svrha kažnjavanja u cilju specijalne i generalne prevencije.
11. U skladu s odredbom čl.152. st.3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom u izreci ove presude.
12. Troškovi prekršajnog postupka odnose se paušalni trošak ovog postupka, pri čijem se određivanju vodilo računa o trajanju i složenosti postupka, te o imovnom stanju okrivljenika, a sve u okviru raspona za ove troškove, propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN18/2013).
13. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, 30. siječnja 2026. godine
Zapisničar
Sudac
Mihaela Matić
Mirjana Lujak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u dva istovjetna primjerka, putem ovog Prekršajnog suda.
Dostaviti:
1. okrivljenici,
2. braniteljici,
3. ovlaštenom tužitelju.
