REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-4681/2013-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Marini Tolj odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Marku Kern odvjetniku iz [adresa], radi razvrgnuća suvlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Razvrgava se suvlasništvo tužitelja ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĆB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odnosno ZBL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao fiducijarne vlasnice, na suvlasničkom dijelu nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem odredbe čl. 68 i 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] 2 od čega DVORIŠTE površine 78 m 2 i KUĆA, ZAGREB, PRERADOVIĆEVA ULICA 1 površine 457 m2 , 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), što u naravi predstavlja dvosobni stan u I (prvom) katu lijevo - ulaz sa balkona, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a koji je u suvlasništvu tužitelja ZB u ½ dijela i ZBL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao fiducijarne vlasnice u ½ dijela i to na način da se provede civilno razvrgnuće te da se predmetna nekretnina proda putem javne dražbe ili na odgovarajući način i preko odgovarajuće agencije za prodaju nekretnina i da se tako postignuti iznos prodaje podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima, odnosno tako da tužitelju ZB pripadne ½ (jedna polovina) iznosa postignutog prodajom iste nekretnine, dok će se iz druge ½ (jedne polovine) iznosa postignutog prodajom namiriti fiducijarna vlasnica ZBL u visini osigurane tražbine upisane pod Z- 7490/2021 (prvenstveni red upisa Z-41914/2017) u iznosu od 1.000.000,00 kn sada 132.722,81 EUR, a ostatak pripasti tuženiku ĆB, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročen parnični trošak u iznosu od 6.241,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 8. srpnja 2013. navodi da su stranke suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kuće popis. broj 1222i dvorište u Preradoviševoj ulici broj 1, na k. č. br. [katastarska čestica], po9vršine 147,4 čhv, odnosno 530 m2 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to dvosobnog stana na 1. (prvom) katu lijevo – ulaz sa balkona (Etaža 3), a koji su u suvlasništvu tužiteljice ZB u ½ dijela i tuženika ĆB u ½ dijela. Općinski građanski sud u Zagrebu je u izvanparničnom postupku pod posl.br.R1-1367/08 između predlagateljice, ovdje tužiteljice i protustranke CB, ovdje tuženika dana 19.3.2012. donio rješenje kojim se razvrgava suvlasnička zajednica navedene nekretnine. Dana 26.10.2012. Županijski sud u Zagrebu je rješenje posl.br. Gž-4346/12 prihvatio žalbu tuženika te je predmet vraćen sudu na ponovni postupak. Općinski građanski sud u Zagrebu je dana 20.12.2012. u izvanparničnom postupku posl.br. R1-972/12 radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina između stranaka donio rješenje kojim se ovdje tužiteljica upućuje sa svojim zahtjevom za razvrgnuće na parnicu. Navedeno rješenje doneseno je iz razloga što je tuženik na ročištu dana 19.4.2010. naveo da su sporni suvlasnički omjeri budući je izvršio znatna ulaganja u stan čime je povećao omjer suvlasništva. Kako je tuženik osporio suvlasničke omjere, a u paragrafu 268 Zakona o sudskom izvanparničnom postupku stoji da ako se u postupku radi razvrgnuća ma od kojeg suvlasnika ospori predmet diobe, opseg zajedničke stvari ili imovine i u pogledu aktive i pasive ili o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovog udjela, a ne može se o tome postići sporazum, sud će stranku uputiti na parnicu. Tijekom navedenog postupka proveden je očevid na licu mjesta 24.2.2011. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Nikole Anića no protustranka je odbila pustiti sud i vještaka u stan te je slijedom toga vještaku naloženo rješenjem utvrditi mogućnost fizičke diobe, a ako isto nije moguće da napravi tržišnu cijenu stana. Vještak je 16.6.201. sačinio nalaz i mišljenje vezano za procjenu vrijednosti predmetne nekretnine u [adresa] te je utvrdio da za predmetnu nekretninu, ovakva kakva je trenutno, nije moguća fizička dioba. Vještak je također procijenio kako prometna tržišna vrijednost predmetne nekretnine, stana na 1. katu u stambeno poslovnom objektu s pripadajućim zemljištem iznosi tadašnjih 2.129.337,00 kn, odnosno sve zajedno prema tečaju 1 eur=7,30 kn iznosi 291.690,00 eur. U dopuni nalaza i mišljenja vezano za procjenu vrijednosti nekretnine od dana 26.1.2012. vještak je iskazao kako potvrđuje da nije moguća fizička dioba navedenog stana. Tužiteljica ukazuje kako se vezano za nekretninu vodio postupak između istih parničnih stranaka i to u postupku posl.br. Ps- 264/09 radi predaje u posjed koji je okončan presudom od dana 21.10.2011. i koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 23.10.2012. pod posl.br. Gž- 4435/12. Navedenim presudama naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u suposjed navedenu nekretninu. Ukoliko sud smatra da se u ovom postupku ne može upotrijebiti nalaz i mišljenje vještaka Nikole Anića predlaže provođenje dokaza novim vještačenjem. Obzirom da je nalazom i mišljenjem te dopunom vještaka utvrđeno da nije moguća fizička dioba predmetne nekretnine i obzirom na to da cijeli stan posjeduje i koristi tuženik dok je tužiteljici onemogućen pristup u isti iako je vlasnica u ½ dijela to ista smatra da ne postoji zapreka da se izvrši razvrgnuće suvlasništva predmetne nekretnine civilnom diobom-sudskom javnom prodajom i to tako da se postignuta prodajna vrijednost podijeli između stranaka prema suvlasničkim omjerima i to tužiteljici u ½ dijela i tuženiku u ½ dijela. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 26. prosinca 2023. tužiteljica predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška s kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 14. kolovoza 2013. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je u tijeku parnični postupak pred ovim sudom po posl.br. P-7348/12 radi utvrđenja omjera suvlasništva i postupak pod br. Ps-264/09 radi iseljenja. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u spis ovog suda posl.br. P-7348/12, u izvadak iz zemljišne knjige na listu 6 spisa, u rješenja na listu 7 do15 spisa, u elaborat na listu 18 do 28 spisa, u presude na listu 29 do 35 spisa, u izvod iz zemljišne knjige na listu 45 spisa, u nalaz vještaka ing. DB na listu 64 do 73 spisa, u građevinsku dozvolu na listu 74 spisa, u Sporazum na listu 76 do 78 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na listu 79 84 spisa, u Ugovor o prodaji na listu 111 spisa, u rješenja na listu 112 do 115 spisa, u Ugovor o ustupanju na listu 116 do 117 spisa, u zapisnike javnog bilježnika na listu 122 do 125 spisa, u presudu na listu 128 do 134 i 136 do 142 spisa, uviđaj na licu mjesta dana 20. siječnja 2023. uz prisustvo vještaka ing. Žarka Željka iz Ing ekspert d.o.o. i dokaz građevinskim vještačenjem po istom vještaku i dokaz usmenim očitovanjem vještaka te uviđaj dana 28. svibnja 2025. uz prisustvo istog vještaka uz dokaz dopune nalaza i mišljenja uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka, uvid u knjigovodstveno stanje obveznika na listu 255 spisa, u Sporazum na listu 284 do 286 spisa, u z.k. izvadak na listu 287 do 292 spisa, izvadak iz zemljišne knjige na listu 309 do 310 spisa, u izvadak iz sudskog registra na listu 347 do 360 spisa, u zapisnik na listu 361 do 362 spisa, u rješenje na listu 363 do 364 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na listu 366 do 369 spisa, u izjavu na listu 392 do 393 spisa, u izvod iz katastarskog plana na listu 394 spisa i dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja te dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica vođenja izvanparničnog postupka i da je tužiteljica rješenjem suda posl,.br. R1-972/12 od 20. prosinca 2012. godine upućena na pokretanje ovog parničnog postupka, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

