REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-351/2021-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja MORINA GRADITELJSTVO d.o.o. Zagreb, Ivlje 32, OIB: 21290232851, zastupanog po punomoćnici Jeleni Kunac, odvjetnici iz Zagreba, Hanuševa 2, protiv tuženika GP KRK d.d. Krk, Stjepana Radića 31, OIB: 05146274847, zastupanog po punomoćniku Robert Rist, odvjetniku iz Krka, A. Cesarca 10, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka poslovni broj Ovrv-30/2021 od 14. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.299,37/172,46 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 142.632,43 kuna/18.930,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.986,65/529,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka poslovni broj Ovrv-30/2021 od 14. travnja 2021. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 143.931,80 kuna/19.103,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.986,65 kuna/529,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2021. do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužiteljeve tražbine. Navodi da nema evidentiran dug u poslovnim knjigama, pa da nije jasno na što se odnosi predmetno dugovanje, budući da su građevinski radovi na sanitaru Marine Punat u cijelosti plaćeni, koji sanitarni objekt je predan investitoru Marini Punat s danom tehničkog pregleda 27. lipnja 2019. Istaknuo je i da mu utužene situacije nikada nisu dostavljene. Podneskom od 27. siječnja 2022. tuženik je istaknuo da je sa tužiteljem 3. prosinca 2018. zaključio ugovor o izvođenju radova broj 51-18-3-109-01 reg. 482/2018 kojim su dogovorili uvjete po kojima je tužitelj, kao podizvođač trebao za tuženika, kao izvođača radova za investitora Marinu Punat, izvesti građevinske radove na objektu sanitarija u Marini Punat, kojim ugovorom je ugovorena vrijednost radova od 250.428,01 kuna/33.237,51 EUR. Obračun izvedenih radova od strane tužitelja da se trebao obavljati prema stvarno izvedenim i u građevinskoj knjizi ovjerenim količinama i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika, pa da je sukladno tome, odnosno jediničnim cijenama iz troškovnika i stvarno izvedenim količinama koje je u građevinskoj knjizi ovjerio glavni nadzorni inženjer LE, obračunata vrijednost izvedenih radova u iznosu od 162.465,90 kuna/21.562,93 EUR. Naknadno da je dodatkom troškovniku, a u slučaju kada se radovi izvode bez pomoći krana, stroja ili dizalice, između ugovornih strana ugovoren dodatak na cijene iz osnovnog troškovnika, vrijednost kojih radova je ugovorena u iznosu od 36.021,25 kuna/4.780,84 EUR. Međutim, da se vrijednost i tih radova trebala obračunati prema stvarno izvedenim količinama, što je i učinjeno sukladno količinama koje je u građevinskoj knjizi ovjerio glavni nadzorni inženjer LE, te je obračunata vrijednost radova po dodatku troškovniku u iznosu od 25.134,88 kuna/3.335,97 EUR. S tim u vezi, istaknuo je da količine izvedene po dodatku troškovniku jesu i trebaju biti iste količinama izvedenim po ugovoru. Stoga da tužitelj ima pravo na isplatu isključivo vrijednosti za količine koje su okončano izvedene, te ovjerene u građevinskoj knjizi koju je ovjerio nadzorni inženjer. Naveo je i da je po 4. privremenoj situaciji isplatio tužitelju iznos od 28.990,73 kune/3.847,73 EUR, a osporio iznos od 20.222,57 kuna/2.684,00 EUR, dok je u odnosu na 5. okončanu situaciju, i prije nego mu je ista dostavljena, odnosno 24. veljače 2020., isplatio tužitelju nesporni iznos od 11.812,25 kuna/1.567,75 EUR, a s obzirom da je tehnički pregled bio 27. lipnja 2019., a da je okončana situacija od strane investitora ovjerena još 29. lipnja 2019. U konačnici je naveo da se situacije izdane od strane tužitelja temelje na netočnim količinama izvedenih radova, te netočnim jediničnim cijenama jer da su ugovorene drukčije cijene od onih navedenim u okončanoj situaciji u odnosu na dodatak za ručni rad, kao i da je obračunata stavka montaže i demontaže lake zidarske skele izričito uključena u stavku 4.3. ugovora, a da je iznos od 54.720,00 kuna/7.262,59 EUR radi zastoja u izvođenju radova u potpunosti neosnovan jer kašnjenje uopće nije postojalo. U odnosu na kašnjenje u izvođenju radova istaknuo je da je upravo tužitelj taj koji od samog početka nije bio u mogućnosti ispoštovati rok izvedbe iz članka 3. ugovora, pa da je tuženik bio prisiljen angažirati svoju radnu snagu kako bi se pravovremeno izveli radovi.

