REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-206/2019-142

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja THECLA BODEWES SHIPYARDS Kampen B.V., Haatlandhaven 1, 8263 AS Kampen, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 55, protiv tuženika JADROLINIJA, društvo za linijski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Bezić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JADROLINIJA, društvo za linijski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, u roku od 8 dana platiti tužitelju THECLA BODEWES SHIPYARDS Kampen B.V., Haatlandhaven 1, 8263 AS Kampen, Nizozemska, iznos od 1.087.109,09 eura (jedan milijun osamdeset sedam tisuća sto devet eura i devet centi), iznos od 2.182,00 eura (dvije tisuće sto osamdeset i dva eura), iznos od 638,57 eura (šesto trideset i osam eura i pedeset i sedam centi), iznos od 2.111,50 eura (dvije tisuće sto jedanaest eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.087.109,09 eura od 1. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2.182,00 eura od 13. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 638,57 eura od 1. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2.111,50 eura od 24. svibnja 2018. do isplate,

koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. lipnja 2018. obračunava po stopi od 7,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30 lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 9% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 % godišnje, a od 1. siječnja 2026. na dalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznose kako slijedi:

- iznos od 540.492,46 USD sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2018. do isplate,

- iznos od 2.551.636,36 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2019. do isplate,

- iznos od 2.507,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2018. do isplate,

- iznos od 9.954,21 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2019. do isplate, a koje se zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju, u roku od 8 dana, iznose kako slijedi:

- iznos od 13.008,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2018. od isplate;

- iznos od 1.279,87 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2018. do isplate;

- iznos od 29.229,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2018. do isplate;

- iznos od 11.091,00 GBP sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2018. do isplate;

- iznos od 488,50 CHF sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2018. do isplate, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za EUR važećem na dan isplate; koje se zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

III. Nalaže se tužitelju THECLA BODEWES SHIPYARDS Kampen B.V., Haatlandhaven 1, 8263 AS Kampen, Nizozemska, naknaditi tuženiku JADROLINIJA, društvo za linijski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, trošak parničnog postupka u iznosu od 96.597,81 eura (devedeset i šest tisuća petsto devedeset i sedam eura i osamdeset i jedan cent) u roku od 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 411.393,03 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. ožujka 2019. podnio tužbu protiv tuženika označenog kao THECLA BODEWES SHIPYARDS HARLINGEN B. V. ističući kako je tuženik 22. prosinca 2017. na internetskim stranicama Elektroničkog oglasnika javne nabave „Narodnih novina“, kao i na internetskim stranicama tuženika www.jadrolinija.hr, objavio Dokumentaciju o nabavi - ”Kupnja 4 brza putnička broda — katamarana”, evidencijski broj nabave: EVV 96/2017, broj nadmetanja: OTP 31/17. Obavijest o nadmetanju objavljena je 10. siječnja 2018. Na predmetni natječaj javio se tužitelj sa svojom ponudom u odnosu na grupe 1., 2., 3. i 4. nadmetanja, koje su se odnosile na nabavu dva nova i dva rabljena katamarana. Po okončanju postupka nabave, tuženik je izabrao ponude tužitelja u odnosu na grupe 3. i 4. nadmetanja, za dva rabljena katamarana, procijenjene vrijednosti nabave u iznosu od 8.500.000,00 eura odnosno 63.171.413,00 kn po katamaranu, odnosno ukupno 17.000.000,00 eura (126.342.826,00 kn). Rokovi isporuke za rabljene katamarane su bili do 15. srpnja 2018. za grupu 3. i do 31. prosinca 2018. za grupu 4. Dana 19. veljače 2018. tuženik je pristupio postupku otvaranja i ocjene pristiglih ponuda te je ponude tužitelja za grupe 3. i 4. nadmetanja ocijenio prikladnima. Temeljem toga, dana 26. veljače 2018. tuženik je sukladno odredbi čl. 302. Zakona o javnoj nabavi donio i objavio Odluke o odabiru broj UD-8/8-C-26-02.2018 i broj UD-8/8-D-26-02.2018, kojima su prihvaćene ponude tužitelja za nabavku rabljenih katamarana u otvorenom postupku javne nabave za grupu 3 i 4 nadmetanja. Tužitelj je zaprimio navedene odluke i putem EON sustava 27. veljače 2018. Protiv navedenih Odluka o odabiru nisu izjavljene žalbe te su iste postale pravomoćne i izvršne istekom roka mirovanja čime se smatra da je sklopljen ugovor o javnoj nabavi, sukladno čl. 307. st. 1. točka 1. u vezi sa točkom 3. istog članka Zakona o javnoj nabavi. Ukazao je na to da je u točki VI. Odluke o odabiru navedeno kako će ta Odluka postati izvršna istekom roka za žalbu te istekom dana roka mirovanja iz točke IV. Odluke, dok je u točki VII. Odluke o odabiru određeno da će se za svaku pojedinu grupu predmeta nabave, prije potpisivanja ugovora, obaviti inspekcijski nadzor svih brodova od strane stručnih i odgovornih osoba naručitelja. Tužitelj je u tužbi pojasnio okolnosti koje su prethodile objavi opisanog natječaja. U tom smislu je naveo kako su **.**.2017. EM i g. AM iz društva BituLogistics, koji inače nastupaju kao predstavnici tužitelja u sličnim poslovima te kao osobe koje je tužitelj posebno ovlastio da nastupaju prema tuženiku u pogledu predmetnog posla i o tome izvijestio tuženika, bili pozvani kod tuženika na sastanak u Rijeku. Na strani tuženika sastanku su prisustvovali predsjednik Uprave ĆM, član Uprave UM te JM i ŽM. Na tom je sastanku tuženik izvijestio tužitelja o tome da tuženik ima potrebu, kako za novim tako i za rabljenim katamaranima, a u svrhu obnove svoje flote te da u pogledu toga namjerava objaviti natječaj radi nabave dva nova i dva rabljena katamarana i da je već u razgovorima s brodograditeljem „Damen“. Tuženik je također izvijestio tužitelja o rokovima u kojima bi se katamarani trebali isporučiti po planiranom natječaju, iz kojih je rokova bilo jasno da uvjete natječaja za isporuku novih katamarana može ispuniti samo osoba koja je već u postupku gradnje takvih katamarana. Kako je tužitelj već tada znao da je objektivno nemoguće sagraditi novi katamaran u tako kratkom roku od otprilike 8 mjeseci (koji je predviđen natječajem) bilo je logično za pretpostaviti da je tuženik već tada, iz razgovora sa brodograditeljem „Damen“ znao da je isti u postupku gradnje katamarana i prije nego je natječaj objavljen, vjerojatno za nekog drugog naručitelja, kao i da je „ E“ bio spreman raskinuti taj ugovor (s drugim naručiteljem) kako bi se te novogradnje usmjerile za potrebe tuženika. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj je odmah po okončanju inicijalnog sastanka sa tuženikom iz studenoga 2017. započeo ispitivanje i pregled tržišta rabljenih katamarana te je uspio pronaći dva rabljena katamarana koji zadovoljavaju uvjete objavljenog natječaja. Oba rabljena katamarana koje je tužitelj pronašao bila su proizvedena i u vlasništvu društva Majestic Fast Ferry Pte Ltd. iz Singapura. Predstavnici tužitelja, g. EM i g. AM stupili su u kontakt s vlasnikom ta dva katamarana i inicirali pregovore vezane za njihovu kupnju. Konkretno se radilo o dva rabljena katamarana “,

koji su udovoljavali uvjetima natječaja – o brodu „Majestic Dream godina gradnje 2017., IMO broj 9817638 i „Majestic Pride“, godina gradnje 2017., IMO broj 9819519. U pregovorima oko kupnje brodova tužitelj je također angažirao usluge brokera g. ČM iz IBS Global Pty. Ltd. Southport, Australija.

2. Nakon što je tuženik objavio natječaj, tužitelj je podnio ponude za sve četiri grupe nadmetanja, dakle i za novogradnje i za rabljene katamarane koje je uspio naći na tržištu. Tužitelj je već tada bio svjestan da njegove ponude za novogradnje (grupa 1 i 2 nadmetanja) neće biti prihvaćene zbog objektivne nemogućnosti da se izgradi novi brod u roku koji je postavljen natječajem. Nakon odabira tužiteljevih ponuda za grupe 3 i 4 nadmetanja tužitelj je započeo s provođenjem radnji radi potpunog i pravodobnog ispunjenja obveza iz ugovora o javnoj nabavi. Kako je rok isporuke brodova bio kratak, odnosno do 15. srpnja 2018., tužitelj je temeljem ranijih pregovora s vlasnikom rabljenih katamarana, društvom Majestic Fast Ferry Pte Ltd. iz Singapura, 27. veljače 2018. sklopio Ugovor o kupnji broda "Majestic Dream", za cijenu od 5.320.000,00 USD. Temeljem čl. 2. Ugovora o kupnji broda "Majestic Dream", tužitelj je bio obvezan uplatiti cijenu broda na ime predujma (depozit) putem escrow računa te je u tu svrhu tužitelj, također s vlasnikom broda sklopio tzv. escrow ugovor 27. veljače 2018. Dana 7. ožujka 2018. tužitelj je preko svog predstavnika, g. EM, izvršio uplatu predujma na račun escrow agenta, odvjetničkog društva Rajah & Tann Singapore LLP. Na taj dan uplaćen je predujam u iznosu od 534.992,46 USD. Tužitelj je temeljem obavljenih pregovora dogovorio s vlasnikom da će i katamaran "Majestic Pride" biti kupljen od strane tužitelja, no u odnosu na taj katamaran nije tada potpisan pisani ugovor jer je rok isporuke za taj katamaran bio 31. prosinca 2018. i vlasnik broda zato nije inzistirao na uplati predujma jer je tužitelj sklopio ugovor i platio predujam za "Majestic Dream".

3. Tužitelj je nadalje pojasnio kako je dana 5. ožujka 2018. održan sastanak kod tuženika na kojem su na strani tužitelja prisustvovali gđa. BM i g. AM, dok su na strani tuženika prisustvovali članovi Uprave tuženika g. ĆM i g. UM, izvršni direktor g. JM te gđa. ŽM. Na sastanku se razgovaralo o elementima ugovora o kupnji rabljenih katamarana, o prihvaćanju i usuglašavanju tehničkih pojedinosti rabljenih katamarana na koje tuženik nije imao primjedbi, a također se dogovaralo i o provođenju pregleda brodova koji su se tada nalazili u Singapuru. Pregled oba broda proveden je 7. ožujka 2018. Brod "Majestic Dream" pregledan je u Batamu, Indonesia, u brodogradilištu Majestic Fast Ferry Pte Ltd. gdje se brod nalazio u suhom doku radi održavanja. Tom je prilikom predstavnicima tuženika predočena sva dokumentacija broda koja je u cijelosti bila uredna. Tužitelj je posebno istaknuo da su u to vrijeme oba broda bila u redovnoj uporabi i ekonomski iskorištavani te posve sigurni za plovidbu i u skladu sa standardima klase. Prilikom pregleda broda ”Majestic Dream", predstavnici tužitelja uočili su manju pojavu tzv. rupičaste korozije (engleski „pitting corrosion“) na propeleru broda te su na to skrenuli pozornost predstavnicima tuženika. Kako se nije radilo ni o kakvom suštinskom nedostatku kojeg se ne bi Iako i brzo moglo otkloniti brzim popravkom ili zamjenom i instalacijom novog propelera, predstavnici tužitelja odmah su izvijestili tuženika da će kontaktirati proizvođača propelera i broda te da će se to riješiti u potpunosti prije roka isporuke. Prilikom pregleda broda, g. UM je po prvi put spomenuo dodatne zahtjeve koji su se odnosili na određene preinake unutrašnjosti broda, a koje nisu bile predviđene natječajnom dokumentacijom i bile su suprotne Općem planu (eng. „General Arrangement") kojeg je tužitelj dostavio u tijeku nabave, a tuženik prihvatio. Te tražene preinake odnosile su se na raspored sjedala, instalacije dodatnog toaleta i kioska/bara. No, neovisno o tome što su te preinake koje je tuženik zatražio bile protivne prihvaćenim uvjetima nabave i tužitelj na isto nije bio obvezan, preko svojeg brokera i u dogovoru s brodogradilištem tužitelj je izradio revidirani Opći plan u skladu s traženim preinakama te je taj plan dostavio tuženiku. Također je tuženik obaviješten da se te preinake mogu napraviti prije roka isporuke tijekom svibnja 2018. dok se brod „Majestic Dream“ nalazio na suhom doku.

4. Predstavnici tuženika izvršili su pregled i drugog broda "Majestic Pride" na kojem je obavljena i pokusna plovidba („sea-trial“), bez ikakvih problema ili primjedbi. Stoga se može zaključiti da je tuženik pregledao oba broda i da je u tom dijelu tužitelj ispunio sve svoje obveze.

5. Tužitelj je nadalje ukazao na to da je iz držanja člana uprave tuženika, g. UM, tijekom pregleda kada je iznio zahtjeve koji nisu bili obuhvaćeni u provedenom natječaju, stekao dojam (što će se kasnije pokazati točnim), da je g. UM počeo poduzimati radnje kako bi osigurao da se natječaj u odnosu na tužitelja sabotira. Naveo je kako je g. UM po povratku u Rijeku, predsjedniku Uprave tuženika, g. ĆM, neistinito prikazao da postoje suštinski tj. značajni nedostaci na brodu u vidu kavitacije na propeleru broda „Majestic Dream“. S obzirom na to da je notorno da navedeni nedostatak nije suštinske naravi i da se mogao vrlo Iako otkloniti, tužitelj smatra da je to bio pokušaj tuženika, odnosno g. UM da se tužitelja spriječi u prodaji brodova.

6. Tužitelj je dalje u tužbi iznosio kronologiju događaja koji su uslijedili, a koji se tiču tuženikovih primjedbi vezanih uz raspored i broj sjedala, nedostatak kioska/bara, malog odjeljka za prtljagu, nedostatka dodatnog toaleta i sl., te pojave rupičaste korozije, kao i na tužiteljevu spremnost na zamjenu propelera na oba broda i dostavu rezervnih propelera (koju je mogućnost zamjene potvrdio i proizvođač broda koji je najveći svjetski proizvođač putničkih katamarana, InCat Crowther iz Australije) i na spremnost tužitelja izvršiti preinake koje je tražio tuženik, a koje nisu predstavljale obvezu tužitelja prema uvjetima natječaja.

7. Posljedično svemu, tuženik je dana 4. travnja 2018. donio u odnosu na grupe 3. i 4. nadmetanja odluke o poništenju odluke o odabiru i odluke o poništenju dijela postupka javne nabave (UD-13/21-a-2018. i UD-13/21-b-2018, ev.br.nabave 96/2017, broj nadmetanja OTP 31/17). U odluci koja se odnosi na grupu 3 nadmetanja (rabljeni katamaran koji se trebao isporučiti do 15. srpnja 2018.) tuženik je naveo kako je pregledom broda koji je održan 6. ožujka 2018. ustanovljeno da ponuda ponuditelja ne zadovoljava uvjetima natječajne dokumentacije (značajan tehnički nedostatak u vidu kavitacije na propelerima koji se prije pregleda nije mogao utvrditi) te je ponuda ocijenjena neprikladnom. U odluci koja se odnosi na grupu 4 nadmetanja (rabljeni katamaran koji se trebao isporučiti do 31. prosinca 2018.) tuženik je naveo kako je katamaran grupe 4 istovjetan ("sister ship") sa pregledanim katamaranom grupe 3 pa se sa izvjesnom sigurnošću očekuje pojava istog tehničkog problema, što predstavlja veliki rizik koji Jadrolinija ne može prihvatiti. S obzirom na nove utvrđene činjenice koje značajno mijenjaju saznanja o brodu koji je predmet ponude ponuditelja, ponuda je ocijenjena neprikladnom.