5.1. Nadalje, među strankama nije sporna činjenica vođenja postupka pred ovim sudom pod br. P-7348/12, a što je od strane suda utvrđeno uvidom u isti.

6. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

7. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je ĆB njen brat te je navela da u cijelosti ostaje kod činjeničnih navod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Pojašnjava da je sa tuženikom suvlasnica prijeporne nekretnine koja je predmet razvrgnuća u ovoj parnici. Upravo je od strane ovog suda, a u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodio kod ovog suda pod posl.br. R1-972/12 upućena u parnicu te je pokrenula ovu tužbu. Kao što je navela u tužbi u spisu R1 provedeno je građevinsko vještačenje međutim rekla bi da tuženik nije dopustio građevinskom vještaku prije izrade nalaza i mišljenja izvršiti očevid predmetne nekretnine, a navodi i to da je nalazom vještaka utvrđeno da fizička dioba nije moguća te je izvršena procjena vrijednosti nekretnine. Posebice ističe da je upravo svojim postupanjem ovdje tuženik, a njen brat opstruirao postupanje kako vještaka tako i suda. Ista je navela da je vezano uz predmetnu nekretninu između stranaka vođen postupak radi predaje u suposjed koji je pravomoćno okončan u njenu korist. Upravo nakon toga pokrenula je ovaj postupak kako bi mogla regulirati svoje imovinsko-pravne odnose vezano uz predmetnu nekretninu. Posebice je istakla svoj rad u zajedničkom poslu točnije zlatarni koje su vlasnici bili roditelji stranaka, time da je obrt glasio na njihovog najstarijeg brata TB, počela je raditi 1976. godine. Rekla bi da je svoja sredstava ostvarena u toj zlatarni akumulirala. Ona je osobno kao kupac svojim sredstvima kupila stan u [adresa], radi se o stanu na prvom katu koji je i predmet ovog spora. Posebice je naglasila da je taj stan kupljen isključivo temeljem poslovnog dogovora stranaka, dakle u poslove svrhe i ne za stanovanje niti njeno niti tuženika. Po njihovom dogovoru i poštujući dogovor ona je 1995. godine prenijela ½ predmetnog stana u vlasništvo ovdje tuženika, a njenog brata. Taj ugovor koji se fiktivno naziva Kupoprodajni ugovor iako nikada nije bilo nikakve isplate kupoprodajne cijene prenijela ½ stana na tuženika. Temeljem tog ugovora izvršena je uknjižba u zemljišnim knjigama. Niti dalje ne osporavam tuženiku da bi bio vlasnik u ½ predmetnog stana iako nije od njega primila nikakvu kupoprodajnu cijenu. Dodala je i to da je poslovni prostor u [adresa] u prizemlju iako po njihovom dogovoru je ona trebala biti također suvlasnica tog prostora u ½, ovdje tuženik taj prostor u cijelosti prenio na sebe točnije kupio ga od vlasnika i nikada ga nije tužila za navedeno. Naglasila je da joj njen brat onemogućava vršenje njenih vlasničkih prava u odnosu na taj stan u [adresa] na prvom katu, a što je i rezultiralo pokretanjem parnice radi predaje u suposjed koja je pravomoćno okončana u njenu korist. Tuženik stan u [adresa] na prvom katu koristi u cijelosti sa svojom kćeri. Sporazum tuženika o fiducijalnom vlasništvu sa ZBL fiktivne je naravi. Prilikom dolaska k njoj kćerke tuženika ju je uvjeravale da se radi o dobroj osobi, iste su dolazile sa zahtjevom da ih prijavi na adresu [adresa] što je odbila učiniti. Vezano za odnos tuženika sa naprijed spomenutom osobom navodi da se radi o poslovnom odnosu njenog brata i spomenute osobe. Ista osoba je vlasnica biljne apoteke. Posebice je napomenula i to da tuženik nije prenio fiducijalnim vlasništvom samo ovu nekretninu koja je predmet spora na ZBL, već je to učinio i u odnosu na nekretninu u Frankopanskoj 9 i svoj udio u tvrtki Kvisi Sana. Upravo taj sporazum o fiducijalnom vlasništvu i navodi pozajmicama je čin manipulacije tuženika kako bi ju opstruirao u njenom imovinskom pravu vezano za predmetnu ½ stana u [adresa]. Predmetni stan u [adresa] ona je kupila vlastitim sredstvima od osobe RB i to 1991. godine. Sugerirala je kćerkama tuženika da tuženik imovinu točnije stambeni prostor u Frankopanskoj 9 kao i drugu imovinu prenese njima u vlasništvo, a napomenula