REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 1602/21-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Bogdanu Srdeliću, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici pod 1) i 2) zastupani po pun. iz odvj. društva Juričko & partneri u Splitu, pod 3) BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) IĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 5) ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Srđanu Brajeviću, odvj. u Splitu, pod 6) TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 7) EĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 8) CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 9) VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 10) OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženice pod 3), 4), 7), 8) i 9) zastupane po pun. Danieli Jurić, odvj. u Splitu, radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2025. g. u prisutnosti pun. tužitelja, pun. tuženika pod 1) i 2), pun. tuženika pod 3), 4), 7), 8) i 9), odsutnosti uredno pozvanog pun. tužene pod 5) i odsutnosti uredno pozvanih tuženica pod 6) i 10), dana 30. siječnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužitelj IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela označenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A, u površini od 288 m², te se tužitelj ovlašćuje temeljem presude zatražiti i postići kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split i kod Općinskog suda u Splitu parcelaciju odnosno formiranje nove podčestice u površini, obliku i položaju označenom u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A, u površini od 288 m² te temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tom parcelacijom i prijavnim listom na svoje ime uz prethodno brisanje navedenog prava s imena tuženika i s imena MĐ i PĐ što su tuženici kao uknjiženi suvlasnici i zakonski nasljednici uknjiženih suvlasnika pok. MĐ i pok. PĐ dužni trpjeti.''.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 3), 4), 7), 8) i 9) na ime troškova postupka iznos od 2.762,50 EUR.

Tužitelj i tuženik pod 1) svaki snose svoje troškove.

Obrazloženje

Dana 4. lipnja 2009. g. tužiteljica VĐ ustala je tužbom, koja je pred ovim sudom evidentirana pod brojem P2 7241/09, protiv tužene FĐM u kojoj je navela da je tužena uknjižena kao suvlasnica za 117/200 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od kojeg dijela je 92/200 dijela stekla od svoje majke DĐ temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. Međutim, DĐ da je 300 m² tog zemljišta darovala tužiteljici temeljem Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g. U vrijeme zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužena da je znala da je pok. DĐ već darovala 300 m² predmetne čestice tužiteljici, što da je čini nesavjesnom stjecateljicom. Tužiteljica da je preko dvadeset godina u posjedu predmetne nekretnine razmjerno darovanom suvlasničkom dijelu, na nekretnini izvršava sva vlasnička i posjedovna prava na način kako je to određeno u Ugovoru o darovanju. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica suvlasnica za 1/6 dijela od 117/200 suvlasničkog dijela uknjiženog na ime tužene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženu obvezati na izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos navedenog suvlasničkog dijela na ime tužiteljice uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene, koju će u protivnom zamijeniti presuda.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine za suvlasnički dio od 1/6 od 117/200 suvlasničkog dijela uknjiženog na ime tužene. Tužena da je 25/200 dijela predmetne nekretnine stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti svog pok. oca LĐ, pok. I, dok je preostalih 92/200 dijela predmetne nekretnine stekla temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog s pok. DĐ, ud. E dana 9. ožujka 1992. g. otkada da predmetnu nekretninu nesmetano koristi temeljem valjane pravne osnove. U podnesku predanom u spis na ročištu od 20. rujna 2011. g. tužena je dodatno navela da bi tužiteljica, sve kada bi njen tužbeni zahtjev i bio osnovan, imala pravo na 1/6 od 92/200 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a s obzirom da je navedeni suvlasnički dio tužena stekla temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog s pok. DĐ ud. E **.**.1992. Međutim, tužbeni zahtjev da je u potpunosti neosnovan jer da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o višestrukom ugovornom otuđenju nekretnine jer je jedna te ista osoba u korist različitih stjecatelja zaključila posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva na istoj nekretnini, pri čemu se tužena pozvala na odredbu čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navod tužiteljice da je tužena u vrijeme zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. bila nesavjesni stjecatelj da nije točan. Opreza radi navedeno je da su tužiteljici prošli zakonom predviđeni rokovi iz odredbe čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer se zahtjev za brisanje može postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtjeva.

