Poslovni broj P-2110/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9,

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetniku Marjanu Baričeviću, Zagreb, Crvenog križa 20, protiv tuženika BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi presude dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje da je u cijelosti ništetan Ugovor o darovanju od 13.09.2021. ovjeren po Javnom bilježniku Jelena Skoblar iz Zadra pod brojem ovjere OV-11825/2021 sklopljen između tužitelja TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao darovatelja i tuženika BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te se posljedično tome po pravomoćnosti ove presude ima uspostaviti zemljišno knjižno stanje kako je postojalo prije sklapanja navedenog darovnog ugovora na način da se izbriše pravo vlasništva upisano Rješenjem Općinskog suda u Zadru pod brojem Z-39520/2022 od dana 29.12.2022. nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar kao:

- kč. br. [katastarska čestica], zemljišno knjižne oznake ZATON, DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA, STAMB.ZGR, GOSPODARSKA ZGRADA, GOSP.ZGR, ukupne površine 432 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ZATON;

- kč. br. [katastarska čestica], zemljišno knjižne oznake VRLETIĆI, ŠUMA, ZGRADA ZA POVREMENI BORAVAK, SPORTSKOREKREACIJSKA ZGRADA, Zaton, ZADARSKA CESTA 56D, ukupne površine 63949 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ZATON;

- kč. br. [katastarska čestica], zemljišno knjižne oznake RASTI, 3266 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ZATON, i

- kč. br. [katastarska čestica], zemljišno knjižne oznake RASTI, 3256 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ZATON.

te se navedene nekretnine imaju vratiti - uknjižiti ponovo kao vlasništvo tužitelja TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o darovanju dana 13. rujna 2021. godine ovjeren po Javnom bilježniku Jelena Skoblar iz Zadra pod brojem ovjere OV-11825/2021, te da je navedenim ugovorom tužitelj darovao tuženiku nekretnine čest. br. 5444, 6277, 6161 i 6162 sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da je Ugovor o darovanju ništetan, jer da iako je Ugovoru u darovanju navedeno da je tužitelj predao posjed predmetnih nekretnina tuženiku, u stvarnosti isti nije nikada predao posjed predmetnih nekretnina. Naime, u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju dana 13. rujna 2021. godine, tuženik se nalazio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje živi već duži niz godina. Tijekom cijelog postupka sklapanja ugovora tuženik nije bio fizički prisutan u Republici Hrvatskoj, već je ugovor o darovanju potpisao isključivo tužitelj, čiji je potpis naknadno ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar u Zadru, pod brojem OV-11825/2021. Dakle, prilikom sklapanja ugovora nije došlo do osobne predaje posjeda od strane tužitelja prema tuženiku, niti je tuženik bio u mogućnosti osobno primiti nekretnine u posjed, s obzirom da se nalazio izvan zemlje. Tužitelj da je i nakon sklapanja navedenog ugovora ostao jedini koji koristi, održava i faktično raspolaže predmetnim nekretninama, uključujući sve zgrade, zemljišta i pripadajuće objekte navedene u ugovoru. Tužitelj na predmetnim nekretninama redovito boravi, obavlja potrebne popravke i plaća sva davanja, uključujući komunalne naknade, poreze i troškove održavanja, što dodatno potvrđuje da nikada nije došlo do prijenosa faktičnog posjeda na tuženika. Nadalje, tuženik se u Republiku Hrvatsku vratio tek prije nešto više od dvije godine, međutim ni tada nije stupio u posjed predmetnih nekretnina, niti je pokazao interes za njihovo korištenje. Nekretnine su i dalje u isključivom posjedu tužitelja, koji ih kontinuirano koristi bez ikakvog uplitanja ili zahtjeva tuženika za predaju u posjed. U odnosu na nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ističe se kako je iz istih skupa s kč. br. [katastarska čestica], nakon sklapanja Ugovora o darovanju formirana nova građevna čestica kč. br. [katastarska čestica] površine 8.264 m2, te koja nekretnina je unesen u društvo DIONIS ZATON D.O.O., OIB:73362748607, Pastirski put 14, 23232 ZATON. Međutim, iako su navedene nekretnine prenesene s Tuženika na društvo, jedini i isključivi posjednik navedenih nekretnina nakon sklapanja ugovora o darovanju te do unosa u društvo je bio tužitelj. Dakle Tuženik nikada nije stupio u posjed navedenih nekretnina iako je nakon darovanja izvršen prijenos prava vlasništva na drugi subjekt. Iz svega navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o darovanju bez stvarne predaje stvari, budući da tuženik nikada nije faktično preuzeo darovane nekretnine, odnosno stupio u posjed istih. Tužitelj ističe da postoji veliki broj odluka Vrhovnog suda u Županijskog sudova u kojima je zauzeto pravno stajalište da čl. 482. ZOO-a predstavlja prisilne naravi koja ne trpi iznimke i koje odluke potvrđuju navode tužitelja kako je to i u odluci VSRH Rev 3196/2019-3 i u odluci ŽS PU Gž-384/2017. Sukladno svemu navedenom, tužitelj ističe kako je razvidno da je Ugovor o darovanju ništetan, stoga predlaže Sudu da donese presudu kao u izreci.