je i da je tuženik tako primjerice nekretninu u Frankopanskoj 9 uložio kao temeljni kapital tvrtke Kvisi Sana 2005. godine. Stan u [adresa] nije nikakva niti stečevina njihovih pokojnih roditelja, već se isključivo radi o njenoj imovini točnije ona je taj stan kupila od spomenutog gospodina RB i ispoštovala dogovor sa tuženikom te ½ predmetnog stana ustupila u vlasništvo tuženika. Ono što traži ovom tužbom je razvrgnuće suvlasničke zajednice na način kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom. Navodi da nema nikakve koristi od ½ predmetnog stana niti isti koristi. Zato i želi riješiti pitanje istog. Ona ima ključ od predmetnog stana, uz napomenu da nema ključ od balkonskih vrata. Tuženik u prostor nije vršio nikakva ulaganja. Ne slaže se sa tvrdnjom da bi vezano uz predmetni stan nastala nekakva nova cjelina izvedenim radovima, a to iz razloga što je stan, a što je vidljivo iz zk izvatka upisan isključivo kao stambena cjelina točnije stan. Poslovni dogovor stranaka bio je da se prizemlje i prvi kat povežu putem spiralnih stepenica međutim svaki od ova dva prostora ostao je zasebna cjelina, a da nije nastala nova cjelina proizlazi iz nalaza građevinskog vještaka ing. DB.

7.1. U svom dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 29. listopada 2025. tužiteljica je navela da u cijelosti ostaje kod iskaza danog pred ovim sudom te navela da od iskaza koji je dala u međuvremenu je pravomoćno okončan postupak gdje je ona bila tužena od strane brata radi suvlasništva i isti je pravomoćno okončan 2019. Isto tako je u međuvremenu dobila spor tijekom 2022. Spor koji je tražila uvođenje u suposjed je također dobila i tom prilikom su joj predani ključevi od stana i ključevi od balkonskih vrata, no oni nisu bili vjerodostojni, odnosno nisu otključavali brave, a što se moglo i utvrditi na uviđaju u ovom predmetu koji je održan dana 24.1.2023. kada one nije mogla ući u nekretninu, a nekretnina od strane tuženika nije otvorena za potrebe vještačenja. Ističe da ne osporava suvlasništvo polovice stana svom bratu i da se radilo o poslovnom dogovoru između njih dvoje. Nije svog brata za ništa drugo tužila osim za ovaj stan koji je predmet spora. Prigovor tuženika na tzv. pravo na dom to nije točno, taj stan je kompletno uređen samo za posao. Za navedenu nekretninu posjeduje i minimalne tehničke uvjete što je ishodila u 10.mjesecu 1998. i to i za taj stan i za lokal koji je njen brat otuđio, kako je rekla. Navodi da je tuženik počeo koristiti stan za stanovanje od 17.5.2004. godine, a ona je onda svoju poslovnu djelatnost nastavila prvo u Gornjem Vrapču jedan mali poslovni prostor u blizini gdje živi i tamo je bila do 2012., na nakon toga je radila na Britanskom trgu kao muzeolog i to na tim sajmovima antikviteta i to narednih 8 godina. Gornji stan s donjim poslovnim prostorom spojen je spiralnim stepenicama. Postupak razvrgnuća suvlasništva prvi put je pokrenula 2005. Ne sjeća se kada je zadnji put bila u tom stanu, bili su jednom s vještakom ing. DB ali samo na vratima stana i to samo za potrebe suda. Na postavljeno pitanje da li joj je poznato da tuženik koristi predmetni stan za stanovanje sa svojom mlađom kćeri i sa drugom, tužiteljica je odgovorila da nećakinja tj. kćer od brata je sama na prošlom ročištu to rekla, a isto se mogla uvjeriti kada su imali zakazani uviđaj od strane suda. Nikad nije ništa provjeravala, nikad nije ništa poduzimala. Punomoćnik tuženika naveo je da tužiteljica nije tražila ključeve od izmijenjene brave. Točan datum da predmetni stan koristi tuženik za stanovanje zna iz razloga što ju je tog dana brat fizički napao i tukao njenim vlastitim rukama i izbacio iz stana bez garderobe, osobnih stvari i sve što su imali u sefu u stanu i u Privrednoj banci sve je njen brat prisvojio. Zna da mlađa kćer stanuje u predmetnoj nekretnini jer onda kada su ju došle tražiti da ih prijavi za stanovanje u stan u [adresa], a do tada mlađu kćer svog brata nije niti poznavala. Kada je bilo fizičkog napada od brata nje ga prijavila jer je imao dvije mldb. kćeri.