8. Navedene odluke tuženika od 4. travnja 2018. su prema tužiteljevom shvaćanju protivne Zakonu o javnoj nabavi te se radi o aktima koji ne proizvode pravne učinke jer su te odluke već ranije postale izvršne. Tuženik nije više bio ovlašten donositi odluke kojima bi mogao otkloniti obvezu prema tužitelju. Navodi tuženika o tome da bi nedostaci na brodu tj. propeleru bili do te mjere ozbiljni i da predstavljaju značajan tehnički nedostatak su izmišljeni, nestručni i neutemeljeni na činjenicama i očito usmjereni izbjegavanju obveza. Posebno je ukazivao na to da je tuženik kao razlog nepostupanja po obje odluke o odabiru tj. nastalim ugovorima, naveo postojanje značajnog tehničkog nedostatka, iako na drugom brodu - „Majestic Pride“ iz grupe 4 nadmetanja nije nikada uočio takav nedostatak i koji je brod uspješno obavio pokusnu plovidbu. Prema navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nisu postojali razlozi za poništenje postupka javne nabave iz čl. 298. Zakona o javnoj nabavi, a tuženik nije više bio ovlašten donositi bilo kakve odluke, a osobito ne "odluku o poništenju odluke o odabiru". Da je tome tako proizlazi i iz točke 31. Dokumentacije o nabavi gdje je jasno propisano da „postupak javne nabave završava izvršnošću odluke o odabiru ili poništenju“, a odluke o odabiru su nesporno postale izvršne. Donošenjem navedenih odluka o poništenju odluka o odabiru koje je tuženik donio bez uporišta u Zakonu o javnoj nabavi, tuženik je izvršio jednostrani i neosnovani raskid ugovora o javnoj nabavi tj. kupnji broda te je tužitelju jasno dao do znanja da nema namjeru ispuniti svoje obveze. Po saznanju za te odluke, tužitelj je opreza radi podnio žalbu protiv istih. Navedene žalbe tužitelja su odbačene jer tužitelj nije predujmio troškove žalbenog postupka istovremeno sa podnošenjem žalbe, a protiv tog rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave tužitelj je također opreza radi pokrenuo i upravni spor. Tužitelj je također podnio pritužbu Europskoj Komisiji 10. rujna 2018. radi kršenja EU prava iz područja javne koju se vodi pod brojem CHAP(2018)03042.

9. Tužitelj je nadalje ukazivao na neosnovanost tuženikovih navoda koji su uslijedili, a prema kojima su odluke o odabiru bile donesene pod odgodnim uvjetom te da ne postoji obveza tuženika na sklapanje ugovora s tužiteljem jer tuženik nije ishodio suglasnost Nadzornog odbora. U tom smislu se pozivao na sadržaj odluka o odabiru u kojima se ne navodi odgodni uvjet ili potreba za dodatnom suglasnošću za sklapanje ugovora. Osim toga, tuženikov Nadzorni odbor je imao saznanja o raspisivanju javnog nadmetanja te nije osporavao kupnju brodova. Tužitelj je dodatno ukazivao na medijske natpise vezane za obnovu tuženikove flote iz kojih proizlazi da je tuženik postupao protuzakonito (da je pogodovao i natječaj pripremio u prethodnom dogovoru s odabranim ponuditeljem za grupe 1 i 2 nadmetanja).

10. Ovakvim postupanjem tuženika, za tužitelja je nastala znatna materijalna šteta u obliku troškova koje je isti pretrpio u svrhu nadmetanja i ispunjenja obveza iz nadmetanja i u obliku izmakle koristi jer je radnjama tuženika tužitelj bio spriječen ostvariti korist koju bi, po redovnom tijeku stvari, ostvario da je do prodaje broda došlo. Također, tužitelj je pretrpio nematerijalnu štetu zbog povrede prava osobnosti - prava na čast i ugled, do kojeg tužitelj kao ugledno brodogradilište osobito drži jer je postupanjem tuženika, za tužitelja u javnosti stvoren dojam da posluje koruptivno, da poduzima poslovne prevare i da pokušava prodati neispravan proizvod. Naime, o aferi "Jadrolinija i 4 katamarana” su opširno pisali brojni hrvatski i strani, osobito nizozemski mediji.

11. Kako bi ispunio svoje obveze iz odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, tužitelj je, putem Escrow ugovora, 7. ožujka 2018. platio na račun odvjetničkog društva Rajah & Tann Singapore LLP koje je djelovalo u svojstvu escrow agenta prodavatelja, predujam odnosno depozit u iznosu od 534.992,46 USD, kao jamstvo urednog izvršenja ugovora. Kako je tuženik odbio ispuniti svoje ugovorne obveze i time je doveo tužitelja u nemogućnost izvršenja obveze isporuke katamarana do ugovorenog roka -15. srpnja 2018., to je Majestic Fast Ferry Pte Ltd. iz Singapura raskinuo ugovor o kupnji broda, čime je temeljem čl. 13. navedenog Ugovora imao pravo zadržati iznos od 534.992,46 USD koji iznos je tužitelj temeljem tog Ugovora platio. Tužitelj je dodatno bio dužan snositi troškove escrow agenta u iznosu od 5.000,00 USD koje je također podmirio. Po navedenom osnovu, tužitelj je ukupno pretrpio štetu u iznosu od 540.492,46 USD.

12. Osim navedenog troška, tužitelj je prije sklapanja Ugovora o kupnji broda, a kako bi se uvjerio da rabljeni katamaran udovoljava uvjetima javne nabave, imao troškove pregleda i inspekcije broda ”Majestic Dream". Tako je tužitelj temeljem računa društva East Hope Limited iz Hong Konga, a po osnovi usluga izvršenih od strane društva Cape Marine AB iz Švedske, platio ukupno iznos od 10.826,00 eura, dok je za usluge pregleda katamarana sa predstavnicima tuženika platio još iznos od 4.364.00 eura, dakle, ukupno iznos od 15.190,00 eura.

13. Šteta se tužitelju sastojala i od troškova puta, najma vozila i smještaja za vrijeme boravka gđe. BM, g. CM i g. AM u [adresa] radi pregovora i sastanaka s tuženikom te od troškova puta u Singapur radi pregovora s vlasnicima broda i radi obavljanja pregleda, u iznosu od 18.892,55 kn (2.507,47 eura) + 1.918,44 eura + 11.091,00 GBP + 488,50 CHF. Kako je naprijed navedeno, sastanak s tuženikom održan je u studenome 2017., kada su g. EM i g. AM, predstavnici tužitelja, održali sastanak sa tuženikom u Rijeci. Predstavnici tužitelja posjetili su Rijeku još u dva navrata u ožujku 2018. radi održavanja sastanaka sa tuženikom. Konačno, nakon što je tuženik donio odluke o poništaju, predstavnik tužitelja EM bio je prisiljen putovati u Singapur radi održavanja sastanka sa vlasnicima brodova, sve sa ciljem da umanji štetu za tužitelja, odnosno da pokuša postići dogovor da prodavatelji ne zadrže plaćeni predujam, kao i da ne terete tužitelja za daljnju štetu radi odustanka od kupnje broda „Majestic Pride“ kojeg su prodavatelji držali za tužitelja, sukladno obavljenim pregovorima.

14. Tužitelj je također imao i troškove slanja i ovjere dokumentacije uz ponudu na natječaj kojeg je objavio tuženik, u iznosu od 31,16 eura. Osim navedenog, tužitelj je imao i znatne troškove odvjetnika u postupcima koji su uzrokovani postupanjem tuženika u iznosu od 31.309,41 eura, što ukupno s troškovima poštarine i ovjere iznosi 31.340,57 eura.

15. Tužitelj je također pretrpio štetu u obliku izmakle koristi koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario da je ugovor o kupnji brodova izvršen, a ista iznosi 2.001.310,00 USD po katamaranu, odnosno ukupno 4.002.620,00 USD tj. 3.638.745,45 eura (po tečaju 1,00 eur = 1,1 USD). Naime, ugovorena cijena svakog katamarana je bila 7.350.00,00 eura, odnosno po navedenom tečaju 8.085.000,00 USD, dok je iste tužitelj nabavio po cijeni od 5.350.000,00 USD. Navedenom iznosu nabavne vrijednosti katamarana tužitelj je pribrojio troškove koje bi po redovnom tijeku stvari imao do isporuke broda, a to su troškovi financiranja u visini od 50.000,00 USD, troškovi transporta s uračunatim prekostojnicama (2 dana) u visini od 375.000,00 USD, razni prateći troškovi (inspekcije, pregledi, svjedodžbe...) u visini od 95.190,00 USD, povezani troškovi (prilagodba EU standardima, sigurnosna oprema) u visini od 120.00,00 USD, nabavka i ugradnja novih propelera u visini od 93.500,00 USD, po pojedinom brodu. Prema navedenom, ukupni trošak tužitelja po svakom katamaranu iznosio bi 6.083.690,00 USD. Kada se od ugovorene vrijednosti katamarana oduzmu troškovi koje bi tužitelj imao u gore navedenom iznosu dolazi se do iznosa izmakle koristi u visini od 2.001.310,00 USD tj. 1.819.372,73 eura po katamaranu, odnosno ukupno 4.002.620,00 USD. Kada se navedeni iznos u USD preračuna u EUR (prema prethodno navedenom tečaju), riječ je o iznosu od 3.638.745,45 eura.

16. Konačno tužitelj je pretrpio štetu u odnosu na svoj poslovni ugled i čast u poslovnom svijetu. Zbog postupaka tuženika koji je želio sa sebe otkloniti odgovornost tako da u lošem svjetlu prikaže tužitelja (što je vidljivo iz dopisa tuženika od 8. kolovoza 2018.) te zbog činjenice da je natječaj prerastao u aferu, za tužitelja je nastala nematerijalna šteta u neprocjenjivom iznosu. Tužitelj je bio suočen s brojnim upitima svojih poslovnih partnera koji su o njemu slušali informacije koje dovode tužitelja u vezu s korupcijom, netransparentnim poslovanjem, varanjem na natječajima i slično, a o tome su pisali brojni mediji. Po navedenom osnovu tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kn/9.954,21 eura. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti naknaditi mu prethodno opisanu štetu u ukupnom iznosu od 4.115.425,63 eura.

17. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporio je tužiteljev stav prema kojem su u konkretnom slučaju, istekom roka mirovanja i pravomoćnošću odluka o odabiru, sklopljeni ugovori o javnoj nabavi, pozivajući se na odredbu čl. 307. Zakona o javnoj nabavi. Naime, iz Odluke o odabiru jasno proizlazi da je jedan od uvjeta za sklapanje ugovora uspješno proveden inspekcijski nadzor ponudbenih brodova kako bi se utvrdilo ispunjavaju li oni sve tehničke karakteristike koje su određene Dokumentacijom o nadmetanju te posebno jesu li ti brodovi u ispravnom stanju bez materijalnih nedostataka koji bi onemogućili ili ugrozili eksploataciju broda od strane tuženika nakon kupoprodaje. Nejasno je koji bi bio sadržaj ugovora o javnoj nabavi koji je po shvaćanju tužitelja bio sklopljen izvršnošću odluke o odabiru. Dokumentacija o nadmetanju za nabavu predmetnih katamarana ne sadrži nacrt ugovora o kupnji broda, niti druge bitne elemente toga ugovora pa čak ni način, rokove i uvjete plaćanja, za koje je u t. 28. dokumentacije određeno da „će se definirati ugovorom o kupnji”. Dakle, već i odredbe dokumentacije o nadmetanju upućuju na zaključak o tome da će se naknadno utvrditi bitni elementi ugovora te da će se ugovor sklopiti naknadno, iz čega proizlazi da se ne može smatrati da je ugovor o javnoj nabavi sklopljen izvršnošću odluke o odabiru. Posebno je napominjao kako ni tužitelj niti drugi sudionici nisu u propisanom postupku pred Državnom komisijom za provedbu postupaka javne nabave osporavali zakonitost dokumentacije u nadmetanju u bilo kojem dijelu. Izvršnost predmetnih Odluka o odabiru u konkretnom slučaju znači da protekom roka mirovanja stranke mogu pristupiti inspekcijskom nadzoru broda, prije konačne odluke o potpisivanju ugovora, kako je i određeno Odlukom o odabiru koja također nije osporavana niti u jednom dijelu od strane tužitelja ili bilo kojeg drugog ponuditelja. Osim toga, Zakon o javnoj nabavi u čl. 312. st. 1. propisuje da ugovorne strane sklapaju ugovor o javnoj nabavi u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana izvršnosti odluke o odabiru, što ne bi bilo potrebno u slučaju da je ugovor sklopljen već trenutkom izvršnosti odluke o odabiru. Osim toga, nejasno je kako su stranke u konkretnom slučaju mogle sklopiti ugovore o kupnji broda u trenutku izvršnosti odluka o odabiru, kada u tom trenutku tužitelj uopće nije bio vlasnik predmetnih brodova.

18. Tuženik je osporavao da bi na sastanku u Rijeci, član uprave tuženika iznio predstavnicima tužitelja svoj stav da na tržištu nema rabljenih katamarana koji bi bili sukladni namjeravanom nadmetanju. Osim toga, rezultati javnog nadmetanja ukazuju na to da je na tržištu bilo rabljenih katamarana koji zadovoljavaju uvjete nadmetanja. Upravo ih je tužitelj ponudio tuženiku. U odnosu na tužiteljeve pretpostavke i nagađanja o tuženikovim saznanjima i motivima nabave novih katamarana isticao je kako nije razvidno u kakvoj su vezi ta nagađanja s predmetom ovog spora.