3. U daljnjem tijeku postupka, a u odnosu na količinu izvedenih radova, tužitelj je naveo da je količina izvedenih radova sporna, jer da tuženik nije dostavio istinite podatke, te iste prikriva i prikazuje ih samo djelomično, što proizlazi iz građevinske knjige dostavljene po tuženiku jer da je u odnosu na određene stavke u ranijim situacijama naznačena veća količina radova od onih naznačenih u kasnijim privremenim situacijama, iako je istu već ranije priznao. Pregledom dostavljene građevinske knjige da se da zaključiti da su nesporne količine radova koje je izveo tuženik označene žutom bojom, a da su te količine naknadno, bez obrazloženja iako su priznate, samoinicijativno ispravljene na manje od strane tuženika, kao i da u građevinskoj knjizi nisu iskazani dodatni, otežani radovi, kao ni količine istih. U odnosu na cijene dodatnih radova istaknuo je da su iste iskazane sukladno prijedlogu tuženika, koje cijene se odnose na cijene sata rada u uobičajenim uvjetima, a da su se radovi koji su sporni obavljali u otežanim uvjetima, što nije uzeto u obzir prilikom formiranja cijena. Zidarski radovi da su se izvodili na visini od 3,22 m, odnosno iznad prosječne visine, iz kojeg razloga se cijena treba uvećati za iznos cijene zidarske skele. Predmetni spor da je nastao upravo zbog propusta tuženika da osigura sav potreban materijal i mehanizaciju potrebnu za neometano obavljanje posla i funkcioniranje gradilišta.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da mu tužitelj nikada nije dostavio vlastitu građevinsku knjigu za izvedene radove, iako je navedeno bila njegova ugovorna obveza, a da je građevinska knjiga koju je dostavio u spis građevinska knjiga koju je tuženik izrađivao za investitora. Istu da je sastavljao inženjer tuženika ČE, provjeravao i potpisivao glavni inženjer tuženika ME, a naposljetku provjeravao i potpisivao glavni nadzorni inženjer LE u ime investitor, i to kemijskom crvene boje. ČE da je radi obračuna radova izvedenih od strane tužitelja fotokopirao građevinsku knjigu izrađenu za investitora, te na tim kopijama zelenim markerom označio količine koje je izveo tužitelj, a rozim markerom količine koje je tuženik izveo samostalno sa vlastitim zaposlenicima, te na dnu ispisao rekapitulaciju u kojoj su razdvojene količine izvedene po tužitelju od onih koje je izveo sam tuženik. Navedeno da je bilo potrebno jer tužitelj nije ispunjavao svoju obvezi vođenja građevinske knjige, te iz razloga kašnjenja tužitelja s izvođenjem radova, pa je tuženik, kako bi ispoštovao ugovorene rokove i izbjegao plaćanje penala, morao angažirati vlastite zaposlenike za pojedine radove koje je trebao izvesti tužitelj. Navedeno kašnjenje tužitelja da je razvidno iz e-mail poruke glavnog inženjera tuženika upućene tužitelju 5. veljače 2019., te zapisnika s koordinacijskog sastanka od 11. rujna 2019. Također je naveo da količine izvedenih radova po dodatku ugovornom troškovniku trebaju biti iste količinama po ugovoru, a da su u potraživanju tužitelja obuhvaćene veće količine od onih koje su izvedene. Stoga, radi lakšeg razumijevanja, ističe da su količine radova koje je tuženik, zajedno sa svojim podizvođačima, izveo za investitora označene žutom bojom, te da se količina označena žutom bojom u odnosu na tužitelja može koristiti samo ako se radi o radovima koje je izveo isključivo tužitelj, a da su zelenim markerom označene količine izvedene po tužitelju, a rozim markerom količine izvedene po tuženiku, u odnosu na one stavke koje je djelomično izveo tužitelj, a djelomično tuženik. Istaknuo je i da su neosnovani navodi tužitelja u kojima isti koristi izraz „dodatni radovi“ jer da istih nije bilo, već da se radilo o dodatku na cijene za ugovorene radove za ručni rad (npr. ručni prijevoz kolicima, ugradnja betona bez pumpe…) jer nije osigurana mehanizacija koja je predviđena ugovorom.

5. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz zastupnika po zakonu tužitelja AE, svjedoka ME i ZE, te nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dipl ing. građ HE.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatu iznosa od 143.931,80 kuna/19.103,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime izvedenih građevinskih radova na Sanitaru u Marini Punat, obračunatih u 4. privremenoj situaciji i 5. okončanoj situaciji, temeljem ugovora o izvođenju radova broj 51-18-3-109-01 reg. 482/2018 od 3. prosinca 2018.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja, kao podizvođača radova, i tuženika kao izvođača radova 3. prosinca 2018. zaključen ugovor o izvođenju radova broj 51-18-3-109-01 reg. 482/2018 (dalje: ugovor), kojim se tužitelj obvezao izvesti radove prema ugovoru, ugovornim troškovnicima, tehničkom opisu, tehničkim uvjetima, zakonskim propisima i pravilima struke, a tuženik da će isplatiti tužitelju naknadu za izvedene radove, kao i da je sastavni dio ugovora troškovnik za podizvoditelja – samo rad (list 92-108 spisa). Nije sporno da je tuženik dostavio tužitelju troškovnik za podizvoditelja – dodatak troškovnika (list 109- 120 spisa) u slučaju kada se radovi izvode bez pomoći krana, stroja ili kamion dizalice e-mail porukom od 13. ožujka 2019. (list 17 spisa), koji dodatak troškovniku tužitelj nije prihvatio, kao i da je tuženik dodatak na cijene obračunavao sukladno navedenom dodatku troškovniku. Nije sporno ni da tužitelj tijekom izvođenja radova nije vodio građevinsku knjigu, a što je na pripremnom ročištu održanom 14. veljače 2023. na izričit upit suda potvrdio zastupnik po zakonu tužitelja AE (list 482-484 spisa).

9. Međutim, među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno količina i cijena izvedenih radova obračunata u utuženim računima – 4. privremena situacija i 5. okončana situacija, preko količina i cijena priznatih i plaćenih od strane tuženika. Naime, sporna je količina izvedenih radova po ugovoru, te količina radova izvedenih uz dodatan rad (ručni rad), kao i cijena tako izvedenih radova. Sporno je pravo tužitelja na naplatu iznosa od 10.541,08 kuna/1.399,04 EUR na ime montaže i demontaže lake zidarske skele, te iznosa od 54.720,00 kuna/7.262,59 EUR na ime zastoja u tijeku izvođenja radova zbog nepravovremene dostave materijala od strane tuženika na gradilište za prosinac 2018., te siječanj, veljaču i ožujak 2019.

10. Prvenstveno, a u odnosu na navod tužitelja da su količine radova obračunate i plaćene po tužitelju pogrešne valja navesti da, u situaciji kada tužitelj tvrdi da nisu plaćene sve količine radova koje je izveo, teret dokaza količine izvedenih radova je upravo na tužitelju. Navedeno posebno u situaciji kada nije sporno da tužitelj nije izveo sve radove iz zaključenog ugovora, a što, osim iz navoda samog tuženika, proizlazi i iz priloga predmetnim situacijama sastavljenim i dostavljenim od strane tužitelja (list 10-16 spisa i 33-45 spisa) u kojima je kod pojedinih stavki navedeno da ih je izveo tuženik, odnosno društvo Arctic.

11. U ovom predmetu stranke su trgovci u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje ZTD), pa se na njih primjenjuju Posebne uzance u građenju ("Narodne novine" broj 53/91, 35/05, 137/21), važeće u vrijeme zaključenja ugovora, jer njihovu primjenu stranke nisu isključile (članak 12. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima).