8. Tuženik je u svom iskazu naveo da je ovdje tužiteljica ZB njegova sestra. Nisu točne tvrdnje ovdje tužiteljice da bi ista svojim sredstvima kupila stan u [adresa] od gospodina GB. Naime odgovara istini da je upravo on svojim sredstvima kupio predmetni stan od gospodina GB i osobno išao u Šibenik. Stan je kupljen na njezino ime, međutim isti je kupljen njegovim sredstvima. On je kao roditelj vodio brigu o svojoj sestri i o njezinom školovanju. Rekao je i to da nisu točne tvrdnje tužiteljice da bi 1995. godine za ½ stana u [adresa] bio sačinjen fiktivni ugovor, već se radilo o stvarnom ugovoru točnije on je tužiteljici, a svojoj sestri dao onu kupoprodajnu cijenu koja je navedena u tom ugovoru. U stan bilo potrebno izvršiti ulaganja i on je taj stan adaptirao i u isti ulagao svoja sredstva. Primjerice tako otučeni su svi zidovi do cigle, stavljena je nova elektro i vodovodna instalacija, grijanje, a također i parket, a isto tako i keramika. Sa tim radovima je krenuo još 1995. godine. Navodi da stanuje u stanu u [adresa] time da se ne može točno očitovati o vremenu od kada stanuje u tom stanu. U predmetnom stanu stanuje sa svojom mlađom kćeri. Nisu točni navodi njegove sestre, a ovdje tužiteljice da bi njegova mlađa kćerka i starija kćerka odlazile kod tužiteljice radi bilo koje druge namjere osim radi dozvole prijave boravka na adresu u [adresa] budući je sestra suvlasnica stana na toj adresi. On tužiteljici osporava ovaj njezin traženi suvlasnički omjer iz razloga što je kao što je ranije naveo izvršio ulaganja u predmetnu nekretninu, a rekao bi i to da mu je sama tužiteljica u njihovim usmenim dogovorima rekla da ta nekretnina pripada njemu. Posebice je napomenuo da je njegova sestra u Gornjem Vrapču dobila dvostruko više nego on, točnije dobila je i kuću i zemljište, upravo to također ukazuje da je između njih postojao takav dogovor. U [adresa] tužiteljica nikada nije stanovala time da je povremeno znala dolaziti i koristila je nekretninu. Tužiteljica ima ključ predmetnog stana uz napomenu da je nakon promjene brave vođen sudski postupak te je istoj dao ključ. Nisu točni navodi tužiteljice da je nakon osnovne škole radila u zlatarskoj radnji, a dodao je i to da je upravo on tužiteljicu upisao na Stomatološki fakultet u Rijeci kao i u gimnaziju te vodio brigu o istoj što je i uvodno rekao u svojem iskazu. Tužiteljici osporava suvlasnički omjer, a to iz razloga njegovih ulaganja u predmetnu nekretninu, a isto tako i s obzirom na činjenicu da je tužiteljica za vrijeme života njihovih roditelja stekla u vlasništvo više imovine, a sve temeljem njihovih obiteljskih dogovora. Vezano za osobu imenom ZBL navodi da je točna tvrdnja da je s istom u poslovnom odnosu, točna je tvrdnja i da su suvlasnici tvrtke Kvisi San, a točno je i to da je kao suvlasnik morao u tvrtku unijeti određeni kapital. Prema spomenutoj gospođi ZBL ima dugovanja što je bio i razlog da se sačini sporazum temeljem kojeg je ista stekla kao fiducijalni vlasnik suvlasništvo predmetne nekretnine u [adresa], da se ne radi o nikakvom fiktivnom sporazumu, već je on odraz stvarnog stanja i njegovo dugovanje je i veće od onoga navedenog u tom sporazumu. Pored nekretnine koja je predmet ovog spora ima u vlasništvu i poslovni prostor u [adresa], zemljište u Gornjem Vrapču, suvlasništvo u Frankopanskoj 9 i navodi da su i te nekretnine bile predmet sporazuma o fiduciju ZBL. Zemljište u Gornjem Vrapču nije predmet sporazuma budući je opterećeno ovršnim postupcima. Navodi da je točna činjenica da između stranaka pred ovim sudom postoji više postupaka u tijeku. Na postavljeno pitanje kako obrazlaže to da je prvo od gospodina GB kupio cijeli stan, a nakon toga ponovno ½ platio tužiteljici pojašnjava da je to kupio vlastitim novcima i posjeduje uplatnice da je to kupio na ime tužiteljice. Razlog zašto je uplatnice pisao na njezino ime je u činjenici što je bio "friško oženjen i nije htio pisati uplatnice na svoje ime i ime svoje supruge". Pojašnjava i to da je drugi put dao novac jer je to bila stvar njihovih međusobnih dogovora točnije obećano mu je da će dobiti nekretninu na Pantovčaku i u Gornjem Vrapču, a od toga nije dobio ništa. Njemu tužiteljica nije osporavala ½ predmetnog stana međutim napomenuo je da njemu tužiteljica nikada nije osporavala činjenicu da je vlasnik cijelog stana, točnije stvarni vlasnik istog. Rekao je i to da je dosta ulaganja plaćeno "na ruke bez računa". Uplatnica na svoje ime nema. On ne koristi poslovni prostor u [adresa] niti ga može iznajmiti. Nije niti u mogućnosti iz zdravstvenih razloga raditi. Pojašnjava da je sporazumom o fiduciju prebacio onu imovinu koja je navedena u tom sporazumu. Ovaj stan koji je predmet spora spiralnim je stepenicama pretvoren u jednu cjelinu sa poslovnim prostorom.