2.Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te navodi kako nije sporno da su stranke sklopile pobijani ugovor o darovanju, temeljem kojega je tuženik valjano stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, što je uredno provedeno u zemljišnim knjigama. Ističe da je nesporno da je za vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bio u Sjedinjeni Američkim državama i da je tužitelj nakon učinjenog darovanja ostao stanovati u darovanoj nekretnini čest. br. 5444 k. o. [katastarska općina] - ZATON, te nastavio poljoprivredno zemljište iskorištavati čest. br. 6227 k. o. [katastarska općina] – ZATON. Tuženi ističe da se zapravo radilo o raspodjeli ostavine, odnosno da je njegov otac njemu njegovoj sestri darovao nekretnine koje ih imaju zapasti po njegovoj smrti. Tuženik izričito ističe da je takvo korištenje rezultat dogovora između oca i sina, imajući u vidu da tužitelj nema drugog mjesta za stanovanje te da mu je omogućeno da i dalje živi i koristi predmetne nekretnine onako kako je činio prije sklapanja darovnog ugovora. Tuženik nadalje navodi da on sam ne koristi darovane nekretnine, niti ih je namjeravao koristiti, jer za to nema potrebe, budući da živi i radi u inozemstvu, pa da upravo stoga nije bilo nikakve potrebe za preuzimanjem posjeda, a niti je to ikada bio predmet spora između stranaka. Međutim, niti korištenje nekretnina od strane tužitelja, niti to što tuženik nema potrebu njima raspolagati, niti činjenica da tužitelj podmiruje režijske troškove - ne dovode u pitanje valjanost Ugovora o darovanju. Sve te okolnosti ukazuju samo na to da su stranke željele omogućiti tužitelju da do kraja života koristi iste nekretnine, uz istodobnu provedbu dogovorene raspodjele obiteljske imovine, koja bi ionako bila predmet ostavine. Tuženiku stoga nije jasno zbog čega tužitelj odstupa od dogovora koji je međusobno postignut i proveden. Međutim, promjena volje jedne strane u ovom trenutku ne može imati retroaktivni učinak poništavanja pravno valjanog i zakonito provedenog darovanja, pa slijedom svega tuženi u cijelosti ostaje kod stava da tužbeni zahtjev nema pravnu osnovu te predlaže sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.

3.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu i to: zk. izvadak za čest. br. 6227 i čest. br. 6162 k. o. [katastarska općina], (l.s. 18-23), Ugovor o darovanju zaključen između stranaka dana 13. rujna 2021 (l..s 24-26).

Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka VĆ i MĆ, predloženih od strane tužitelja, kao i stranačko saslušanje, a niti je proveo očevid na licu mjesta radi identifikacije nekretnina, budući je u ovoj pravnoj stvari činjenično stanje dovoljno raspravljeno za donošenje odluke.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Među strankama je sporno, da li je prijeporno darovanje zaključeno među strankama valjano, s obzirom da tužitelj u bitnome ističe da nije došlo do prave predaje u posjed nekretnina koje su bile predmetom darovanja tuženiku, a niti da je ugovor sačinjen u formi javnobilježničkog akta sukladno zakonu.

6. Iz ugovora o darovanju od dana 13. rujna 2021. (l.s. 24-26) slijedi da je tužitelj darovao tuženiku čest. zem. [katastarska čestica], čest. br. 6227, čest. 6161. i čest. br. 6162 k. o. [katastarska općina], te da je potpis darovatelja ovjeren dana 14. rujna 2021. kod javnog bilježnika Jelena Skoblar pod brojem Ov- 11825/2021. Člankom 5. istog Ugovora proizlazi da je daroprimatelj predao daroprimatelju u neposredan posjed i vlasništvo darovanu nekretninu iz čl. 2., te potpisom ovog Ugovora daroprimatelj potvrđuje da je stupio u posjed darovanih nekretnina.