19. Tuženik je dalje isticao da iz preslike Ugovora o kupnji broda „Majestic Dream” i njegovog prijevoda dostavljenih uz tužbu proizlazi da je taj Ugovor sklopljen 21. veljače 2018., dakle, prije dovršetka pregleda i ocjene ponuda u postupku javne nabave i prije donošenja Odluke o odabiru. U odnosu na taj Ugovor, tuženik je izrazio sumnju u vjerodostojnost njegovog prijevoda. Istaknuo je kako tim Ugovorom tužitelj nije stekao vlasništvo broda niti ga je kupio, već je realizacija tog pravnog posla također podložna uvjetu zadovoljavajućeg pregleda broda koji se trebao provesti u svibnju 2018., sukladno odredbama iz točke 4. tog Ugovora. Tek po prihvaćanju plovila nakon pregleda, prodaja bi postala konačna. Ukazao je i na to da Ugovor u točki 4. propisuje da kupac ostvaruje pravo na povrat jamstvenog pologa čak i ako odustane od ugovorenog pregleda plovila. Osim toga, Ugovor propisuje ovlaštenje prodavatelja da zadrži jamstveni polog samo u slučaju ako kupac ne uplati iznos cijene u skladu sa člankom 3. Ugovora (po primitku Pisma spremnosti i u roku od 3 radna dana od trenutka kad je plovilo spremno za isporuku, a prije trenutka isporuke). Kako je ugovoreni pregled broda od strane tužitelja bio zakazan za kraj svibnja 2018., te s obzirom na to da je tuženik poništio javno nadmetanje još početkom travnja 2018., a tužitelja obavijestio o bitnim materijalnim nedostacima još u ožujku 2018. (u odnosu na koje je i tužitelj mogao prigovoriti svom prodavatelju), jasno je da tužitelj nije imao nikakvog razloga ustrajati kod ovog Ugovora i iz bilo kojeg razloga izgubiti pravo na povrat jamstvenog pologa. Zato su neosnovani navodi tužitelja o gubitku kojeg je ostvario uslijed plaćanja jamstvenog pologa po navedenom Ugovoru o kupnji broda „Majestic Dream” Osim toga, iz dokumentacije dostavljene uz tužbu nije razvidno da je taj jamstveni polog uplaćen, kao ni da je zaključen Ugovor o uvjetnom posredovanju (tzv. Escrow agreement) temeljem kojeg je tužitelj navodno uplatio jamstveni polog. Tužitelj nije dokazao ni da je isplatio trošak agenta u iznosu od 5.500,00 USD. Dakle, tuženik osporava da je tužitelj zaključio Escrow agrement, kao i da je platio bilo koji iznos na ime jamstvenog pologa ili troškova agenta po tom ugovoru te da je bilo koji iznos s računa posrednika isplaćen vlasniku broda, čime bi tužitelj pretrpio štetu, a ako neka pretrpljena šteta i postoji po ovoj osnovi, tuženik osporava da bi postojala uzročno posljedična veza između poništenja javnog nadmetanja i tog novčanog gubitka, a s obzirom na gore citirane odredbe Ugovora kojeg je tužitelj zaključio sa vlasnikom broda.

20. Tuženik je dalje isticao kako je poništio nadmetanje i odustao od sklapanja ugovora o kupnji oba rabljena broda s tužiteljem iz opravdanih razloga i zbog utvrđenih nedostataka koji se nisu mogli otkloniti na način kako je to predložio tužitelj te do predviđenog datuma isporuke brodova tuženiku. Tuženik je zapravo imao sreću da je jedan od brodova — „Majestic Dream” u vrijeme inspekcijskog pregleda bio neočekivano na suhom doku, ali ne zbog „održavanja” kako tužitelj spominje u tužbi (brod je bio star samo 9 mjeseci), već zbog havarije i oštećenja koje je prethodno pretrpio, nakon udara pramcem desnog trupa. Zahvaljujući toj slučajnosti, predstavnici tuženika su mogli utvrditi oštećenja na brodskim vijcima i kormilima uslijed izrazite kavitacije. Radi se o ozbiljnom materijalnom nedostatku koji ukazuje na to da ugrađeni brodski vijci nisu prihvatljivi, a na te nedostatke su odmah upozoreni predstavnici tužitelja. Naime, upravo suprotno od stavova tužitelja, radi se o iznimno bitnom, suštinskom nedostatku na gotovo novom brodu te se ne može govoriti o manjem ili neznatnom nedostatku koji je moguće sanirati ispunom ili jednostavnom zamjenom propelera kako to ističe tužitelj. Radi se o nedostatku koji ugrožava mogućnost eksploatacije broda te je nedostatak moguće otkloniti samo ponovnim projektiranjem novih vijaka (propelera) temeljem prethodno provedenih modelskih ispitivanja, nakon čega se može pristupiti proizvodnji tih vijaka. Ukazivao je na prepisku između tužitelja i tuženika vezano za ovaj problem. U odnosu na predmetnu prepisku među strankama naglasio je da ista potvrđuje da su u predmetne brodove ugrađeni propeleri koje ne preporučuje projektant broda te da problem s kavitacijom doista postoji i uzrokovan je radom tih propelera, iako tužitelj taj problem potpuno minorizira te da je tužitelj predlagao soluciju problema na način da tužitelj podmiri trošak nabave istih takvih rezervnih ili novih propelera, što bi se učinilo već u svibnju 2018. Sve to tužitelj je predložio usprkos činjenici prema kojoj je i projektant broda isticao da je potreban „nešto drukčiji dizajn”, iako nije spominjao koje je vrijeme potrebno za projektiranje i ispitivanje te proizvodnju novih propelera. Tužitelj nije naveo tehničko objašnjenje uz predložena rješenja, niti je naveo uzrok oštećenja, kako bi te prijedloge učinio prihvatljivim i primjerenim. Tužitelj je zapravo predložio rješenje problema po sistemu pokušaja i pogrešaka, a ne temeljem stručne ili znanstvene analize problema što upućuje na zlonamjerno postupanje tužitelja koji je nakon utvrđivanja nedostataka pokušao umanjiti i otkloniti njegovu važnost, predlažući neka neozbiljna, kozmetička rješenja problema, a kasnije neka tehnički posve neodređena rješenja bez stručnih objašnjenja, u nerealnim rokovima. Očito je tužitelj uporno pokušavao tuženiku prodati brodove koji su neispravni, opasni za plovidbu, i koji ne ispunjavaju uvjete tehničkih karakteristika koji su bili određeni javnim nadmetanjem i time sadržani u ponudi tužitelja.

21. Tuženik je nadalje je isticao kako je njegova stručna služba utvrdila da se kavitacija ne može riješiti ispunom i poliranjem, a da zamjena propelera ne jamči da će se problem kavitacije riješiti te da je upitno je li postojeći projekt propelera prikladan za predmetno plovilo. Tuženik je procijenio da radnje koje je potrebno provesti prije početka proizvodnje novog propelera iziskuju vrijeme od nekoliko mjeseci te je nemoguće proizvesti i instalirati nove propelere u roku od mjesec dana kako je to predvidio tužitelj. Tuženik je također zaključio kako je neizbježno da će novodizajnirani propeler imati manju efikasnost od postojećeg, što će rezultirati manjom brzinom i većom potrošnjom goriva. Ukoliko je problem kavitacije uzrokovan neprikladnim oblikom trupa, postoji velika vjerojatnost da problem neće biti riješen ni ugradnjom novo projektiranih propelera. Tuženik je zatražio stručnu pomoć Brodarskog instituta u Zagrebu koji je sačinio vlastitu analizu nalaza inspekcije tuženika na brodu „Majestic Dream”. Analiza Brodarskog Instituta je u potpunosti potvrdila stavove tuženika da ugrađeni brodski propeleri nisu prihvatljivi te da posljedice tog stanja mogu biti: povećana potrošnja goriva, postizanje manje brzine, moguće pucanje krila uslijed oštećenja materijala te vibracije u stražnjem dijelu trupa i prateći utjecaj buke uslijed pulsirajućih tlakova. Brodarski Institut je iznio nekoliko mogućih uzroka pojave kavitacijske erozije, odredio je mjere koje je potrebno provesti za poboljšanje propulzijskih i kavitacijskih značajki projekta te je procijenio da je potrebno vrijeme za ovakav opseg ispitivanja najmanje 5 mjeseci, a nakon toga slijedi proces proizvodnje i instalacije. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je utvrđeni nedostatak na predmetnom, gotovo novom brodu, bio iznimno značajan te da se nije mogao otkloniti na način i u roku u kojem je to naveo tužitelj pa se zato radi o takvom nedostatku uslijed kojeg je tuženik opravdano odustao od zaključenja ugovora o nabavi broda.

22. Tuženik je dodatno navodio kako je netočan navod u tužbi po kojem tuženik nije imao primjedbe na pokusnu plovidbu s drugim brodom „Majestic Pride”. Naime, pri probnoj vožnji s ovim brodom nisu postignuti maksimalni okretaji od 2300 o/min, postignuta brzina je bila za 2.2 čvora manja od deklarirane u dokumentima te nije postignuta brzina od 30 čvorova na punom gazu i 85% maksimalne snage kako je propisano u dokumentaciji o nadmetanju, što je već i samo po sebi dovoljan razlog za odustanak tuženika od kupnje broda. Nadalje, kako se radi o sestrinskom brodu u odnosu na onaj za kojeg su utvrđena kavitacijska oštećenja, a kojeg nije bilo moguće pregledati na suhom doku, tuženik je opravdano zaključio da se kod tog broda trebaju očekivati jednaka oštećenja kao i na onom brodu koji je pregledan na suhom doku. Tuženik je zato, postupajući pažnjom dobrog gospodarstvenika, odbio zaključiti i ugovor za kupnju tog broda. Isticao je i kako su preinake u unutrašnjosti broda koje se spominju u korespondenciji između stranaka vezane upravo za tehničke karakteristike brodova koje su predviđene dokumentacijom o nadmetanju. Naime, pod traženim tehničkim karakteristikama katamarana za grupu 3 i 4 javne nabave određena je klasa, HRB ili ekvivalentna IACS Klasa za High Speed Craft — Category A. Također je pod tehničkim karakteristikama plovila navedena sigurnosna oprema IMO HSC CODE, bez izuzeća. Prema pravilima HSC Code (evacuation plan) minimalan razmak između sjedala mora biti 900, dok je pregledom utvrđeno da je u prolazima taj razmak na predmetnim brodovima manji, što znači da je potrebno demontirati 22 sjedala da bi se dobila odgovarajuća širina prolaza. S druge strane, postojeća širina prema sjedalima uz oplatu broda iznosi 960 mm te je stoga nemoguće smanjiti postojeće koridore za prolaz. Ponuđeni brodovi nisu zadovoljili tražene tehničke karakteristike. Pored navedenog, utvrđeno je naknadno da brodovi imaju ugrađena po 2 motora MTU 16V2000 M72, iako je uvjet iz tehničkih karakteristika u dokumentaciji o nadmetanju bio 4 motora MT U 16V2000 M72 ili 2 motora MTU 16V4000 M63. Tuženik smatra da svi gore iznijeti razlozi daju zakonit temelj odluci tuženika da odustane od sklapanja ugovora o kupnji brodova i poništi nadmetanje.

23. Prema daljnjim stavovima tuženika, Zakon o javnoj nabavi ne zabranjuje naručitelju da i nakon pravomoćnosti odluke o odabiru donese odluku o poništenju te odluke o odabiru ili poništenju postupka javne nabavu ako za to postoje valjani razlozi. U konkretnom slučaju tuženik je po provedenom inspekcijskom pregledu utvrdio postojanje nedostataka uslijed kojih tužitelj nije bio u mogućnosti isporučiti tuženiku ispravne brodove s traženim tehničkim specifikacijama sukladno uvjetima nadmetanja i sukladno njegovoj ponudi, u rokovima koji su određeni natječajnom dokumentacijom. Istaknuo je i kako je tužitelj podnio žalbu protiv navedenih odluka o poništenju odluka o odabiru i poništenju javnog nadmetanja i ta žalba je rješenjem odbačena kao neuredna te je tužitelj pokrenuo i upravni spor pobijajući rješenje o odbacivanju žalbe. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je 6. ožujka 2019. donio presudu pod poslovnim brojem UslI-80/19 kojom je tužiteljev tužbeni zahtjev u tom upravnom sporu u cijelosti odbijen. Prema tome, predmetne tuženikove odluke o poništenju odluka o odabiru i poništenju dijela javnog nadmetanja su postale pravomoćne i izvršne i to nakon pravomoćno provedenog upravnog postupka i upravnog spora u kojima su te odluke pobijane. Zato nije dopušteno u ovom ili nekom drugom postupku isticati nezakonitost tih odluka. U odnosu na navode tužitelja kako za sklapanje ugovora o nabavi predmetnih brodova nije bila potrebna prethodna odluka nadzornog odbora tuženika, tuženik je posebno ukazao na to da je u obje Odluke o odabiru jasno navedeno u točki VI. da će se prije potpisivanja Ugovora obaviti inspekcijski nadzor svih brodova od strane stručnih i odgovornih osoba naručitelja, rezultati kojeg će biti prezentirani Nadzornom odboru zajedno s Odlukama o odabiru. Iz navedene odredbe Odluke o odabiru proizlazi da je prije sklapanja predmetnih ugovora bilo potrebno ishoditi suglasnost nadzornog odbora tuženika.

24. Tuženik je isticao i kako je krivnja za odustanak od sklapanja ugovora u konkretnom slučaju isključivo na strani tužitelja. Naime, tužitelj je tuženiku ponudio brodove koji nisu u njegovom vlasništvu i posjedu i za koje nije provjerio imaju li nedostataka koji utječu na eksploataciju brodova i jesu li ispravni za plovidbu bez opasnosti od nezgode uslijed tih nedostataka te ispunjavaju li DON-om propisane tehničke karakteristike ili je znao da ne odgovaraju traženim karakteristikama ili imaju značajne materijalne nedostatke.

25. Tuženik je u cijelosti osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je kako tužitelj potražuje naknadu za troškove koje je imao u prvom tjednu prosinca 2017., dakle, prije objave predmetnog javnog nadmetanja za nabavu katamarana i to u svrhu pregleda i inspekcije broda „Majestic Dream” Prema tome, nejasno je kakav je pregled i inspekciju provodio tuženik na predmetnom brodu u prosincu 2017. kada još nije bilo ni raspisano nadmetanje, niti su bili poznati uvjeti nadmetanja. Osim toga, nejasno je i kakav je pregled vršio tužitelj s obzirom na to da nije uspio utvrditi nedostatke na brodu koje je kasnije utvrdio tuženik te je konačno nejasno zašto bi troškovi tog pregleda trebali biti plaćeni onim osobama koje su izdale sporne račune (EastHope Limited, Cape Marine AB). Tužitelj potražuje troškove puta u svrhu pregovora s tuženikom i vlasnicima broda koji su također obavljeni prije objave predmetnog postupka javnog nadmetanja, u studenome 2017. Tuženik nije u obvezi plaćati te troškove. Isto tako, tužitelj nije morao putovati u Rijeku kako bi „pregovarao” o budućoj nabavi brodova. Bilo je dovoljno da sačeka objavu javnog nadmetanja. Dolasci tužitelja u Rijeku u ožujku 2018. godine uzrokovani su nedostacima na brodovima koje je tužitelj pokušao prodati tuženiku, propustivši prije toga provjeriti imaju li nedostatke ili je tužitelj te nedostatke pokušao prikriti. Krivnja za nastanak tih troškova je isključivo na tužitelju. Osporio je i svoju odgovornost za nastanak odvjetničkih troškova koje tužitelj nije dokazao. Tuženik je osporio i zahtjev za naknadu izmakle koristi ističući da je tužiteljev izračun te naknade proizvoljan i neosnovan jer je tužitelj propustio obračunati stvarni trošak redizajniranja, testiranja, proizvodnje i ugradnje novih propelera na brodove. Osporio je i da je tužitelj izvršio plaćanje bilo kojeg računa kojeg je dostavio u spis. Naveo je kako bi u konkretnom slučaju tuženik bio ovlašten potraživati naknadu štete jer mu je tužitelj prouzročio znatne troškove u svrhu realizacije javne nabave po donesenim odlukama o odabiru, kao što su troškovi puta, inspekcijskog pregleda, naknade za stručno mišljenje Brodarskog Instituta, trošak vremena potrebnog za pregovore i utvrđivanje načina otklanjanja nedostataka, a što su sve bili uzaludni troškovi kako se naknadno pokazalo. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

26. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je isticao kako nakon izvršnosti odluka o odabiru i okončanja postupka nabave tuženik nije imao mogućnosti, ovlaštenja ili zakonskog uporišta donositi odluke o poništenju. Navedeno nije predviđeno Zakonom o javnoj nabavi. Isticao je i kako odluke o odabiru nisu bile ničim uvjetovane, osobito ne inspekcijskim nadzorom. Tuženik je prije donošenja odluka o odabiru imao uvid u pojedinosti i specifikacije rabljenih katamarana. Ustrajao je kod navoda prema kojima je uočeni problem bilo lako otkloniti ugradnjom novih propelera više kvalitete i drugačijeg materijala, a koji propeleri su postojali na tržištu. Ukazivao je na protupravnost radnji tuženika koje su u vezi s odustankom od nabave tužiteljevih katamarana i u tom smislu na opoziv člana uprave tuženika ZM i postupak kojeg je pokrenuo radi utvrđenja ništetnosti odluke o opozivu (P- 6/2019). Tužitelj je posebno isticao kako oba broda imaju klasu i u plovidbi su. Navodio je kako je nedostatak koji je uočen na brodu „Majestic Dream“ bio lako otklonjiv i neznatan, a propeler je mogao biti zamijenjen kako je to predlagao tužitelj odnosno projektant katamarana te je novi propeler već postojao i mogao se nabaviti na tržištu. Isticao je i kako tuženik nije nikada pregledao brod „Majestic Pride“ te na tom brodu nije ni uočio nedostatak. Tuženikov navod da taj nedostatak na brodu „Majestic Pride“ zasigurno postoji jer je riječ o "sestrinskom brodu" nije logičan. Osim toga, brod „Majestic Dream“, danas plovi pod imenom „ARTA“, vije hrvatsku zastavu, upisan je u Hrvatski upisnik brodova i u vlasništvu je brodara Tankerska plovidba d.d. Naveo je kako su brodovi „Majestic Dream“, sada „ARTA“, kao i „Majestic Pride“, sagrađeni u brodogradilištu PT. CAHAYA SAMUDRA u Indoneziji, a to brodogradilište je sagradilo već nekoliko katamarana koji su identični brodovima „Majestic Dream“ („ARTA“) i „Majestic Pride“. Osim „ARTE“, u Hrvatskoj danas, pod hrvatskom zastavom, plove još dva identična broda istog brodograditelja, a to su katamarani „DANICA“ i „KATA“ čiji je vlasnik tuženik koji ih je kupio od Tankerske plovidbe 2023. godine.

27. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao kod svojih navoda prema kojima nije dužan naknaditi tužitelju štetu jer nije odgovoran za odustanak od kupnje brodova. Ukazivao je na odredbe obveznog prava prema kojima nije u obvezi kupiti brodove s utvrđenim nedostacima. Tuženik je u zakonito provedenom postupku javnog nadmetanja odabrao tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja za dva rabljena broda te je po provedenom inspekcijskom pregledu utvrdio da ti brodovi nisu u ispravnom stanju, da imaju značajne nedostatke uslijed kojih njihova kupnja u takvom stanju nije opravdana kako s ekonomskog aspekta, tako i s aspekta potrošnje javnog novca. Tužitelj nije otklonio utvrđene nedostatke na koje mu je tuženik ukazao niti je ponudio sa stručnog (tehničkog) i pravnog aspekta odgovarajuće rješenje problema u primjerenom roku, a niti je znao odrediti uzrok nastanka i pojave predmetnih nedostataka. Osim toga, utvrđeno je da brodovi ne odgovaraju tehničkim karakteristikama koje su propisane prethodno javnom dostupnom dokumentacijom za nadmetanje. Zato je tuženik odustao od sklapanja ugovora o nabavi brodova sa tužiteljem te je sukladno tome donio odluke o poništenju odluka o odabiru i poništenju dijela javnog nadmetanja.

28. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-206/2019-90 od 8. kolovoza 2024. sud je utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i nastavio je postupak jer je dotadašnji tužitelj Thecla Bodewes Shipyards Harlingen B.V. pripojen trgovačkom društvu Thecla Bodewes Shipyards Kampen B.V., Haatlandhaven 1, 8263AS Kampen, Nizozemska koji je preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari.

29. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to u dokumentaciju o nabavi (stranica 8 do 37 spisa), dopise tužitelja (stranica 39 do 43 spisa), Ugovor o kupoprodaji za „Majestic Dream“ (stranica 45 do 55 spisa), Ugovor o uvjetnom posredovanju (escrow agreement, stranica 66 do 72 spisa), dopise putem elektronske pošte (stranica 81 do 94 spisa, 104 do 113 spisa, 579 do 587 spisa, 596 do 603 spisa, 622 do 624 spisa), potvrde o upisu u singapurski registar brodova (stranica 96 do 102 spisa), dopis društva Incat Crowther, brodograditelja (stranica 118 do 127 spisa), prepisku između stranaka (stranica 128 do 137 spisa, 141 i 142 spisa, 390 do 403 spisa), odluke o poništenju odluke o odabiru i dijela postupka javne nabave (stranica 138 i 139 spisa), dopis Europske komisije od 8. listopada 2018. (stranica 143 do 145 spisa), račune, zrakoplovne propusnice, rezervacije zrakoplovnih karata (stranica 147 do 149 spisa, 156 do 159 spisa, stranica 165 spisa, 441 i 442 spisa, stranica 473 do 514 spisa), zapisnik o prisutnim osobama za vrijeme pregleda plovila „Majestic Dream“ (stranica 150 i 151 spisa), ponudu za popravak plovila (stranica 161 do 163 spisa), dopis wh shipbroker Gmbh & Co. KG (stranica 169 do 171 spisa), analizu nalaza inspekcije katamarana od strane Brodarskog instituta (stranica 194 do 222 spisa), presudu i rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 6. ožujka 2019. (stranica 223 do 225 spisa), natječajnu dokumentaciju (stranica 249 do 318 spisa), fotografije i nacrt broda (stranica 405 do 411 spisa), zahtjev za izuzećem od nošenja odijela za zaštitu od pothlađivanja u vodi (stranica 412 do 415 spisa), obavijest o nadmetanju (stranica 419 do 421 spisa), izvješće o inspekcijskom pregledu broda „Majestic Dream“ (stranica 423 do 428 spisa), potvrdu o provedenoj transakciji za Rajah and Tann Singapore LLP (stranica 436 do 438 spisa), dopis odvjetničkog društva Rajah & Tann (stranica 445 do 447 spisa), izjavu tužitelja od 20. lipnja 2018. (stranica 451 spisa), Ugovor između tužitelja i BituLogistic LTD od 3. ožujka 2019. (stranica 454 spisa), poziv tuženiku na očitovanje od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (stranica 456 i 457 spisa), kronologiju postupanja prilikom pripreme i provedbe postupka javne nabave (stranica 458 do 460 spisa), detaljno izvješće o postupanju prilikom pripreme i provedbe postupka javne nabave (stranica 461 do 464 spis), očitovanje predsjednika i članova uprave tuženika (stranica 465 do 471 spisa), novinske članke (stranica 515 do 530 spisa), akcijski plan obnove flote u razdoblju od 2018. do 2021. (stranica 533 do 565 spisa), prepisku putem elektronske pošte između JM i ĆM (stranica 566 do 571 spisa), odluku o provedbi postupka javne nabave i imenovanju stručnog povjerenstva (stranica 572 i 573 spisa), odluke 8. sjednice uprave tuženika (stranica 574 do 578 spisa), objašnjenje dokumentacije o nabavi (stranica 588 do 595 spisa), dopis tuženika upućen Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture (stranica 597 do 599 spisa), pravno mišljenje vezano za provođenje postupka javne nabave (stranica 604 do 621 spisa), zapisnik sa 37. sjednice uprave tuženika (stranica 625 do 672 spisa), podatke o brodu „Majestic Dream“ i „Majestic Pride“ (stranica 691 do 700 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-6/2019-21 od 21. studenoga 2019. (stranica 721 do 725 spisa), izvadak iz upisnika brodova za brod „Arta“ (stanica 852 do 854 spisa, 890 do 892 spisa), izvadak iz upisnika brodova za brod „ A“ (stranica 893 do 895 spisa), izvadak iz upisnika brodova za brod „ Ć“ (stranica 896 do 898 spisa), podatke o plovilima (stranica 899 do 904 spisa), odluku o odabiru od 15. lipnja 2023. (stranica 905 i 906 spisa), izvadak iz poslovnog registra za tužitelja (stranica 950 do 959 spisa), zapisnike sa skupštine društva tužitelja i njegovog prednika (stranica 962 do 971 spisa), račune i izvode s računa za potrebe vještačenja te ostalu dokumentaciju dostavljenu za potrebe financijskog vještačenja (stranica 874 do 989 spisa, 992 do 1037 spisa, 1153 do 1318 spisa), Ugovor o raspodjeli troškova i primitaka i izvatci po računu (stranica 1091 do 1105 spisa),

dopise Hrvatskog registra brodova (stranica 1441 do 1443 spisa), svjedodžbe Hrvatskog registra brodova za brod „Arta“ (stranica 1445 do 1477 spisa), izvatke iz upisnika brodova za brodove „Cvijeta“, „Ružica“ i „ U“ (stranica 1490 d1501 spisa).

U postupku su saslušani svjedoci EM, ŠM, UM, EMŠ, Stefan Klas- Henrik Dombrowsky te zastupnica po zakonu tužitelja VM. Proveden je dokaz vještačenjem po vještaku za strojarstvo, brodostrojarstvo i brodogradnju mag. ing. TM i vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oec. Mariu Tkalec iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. Zagreb. Sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka ĆM jer je njegov iskaz ocijenjen nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a nakon provođenja preostalih dokaza u ovom predmetu (čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP).

30. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

31. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tuženik odlukama o odabiru broj UD-8/8-C-26-02-2018 i broj UD-8/8-D- 26-02.2018 od 27. veljače 2018. prihvatio ponude tužitelja za nabavu rabljenih katamarana u otvorenom postupku javne nabave „Kupnja 4 brza putnička broda – katamarana“ i to za grupu 3 i 4 nadmetanja - dva rabljena katamarana, (stranica 34 do 37 spisa),

- da je nakon donošenja odluka o odabiru, dana 7. ožujka 2018., u prisutnosti predstavnika tužitelja i tuženika, izvršen pregled brodova s kojima je tužitelj sudjelovao na natječaju – „Majestic Dream“ i „Majestic Pride“. Nesporno je da je pregled broda „Majestic Dream“ izvršen dok se brod nalazio na suhom doku u brodogradilištu Majestic Fast Ferry Pte Ltd u Batamu, Indonesia, dok je pregled drugog broda „Majestic Pride“ obavljen na način da je obavljena pokusna plovidba,

- da je prilikom pregleda broda „Majestic Dream“ uočena rupičasta korozija na propeleru broda, kao i da su predstavnici tuženika (g. UM) imali određene primjedbe u vezi unutrašnjosti broda (rasporeda sjedala, potrebe za instalacijom dodatnog toaleta i kioska/bara),

- da brod „Majestic Pride“ nije pregledan na suhom doku kao i da na tom brodu nije uočena rupičasta korozija na propeleru broda prilikom pregleda (7. ožujka 2018.),

- da je tuženik 4. travnja 2018. donio odluke o poništenju odluka o odabiru i dijela postupka javne nabave (stranica 138 i 139 spisa) u odnosu na grupe 3 i 4 nadmetanja. U obrazloženju odluke koja se tiče grupe 3 nadmetanja (koja se odnosi na „Majestic Dream“) kao razlog poništenja odluke je naveden značajan tehnički nedostatak u vidu kavitacije na propelerima koji se prije pregleda broda nije mogao utvrditi i zbog kojeg je ponuda ocijenjena neprikladnom. U obrazloženju odluke koja se tiče grupe 4 nadmetanja („Majestic Pride“) navedeno je da je katamaran grupe 4 nadmetanja istovjetan s pregledanim katamaranom iz grupe 3 pa se sa izvjesnom sigurnošću očekuje pojava istog tehničkog problema zbog čega je i ta ponuda ocijenjena neprikladnom,

- da je tužitelj izjavio žalbu protiv odluke o poništenju odluka o odabiru i dijela postupka javne nabave te je njegova žalba odbačena kao neuredna jer uz žalbu nije podnio dokaz o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka,

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj UsII-80/19-9 od 6. ožujka 2019. (stranica 224 i 225 spisa) odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja tog rješenja Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave (kojim je tužiteljeva žalba odbačena kao neuredna),

- da uslijed poništenja odluke o odabiru tužiteljevih ponuda, tužitelj nije sklopio Ugovore o prodaji katamarana s tuženikom.

32. Među strankama je sporno jesu li bili ispunjeni zakonski uvjeti za poništenje odluka o odabiru kojima su tužiteljeve ponude za nabavu rabljenih katamarana bile prihvaćene i u vezi s tim, jesu li katamarani koje je tužitelj nudio bili zahvaćeni takvim tehničkim nedostacima zbog kojih je tuženik bio ovlašten poništiti odluke o odabiru. Posljedično tome, sporno je, je li tužitelj zbog eventualnog protupravnog poništenja predmetnih odluka pretrpio štetu u obliku stvarne štete, izmakle koristi, kao i neimovinsku štetu zbog povrede časti i ugleda. Sporna je i visina štete po svim oblicima štete.