8.1. U svom dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 29. listopada 2024. tuženik je u cijelosti ostao kod iskaza danog pred ovim sudom. Naveo je da poslije, a na upit suda kada poslije, a radi praćenja iskaza, tuženik odgovara tijekom 2010. odnosno 2011. misli da je bilo 2011. kada je pokoj. otac umro kada su išli na ostavinsku raspravu ZB i on, ona je njemu rekla da će ostati kod njihovog prvotnog dogovora, a to je da stan u [adresa] ostane njemu i još da će dobiti na Pantovčaku gdje je jedna polovina kuće. Tuženik je od strane suca upoznat da je dao iskaz pred sudom 5.4.2018, a navodi da je to bilo nakon smrti oca 2010., 2011. te je tuženik naveo da upravo to nije rekao na iskazu 2018., a nije rekao niti kada je mama umrla je vođen ostavinski postupak i sve postupke su loše vođeni. Cjelokupni prostor je adaptirao, ima na stotine slika i sl. Tuženik je upoznat od strane suca da je o istom iskazivao pred sudom, a koji iskaz mu je u cijelosti pročitan, a na ponovni upit suda da li ima još nešto za iskazati što nije naveo na ročištu dana 5.4.2018. Nije pokrenuo odgovarajući kazneni postupak. Ostavina iza smrti pokoj. roditelja nije predmet raspravljanja u ovom postupku, te je po drugi put tuženik upozoren od strane suca. Na postavljeno pitanje u čijem je vlasništvu stan u prizemlju [adresa], tuženik je odgovorio da ne zna da ima stan, poslovni prostor u vlasništvu njegove kćeri. Od ZBL pozajmica mu je isplaćena u više navrata na ruke i od tog iznosa nije vratio ništa jer upravo zemljište koje je namjeravao prodati i namjerava prodati, opterećeno je ovrhom, stavljena je ovrha, a sve postupke je izgubio. Napomenuo je da je jedina osoba član DDS cluba tj. burze za trgovinu dijamanata, a nisu ni njegova sestra Z niti ZB tj. nitko iz bivše Jugoslavije. Na postavljeno pitanje da li mu je tužiteljica dopustila da živi u polovici njenog stana, tuženik je odgovorio da je to jedinstvena cjelina koja se ne može podijeliti i on je tu od 2001., od 2001. živi u tom stanu sam, a od 2010. živi s mlađom kćeri, a unazad 2 godine i prisutna starija kćer. Osim tog zemljišta u Gornjem Vrapču nema u vlasništvu druge nekretnine. Tužiteljica nikad nije osporavala pravo stanovanja, jedino kada je mlađa kći otišla kod nje da se prijavi na [adresa], onda je rekla da neda da se prijavi, a s njom je bila prisutna i ovdje starija kćer. To je jedina nekretnina koja je u njegovom suvlasništvu, to je dom, obiteljski dom i jedina nekretnina koja nije opterećena zalogom. Nema nikakvih prihoda niti zdravstveno niti socijalno osiguranje. Sve je radio i žrtvovao se za obitelj i upravo da ima od čega živjeti je posudio te novce. Nema novaca za isplatiti tužiteljicu, a imat će ga kad proda zemljište u Gornjem Vrapču. Dužnik je ZBL i u poslovnom je odnosu s njom. Naravno da želi sklopiti sudsku nagodbu u ovoj pravnoj stvari.