7. Iz zk. izvadaka za predmetne nekretnine (l.s. 18-23) proizlazi da se na darovanim nekretninama, a temeljem predmetnog Ugovora o darovanju, daroprimatelj u zemljišnim knjigama, ovdje tuženi, upisao kao vlasnik, što među strankama nije ni sporno.

8. Prema odredbi čl. 482. Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO, a koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju (13. rujna 2021 g.), ugovor o darovanju sklapa se u pisanom obliku, dok je odredbom čl. 2 istog članka propisano da kako ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

9.Odredbom čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22), koji se u konkretnom slučaju ima primjeniti kao „lex specialis“ u odnosu na ZOO je propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje stvari u neposredan posjed daroprimaoca, a kojom odredbom je propisano da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt.

10. Sukladno čl. 322. ZOO-a propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, jer je riječ o strogom kogentnom propisu jer kod takvog ugovora bez prave predaje obdarenik ne stupa u posjed darovane stvari, obzirom je takva predaja ostavljena za neko buduće vrijeme, pa se zbog toga se i zahtjeva strogi oblik tog ugovora na način da pri njegovom sklapanju obvezno sudjeluje javni bilježnik, a nepoštovanje tog navedenog oblika ugovora, zbog toga što je isti suprotan prisilnom propisu dovodi do njegove ništetnosti sukladno čl. 322. ZOO-a.

12. Sudska praksa izrazila je o tome svoje stajalište pa za pravnu valjanost ugovora o darovanju odlučno je li faktično izvršena predaja u posjed darovane nekretnine, a ako nije izvršena prava predaja, ugovor mora biti sačinjen u formi sudskog zapisnika. Kraj činjenice je da predmetni ugovor o darovanju iz 2021. godine nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, pa je potrebno ispitati da li je došlo do predaje u posjed darovanih nekretnina.

13. Tijekom postupka se utvrdilo nespornim u pogledu odlučnih činjenica , a što proizlazi iz odgovora na tužbu tuženika, da je darovatelj TĆ nakon zaključenja Ugovora o darovanju s tuženikom svojim sinom (2021. godine) nastavio živjeti u predmetnoj darovanoj nekretnini čest. br. 5444, te iskorištavati (poljoprivredno) čest. br. 6227, te da je u tuženik u vrijeme darovanja bio u SAD-u gdje živi i radi, te da nije bilo nikakve potrebe za preuzimanjem posjeda a niti da ih koristi, a niti da ih je namjeravao koristiti.

14. Slijedom svega navedenog, sud može sa sigurnošću iz provedenog dokaznog postupka utvrditi da tuženik nije postao samostalni posjednik predmeta darovanja budući da nije došlo do promijene posjedovnog stanja, jer je darovatelj zadržao za sebe posjed nekretnina, iako u Ugovoru to isto nije ugovoreno. Naime, kada darovatelj faktički za sebe zadrži "pravo stanovanja" te darovane nekretnine i nakon sklapanja ugovora o darovanju nastavi živjeti u nekretnini, radi se o darovanju bez prave predaje za čiju je onda valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta, jer je darovatelj i nadalje ostao neposredni posjednik darovane nekretnine, a tuženi je kao daroprimatelj postao tek posredni posjednik. Dakle Ugovor o darovanju nekretnine, kada nije izvršena faktička predaja posjeda nekretnine, tada mora biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili solemniziran jer ima pravni učinak jedino predajom i vršenjem posjeda te nekretnine. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev, utvrdivši sadržaj predmetnog ugovora o darovanju te utvrđene činjenice tijekom postupka, da je darovatelj, a što nije sporno prije a i nakon sklapanja ugovora o darovanju nastavio u cijelosti držati nekretnine (kao ovlaštenik osobnih služnosti), što nije prava predaja darovane stvari, pa kako ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta već je isti samo ovjeren, slijedom čega ugovor o darovanju nije realiziran pa je ništetan i bez pravnog učinka. S obzirom da je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženika izvršena temeljem ništetnog ugovora, to je sud dalje prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem uknjižbe prava vlasništva te ponovne uknjižbe na ime tužitelja.

15. Odluka o troškovima je izostala budući da tužitelj koji je uspio u sporu istu do zaključenja glavne rasprave nije popisao.

Zadar, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka odluke u 3 (tri) primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku osobno