33. Prema odredbi čl. 303. st. 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16; dalje: ZJN) javni naručitelj donosi odluku o poništenju ako su ispunjeni razlozi za poništenje postupka javne nabave. Odredbom čl. 298. st. 1. ZJN-a propisano je nadalje da je javni naručitelj obvezan poništiti postupak javne nabave ako: 1. postanu poznate okolnosti zbog kojih ne bi došlo do pokretanja postupka javne nabave, da su bile poznate prije, 2. postanu poznate okolnosti zbog kojih bi došlo do sadržajno bitno drukčije obavijesti o nadmetanju ili dokumentacije o nabavi, da su bile poznate prije, 3. nije dostavljen niti jedan zahtjev za sudjelovanje, 4. nema niti jednog sposobnog natjecatelja, 5. cijena svih ponuda u postupku javne nabave male vrijednosti je jednaka ili veća od pragova za nabavu velike vrijednosti, osim ako su u postupku javne nabave primijenjena pravila koja vrijede za nabavu velike vrijednosti, 6. nije dobio unaprijed određen broj sposobnih gospodarskih subjekata ili valjanih ponuda za sklapanje okvirnog sporazuma, osim u slučaju čl. 152. st. 1. ZJN-a, 7. nije pristigla niti jedna ponuda, 8. nakon isključenja ponuditelja ili odbijanja ponuda ne preostane niti jedna valjana ponuda i 9. cijena najpovoljnije ponude je veća od procijenjene vrijednosti nabave, osim ako javni naručitelj ima ili će imati osigurana sredstva. Nadalje, odredbom čl. 307. st. 1. ZJN-a propisano je da odluka o odabiru postaje izvršna istekom roka mirovanja, ako žalba nije izjavljena, dok je odredbom čl. 311. ZJN-a propisano da je javni naručitelj obvezan završiti postupak javne nabave (st. 1.) te da postupak javne nabave završava izvršnošću odluke o odabiru ili poništenju (st. 2.). U konkretnom slučaju nije bilo sporno da su odluke o odabiru postale izvršne jer je protekao rok za žalbu – 10 dana od javne objave koja je uslijedila (nesporno) 2. ožujka 2018., nitko se nije žalio protiv odluka o odabiru te je protekao i rok mirovanja (15 dana od javne objave). Ugovorne strane sklapaju ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum u roku od 90 dana od izvršnosti odluke o odabiru (čl. 312. st. 1. ZJN-a). U tom kontekstu napominje se da je točno kako je izvršnošću odluke o odabiru okončan postupak javne nabave sukladno odredbi čl. 311. st. 1. ZJN-a, međutim, navedeno ne znači da je u cijelosti definiran i ugovorni odnos među strankama te da je između stranaka sklopljen ugovor o javnoj nabavi. Na navedeni zaključak osobito ukazuje okolnost prema kojoj je prethodno citiranom odredbom čl. 312. st. 1. ZJN-a propisana obveza sklapanja pisanog ugovora o javnoj nabavi nakon izvršnosti odluke o odabiru. Izvršnost odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja ne znači da tuženik nije mogao odustati od sklapanja ugovora o javnoj nabavi, ako je za to imao opravdane razloge. Naime, iz odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja proizlazi da će se nakon donošenja odluka o odabiru za svaku pojedinu grupu predmeta nabave, a prije potpisivanja Ugovora o javnoj nabavi, izvršiti inspekcijski nadzor svih brodova od strane stručnih i odgovornih osoba naručitelja, rezultati kojeg će biti prezentirani nadzornom odboru, zajedno s odlukama o odabiru. S obzirom na navedeno, prema shvaćanju ovog suda, sklapanje Ugovora o javnoj nabavi u konkretnom slučaju uvjetovano je rezultatima inspekcijskog nadzora kupljenih brodova. Ovdje se dodaje da odredbu prema kojoj se, sukladno ZJN-u, smatra da je ugovor o javnoj nabavi sklopljen izvršnošću odluke o odabiru (čl. 307. st. 3. ZJN-a) treba tumačiti u kontekstu ostalih odredbi ZJN-a te u svrhu zaštite osoba koje su (eventualno) sudjelovale u postupku javne nabave, međutim, izvršnost te odluke ne zamjenjuje (pisani) ugovor o javnoj nabavi. Time bi izgubile važnost ostale odredbe ZJN-a o sklapanju ugovora u pisanoj formi (čl. 312.), a navedeno bi značilo i da su stranke sklopile ugovor bez postignutog sporazuma o svim bitnim elementima ugovora (rokovi, način i uvjeti plaćanja), o kojim uvjetima su, sukladno čl. 28. dokumentacije o javnoj nabavi, stranke morale unijeti jasne odredbe u pisani ugovor o javnoj nabavi. Osim toga, a kako to osnovano ističe tuženik, tužitelj u trenutku donošenja odluke o odabiru i izvršnosti te odluke nije ni bio vlasnik brodova s kojima je sudjelovao na natječaju pa on u tom trenutku ne bi ni mogao ispuniti svoju obvezu predaje brodova (koji još nisu u njegovom vlasništvu) u vlasništvo tuženiku. Dakle, neovisno o tome što je odluka o odabiru postala izvršna i što je time okončan postupak javne nabave (u smislu javnog nadmetanja i donošenja odluke o odabiru), stranke su mogle odustati od sklapanja ugovora ako su za to imale opravdane razloge. Drugim riječima, odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja stvara obvezu sklapanja ugovora o javnoj nabavi, ali ta obveza nije isključiva i u svakom slučaju bezuvjetna. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 298. st. 1. ZJN-a kojom su propisani razlozi poništenja postupka javne nabave. Ovdje se dodaje i da odlukom o poništenju odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u konkretnom slučaju nije riješeno prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, u kontekstu jesu li ili nisu bili ispunjeni uvjeti za njeno poništenje. Navedeno zato jer u upravnom sporu nije meritorno odlučeno o opravdanosti razloga poništenja odluke i posljedično nesklapanja ugovora o javnoj nabavi. Naime, odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj UsII-80/19-9 od 6. ožujka 2019. na koju se tuženik u ovom postupku pozivao odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tužitelja (tj. njegovog pravnog prednika) radi poništenja rješenja Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave kojim je rješenjem odbačena kao neuredna žalba tužitelja protiv odluka o poništenju Odluka o odabiru jer žalba nije sadržavala dokaz o izvršenoj uplati naknade za pokretanje žalbenog postupka, a ne zato jer je odluka o poništenju bila utemeljena na valjanim razlozima prema ZJN-u. Prema tome, u ovom parničnom postupku bilo je potrebno ispitati je li tuženik imao opravdane razloge poništiti predmetne Odluke o odabiru, odnosno posljedično odustati od sklapanja ugovora o javnoj nabavi s tužiteljem za rabljene brodove koji su bili predmet natječaja.

34. Odredbom čl. 313. st. 3. ZJN-a propisano je da se na odgovornost ugovornih strana za ispunjenje obveza iz ugovora o javnoj nabavi, uz odredbe ZJN-a, na odgovarajući način primjenjuju i odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. U konkretnoj pravnoj stvari, prema shvaćanju ovog suda, a na odgovornost sudionika ovog odnosa, primjenjuju se odredbe o ispunjenju obveza i posljedicama neispunjenja. Tuženikova obveza bila je sklopiti ugovor o javnoj nabavi s tužiteljem u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, a s obzirom na to da do sklapanja tog ugovora nije došlo, tužitelj od njega ima pravo zahtijevati naknadu štete, naravno, pod uvjetom da je tuženikov odustanak od ugovora bio protupravan, tj. da tuženik za neispunjenje obveze sklapanja ugovora nije imao na zakonu osnovane (opravdane) razloge, tj. da je bez osnovanog razloga odustao od sklapanja ugovora.

35. Tuženik je u odluci o poništenju odluke o odabiru kao razlog poništenja za brod „Majestic Dream“ isticao kako se radi o značajnom tehničkom nedostatku u vidu kavitacije na propelerima koji se prije pregleda broda nije mogao utvrditi. U odnosu na brod „Majestic Pride“ kao razlog poništenja je naveo kako se radi o istovjetnom brodu kao što je to „Majestic Dream“ pa je izvjesna pojava istog tehničkog problema. Nesporno je da je na propelerima broda „Majestic Dream“ uočena kavitacija prilikom pregleda broda na suhom doku u Singapuru. O tome su iskazivali i svjedoci EM, ŠM, OM i Stefan Klas- SM, a pojava kavitacije je i predmet brojne prepiske između stranaka koja se nalazi u sudskom spisu. Pitanje je, radi li se o takvom nedostatku zbog kojeg je tuženik imao osnovani razlog odustati od kupnje broda „Majestic Dream“.

36. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti vezanih uz pojavu kavitacije na propeleru broda „Majestic Dream“ u ovom postupku provedeno je vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za strojarstvo, brodostrojarstvo i brodogradnju, mag. ing. Petru Vrvilo (nakon što dva prethodno imenovana vještaka nisu izradili nalaz i mišljenje). Iako je i vještak Vrvilo u svom podnesku od 9. listopada 2023. naveo kako nije u mogućnosti utvrditi nedostatke na plovilima u vrijeme trajanja postupka javne nabave jer nije imao pristup tim plovilima, on je ipak dao odgovore na relevantna pitanja i činjenice vezane uz pojavu kavitacije na propeleru broda i u tom smislu na nedostatke broda. Vještak je pojasnio da je kavitacija proces isparavanja kapljevine kod naglog pada tlaka bez promjene temperature pri čemu se stvaraju mjehurići koji nošeni kapljevinom u području višeg tlaka implodiraju odnosno opet prelaze u kapljevinu. Tijekom tog procesa okolna kapljevina struji prema središtu mjehura te nastaje sudaranje čestica, a sudaranjem tih čestica nastaju lokalni visoki udarni tlakovi koji uzrokuju eroziju materijala. Uzrok pada tlaka, a posljedično i nastanku kavitacije može biti neprilagođena geometrija brodskog vijka, položaj vijka u odnosu na trup i okolne elemente, geometrija trupa plovila, nedovoljno nastrujavanje morske vode u brodski vijak i dr. (stranica 912 spisa). Na ročištu održanom 25. siječnja 2024. vještak je pojasnio kako se kavitacijsko oštećenje ne bi smjelo pojavljivati niti kao uobičajena pojava na brzim brodovima. Prema obrazloženju vještaka, propeler bi se trebao projektirati na takav način da se kavitacija događa izvan zone propelera te da nije uobičajeno da se nakon pravilnog projektiranja i uporabe pojavljuje šteta na brodu uslijed kavitacije. Kavitacija je mehaničko oštećenje koje se utvrđuje vizualnim pregledom, a taj nedostatak može se otkloniti popravkom propelera ili kormila, ovisno o tome gdje je oštećenje nastalo, pri čemu je važno utvrditi uzrok nastanka oštećenja koji se utvrđuje pokusima. Prema navodima vještaka, iako je kavitacija češća pojava kod brodova kod kojih se stvaraju veći podtlaci na propeleru (kao što su to katamarani – brzi brodovi), ona se ne smije pojavljivati, opasna je i može dovesti do havarije. Nadalje, vještak je pojasnio da kavitacija ne onemogućava iskorištavanje broda te se brod može koristiti u svakom stupnju kavitacije, ali kod jačeg stupnja kavitacije moraju se izvršiti popravci, a kod manjeg stupnja kavitacije ista se mora pratiti. Vještak je dalje pojašnjavao da je visoki stupanj kavitacije od sigurnosnog značaja jer može uzrokovati puknuće lista propelera ili vratila (ovisno o tome gdje je oštećenje nastalo). Naveo je i kako u slučaju pojave oštećenja na listovima propelera dolazi do povećanja trenja pa se mijenja i potrošnja (s malim razlikama).

37. S obzirom na to da je u ovom postupku utvrđeno kako je brod „Majestic Dream“ kasnije kupljen od strane trgovačkog društva Tankerska plovidba d.d. i upisan je u Hrvatski upisnik brodova pod imenom „Arta“ (te plovi u hrvatskim morskim vodama), u ovom postupku zatraženo je očitovanje od Hrvatskog registra brodova u odnosu na činjenicu je li prilikom upisa broda u Hrvatski registar brodova vršen popravak broda, tj. zamjena propelera ili zahvat na trupu broda o čemu se Hrvatski registar brodova očitovao dopisom od 22. srpnja 2025. (stranica 1445 spisa). Iz tog očitovanja proizlazi da tijekom pregleda broda obavljenog od strane Hrvatskog registra brodova u razdoblju od 29. studenoga do 3. prosinca 2023. u Turskoj, prilikom izdavanja prvih plovidbenih isprava nakon prvog upisa u Upisnik brodova RH, uočena je i notirana primjedba u vezi s kavitacijom na desnom brodskom vijku, a ta primjedba nije nađena u zapisima i brodskim dokumentima izdanim od strane pomorske uprave čiju je zastavu brod vijao prije upisa u upisnik brodova RH (Singapur), odnosno u dokumentima izdanim od strane klasifikacijskog društva koje je brod prethodno klasificiralo (Bureau Veritas). Hrvatski registar brodova zato nije imao saznanja o trenutku nastanka kavitacije. Iz navedenog dopisa proizlazi i da je popravak desnog brodskog vijka po primjedbi, uz zamjenu ležajeva lijeve i desne osovine brodskih vijaka, obavljen u svibnju 2023. u brodogradilištu „Iskra“ u Šibeniku te pod nadzorom Hrvatskog registra brodova čime je utvrđena primjedba otklonjena. Tijekom pregleda u siječnju 2025. kavitacija se ponovo pojavila, ovaj put na oba vijka te je izvršen ponovni popravak pod nadzorom Hrvatskog registra brodova uz napomenu kako je moguće novu pojavu kavitacije potrebno kontinuirano pratiti prilikom svakog pregleda podvodnog dijela trupa na suhom.

38. Neovisno o tome što pojava kavitacije nije zabilježena u dokumentaciji broda prije upisa u Hrvatski upisnik brodova (za vrijeme dok je brod bio pod singapurskom zastavom – u vrijeme provođenja postupka javne nabave), kako je prethodno rečeno, u ovom postupku je nesporno da je kavitacija postojala u vrijeme pregleda broda na suhom doku (u ožujku 2018.). Kasnije su, prema dopisu Hrvatskog registra brodova, u dva navrata popravljani brodski propeleri radi pojave kavitacije (2023. i 2025.).

39. Materijalni nedostatak na stvari postoji ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (čl. 401. st. 1. t. 5. ZOO-a). Iz obrazloženja vještaka Vrvila proizlazi da se kavitacijsko oštećenje ne bi smjelo pojavljivati (ni kao uobičajena pojava na brzim brodovima). Iako kavitacija ne onemogućava iskorištavanje broda te se brod može koristiti u svakom stupnju kavitacije, pojava kavitacije može biti od sigurnosnog značaja jer može uzrokovati puknuće lista propelera ili vratila, ovisno o tome gdje je oštećenje nastalo. Kavitacija je mehaničko oštećenje, a taj nedostatak može se otkloniti popravkom propelera ili kormila, također ovisno o tome gdje je oštećenje nastalo. Kavitacija nije uobičajena pojava, ona se ne smije pojavljivati, opasna je i može dovesti do havarije. Zaključke vještaka Vrvila ovaj sud je u cijelosti prihvatio jer su oni utemeljeni na stručnom znanju u koje ovaj sud nije imao razloga sumnjati. S obzirom na to da kavitacija može biti od sigurnosnog značaja, a njezina pojava nije uobičajena i posljedica je neodgovarajućeg projekta propelera (kako to proizlazi iz obrazloženja vještaka Vrvila) te se može otkloniti popravkom propelera ili kormila (ovisno o tome gdje je oštećenje nastalo), prema shvaćanju ovog suda radi se o nedostatku sigurnosne naravi koje opravdava odustanak od kupnje broda zahvaćenog takvim nedostatkom. Ovdje se napominje i da iz nalaza Brodarskog instituta kojeg je tuženik priložio uz odgovor na tužbu (stranica 195 do 222 spisa) proizlazi da se zbog problema s kavitacijom na brodu „Majestic Dream“ preporuča reprojektiranje brodskih vijaka, a navedeno proizlazi i iz dopisa projektanta plovila „Majestic Dream“, trgovačkog društva Incat Crowther (stranica 118 i 119 spisa). Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je brod „Majestic Dream“ bio zahvaćen oštećenjima koja su se mogla otkloniti reprojektiranjem (zamjenom) ili popravkom brodskih vijaka u vrijeme provođenja natječaja. Prema tome, zaključak je ovog suda da se radilo o brodu koji je bio zahvaćen nedostacima koji su iziskivali popravak (zamjenu) te se, neovisno o tome u kojem su se roku ti nedostaci mogli otkloniti i koliki bi bili troškovi njihova otklanjanja, ne može smatrati protupravnim odustanak tuženika od njihove kupnje u ovom postupku javne nabave. Navedeno neovisno o tome što je u postupku javne nabave tužitelj dostavio svu traženu dokumentaciju (opći plan, certifikat klase, upisni list) prema točki 37. 3. Dokumentacije o javnoj nabavi te poreznu potvrdu i popis brodova izrađenih po istom dizajnu (kako to proizlazi iz zapisnika o otvaranju ponuda) jer iz navedene dokumentacije nisu bili vidljivi nedostaci na brodu „Majestic Dream“ (što proizlazi i iz dopisa Hrvatskog registra brodova od 22. srpnja 2025.). Osim toga, odlukom o odabiru bilo je predviđeno sklapanje ugovora po provedenom inspekcijskom nadzoru broda što se ne može tumačiti drugačije nego kao sklapanje ugovora uz uvjet da se prilikom inspekcije broda ne utvrde nedostaci broda. Svako drugo tumačenje navedene odredbe odluke o odabiru bilo bi protivno logici stvari i smislu provođenja inspekcije (nadzora broda). Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda, a kako je brod „Majestic Dream“ nesporno bio zahvaćen nedostacima u obliku kavitacije na propeleru, tuženik je osnovano mogao odustati od sklapanja ugovora o kupnji broda, što je u odnosu na taj brod i učinio.