9. Dana 20. siječnja 2023. godine održan je očevid na licu mjesta uz prisustvo stalnog sudskog vještaka ing. Žarka Željka iz Ing ekspert d.o.o. kojom prilikom je sudska komisija dolaskom na 1. kat utvrdila da se nalaze vrata koja izlaza na balkon koja su zaključena. Punomoćnica tužitelja pokušala je s 3 ključa otvoriti vrata, no to nisu bili ti ključevi. Zvonjenjem na zvono javila se SB koja je navela da oca nema kod kuće i da ne može otvoriti vrata bez njegova pristanka te je ista upozorena od strane suda da je zakazan očevid. Punomoćnik tužitelja je predložio da se provede vještačenje bez pregleda nekretnine, a kako je određeno rješenjem od 8.7.2022.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Žarka Željka iz Ing ekspert d.o.o. od 15. svibnja 2023. proizlazi da prilikom uviđaja izvršenog 20. siječnja 2023. godine u Zagrebu, na adresi [adresa] nije bilo moguće ući u predmetni stan pa je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem vanjskog pregleda nekretnine i dokumentacije priležećoj spisu. Dvosoban stan je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br. 2286 kao 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) na adresi [adresa]. Nalazi se u stambenoj zgradi građenoj materijalima prosječne kvalitete i održavanosti. S obzirom da stan prema stanju zatečenom na uviđaju i stanju utvrđenom iz dokumentacije priležeće spisu predstavlja jednu građevinsku i funkcionalnu cjelinu s jednom kupaonicom i jednom kuhinjom, te sobama, isti nije moguće fizički podijeliti prema suvlasničkim omjerima upisanim u zemljišnu knjigu. Procijenjena tržišna vrijednost dvosobnog stana u upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br. 2286 kao 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) na adresi [adresa], na dan izrade nalaza i mišljenja, iznosi 240.000,00 eura, a u suvlasničkom omjeru 1/2 iznosi 120.000 eura.

10.1. Tužiteljica nije imala primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje te je tužiteljica podneskom od 26. prosinca 2023. postavila konačni tužbeni zahtjev i predložila provođenje dokaza usmenim očitovanjem vještaka. .

10.2. Tuženik je istom prigovorio u bitnom dijelu navodeći da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir vrijednost ulaganja u predmetnu nekretninu te predložio opetovano provođenje uviđaja na licu mjesta i dopunu vještačenja.

10.3. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 11. veljače 2025. stalni sudski vještak ing. Žarko Željko je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koji je sačinio u svibnju 2023. prema dostupnim podacima u spisu i pregledom nekretnine izvana. Procijenjena vrijednost nekretnine bila bi viša u slučaju da je stan nadprosječno uređen i opremljen da je izvršio pregled stana.

10.4. Dana 28. svibnja 2025. ponovo je proveden očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka kojom prilikom je stalni sudski vještak izvršio mjerenje i fotografiranje predmetne nekretnine, a nastavno na nalaz i mišljenje od 15.5.2023. Vještak je naveo da se pregledom tavana može utvrditi da isti ne sadrži posebne dijelove ili pripatke stanovima u vidu ostava, već je to jedinstveni prostor. Stanje drvenog krovišta i pokrova od crijepa je jako loše, vidljivo je curenje na više mjesta zbog starosti i neodržavanja. Tužiteljica je navela da je prilikom kupnje stana kupila i suvlasnički dio tavana. U podrumu se pristupilo prostoru gdje se nalaze drvarnice stanara, 2 od njih su u posjedu tuženika te je vještak izvršio fotografiranje i izmjere. Potom je sudska komisija došla do Bogovićeve 9 gdje je tuženik pokazao9 vanjski sjeverni zid zgrade u kojoj je predmetni stan te je vještak isto fotografirao i izmjerio. Zadatak vještaka bio je je izvršiti dopunu nalaza i mišljenja od 15.5.2023. temeljem rješenja suda od 1.7.2022.

10.5. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Žarka Željka od 14.7.2025. proizlazi da Prema stanju zatečenom na uviđaju je vidljivo da se stan sastoji od ulaznog prostora, dvije sobe, pretprostora, kupaonice, kuhinje i WC-a. U stan se ulazi kroz jedna ulazna vrata, a u stanu se nalaze jedna kupaonica i jedna kuhinja, te stan predstavlja jednu građevinsku i funkcionalnu cjelinu. Iz toga slijedi da stan nije moguće fizički podijeliti prema suvlasničkim omjerima upisanim u zemljišnu knjigu. U nalazu i mišljenju od 10.5.2023. godine izvršena je procjena vrijednosti predmetne nekretnine pod pretpostavkom prosječne uređenosti i opremljenosti. Prema stanju zatečenom prilikom uviđaja je vidljivo da je stan u naravi prosječe uređenosti i opremljenosti, s manjim oštećenjima u vidu pukotina na završnim obradama zidova i stropova, te mrljama od procurenja kroz međukatnu konstrukciju. Slijedom navedenog u cijelosti je ostao pri procijenjenoj vrijednosti nekretnine na dan izrade nalaza i mišljenja 10.5.2023. godine od 2.969,58 eur/m2. Iz tog proizlazi ukupna procijenjena vrijednost stana (bez spremišta u podrumu) na dan izrade nalaza i mišljenja 10.5.2023. ukupno 237.150,66 eur (zaokruženo 240.000,00 eur) kao i vrijednost nekretnine prema suvlasničkom omjeru suvlasnika (površina 79,86 m2); tužiteljica-suvlasnički udio ½-procijenjena tržišna vrijednost suvlasničkog dijela 120.000,00 eur, tuženik-suvlasnički udio ½- procijenjena tržišna vrijednost suvlasničkog dijela 120.000,00 eur, ukupno 240.000,00 eur. Ukupna procijenjena vrijednost stana (sa spremištem u podrumu) na dan izrade nalaza 10.5.2023. iznosi (površina 88,13 m2), procijenjena vrijednost (eur/m2) 2.969,58 eur, procijenjena tržišna vrijednost ukupno 261.694,24 eur (zaokruženo 260.000,00 eur), a vrijednost nekretnine prema suvlasničkom omjeru iznosi; tužiteljica u ½-procijenjena tržišna vrijednost suvlasničkog dijela 130.000,00 eur, tuženik u ½ -procijenjena tržišna vrijednost suvlasničkog dijela 130.000,00 eur, ukupno 260.000,00 eur.