12. Odredbom članka 61. Posebnih uzanci u građenju propisano je da se privremene situacije i završena situacija ispostavljaju na temelju izvedene količine ugovorenih radova i ugovorenih cijena. Odredbom članka 4. ugovora, između ostalog, stranke su ugovorile će se obračun izvedenih radova obaviti prema stvarno izvedenim i u građevinskoj knjizi ovjerenim količinama i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika, kao i da je podizvođač dužan dostaviti građevinsku knjigu na ovjeru do zadnjeg u mjesecu za tekući mjesec.

13. Građevinska knjiga je dokument u koji se upisuju podaci o količinama izvedenih radova i služi za obračun radova. Građevinsku knjigu vodi izvođač radova, a ovjerava nadzorni inženjer, te istu čine dokaznice mjera i količina, te obračunski nacrti, a po potrebi se u nju ucrtavaju i odgovarajuće skice. Stoga, građevinska knjiga je dokument koji transparentno dokazuje količine izvedenih radova, koje se radi naplate množe sa jediničnom cijenom po jedinici mjere.

14. U konkretnom slučaju, nije sporno da tužitelj nije izvršio ugovornu obvezu vođenja građevinske knjige, a niti je dokazao da je takva ugovorna odredba naknado usmeno izmijenjena, te je na taj način prihvatio rizik otežanog dokazivanja svojih tvrdnji da mu tuženik nije priznao i platio sve količine izvedenih radova. Stoga tužitelj, na kojemu je, sukladno članku 219. ZPP-a, teret dokaza osnovanosti i visine tražbine, taj rizik mora snositi.

15. Tuženik, a ne tužitelj, je tijekom postupka dostavio građevinsku knjigu – prvi dio od 30. lipnja 2019. (list 121-258 spisa), koju je isti vodio kao izvođač radova za investitora, koja se odnosi na sve radove izvedene od izvođača i podizvođača (kojih je bilo više), a koja je bila osnova za obračun izvedenih radova od strane izvođača radova prema investitoru. Navedena građevinska knjiga je potpisana i ovjerena po glavnom nadzornom inženjeru LE. S obzirom na spornu količinu izvedenih radova sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. HE (list 606-639 spisa) proizlazi da nije u mogućnosti utvrditi na kojim je točno radovima tužitelj izvodio dodatan rad ručnog prijevoza i prijenosa materijala, budući da tužitelj nije vodio građevinsku knjigu, a na koji dio nalaza i mišljenja vještaka stranke nisu stavile primjedbe. Stoga je sud navedeni navod tužitelja u odnosu na količinu obračunatih radova od strane tuženika utvrdio neosnovanim.

16. Nadalje, a u odnosu na spornu cijenu dodatnog rada, prvenstveno valja navesti da se dodatni rad, u konkretnom slučaju, ne odnosi na vantroškovničke radove, već na dodatnu cijenu rada, budući da su se određeni radovi, umjesto mehanizacijom, izvodili ručno.