40. Međutim, drugačija je situacija u odnosu na brod „Majestic Pride“. U odluci o poništenju dijela postupka javne nabave u odnosu na taj brod tuženik je konstatirao kako je u odnosu na brod iz grupe 3 nadmetanja utvrđen značajan tehnički nedostatak na propelerima u vidu kavitacije pa kako su brodovi iz grupe 3 i 4 istovjetni („sister ship“) sa sigurnošću se može očekivati pojava istog problema i na brodu iz grupe 4. Nesporno je da na brodu „Majestic Pride“ prilikom pregleda nisu utvrđena oštećenja u vidu kavitacije (ili bilo koja druga). Brod na dan pregleda nije bio na suhom doku već u moru i s njim je obavljena pokusna plovidba. Tuženik nakon pregleda broda nije imao primjedbi na brod „Majestic Pride“ u smislu utvrđenih oštećenja na brodu (ili nekih drugih konkretnih primjedbi), a kako to proizlazi iz prepiske među strankama (npr. stranica 109 i 111 spisa) i iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku. Tuženik zato, prema shvaćanju ovog suda nije mogao poništiti odluku o odabiru u odnosu na taj brod pozivajući se na to da se radi o istovjetnim brodovima te da će zato i na brodu „Majestic Pride“ nesporno doći do oštećenja u obliku kavitacije. Naime, kavitacija može nastati kao posljedica više uzroka kako je to utvrdio i vještak Vrvilo pa se tako može raditi o neprilagođenoj geometriji brodskog vijka, pogrešnom položaju vijka u odnosu na trup i okolne elemente, geometriji trupa plovila, nedovoljnom nastrujavanju morske vode u brodski vijak (stranica 912 spisa). Pored navedenog, i drugi različiti uvjeti uzrokuju pojavu kavitacije, poput, primjerice, temperature mora (kako je to pojasnio vještak na ročištu održanom 25. siječnja 2024.). Prema tome, zaključak tuženika o tome da će do pojave kavitacije doći i na drugom brodu jer se radi o brodu istovjetnom onom koji je kavitacijom zahvaćen ne može predstavljati osnovan i opravdan razlog za poništenje odluke o odabiru katamarana za 4. grupu nadmetanja i posljedično za nesklapanje ugovora o kupoprodaji. Takav razlog je paušalan, utemeljen na pretpostavci i usmjeren izbjegavanju izvršenja obveze – sklapanju ugovora. Zato je tužitelj stekao osnovu potraživati naknadu štete protiv tuženika zbog nesklapanja ugovora o prodaji u odnosu na brod „Majestic Pride“. Pri tom se napominje da razlozi na koje se pozivao tuženik tijekom postupka (da pri probnoj vožnji nisu postignuti maksimalni okretaji te da je postignuta brzina bila manja od deklarirane u dokumentima) ne predstavljaju valjane razloge za odustajanje od kupnje broda. Naime, te razloge tuženik je prvi put istaknuo u odgovoru na tužbu, ali ne i nakon pregleda broda, niti je te razloge naveo kao razloge poništenja odluke o odabiru. Zato se na njih u ovom postupku ne može pozivati. Isto se odnosi i na tuženikove zahtjeve u vezi rasporeda sjedenja, odjeljka za prtljagu i druge zahtjeve (primjedbe) vezane uz način iskorištenosti samog prostora katamarana (na koje se razloge tuženik također pozivao tijekom postupka kao razloge odustanka od kupnje, ali njih nije naveo kao razloge poništenja odluke o odabiru). Osim toga, ti zahtjevi nisu bili predviđeni u postupku javne nabave kao uvjeti natječaja te posljedično tome, brodovi nisu trebali imati iskorišten raspored prostora na način kako to želi prikazati tuženik pa i zato (naknadno) pozivanje na navedene okolnosti ne može opravdati tuženikovu odluku o poništenju odabranog katamarana.

41. Dakle, zaključak je ovog suda da je tuženik bez opravdanog razloga odustao od sklapanja ugovora o kupnji broda „Majestic Pride“ s tužiteljem te mu je zato dužan naknaditi štetu koja je u uzročno – posljedičnoj vezi sa nesklapanjem ugovora o kupnji za taj brod, a sukladno odredbi čl. 342. st. 2. u vezi sa čl. 349., čl. 1045. i čl. 1089. ZOO-a.

42. Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu imovinske štete u vidu troškova koji su mu nastali zbog tuženikovog neosnovanog odustanka od kupnje brodova, izmaklu korist zbog nesklapanja ugovora i naknadu štete zbog povrede časti i ugleda.

43. Prije svega, tužitelj potražuje štetu na ime troškova predujma koje je imao zbog kupnje broda „Majestic Dream“ u iznosu od 534.992,46 USD, a koji iznos je platio za kupnju tog broda prema Ugovoru o kupnji broda s društvom Majestic Fast Ferry Pte Ltd (stranica 45 do 55 spisa) te iznos od 5.500,00 USD na ime troškova escrow agenta (posrednika za sklapanje tog Ugovora) prema Ugovoru o posredovanju (stranica 66 do 72 spisa). Tužitelj nema pravo na naknadu štete u visini tih troškova već iz razloga jer su isti nastali u uzročno – posljedičnoj vezi s kupnjom katamarana „Majestic Dream“ u odnosu na koji tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete od tuženika jer je odluka o odabiru tog katamarana poništena iz opravdanih razloga kako je to pojašnjeno u točki 39. obrazloženja ove presude. Osim toga i podredno napominje se da je tužitelj sudjelovao u postupku javne nabave s brodovima koji u vrijeme provođenja javnog nadmetanja nisu bili u njegovom vlasništvu te je kupovao brodove kako bi sudjelovao u tom postupku i ostvario korist koju čini razlika između kupoprodajne cijene za koju je kupio brodove i one cijene za koju bi prodao brodove u postupku javne nabave tužitelju. U trenutku kupnje broda (brodova) tužitelj nije mogao (smio) znati da će u postupku javne nabave, upravo brodovi s kojima on sudjeluje biti odabrani. Zato troškovi u vezi s kupnjom tih brodova pa tako i uplaćeno jamstvo za kupnju broda „Majestic Dream“ i troškovi escrow agenta koji su nastali prije provođenja postupka jave nabave ili u vrijeme trajanja tog postupka jedino mogu predstavljati tužiteljev poslovni rizik te je zahtjev za naknadu štete po osnovi tih troškova odbijen (točka II. 1. izreke).

44. Po osnovi troškova pregleda i inspekcije broda „Majestic Dream“ tužitelj ističe da je imao troškove u visini od 10.826,00 eura koje je platio trgovačkom društvu Cape Marine AB iz Švedske, dok je za usluge pregleda oba katamarana s predstavnicima tuženika platio još 4.364,00 eura. Dakle, po toj osnovi tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 15.190,00 eura. Troškovi u iznosu od 10.826,00 eura (stranica 147 spisa) također ne predstavljaju štetu koju je tuženik prouzročio tužitelju. Ti troškovi, kao i oni obrazloženi u točki 43. ove presude, nastali su u uzročno – posljedičnoj vezi s kupnjom katamarana „Majestic Dream“ u odnosu na koji tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete od tuženika jer je tuženik opravdano poništio odluku o odabiru tog katamarana. U odnosu na trošak pregleda katamarana u iznosu od 4.364,00 eura (račun na stranici 149 spisa) koji je pregled izvršen u prisutnosti predstavnika tuženika napominje se da se radi o trošku inspekcijskog nadzora koji je obavljen nakon odabira katamarana s kojima je tužitelj sudjelovao u postupku, odnosno nakon donošenja odluke o odabiru. Ovi troškovi odnose se na oba katamarana pa kako je u odnosu na katamaran „Majestic Pride“ odluka o odabiru neosnovano poništena, ovaj sud zaključuje da taj dio troškova i to u 1/2 dijela, predstavlja štetu koja je nastala tužitelju uslijed tuženikove štetne radnje jer se tim troškovima tužitelj ne bi izložio da nije donesena odluka o odabiru najpovoljnije ponude koja je kasnije neosnovano poništena. Tužiteljeva imovina umanjena je za iznos tih troškova, tj. tužitelj je te troškove platio društvu East Hope Limited kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Tkaleca (stranica 1050 spisa). Prema tome, po ovoj osnovi tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u visini od 2.182,00 eura (1/2 iznosa od 4.364,00 eura) koji bi se odnosili na troškove pregleda jednog katamarana

– „Majestic Pride“, dok u preostalom dijelu ovog segmenta tužbenog zahtjeva (15.190,00 eura) je njegov zahtjev neosnovan (13.008,00 eura). Ovdje se dodaje da je nalaz i mišljenje vještaka Tkaleca u odnosu na utvrđenu visinu troškova kojima je bio izložen tužitelj i plaćanja tih troškova sud u cijelosti prihvatio jer je izrađen na temelju relevantne dokumentacije (poslovne dokumentacije tužitelja, odgovarajućih izvadaka iz kojih je vidljivo da su plaćanja izvršena) te sud nije imao razloga sumnjati u stručnost i objektivnost nalaza ovog vještaka. Zato je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju štetu u visini od 2.182,00 eura (točka I. izreke presude), dok je u preostalom dijelu tog zahtjeva tužiteljev zahtjev odbijen (točka II.2. izreke). Kamate na dosuđeni iznos od 2.182,00 eura teku od 13. ožujka 2018. jer je te troškove tužitelj platio 12. ožujka 2018. (stranica 1050 spisa), kada mu je nastala šteta po toj osnovi (čl. 1086. ZOO-a)

45. Tužitelj je nadalje zatražio štetu koja se prema njegovim tvrdnjama sastojala od troškova puta, najma vozila i smještaja za vrijeme boravka gđe BM, g. IM i g. AM u [adresa] radi pregovora i sastanaka s tuženikom te od troškova puta u Singapur radi pregovora s vlasnicima broda i radi obavljanja pregleda. Ti troškovi prema tužbenom zahtjevu iznose 18.892,00 kn/2.507,40 eura, 1.918,44 eura, 11.091, GBP i 488,50 CHF. Ove troškove tužitelj je pojasnio ističući kako se radi o troškovima sastanka predstavnika tužitelja s tuženikom u Rijeci, prije postupka javne nabave (studeni 2017.), troškovima iz ožujka 2018. (smještaj, avionske karte, iznajmljivanje vozila, parking) kada su tužitelji održali još dva sastanka s tuženikom u Rijeci (nakon provedenog postupka javne nabave) te tužiteljevih troškova putovanja u Singapur radi održavanja sastanka s vlasnicima brodova nakon poništenja odluke o odabiru, a kako bi tužitelj umanjio štetu koja mu je nastala i pokušao vratiti uplaćeni polog za brod „Majestic Dream“ te dogovorio s vlasnicima brodova da ga ne terete za daljnju štetu zbog odustanka od kupnje broda. U odnosu na troškove koji su tužitelju nastali uslijed sastanka s tuženikom prije pokretanja postupka javne nabave (u studenome 2017.), napominje se da te troškove tužitelj u cijelosti neosnovano potražuje na ime naknade štete. Naime, ovdje se radilo o tzv. inicijalnim sastancima s tuženikom (studeni 2017.) vezanim za predstojeći postupak javne nabave (kako je to sam tužitelj isticao). Tada postupak javne nabave nije bio ni pokrenut pa troškovi koje je tada tužitelj pretrpio mogu ići isključivo njemu na teret (i naravno, predstavljaju njegov poslovni rizik). Osim toga, te troškove su podmirili, prema nalazu i mišljenju vještaka Tkaleca (stranica 1051 i 1052 spisa) CM i AMŠ te u spisu nema dokaza o tome da su im ti troškovi naknađeni, odnosno da je za iznos tih troškova umanjena tužiteljeva imovina.

Što se tiče ostalih troškova iz ove skupine, prije svega troškova iz ožujka 2018. koji se odnose na troškove dolazaka predstavnika tužitelja u Rijeku na sastanke s tuženikom, napominje se da iz provedenih dokaza proizlazi da su predstavnici tužitelja s predstavnicima tuženika doista imali sastanke u Rijeci i to početkom i krajem ožujka 2018., odnosno nakon odluke o odabiru najpovoljnije ponude i nakon što je tuženik tužitelja obavijestio o tome da će Jadrolinija odustati od kupnje predmetnih katamarana (e-mail tuženika od 16. ožujka 2018. na stranici 111 i 112 spisa). O predmetnim sastancima (dva održana sastanka) i vremenu njihovog održavanja (na početku i na kraju ožujka 2018.) iskazivali su svjedoci UM, EMŠ i zastupnica po zakonu tužitelja, a o održanom sastanku u Rijeci svjedoči i poruka elektronske pošte poslana tuženikovim odgovornim osobama od strane zastupnice po zakonu tužitelja (stranica 128 spisa). Prema tome, prethodno navedeni troškovi povezani su s postupkom javne nabave, a kako se radi o troškovima koji su nastali nakon odabira brodova s kojima je tužitelj sudjelovao u natječaju, prema zaključku ovog suda, radi se o troškovima kojima se tužitelj ne bi izlagao da nisu donesene odluke o odabiru koje su kasnije poništene. Dakle, tužitelj bi imao pravo na naknadu štete u visini polovice tih troškova s obzirom na to da je jedna odluka o odabiru osnovano, a druga neosnovano poništena. Iz navedene skupine troškova tj. štete koju tužitelj potražuje, a prema utvrđenjima vještaka Tkaleca na stranicama 1052 do 1055 spisa proizlazi da je tužitelj platio trošak avionskog prijevoza 21. ožujka 2018. (Amsterdam – Zagreb) u visini od 517,65 eura, trošak avionskog prijevoza na relaciji Zagreb – Amsterdam također od 21. ožujka 2018. u visini od 434,63 eura, trošak smještaja u hotelu „Ambasador“ od 23. ožujka 2018. u visini od 1.247,09 kn/165,57 eura te račun za parking na aerodromu „Schipol“ za razdoblje od 4. do 5. ožujka, 18. do 19. ožujka i 22. do 23. ožujka 2018. u visini od ukupno 159,30 eura, a koji se svi troškovi dovode u vezu s boravkom tužiteljevih predstavnika u Rijeci, a u vezi postupka javne nabave (sastancima s tuženikom). Dakle, tužitelj je bio izložen trošku po ovoj osnovi u visini od ukupno 1.277,15 eura te ima pravo na naknadu štete po toj osnovi u iznosu od 638,57 eura (s obzirom na to da postoji odgovornost tuženika za nesklapanje ugovora o kupnji jednog broda).