10.6. Tužiteljica nije imala primjedbe niti prigovora na dopunu nalaza i mišljenja vještaka dok je tuženik podneskom od 8. kolovoza 2025. prigovorio dopuni nalaza i mišljenja u bitnom dijelu navodeći da se vještak u svojoj dopuni nije očitovao na stanje predmetne nekretnine, na njenu starost kao i na činjenicu da je uređenje predmetne nekretnine kao zaštićenog spomenika kulture višestruko trajnije i skuplje od jednostavnih adaptacije neke druge nekretnine te je predložio dokaz usmenim očitovanjem vještaka.

10.7. Na ročištu održanom dana 9. prosinca 2025. stalni sudski vještak je naveo da može odgovoriti da je prilikom provedenog očevida detaljno pregledao premetni stan, podrum i druge zajedničke dijelove nekretnine te smatra da je u odnosu na starost, položaj nekretnine, način gradnje i ostalo nekretnina prosječno opremljena i uređena te ne odstupa od sličnih građevina u centru grada Zagreba. Pregledom tavana utvrdio je da je u lošem stanju ali isti predstavlja zajednički dio zgrade svih suvlasnika dok je podrum koji je pregledan tijekom očevida pripadak stanu te je utvrdio njegovu površinu od 16,53 m2, odnosno korisnu površinu 8,27 m2. Izgled i građevinska opremljenost podruma odgovara prosječnom izgledu i opremljenosti sličnih zgrada na toj lokaciji te je iz tog razloga ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja kao i dopune nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja.

10.8 Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka, kao i dopuni nalaza i mišljenja te usmenim očitovanjima cijeneći ga stručnim i objektivnim izrađenim od stručne osobe u skladu sa pravilima građevinske struke kao i neposrednim pregledom nekretnine koja je predmet spora. U svom usmenom očitovanju vještak je u cijelosti odgovorio na pitanja tuženika i obrazložio utvrđenja iz pisanih nalaza i mišljenja.

10.9. Provedenim građevinskim vještačenjima nedvojbeno je utvrđena tržišna vrijednost predmetnog stana.

11. Analizirajući iskaze saslušanih stranaka i dovodeći ih u vezu sa provedenim građevinskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da se tuženik nalazi u posjedu predmetnog stana i da bez obzira što tužiteljica ima ključeve istog, a kako je to naveo tuženik, ista na prvom uviđaju nije mogla ući tj. otvoriti predmetni stan. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, životan i logičan iskaz tužiteljice te mu je i poklonio vjeru. Iskaz tuženika sud cijeni neistinitim, proturječnim kako u samom svom izlaganju tako i sa ostalim provedenim dokazima i danim isključivo za potrebe ovog postupka. Nadalje sud ponašanje tuženika cijeni i u suprotnosti sa odredbom čl. 10 ZPP-a i to prvenstveno usmjereno na odugovlačenje ovog postupka. Da je kod tuženika stvarno postojala dobra volja za mirno rješenje spora onda bi isti našao i način da do realizacije i dođe.

12. Odredbom čl.47 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09; nastavno ZV-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva, time da razvrgnuće može zahtijevati u svako doba, osim kada bi to bilo na štetu ostalih, ali i tada ako se obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na tetu drugih suvlasnika.

13. Prema čl.50.ZV-a, kada razvrgnuće provodi sud, vezan je strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća kada takav sporazum postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, time da će sud djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, pa ukoliko nije moguća takva dioba, a da se znatno ne umanji vrijednost, tada će sud odlučiti da se stvar proda na

1 0

javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim udjelima.

14. Nadalje, odredbom čl.56.ZV-a propisano je da razvrgnuće ne može biti na štetu trećih osoba i prava suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću, a da se sva založna prava, služnosti i druga stvarna prava koja su i prije razvrgnuća teretila podijeljenu stvar mogu izvršavati kao i do tada.

15. Tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u izreci presude je jasan i sadrži sve potrebne podatke odnosno opis nekretnine koji odgovara opisu iste u zemljišnoj knjizi.