17. Nije sporno da je tužitelj određene radove umjesto mehanizacijom izveo ručno, kao i da je tuženik za određene radove obračunao i platio dodatan rad prema dodatku troškovnika, kojeg tužitelj, iako mu je dostavljen, nije prihvatio. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. HE (list 606-639 spisa), čija je zadaća, između ostalog, bila utvrdili vrijednost tih radova uzimajući u obzir otežane uvjete rada, proizlazi da vještak nije mogla utvrditi na kojim je točno radovima tužitelj izvodio dodatni rad ručnog prijevoza i prijenosa, budući da nije vodio građevinsku knjigu, te da je tužitelj za pojedine stavke dodatni rad obračunavao za količine koje nisu izvedene, niti obračunate u 5. okončanoj situaciji, već predstavljaju količine iz ugovornog troškovnika. U konačnici je vrijednost ugovornih i dodatnih radova uzimajući u obzir otežane uvjete rada utvrdila u iznosu od 188.900,15 kuna/25.071,36 EUR uz prijenos porezne obveze, od čega vrijednost dodatnog rada u iznosu 26.434,25 kuna/3.508,43 EUR. Tužitelj je u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka od 13. veljače 2025. istaknuo da iako vještak navodi da prema dokumentaciji koja prileži spisu ne može utvrditi vrijednost radova za ručni rad, budući da stranke nisu usuglasile jedinične cijene dodatka za beton i oplatu, kao i iz razloga jer je tuženik osporio pojedine stavke dodatnog rada, da ipak daje mišljenje o vrijednosti dodatno izvedenih radova. Stoga da je vještak trebao, prema popisu radova koje kao dodatne navode i tužitelj i tuženik dati cijenu koštanja takvog rada po jedinici istog prema važećim tržišnim cijenama za materijale i radove u trenutku poduzimanja radova i trošenja materijala, a kako je to ugovoreno člankom 4. ugovora. U odnosu na primjedbe tužitelje, vještak je u očitovanju od 27. veljače 2025. (list 668-670 spisa) i usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja na ročištu 3. prosinca 2025. (list 685-689 spisa) otklonio primjedbe tužitelja, te naveo da spisu ne prileži dodatak ugovora kojim bi stranke usuglasile jedinične cijene dodatnog troškovnika za ručni rad, kao niti nikakva druga dokumentacija (analiza cijena) koju je obračunao tužitelj, pa da je vrijednost dodatnog rada obračunata prema cijenama koje je priznao tuženik, kao i da bilo kakva analiza cijena od strane vještaka ne utvrđuje vrijednost tih radova. Istaknula je da nije moguće izračunati vrijednost dodatnih radova sukladno članku 4. ugovora, s obzirom da u biltenu nema kalkulacije koja bi dala jediničnu cijenu za takav ručni rad, jer ručni rad pojedinog radnika ovisi o satnici radnika koji je obavljao rad, a u konkretnom slučaju da je to mogao biti i NKV radnik, međutim, da je za utvrđivanje navedenog bilo potrebno imati građevinski dnevnik u kojem bi po pojedinim danima bila utvrđena struktura radnika i kvalifikacija radnika koji je obavljao taj rad, zajedno sa evidencijom radnog vremena i isplatnom listama za te radnike. Osim navedenog, da je za izračun konkretne cijene bitan i faktor poduzeća. U konačnici je istaknula i da nema podataka eventualno na kojoj udaljenosti je vršen ručni prijenos oplate ili betona, a o obračunu ručnog rada po m3 da bi se eventualno moglo govoriti za odvoz materijala na definiranu udaljenost.

18. Stoga, a budući da iz nalaza i mišljenja vještaka, koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka je sud prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke, te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio i detaljno odgovorio na primjedbe tužitelja, proizlazi da, uslijed nedostatka građevinske knjige vođene od strane tužitelja, a koja bi bila osnova za utvrđivanje osnovnih elemenata za utvrđivanje cijene dodatnog ručnog rada, a koja bi se eventualno priznala u odnosu na nesporne količine izvedenih (ručnih) radova, tužitelj nije dokazao da bi mu pripadao iznos za dodatan rad viši od onog obračunatog i plaćenog od strane tuženika.

19. S obzirom na navedeno sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku, kao niti predloženi dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, s obzirom da bez parametara na koje je ukazao vještak građevinske struke, vještak financijske struke ne bi imao dovoljno podataka za izračun cijene.

20. U konačnici, neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.541,08 kuna/1.399,04 EUR na ime montaže i demontaže lake zidarske skele, budući da je zidarska skela bila predviđena ugovornim troškovnikom u kojem je u napomeni navedeno što jedinična cijena treba sadržavati, a što uključuje i zidarsku skelu, kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing građ. HE (list 606-639 spisa) i očitovanja vještaka od 27. veljače 2025. (list 668-670 spisa). Eventualna razlika u visini u odnosu na skelu predviđenu ugovornim troškovnikom u visini od 3,19 m, od visine od 3,22 m na kojoj su se, prema navodima tužitelja, izvodili radovi, odnosno razlika od 3 cm, prema stavu ovoga suda ne opravdava dosudu iznosa zatraženog od tužitelja.