Međutim, tužitelj nije dokazao da je bio izložen svim troškovima vezanim uz putovanja tužiteljevih predstavnika u Rijeku u ožujku 2018., tj. da je njegova imovina umanjena za iznos svih tih putnih troškova (osim za iznos od 1.277,15 eura u odnosu na koji ima pravo na naknadu u polovici iznosa kako je ranije obrazloženo). Iz nalaza i mišljenja vještaka Tkaleca proizlazi da su sve ostale troškove koji se odnose na ovu skupinu troškova platili AMŠ ili gđa ĆMŠ (stranica 1052 i 1053 spisa). Ostali dokazi u spisu ne upućuju na zaključak o tome da je te troškove tužitelj eventualno kasnije platio UMŠ ili ĆMŠ (što bi dovelo do umanjenja njegove imovine).

Troškove u visini od 11.091,00 GBP koje tužitelj potražuje s osnove pokušaja povrata uplaćenog pologa za brod „Majestic Dream“ i pregovora s vlasnicima brodova (troškovi avionskog prijevoza prema specifikaciji vještaka na stranici 1053 spisa – trošak avionskog prijevoza od 2. travnja, 10. travnja i 22. travnja 2018.) da ga ne terete za daljnju štetu zbog odustanka od kupnje brodova tužitelj neosnovano potražuje kao naknadu štete. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da su ti troškovi tužitelju nastali u uzročno – posljedičnoj vezi s postupkom javne nabave, tj. poništenjem odluke o odabiru i posljedično, odustanku od kupoprodaje brodove od strane tužitelja (kako bi ih preprodao tuženiku). Prema tome, iz ove skupine troškova (štete), tužitelj osnovano potražuje naknadu štete u visini od 638,57 eura pa mu je taj iznos dosuđen točkom I. izreke, dok je u preostalom dijelu tih troškova tužiteljev zahtjev odbijen (za iznos od 18.892,00 kn/2.507,40 eura, 1.279,87 eura - s obzirom na to da je od 1.918,44 eura dosuđen iznos od 638,57 eura, 11.091, GBP i 488,50 CHF – u odnosu na koji iznos nema nikakvih dokaza da je tužitelj bio izložen takvom trošku i da je taj trošak nastao u vezi sa štetnom radnjom (točka II. 2. izreke). Zakonska zatezna kamata na iznos od 638,57 eura (točka II. 2. izreke) teče od 1. svibnja 2018. sukladno tužiteljevom zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP-a) iako su ti troškovi nastali tužitelju ranije (krajem ožujka 2018. kako proizlazi iz nalaza vještaka Tkaleca).

46. Nadalje, tužitelj potražuje naknadu štete u obliku troškova koji su mu nastali zbog slanja i ovjere dokumentacije uz ponudu na natječaj u visini od 31,16 eura te troškove odvjetnika uzrokovane postupanjem tuženika u iznosu od 31.340,57 eura. Troškovi slanja i ovjere dokumentacije također ne predstavljaju štetu koja je tužitelju nastala. To su troškovi njegovog poslovnog rizika (kao i brojni drugi prethodno navedeni), troškovi koje je bio spreman snositi u postupku jave nabave u kojem je sudjelovao, odnosno troškovi koje mu nije prouzročio tuženik odlukom o poništenju odluke o odabiru. Radi se o troškovima nastalim prije i neovisno o poništenju odluke o odabiru. Što se tiče odvjetničkih troškova napominje se da nalaz i mišljenje vještaka Tkaleca sadrži detaljnu specifikaciju tih troškova. Među ovim troškovima tužitelj potražuje troškove po računu na stranici 472 spisa u visini od 2.039,15 eura, međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi na što se ti troškovi odnose, odnosno jesu li u vezi s predmetnom javnom nabavom tj. poništenjem odluka o odabiru. Isto se odnosi i na račun u iznosu od 22.525,34 eura na stranici 475 spisa te račun na listu 474 spisa u iznosu od 2.744,92 eura. Međutim, troškovi odvjetničkog ureda punomoćnika tužitelja iz ovog postupka u visini od ukupno 4.223,00 eura koji su se odnosili na usluge pravnog savjetovanja i zastupanja, tj. na podnošenje upravne tužbe protiv rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja o poništenju odluke o odabiru nastali su u vezi s postupkom poništenja odluke o odabiru, odnosno kao posljedica protupravnog poništenja odluke o odabiru u odnosu na katamaran „Majestic Pride“. Zato je uslijed protupravnog poništenja odluke o odabiru, tužitelj pretrpio štetu u vidu tih troškova. Međutim, kako odluka o poništenju odluke o odabiru za brod „Majestic Pride“ predstavlja protupravnu radnju tuženika, ali takvu radnju ne predstavlja i odluka o poništenju odluke o odabiru za brod „Majestic Dream“, tužitelju (i) po toj osnovi pripada razmjerni dio naknade u visini od ½ navedenih troškova, a s obzirom na to da je u odnosu na jedan brod odluka o poništenju osnovano donesena, a u odnosu na drugi nije. Prema tome, po toj osnovi tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini od 2.111,50 eura. Ovdje se napominje da iz nalaza i mišljenja vještaka Tkaleca proizlazi da je tužitelj platio taj trošak odvjetniku 23. svibnja 2018. (stranica 1056 nalaza) iz čega proizlazi da je njegova imovina umanjena, a u konkretnom slučaju umanjenje imovine za navedeni iznos nastalo je kao posljedica tuženikove štetne radnje (poništenja odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja). Zato je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 2.111,50 eura po toj osnovi (točka I. izreke) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 24. svibnja 2018., dok je u preostalom dijelu taj dio zahtjeva odbijen (29.229,07 eura) sukladno točki II. 2. izreke.

47. Po osnovi pravične novčane naknade zbog povrede časti i ugleda tužitelj potražuje novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kn/9.954,21 eura. U odnosu na ovaj zahtjev napominje se da je dosuda pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti vezana uz težinu povrede i okolnosti slučaja (čl. 1000. st. 1. ZOO-a), a pod pravom osobnosti pravne osobe prije svega se misli na pravo na ugled i dobar glas, čast, ime tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. (čl. 19. st. 3. ZOO-a). Tužitelj je isticao da je u tom smislu pretrpio štetu jer je bio suočen s brojnim upitima svojih poslovnih partnera, a s obzirom na to da su došli do informacija prema kojima je tužitelj doveden u vezu s korupcijom, netransparentnim poslovanjem i varanjem na natječaju, o čemu su pisali brojni mediji. Na okolnosti povrede časti i ugleda tužitelj je dostavio u spis novinske članke te je predložio saslušanje svjedoka EM, AM i tužiteljevog zastupnika po zakonu. U odnosu na objave u medijima na koje se tužitelj poziva napominje se da se u hrvatskim medijima doista pisalo o ovom javnom natječaju (stranica 515 do 530) te je u tim objavama tuženik doveden u negativan kontekst, ali ne i tužitelj, a kako proizlazi iz sadržaja predmetnih novinskih članaka i objava s različitih portala. Svjedok CM u svom iskazu nije ukazivao na povrede prava osobnosti koje su eventualno nastupile kod tužitelja niti na okolnosti koje bi mogle ukazivati na takve povrede. O tome nije iskazivao ni svjedok EMŠ, niti bilo koji drugi saslušani svjedok. Jedino je tužiteljeva zastupnica po zakonu iskazivala kako je poništeni natječaj imao loš utjecaj na njihov ugled, kako su ih zvali novinari, da su izgubili posao zbog novinskih napisa, odnosno da projektant više s njima nije htio raditi. Međutim, osim navoda zastupnice po zakonu tužitelja o povredi časti i posljedicama te povrede, drugi dokazi provedeni u ovom postupku ne upućuju na zaključak o tome da je tužitelj pretrpio tešku povredu časti i ugleda zbog koje bi bilo opravdano dosuditi mu pravičnu novčanu naknadu. Tužitelj nije dokazao da se o ovom natječaju u negativnom kontekstu pisalo i u drugim, osim u hrvatskim medijima, te da su zbog tog natječaja tužitelju prouzročene negativne posljedice u odnosu na njegov poslovni ugled i čast. U tom smislu se ističe da iskaz zastupnice po zakonu koji nije potkrijepljen drugim dokazima sam za sebe ne dovodi do zaključka o tome da je tužitelj pretrpio i ovu (neimovinsku) štetu, odnosno da je došlo do povrede prava osobnosti koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Okolnost prema kojoj je u odnosu na tuženika pisano u negativnom kontekstu ne znači da su negativne posljedice dosegnule i tužiteljevu čast i ugled. Zato je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan (točka II. 1. izreke).

48 . Na kraju, ističe se da je tužitelj zatražio naknadu imovinske štete u vidu izmakle koristi koju bi ostvario po redovnom tijeku stvari da su ugovori o kupnji broda sklopljeni. Po toj osnovi tužitelj potražuje 3.638.745,45 eura. Ovaj dio štete koju potražuje, tužitelj pojašnjava na način da je ugovorena cijena svakog katamarana (u postupku javne nabave) bila 7.350.000,00 eura, odnosno 8.085.000,00 USD po tečaju 1 euro = 1.1 USD. Predmetne katamarane tužitelj je nabavio po cijeni od 5.350.000,00 USD po katamaranu, a tom iznosu nabavne vrijednosti, tužitelj je pribrojio troškove financiranja u visini od 50.000,00 USD, troškove transporta s uračunatim prekostojnicama – 2 dana, u visini od 374.000,00 USD, razne prateće troškove (inspekcije, pregledi, svjedodžbe) u visini od 95.000,00 USD, povezane troškove (prilagodba EU standardima, sigurnosna oprema) u visini od 120.000,00 USD te troškove nabavke i ugradnje novih propelera u visini od 93.500,00 USD. Dakle, tužitelj je obračunao ukupni trošak po svakom katamaranu u visini od 6.083.690,00 USD kada je nabavnoj cijeni svakog katamarana (5.350.000,00 USD) pribrojio prethodno navedene troškove, a njegovu izmaklu korist prema zahtjevu iz tužbe predstavlja razlika između ugovorene vrijednosti katamarana u postupku javne nabave (8.085.000,00 USD) i ukupnog troška po katamaranu (6.083.690,00 USD), odnosno 2.001.310,00 USD / 1.819.372,73 eura po katamaranu, tj. ukupno 3.638.745,45 eura po prethodno navedenom tečaju.

49. Tužiteljev zahtjev po osnovi naknade štete – izmakle koristi je djelomično osnovan. Naime, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (čl. 1089. st. 1. ZOO-a). Pri ocjeni visine izmakla koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom štetnom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO-a). Tužitelj je osnovano mogao očekivati dobitak koji predstavlja razliku između ugovorene vrijednosti katamarana u postupku javne nabave i ukupnog troška (cijene koju je bio spreman platiti i ostalih troškova vezanih uz kupnju katamarana). Nesporno je da je vrijednost jednog katamarana u postupku javne nabave iznosila 8.085.000,00 USD te navedeni iznos predstavlja iznos kupoprodajne cijene koju je tužitelj trebao ostvariti po katamaranu u postupku javne nabave da nije došlo do poništenja odluke o odabiru. Kako je tuženik osnovano odustao od kupnje broda „Majestic Dream“, tužitelj nema pravo na izmaklu korist koju bi ostvario prodajom tog broda jer odustanak od kupnje tog broda nije u uzročno posljedičnoj vezi s tuženikovom štetnom radnjom, tj. odustanak od kupnje tog broda ne predstavlja tuženikovu štetu radnju. Međutim, neosnovani odustanak od kupnje broda „Majestic Pride“ (točka 40. obrazloženja presude) predstavlja štetnu radnju tuženika zbog koje je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu i po osnovi izmakle koristi, ako je ta šteta tužitelju nastala. Tužitelj osnovano potražuje korist koju je po redovnom toku stvari mogao očekivati od prodaje broda „Majestic Pride“ tuženiku, a tu korist predstavlja razlika između potencijalno ostvarene kupoprodajne cijene za taj brod (8.085.000,00 USD/7.350.000,00 eura) i troškova kojima bi se tužitelj izložio i kojima se izložio radi prethodne kupnje tog katamarana. Tužitelj je 27. veljače 2018. sklopio Ugovor o kupnji broda „Majestic Dream“ za cijenu od 5.320.000,00 USD (stranica 45 do 56 spisa). U odnosu na katamaran „Majestic Pride“ tuženik nije sklopio s prodavateljem pisani kupoprodajni ugovor, međutim, rezultati ovog postupka upućuju na zaključak o tome da je dogovorio kupnju i tog broda od prodavatelja (Majestic Fast Ferry Pte Ltd). Naime, tužitelj je sudjelovao u postupku javne nabave s oba broda pa je logično da bi sklopio Ugovor o kupoprodaji i za drugi brod da nije došlo do poništenja odluke o odabiru. O dogovoru vezanom uz kupnju broda „Majestic Pride“ od istog prodavatelja svjedočio je i svjedok EM, a navedeno u suštini i nije bilo sporno u ovom postupku. Pri tom se napominje da je sud prihvatio kao uvjerljive navode tužitelja prema kojima Ugovor o kupoprodaji za brod „Majestic Pride“ tada nije bio sklopljen jer je isporuka tog broda prema javnoj nabavi trebala biti 31. prosinca 2018. (stranica 250 spisa) pa je od provedbe natječaja do tada ostalo dovoljno vremena za sklapanje Ugovora o prodaji. Brodovi „Majestic Pride“ i „Majestic Dream“ su sestrinski brodovi, izgrađeni prema istom projektu, nacrtima i specifikacijama, unutar istog brodogradilišta (Pt Cahaya Samudra, Indonezija) i u isto vrijeme (kako to proizlazi i iz potvrda singapurskog registra brodova za predmetne brodove (stranica 96 do 101 spisa). Prema tome, izvjesno je da bi cijena predmetnog broda iznosila isto koliko i cijena broda „Majestic Dream“, tj. 5.320.000,00 USD. Kako izmakla dobit predstavlja razliku između očekivanog prihoda i troškova, na navedenu cijenu bilo je potrebno obračunati i dodatne troškove kojima bi bio izložen tužitelj da je došlo do realizacije kupnje tog broda s prodavateljem Majestic Fast Ferry Pte Ltd, a potom i do prodaje broda tuženiku prema rezultatima provedene javne nabave.

50. Prema nalazu i mišljenju vještaka Tkaleca od 14. kolovoza 2024. ta izmakla korist iznosila bi 1.764.366,07 eura po katamaranu. Izračunavajući tu korist u navedenom nalazu vještak je uzeo u obzir, osim nabavne cijene katamarana (5.320.000,00 USD/4.863.636,36 eura) i troškove vezane uz kupnju broda i to troškove financiranja u visini od 45.454,55 eura, troškove transporta s uračunatim prekostojnicama u visini od 340.909,09 eura, troškove inspekcije, pregleda i svjedodžbi u visini od 72.727,27 eura, troškove prilagodbe EU standardima i sigurnosne opreme u visini od 109.090,91 eura, troškove nabave i ugradnje novih propelera u visini od 85.000,00 eura, troškove uvjetnog posrednika („escrow agent“) u visini od 5.000,00 eura, troškove pregleda broda društva Vape Marine u visini od 10.826,00 eura, troškove društva East Hope Limited (za pregled brodova) u visini od 4.364,00 eura, troškove puta, najma vozila, smještaja u visini od 17.285,18 eura, troškove slanja i ovjere dokumentacije uz ponudu u visini od 31,16 eura te troškove odvjetnika u visini od 31.309,41 eura. Prema tome, a kako bi ukupni troškovi vezani uz kupnju jednog broda iznosili 5.585.633,93 eura, vještak je utvrdio maksimalnu dobit po katamaranu u visini od 1.764.366,07 eura (7.350.000,00 – 5.585.633,98). U ovom nalazu i mišljenju vještak nije uzeo u obzir sve fiksne i varijabilne troškove nastale u poslovanju tužitelja, a koji utječu na izmaklu korist. Vještak se na taj način očitovao i na ročištu održanom 6. prosinca 2024. ističući da je utvrđivao izmaklu korist kao razliku prihoda i troškova vezanih uz konkretan posao, tj. troškova koje je tužitelj specificirao i onih koje je vještak dodatno utvrdio u provedenom vještačenju.