Na ročištu od 16. rujna 2013. g. u spis je dostavljen podnesak tužene u kojem je tužena postavila protutužbeni zahtjev te je rješenjem s tog ročišta sud odlučio protutužbu evidentirati kao poseban predmet. U podnesku je tužena navela da tužiteljica u posjedu drži dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iako taj dio nije njeno vlasništvo te je predložila donošenje presude kojom će se tužiteljici naložiti predati tuženoj i ostalim suvlasnicima: BĐ, BĐM, MĐ, ŠĐM, ŽĐ, PĐ i VĐ, ud. ČĐ u suposjed dio čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u skici sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. označen slovima A, B, C, D i A. Tužena je zatražila i da sud tužiteljicu obveže ukloniti ogradu s dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš željezne kolce i ogradnu žicu položenu dužinama A-D i D-C u skici sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. te se kloniti takvog i svakog sličnog pačanja u tu nekretninu.

Na ročištu od 16. rujna 2013. g. tužiteljica je u spis predala podnesak s uređenim tužbenim zahtjevom te je zatražila donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica suvlasnica za 1/6 dijela od 117/200 suvlasničkog dijela uknjiženog na ime tužene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovlaštenje temeljem presude uknjižiti taj suvlasnički dio na ime tužiteljice uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti.

Na ročištu od 25. listopada 2013. g. utvrđeno je da je protutužba formirana kao poseban predmet pod brojem Pst 1100/13 te je doneseno rješenje da će se taj predmet pripojiti ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

Tužiteljica se u podnesku predanom u spis na ročištu od 25. listopada 2013. g., odgovarajući na protutužbu, usprotivila protutužbenom zahtjevu navodeći da je u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem R 1 259/87 zaključena sudska nagodba temeljem koje je tužiteljici, i to u točki 7. nagodbe, između ostalog, pripao i dio zemljišta označen slovom G, a koji dio je sudski vještak Petar Vrdoljak u svom nalazu i mišljenju iz listopada 2012. g. u ovom predmetu identificirao kao dio označen slovima A, B, C, D i A. Tužena da nema nikakvu pravnu osnovu tražiti predaju u posjed dijela nekretnine koji je u zaključenoj sudskoj nagodbi pripao u vlasništvu tužiteljice i koji tužiteljica nesmetano koristi, a posebno da nema pravo tražiti predaju posjeda tog dijela nekretnine u odnosu na treće osobe navedene u protutužbi jer te osobe ne polažu nikakva prava na predmetni dio zemljišta i nisu stranke u postupku.

Tužiteljica je u podnesku od 4. ožujka 2014. g., navodeći da to radi pod uvjetom pripajanja predmeta Pst 120/14, uredila tužbeni zahtjev na način da je zatražila utvrđenje da je vlasnica dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš dijela označenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A, ovlaštenje temeljem presude uknjižiti se na označenoj čest. zem. za 288/3700 dijela uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog prava s imena tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti.

Na ročištu od 12. svibnja 2014. g. sud je odbio prijedlog tužiteljice za pripajanje predmeta Pst 120/14 ovom predmetu kao suvišan.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g., zemljišnoknjižnog i povijesnog izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i predmeta ovog suda broj II P 2450/92, O-1539/94, I R 259/87 i Pst 120/14 (novi broj P 2126/23). Sud je saslušao tužiteljicu VĐ, svjedoke IĐ i EĐ te je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Petra Vrdoljaka koji je izradio pisani nalaz i mišljenje iz listopada 2012. g. i pisanu dopunu od 2. studenog 2013. g.

Nakon ovakvog provedenog postupka donesena je presuda broj P2 7241/09 od 24. lipnja 2014. g. kojom su odbijeni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene i protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice. Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je odlukom broj Gžst-523/14 od 10. studenog 2016. g. odbio žalbu tužene-protutužiteljice i potvrdio pobijanu presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev kao neosnovan te je prihvatio žalbu tužiteljice- protutužene i ukinuo presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka predmet je dobio novi broj P 5616/16.

Na ročištu od 26. siječnja 2017. g., a nakon što je sud obavješten da su preminule tužiteljica i tužena, doneseno je rješenje kojim je utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. Postupak je nastavljen rješenjem broj P 5616/16 od 10. ožujka 2021. g. te je, nakon pravomoćnosti rješenja, predmet dobio novi broj P 1602/21.

Na ročištu od 4. listopada 2021. g. tužitelj je predložio pripajanje predmeta Pst 120/14 ovom predmetu te je sud naredbom od 14. listopada 2021. g. odlučio pripojiti predmet Pst 120/14 ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke. Naredbi suda nije bilo moguće udovoljiti jer je u predmetu Pst 120/14 bilo doneseno rješenje kojim je utvrđen prekid postupka od 21. siječnja 2015. g. Postupak je nastavljen rješenjem broj Pst 120/14 od 13. ožujka 2023. g. te je predmet dobio novi broj P 2126/23.