21. Isto tako, neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 54.720,00 kuna/7.262,59 EUR na ime zastoja u tijeku izvođenja radova zbog nepravovremene dostave materijala na gradilište za prosinac 2018., te siječanj, veljaču i ožujak 2019., budući da tužitelj nije dokazao da mu navedeni iznos pripada, odnosno nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je uopće bilo zastoja u tijeku radova iz razloga nepravovremene dostave materijala. Naime, zastupnik po zakonu tužitelja AE (list 538-541 spisa) je u svom iskazu naveo da je bilo zastoja u radu zbog čekanja na materijal koji je trebao dostaviti tuženik. Međutim, osim tako sumarnih navoda zastupnika po zakonu tužitelja, kraj nedostatka dokumentacije iz koje bi bili razvidni zastoji u izvođenju radova (građevinska knjiga), kao i razlozi za isto, te trajanje tih zastoja, tužitelj nije dokazao osnovanost, kao ni visinu navedenog zahtjeva.

22. U konačnici, a budući da tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva, nije osnovan niti njegov zahtjev za isplatu iznosa od 80,00 EUR po osnovi posebne naknade zbog tuženikova zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze temeljem članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

23. Međutim, iako iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja u odnosu na utuženi iznos kako je to tvrdio tužitelj, iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. HE (list 606-639 spisa) proizlazi da je vrijednost ugovornih i dodatnih radova, uzimajući u obzir otežane uvjete rada, utvrdila u iznosu od 188.900,15 kuna/25.071,36 EUR uz prijenos porezne obveze, dok je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu 3. prosinca 2025. (list 685-689 spisa) navela da je vrijednost ugovornih i dodatnih radova, uzimajući u obzir otežane uvjete rada, a koja je utvrđena u nalazu i mišljenju, izračunala temeljem količina iz građevinske knjige tuženika. Iz navedenog proizlazi da razlika između iznosa od 187.600,78 kuna/24.898,90 EUR, koji iznos je s osnova predmetnog poslovnog odnosa tuženik nesporno isplatio tužitelju i iznosa od 188.900,15 kuna/25.071,36 EUR, koji iznos je sukladno dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika, izračunala vještakinja, iznosi 1.299,37 kuna/172,46 EUR. Stoga, a budući da stranke na navedeni izračun stalne sudske vještakinje nisu imale primjedbe, valjalo je tužitelju dosuditi navedeni iznos od 1.299,37 kuna/172,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2020., koji tijek kamate je tužitelj zatražio u odnosu na iznose iz 5. okončane situacije. Naime, okončana situacija je konačni obračun svih ukupno izvedenih radova, te se u njoj nalazi i eventualna razlika vrijednosti između izvedenih radova i prije zaračunatih radova ispostavljenih u prijašnjim privremenim situacijama. Stoga, ukoliko je po ranijim situacijama došlo do pogreške u obračunu količine izvedenih radova i jediničnih cijena, takva razlika obračunati će se u okončanoj situaciji, slijedom čega su i zakonske zatezne kamate na navedeni iznos obračunate od dospijeća 5. okončane situacije.

24. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

25. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, budući da tuženik u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio u sporu, odnosno da je tužitelj uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva (0,9%), pa u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

26. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav podnesaka od 16. siječnja 2023., 14. svibnja 2023., 2. travnja 2024. i 13. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), te zastupanja na ročištima 14. veljače 2023., 19. travnja 2023., 26. ožujka 2024. i 3. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.000,00 EUR. Stoga tuženiku pripada trošak parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 5.000,00 EUR.

27. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu, budući da tuženik u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu (prigovora protiv rješenja o ovrsi) nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 11. siječnja 2023. i 13. siječnja 2023., budući da je tim podnescima sam tuženik zatražio odgodu ročišta iz razloga nemogućnosti da pristupi istom, te trošak sastava podneska od 2. svibnja 2023., kojim podneskom je isti obavijestio sud da svjedok nije u mogućnosti pristupiti ročištu. Također, tuženiku nije priznat ni trošak sastava podneska od 28. ožujka 2023., kojim podneskom je tuženik ponovio navode istaknute u podnesku od 16. siječnja 2023. (za sastav kojeg podneska je tuženiku priznata naknada). Iz istih razloga, tuženiku nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 16. ožujka 2025. i 29. rujna 2025. jer je tim podnescima ponovio ono što je već ranije u postupku istaknuo.

28. Slijedom svega navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 30. siječnja 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.