16. Slijedom navedenog, budući da iz cjelokupnog rezultata postupka proizlazi da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine i to svaka u 1/2 dijela, a tuženik nije dokazao postanje zapreka za razvrgnuće već naprotiv navodi da se ne protivi razvrgnuću samo nema novaca za isplatu to je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl.47.st.1. u vezi sa čl.50.st.4. ZV-a.

17. Nadalje, po pitanju pozivanja tuženika na pravo na dom odnosno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) prvenstveno valja istaći da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

18. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za njihovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njihova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

18.1. Razdoblje korištenja predmetne nekretnine od 2001. godine je razdoblje u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veze s predmetnom nekretninom na način da tuženik upravo istu može smatrati svojim domom.

18.2. U odnosu pak na pitanje da li je iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći kako sud nalazi da se legitimni cilj ne bi mogao postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženika nužno radi zaštite vlasničkih prava tužiteljice. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo i prava vlasnika koja proizlaze iz odredaba ZV-a, nasuprot suposjeda bez valjane pravne osnove.

18.3. Također valja napomenuti da tuženik ničim nije dokazao da bi bila osobe tako lošeg imovnog stanja da nema nikakvih izgleda za njegovo stambeno zbrinjavanje putem najma neke druge nekretnine ili pak rješavanja njegova pitanja putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima (primjerice Pravilnikom o najmu stambenih jedinica, NN 143/23, Odlukom o najmu stanova, "Službeni Glasnik Grada Zagreba" 32/23 i sl.).

18.4. Slijedom navedenog, kako su u konkretnom slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava i pravo vlasništva tužiteljice u svakom slučaju preteže nad pravom tuženika koji cijelu nekretninu koristi i drži u posjedu bez valjane pravne osnove.

18.5. Također valja dodati da da je tuženik sam u svom iskazu naveo da je to jedina nekretnina koja je u njegovom suvlasništvu, to je dom, obiteljski dom i jedina nekretnina

1 1

koja nije opterećena zalogom. Nema nikakvih prihoda niti zdravstveno niti socijalno Nema novaca za isplatiti tužiteljicu, a imat će ga kad proda zemljište u Gornjem Vrapču. Činjenica što je tuženik svoje nekretnine opteretio zalogom nije bitna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Isti je svojim postupanjem i /ili prezaduženošću sam sebe doveo u situaciju da stan koji je predmet spora je jedina nekretnina koja nije opterećena zalogom. No, isto je kao što je već i rečeno irelevantno. Nadalje sam je naveo da ima zemljište u Gornjem Vrapču. Sve navedeno znači da tuženik ima mogućnosti kako prodajom zemljišta, a tako i prodajom stana koji je predmet ovog spora sebe stambeno zbrinuti na području Republike Hrvatske.

18.6. Posebno valja napomenuti da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje režija koja terete stan, a uvidom u spis ovoga suda Ć2668/20. utvrđeno je da tuženik kao suvlasnik predmetnog stana ne plaća pričuvu za isti, a kako to proizlazi iz ročišnog zapisnika od 25. travnja 2024. već isključivo tužiteljica koja je i tužena strana u navedenom postupku.

18.7. Slijedom svega navedenog pozivanje tuženika na tzv. pravo na dom je neosnovano.

19. Također valja istaći da je tuženik pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. P- 7348/12 odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenje promjene suvlasničkih udjela. To nadalje znači da je isti u ½ dijela suvlasnik predmetne nekretnine zajedno sa tužiteljicom, odnosno svojom sestrom, a što nije niti sporno. No, navedeno postupanje tuženika i činjenica više parničnih postupaka pred ovim sudom koji su pravomoćno okončani u korist tužiteljice upućuje na zaključak da kod tuženika nikada nije postojala prava volja za mirno rješenje spora. Isto tako tuženik je tijekom cijelog trajanja i ovog postupka isti odugovlačio i postupao kao što je već rečeno protivno odredbi čl.10 ZPP-a nudeći nagodbe i mirno rješenje spora bez da je to uistinu i želio realizirati, odnosno ostvariti.

20. Tuženik je u spis dostavio podnesak dana 12. siječnja 2026., a nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, a koji sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja ove odluke niti je isti bio bitan za vođenje parnice već jedino govori u prilog utvrđenja suda da je isti svojim ponašanjem samo odugovlačio postupak.

21. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

22. Odluka odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29 st.2 i 8 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i u skladu sa zatraženim troškovnikom.

23.1. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 100 bodova, troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od 400 bodova, troška pristupa na trinaest ročišta po tbr.9 toč.1 (26.11.2016., 1.2.2018., 5.4.2018., 5.3.2020., 24.2.2022., 20.1.2023., 19.12.2023., 25.4.2024., 11.6.2024., 29.10.2024., 11.2.2025., 28.5.2025. i 9.12.2025.) od 1300 bodova i troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.5 (3.10.2017. i 19.9.2024.) od 50 bodova, odnosno sveukupno 1850 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 3.700,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 925,00 eur i troška plaćenog predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 729,98 eur, 151,83 eur i 550,00 eur, troška predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,11 eur i dva plaćena predujma za izlazak sudske komisije svaki u iznosu od 49,48 eur te uz trošak sudske

1 2

pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužiteljice od 6.241,97 eur.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eur

2. Punomoć. tuženika