Na ročištu od 7. studenog 2022. g. pun. tužitelja izjavio je da odustaje od ranijeg prijedloga da se ovom predmetu pripoji predmet Pst 120/14 (novi broj P 2126/23) te je naveo kako ustraje u svom prijedlogu iz podneska od 4. listopada 2022. g. da se ovom predmetu pripoji predmet ovog suda broj P 3088/22, jer da je u međuvremenu protiv preostalih uknjiženih suvlasnika podnio tužbu te da je predmet tog postupka isti fizički dio nekretnine kao i u ovom postupku. Na ročištu od 7. studenog 2022. g. naveo je da nova tužba podnesena radi ubrzanja raspravljanja.

Predmet P 3088/22 pripojen je ovom predmetu nakon naredbe od 11. rujna 2024. g.

U predmetu ovog suda broj P 2126/23 (raniji broj Pst 120/14) doneseno je rješenje o povlačenju tužbe od 16. listopada 2024. g.

U predmetu P 3088/22 tužitelj IĐ ustao je tužbom protiv tuženica pod 1) BĐ, pod 2) IĐM, pod 3) ŠĐ, pod 4) TĐ, pod 5) EĐM, pod 6) CĐ, pod 7) VĐ i pod 8) OĐ u kojoj je naveo da su, kao zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Split, u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], opisane kao voćnjak, dvor i nepolodno površine 3700 m² uknjiženi tužena pod 1) za 8/200+1/16 dijela cjeline, tužena pod 2) za 6/200 dijela cjeline, MĐ za 25/400+8/200 dijela cjeline, PĐ za 1/16 dijela cjeline, tužena pod 7) za 252/7400 dijela cjeline, tužena pod 8) za 19/200 dijela cjeline, EĐ za 4077/14800 dijela cjeline i KĐ za 4077/12800 dijela cjeline. Upisani suvlasnik MĐ da je preminuo, a naslijedili su ga, temeljem rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice u Splitu Mirjane Popovac broj O-91/15 od 13. svibnja 2015. g. tužena pod 3) i 4). Nadalje, da je preminuo i uknjiženi suvlasnik PĐ, a naslijedile su ga, temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Splitu Ivana Bradarića broj O-995/13 od 11. lipnja 2013. g. tužene pod 5) i 6). Zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom stanju budući da je tužitelj stvarni vlasnik dijela predmetne nekretnine koji je stekao temeljem sudske nagodbe, darovanjem i dosjelošću. Navedeni dio da je od strane sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. određen slovima A, B, C, D i A, u površini od 288 m². Nadalje, da se pred ovim sudom vodi postupak između tužitelja i uknjiženih suvlasnika EĐ i KĐ u vezi predmetnog dijela nekretnine pod brojem P 5615/16 u kojem da su provedeni svi relevantni dokazi i gdje se nalazi i nalaz i mišljenje vještaka Vrdoljaka pa je predloženo pripajanje predmeta, a budući da tužitelj traži da se utvrdi da je vlasnik točno određenog fizičkog dijela nekretnine pa da je potrebno u istom postupku obuhvatiti i preostale suvlasnike na predmetnoj nekretnini. Tužitelj da se nalazi u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetnog dijela nekretnine. Posjed da je istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, već na temelju suglasnosti ostalih suvlasnika. Posjed tužitelja je zakonit jer svoj posjed temelji na Darovnom ugovoru od 27. listopada 1986. g. zaključenog između DĐ, pok. E i VĐ, žene F ali i na temelju sudske nagodbe zaključene kod ovog suda u predmetu I R 259/87 između svih prednika stranaka. Nadalje, da je VĐ temeljem Ugovora o darovanju od 7. studenog 2011. g. darovala predmetnu nekretninu tužitelju. Posjed tužitelja odnosno njegovih prednika da je bio pošten jer je bio utemeljen na Ugovoru o darovanju i sudskoj odluci te je tužitelj sporni dio nekretnine oduvijek smatrao svojim vlasništvom. Osim toga, kuća koja se nalazi na predmetnom zemljištu da je izgrađena od strane tužitelja kojeg da nitko nikada nije ometao u posjedovanju predmetne nekretnine. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela označenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A u površini od 288 m², tužitelj ovlastiti temeljem presude zatražiti i postići kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split i kod Općinskog suda u Splitu parcelaciju odnosno formiranje nove podčestice u površini, obliku i položaju označenoj u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A u površini od 288 m² te temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta, nastaloj tom parcelacijom i prijavnim listom na svoje ime uz prethodno brisanje navedenog prava s imena tuženika i s imena MĐ i PĐ, što su tuženici kao uknjiženi suvlasnici i zakonski nasljednici uknjiženih suvlasnika pok. MĐ i pok. PĐ dužni trpjeti.