51. Prema shvaćanju ovog suda, (izmakla) dobit predstavlja razliku između prihoda koje je stranka mogla ostvariti u vezi određenog posla i svih troškova, koji su teretili predmetne prihode ili koji su ih trebali teretiti u slučaju realizacije posla, a u te troškove, osim onih koji se odnose na konkretan posao (ovdje, primjerice, troškovi transporta brodova, svjedodžbi, inspekcije i dr.) potrebno je uračunati i ostale fiksne i varijabilne troškove koji razmjerno terete taj prihod. Zato je vještaku naloženo dopuniti nalaz i mišljenje sukladno rješenju suda od 26. ožujka 2025. Prilikom izrade ovog nalaza vještak je uzeo u obzir rezultate poslovanja komparanta Bandić maritime d.o.o. Split i BRS Group koji se bave transportom i brokerskim uslugama. Na komparante mu je ukazao tužitelj te je ovaj nalaz vještak sačinio na temelju stvarnih poslovnih rezultata komparanata koji uključuju sve troškove poslovanja i reflektiraju stvarnu profitabilnost u industriji. Vještak je drugu verziju nalaza izradio analizirajući financijske podatke komparanata te utvrđujući njihov prosječan omjer bruto dobiti. Taj prosječan omjer utvrdio je u visini od 5,5239% utvrđujući prosjek omjera bruto dobiti za društvo Bandić Maritime d.o.o. Split u visini od 7,562% te u visini od 3,4826% za BRS Group te je utvrdio ponderirani prosjek omjera bruto dobiti u visini od 5,5239% (7,5652%+ 3,4826% / 2). Dakle, potencijalni prihod tužitelja po plovilu vještak je utvrdio u visini od 406.006,65 eura množeći vrijednost katamarana iz postupka javne nabave sa ponderiranim prosjekom omjera bruto dobiti (7.350.000,00 x 5,5239%). U nalazu od 11. lipnja 2025. vještak je dao i korekciju prve verzije obračunate izmakle koristi (tzv. 1. inačica) analizirajući dodatnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja (stranica 1336 spisa) te dodajući i trošak lučkih pristojbi u visini od 700,00 eura po plovilu i korigirajući troškove transporta s uračunatim prekostojnicama na iznos od 336.363,64 eura, a s obzirom na cijene usluga prijevoza katamarana prema dopisu društva Bandić Maritime d.o.o. u iznosu od 336.363,64 eura (stranica 1337 spisa) slijedom čega je vještak u korigiranoj verziji prve inačice (bez fiksnih i varijabilnih troškova) utvrdio izmaklu korist po plovilu u visini od 1.768.211,52 eura.

52. Vještak je oba izračuna izmakle koristi, dakle, i onaj u visini od 1.768.211,52 eura (prema prvoj inačici korigiranog nalaza iz lipnja 2025.) i onaj u visini od 406.006,65 eura prema drugoj inačici iz istog nalaza (uz korištenje ponderiranih prosjeka omjera bruto dobiti komparanata) sačinio na temelju isprava u spisu te isprava koje mu je dodatno, prema njegovom traženju, dostavio tužitelj (dostavljene kartice, izvodi po računu tužitelja). Vještak je pojasnio prednosti i nedostatke oba izračuna ističući da je metodologija iz prvog nalaza i njegove dopune (tzv. prve inačice) iz nalaza od 11. lipnja 2025. bazirana na konkretnim podacima iz dostavljene dokumentacije, da se izračun temelji na realnim ponudama i podacima iz konkretnog razdoblja (2018. godine), da su uzeti podaci o troškovima koje bi tužitelj stvarno imao da je došlo do realizacije kupoprodajnog ugovora te su podaci potkrijepljeni dokumentacijom specijaliziranih pomorskih društava (Bandić, BRS). Prema obrazloženju vještaka, negativne strane ovakvog nalaza su u tome da postoji mogućnost da nisu obuhvaćeni svi potencijalni fiksni i varijabilni troškovi koje bi tužitelj mogao imati u procesu nabave i isporuke broda, nisu uzeti u obzir mogući dodatni nepredviđeni troškovi koji su uobičajeni u sličnim transakcijama, ne postoje podaci o eventualnim drugim administrativnim troškovima, troškovima osiguranja, troškovima carinjenja i drugim manjim troškovima koji bi mogli nastati tijekom procesa nabave i isporuke brodova te se metodologija oslanja prije svega na procjene i podatke tužitelja, uz neznatne korekcije (stranica 1338 spisa). U odnosu na drugu verziju nalaza koja se temelji na primjeni prosječnog omjera bruto dobiti komparanta, vještak je napomenuo da se ta druga inačica temelji na stvarnim poslovnim rezultatima komparanta, uključuje sve troškove poslovanja kroz bruto maržu i reflektira stvarnu profitabilnost u industriji, što vještak prepoznaje kao prednosti ove metode, dok kao nedostatke ističe da komparanti nisu u potpuno istoj djelatnosti kao tužitelj (tužitelj je prvenstveno brodograditelj i ne bavi se preprodajom brodova dok komparanti obavljaju poslove transporta i brokerske poslove) te da možda postoji profitabilnost specifične transakcije prodaje brodova. Dakle, prva varijanta temelji se na dostavljenoj dokumentaciji tužitelja i stvarnim podacima, ali ista ne uzima u obzir fiksne i varijabilne troškove koji bi mogli nastati te ove troškove vještak nije mogao utvrditi s obzirom na to da nije raspolagao cjelokupnom dokumentacijom na temelju koje bi se ti troškovi mogli utvrditi (kako je obrazložio na stranici 1343 spisa), dok druga varijanta uključuje sve standardne troškove u ovakvim transakcijama, ali je njezin nedostatak u tome što se temelji na komparantima čija je osnovna djelatnost transport i brokerske usluge, a ne preprodaja brodova, što može imati različitu strukturu troškova i profitabilnosti. Vještak je zaključio da je najispravnije uzeti u obzir obje metodologije i srednju vrijednost pa uzimajući u obzir tu srednju vrijednost, vještak utvrđuje izmaklu korist u visini od 1.087.109,09 eura po plovilu (406.006,65 + 1.768.211,52 / 2). Prema mišljenju vještaka taj iznos predstavlja razumnu procjenu koja uzima u obzir nedostajuće troškove iz prve inačice, korigira nisku profitabilnost komparanta s obzirom na specifičnosti tužiteljevog poslovanja te odražava realnu očekivanu profitabilnost transakcije prodaje brodova.

53. Ovaj sud u cijelosti prihvaća takav zaključak vještaka. Naime, vještačenje je u konkretnom slučaju izrađeno na temelju podataka kojima je vještak raspolagao. Vještak je iz tih podataka izradio dvije verzije nalaza od kojih je jedna utemeljena na stvarnim podacima koji se tiču tužitelja uz nedostatke koji se tiču fiksnih i varijabilnih troškova jer podacima o takvim troškovima (prema podnesku vještaka na stranici 1147 spisa) vještak nije raspolagao. Drugu varijantu nalaza vještak je sačinio na temelju podataka o komparantima koje je pribavio, uzimajući u obzir ponderirani prosjek omjera bruto dobiti i množeći ga s očekivanom dobiti. Obje varijante imaju svoje prednosti i nedostatke i očito je da se egzaktan iznos troškova o kojima ovisi visina izmakle koristi koja je nastala tužitelju ne može utvrditi, odnosno da je njeno eventualno točno utvrđenje povezano s nerazmjernim teškoćama. U tom smislu se dodaje da tužitelj nije društvo čija je prvenstvena djelatnost preprodaja brodova već je to brodogradnja pa je opravdano za utvrđenje određenih troškova koristiti podatke komparanata. S druge strane, teško je (ili nemoguće) pronaći komparante koji su bili u istoj (ili sličnoj) poslovnoj situaciji kao i tužitelj – koji su se bavili brodogradnjom, a u jednom poslovnom poduhvatu su odlučili prodavati rabljene brodove radi zarade. Zato je prema mišljenju ovog suda bilo opravdano koristiti komparante koji se bave djelatnostima koje su barem djelomično poklapaju s uslugama kojima se trebao služiti tužitelj radi kupoprodaje brodova i njihovog dopremanja u Republiku Hrvatsku (usluge brokera, transporta), a radi utvrđenja troškova koji bi teretili tu kupoprodaju. U tom smislu opravdan je zaključak vještaka prema kojem se ovakvim izračunom korigira nedostatak troškova iz prve varijante nalaze. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir stručnost vještaka, njegove obrazložene zaključke, kao i prethodno navedene okolnosti prema kojima se zbog specifičnosti situacije (tužitelj se prije nije bavio preprodajom broda već isključivo brodogradnjom što ukazuje na otežanost u pronalasku točnih parametara na temelju kojih bi se mogao izračunati stvarni trošak koji bi teretio tužiteljev profit od prodaje broda), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a te čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio visinu izmakle koristi u visini koju je procijenio vještak, tj. u visini od 1.087.109,09 eura po katamaranu, uzimajući u obzir srednju vrijednost između dvije ponuđene procjene kao razumnu i realnu vrijednost. Ovdje se napominje da sud nije uzeo u obzir mišljenje dipl. oec FM koje je tužitelj dostavio u spis uz podnesak od 18. srpnja 2025. (stranica 1432 do 1440 spisa) jer se radi o očitovanju treće osobe na sudsko vještačenje, koje ne predstavlja relevantan dokaz u ovoj parnici. Navedeno zato jer ocjenu provedenog vještačenja u parničnom postupku daje sud, a ne treća osoba. Prema tome, tužiteljev zahtjev za naknadu štete u visini izmakle koristi prihvaćen je u visini od 1.087.109,09 eura (točka I. izreke presude), dok je u preostalom dijelu (2.551.636,36 eura) taj dio zahtjeva odbijen točkom II. 1. izreke presude.

54. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev djelomično je prihvaćen u ukupnom iznosu od 1.092.041,16 eura (1.087.109,09 eura + 2.182,00 eura + 638,57 eura + 2.111,50 eura) primjenom odredbe čl. 342. st. 2. u vezi sa čl. 349., čl. 1045. i čl. 1089. ZOO-a te čl. 223. st. 1. ZPP-a (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen jer je tuženik osnovano odustao od kupnje broda „Majestic Dream“ i zato jer šteta za koju tužitelj tvrdi da je trpi u preostalom dijelu nije u uzročno – posljedičnoj vezi sa tuženikovim odustankom od kupnje broda „Majestic Pride“ (točka II. izreke), odnosno zato jer u određenim dijelovima zahtjeva tužitelj nije dokazao da mu je šteta nastala (kako je to ranije obrazloženo).

55. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade štete donesena je primjenom odredbe čl. 1086. ZOO-a u odnosu na sve oblike štete koju tužitelj potražuje, od dana kada je tužitelju šteta nastala, kako je obrazloženo u prethodnim točkama obrazloženja ove presude (nakon dana kada je tužitelj vršio plaćanja kojima je umanjena njegova imovina). U odnosu na kamate na dosuđenu izmaklu korist napominje se kako je isporuka broda „Majestic Pride“ trebala uslijediti do 31. prosinca 2018. te bi tužitelju do tada, od strane tuženika bila isplaćena i kupoprodajna cijena (prema pravilima o istovremenom ispunjenju obveza) pa je uslijed neisplate te cijene tada tužitelj najkasnije pretrpio štetu po osnovi izmakle koristi. Zato tužitelj na taj dio tražbine osnovano potražuje kamate od 1. siječnja 2019. primjenom stope koja se primjenjuje na tražbine iz ostalih odnosa s obzirom na to da se radi o tražbini naknade štete (čl. 29. st. 2. ZOO-a).

56. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime, prilikom ocjene uspjeha u sporu, sud je vodio računa o uspjehu stranaka u dokazivanju i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj je dokazao kako tuženik nije imao valjanu pravnu osnovu odustati od sklapanja ugovora o kupnji broda „Majestic Pride“, dok je u odnosu na odustanak od kupnje broda „Majestic Dream“ tuženik dokazao pravo na odustanak od ugovora. Dakle, u pogledu osnove stranke su uspjele svaka u 50%. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da je tužitelj uspio sa 26% (1.092.041,16 eura od 4.115.425,63 eura), a tuženik sa 74%, što ukupan uspjeh tužitelja u ovom sporu čini u omjeru od 38% - (26 + 50) : 2 , a uspjeh tuženika u omjeru od 62% - (74 + 50) : 2. Prema tome tužitelj je tuženiku dužan nadoknaditi trošak u visini od 24% (62 – 38) ukupnog troška tuženika (čl. 154. st. 2. ZPP-a). Da je u cijelosti uspio u sporu, tuženik bi imao pravo potraživati od tužitelja trošak postupka u iznosu od po 20.000,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 19. lipnja 2018., 14. listopada 2019., 6. veljače 2020., 13. listopada 2020., 10. studenoga 2020., 16. ožujka 2021., 25. siječnja 2024., 6. prosinca 2024., 7. ožujka 2025., 5. svibnja 2025., 11. studenoga 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 7. listopada 2024., 15. ožujka 2021., 14. listopada 2019. i 8. siječnja 2020. (Tbr. 8. t. 1. Tarife), iznos od po 200,00 eura za sastav podnesaka od 16. rujna 2025. i 17. srpnja 2025. (Tbr. 8. t. 3. Tarife), pripadajući PDV u visini od 80.100,00 eura (Tbr. 42. Tarife) te iznos od 1.327,23 eura na ime predujma za vještačenje, odnosno ukupno 401.827,23 eura. S obzirom na omjer u kojem mu je tužitelj dužan naknaditi trošak sukladno čl. 154. st .2. ZPP-a (24%), tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 96.438,54 eura. Tuženik ima pravo i na naknadu troškova pristojbe za odgovor na tužbu u omjeru od 24% od visine ukupne pristojbe od 663,61 eura, odnosno u visini od 159,26 eura sukladno odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23). Dakle, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 96.597,81 eura. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke.

57. Tuženiku nije odmjeren trošak za pristup ročištima od 24. siječnja 2020., 18. ožujka 2020. i 7. ožujka 2025. jer ta ročišta nisu održana. U odnosu na podneske od 17. srpnja 2025. i 16. rujna 2025., tuženiku bi pripala nagrada u iznosu od po 200,00 eura da je u cijelosti uspio u sporu jer mu je već priznato pravo na naknadu troškova za sastavljanje četiri obrazložena podneska (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Slijedom navedenog, a kako je tuženik zatražio naknadu troškova postupka u visini od ukupno 507.990,84 eura, preko odmjerenog iznosa od 96.597,81 eura njegov je zahtjev odbijen zbog razmjernog uspjeha u sporu i iz prethodno navedenih razloga koji se tiču visine nagrade za pojedine podneske i neodržavanja ročišta u odnosu na koja je zatražio nagradu. Zato je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.