U odgovoru na tužbu tužene pod 1) BĐ, pod 5) EĐM, pod 6) CĐ i pod 7) VĐ navele su da nije točno da se utuženi dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu tužitelja. Posjed tužitelja da nije pošten budući da tužitelj zna da nije suvlasnik niti vlasnik točno određenog dijela predmetne nekretnine. Posjed tužitelja da nije istinit budući je tužitelj u posjed točno određenog dijela nekretnine ušao po dozvoli i uz suglasnost tužene pod 7), zlouporabom povjerenja, tvrdeći kako koristi i ''čuva'' nekretninu za tuženu po 7) i njene nasljednike. Objašnjeno je da je tužitelj djever tuženoj pod 7), stric tuženoj pod 1) i njenom pok. bratu PĐ, ocu tužene pod 6) i suprugu tužene pod 5). DĐ da je utuženi, točno određeni dio predmetne nekretnine Ugovorom o darovanju od 27. listopada 1986. g. darovala svojoj kćeri VĐ, ženi F, majci tužitelja i baki tužene pod 1) i pok. PĐ. VĐ, žena F da je Darovnim ugovorom od 11. prosinca 1992. g. utuženi dio nekretnine, koji je stekla darovanjem od svoje majke DĐ, darovala svom sinu pok. ČĐ, ocu tužene pod 1) i pok. PĐ i suprugu tužene pod 7). Kako je VĐ, žena F, osim opisanog točno određenog dijela nekretnine stečenog temeljem Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g. (312 m²), stekla još 25/200 dijela predmetne nekretnine (462,5 m²) temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog pok. oca LĐ, da su VĐ, žena F i njen sin pok. ČĐ u Darovnom ugovoru od 11. prosinca 1992. g. naknadno prepravili broj od 300 m² u broj od 700 m² iz razloga što je stvarna namjera ugovornih strana bila da VĐ, žena F svom sinu ČĐ daruje svoj cjelokupni udio u predmetnoj nekretnini, točno određeni dio od 300 m², šupu od 12 m² i dio od 25/200, odnosno 462,5 m². Kako taj Ugovor nije bio podoban za uknjižbu, da je 25/200 dijela predmetne nekretnine (za koliko je VĐ, žena F bila upisana u zemljišnoj knjizi) ista uz suglasnost svoje nevjeste, tužene pod 7) naknadno darovala svojim unucima i djeci pok. ČĐ: tuženoj pod 1) i pok. PĐ Ugovorom o darovanju od 18. studenog 2009. g. Tužena pod 7) da je utuženi dio nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga pok. ČĐ. Stoga da je majka tužitelja utuženi dio nekretnine 1992. g., dakle devetnaest godina prije sklapanja Ugovora o darovanju s tužiteljem, a na kojem Ugovoru tužitelj temelji tužbu, već otuđila odnosno darovala i predala u posjed pok. ČĐ, a posjed da je od strane pok. VĐ pok. ČĐ bio predan i prije sklapanja Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g. jer se pok. ČĐ bavio poljoprivredom te je na utuženom dijelu nekretnine sadio razne kulture, od cvijeća do povrća. Pok. ČĐ da je sporni dio nekretnine ogradio i sa sjeverne strane napravio betonski zid radi zaštite od poplava koje bi se događale uslijed kiša budući sjeverno od predmetnog zemljišta nisu bili sređeni odvodi za oborinske vode. U trenutku smrti pok. Zdravka Domljanovića 1998. g. na predmetnoj nekretnini da se još nalazila zasađena mrkva, a sve navedeno da je tužitelju dobro poznato jer su tužitelj i obitelj njegovog pok. brata ČĐ sve do 2018. g. bili u bliskim i dobrim odnosima. Nadalje, da su početkom 2000.-ih godina tužene pod 1) i 7) i pok. PĐ uz pomoć i sudjelovanje tužitelja na predmetnoj nekretnini zasadili ruže i palme. Tužitelj da je u posjed predmetne nekretnine ušao samovlasno 2012. g., a kad mu je tužena pod 7) radi toga prigovorila odgovorio je da je to napravio s namjerom da se u ime nasljednika svog brata ''izbori'' za tu zemlju budući su upisani suvlasnici, odnosno pravni slijednici sunasljednika iza smrti pok. LĐ tuženicama pod 1), 5), 6) i 7) osporavali suvlasništvo utuženog dijela nekretnine. Tužitelj pri tome nije obavijestio tuženu pod 7) kako je sklopio Ugovor o darovanju za predmetno zemljište sa svojom majkom, odnosno kako isti sebe smatra vlasnikom tog dijela nekretnine. Kako su tužitelj i tužena pod 7) u to vrijeme bili u dobrim odnosima te je tužitelj pomagao tuženoj pod 7) i tuženoj pod 1) nakon smrti svog brata da tužena pod 7) nije imala razloga posumnjati u njegove namjere. Navedeno je da je vlasništvo predmetne nekretnine, sukladno odredbi čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekao prednik tuženica pok. ČĐ jer mu je nekretnina predana u zakonit, istinit, pošten i samostalan posjed, a tužitelj nije bio u dobroj vjeri budući je znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana drugome u posjed.

U odgovoru na tužbu tužena pod 3) ŠĐ navela je da su tuženici osobe koje su upisane u zemljišne knjige kao suvlasnici sporne nekretnine, odnosno pravni slijednici upisanih suvlasnika. Temeljem sudske nagodbe postignute u predmetu ovog suda broj I R 259/87 od 19. veljače 1988. g. tužitelj da nije stekao nikakva prava: predmet nagodbe da je bilo uređenje načina korištenja nacionaliziranog zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] između suvlasnika odnosno nasljednika pok. JĐ te je tom sudskom nagodbom bratu tužitelja ČĐ priznat u vlasništvo segment označen slovom ''D'' i obojan plavom bojom u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marka Miševića u površini od 150 m² odnosno suvlasničkom dijelu od 8/200, a majci tužitelja VĐ, pok. E pripali su na korištenje dijelovi zemljišta označeni slovom ''C'' i slovom ''G'' sudskog vještaka Marka Miševića. Međutim, VĐ, pok. E je svojim dijelovima zemljišta raspolagala temeljem Ugovora o darovanju zaključenog 18. studenog 2009. g. u korist PĐ, pok. ČĐ i VĐ. Prema tome, tužitelj od svoje majke nije mogao steći ništa od onog što je ona dobila sudskom nagodbom jer je ona, prije zaključenja darovnog ugovora s tužiteljem, svojim suvlasničkim dijelovima raspolagala u korist drugih navedenih osoba. U odnosu na navod tužitelja da je pravo vlasništva stekao temeljem Darovnog ugovora zaključenog 7. studenog 2011. g. između njega i majke VĐ, pok. LĐ te da je predmet Ugovora bio suvlasnički dio od 16/200 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukazano je da se u tom Ugovoru navodi da je prednica tužitelja tu imovinu stekla temeljem Ugovora o darovanju zaključenog sa svojom majkom DĐ, pok. E 1986. g. Međutim, predmet tog Ugovora od 27. listopada 1986 godine nije bila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga taj Ugovor o darovanju da nije nikada proveden u zemljišnim knjigama, što znači da VĐ, žena F, koja nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnik sporne nekretnine, to pravo nije mogla ni prenijeti na tužitelja. Da prednica tužitelja nije nikad postala suvlasnik spornog dijela nekretnina da je vidljivo i iz presude Općinskog suda u Splitu broj II P 2450/92 od 4. svibnja 2007. g. U tom predmetu, koji se vodio po tužbi prednice tužitelja, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim je pok. DĐ raspolagala svojim cjelokupnim suvlasničkim dijelom od 92/200 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanim u z. u. [broj ZK uloška] u korist FĐM. Naime, DĐ da je 1975. g. iza smrti supruga LĐ naslijedila istog za 92/200 suvlasničkih dijelova sporne nekretnine. Prema tome očito je da je prednica stranaka DĐ višestruko raspolagala nekretninama u svom vlasništvu. U takvom pravnoj situaciji pravo vlasništva stekla je ona osoba koja se prva upisala u zemljišne knjige. Tužitelj da nema valjanu pravnu osnovu, a niti je vlasništvo mogao steći dosjelošću jer bi za takvo stjecanje tužitelj morao imati posjed određenog trajanja koji je morao biti barem pošten, a sama majka tužitelja nije bila pošteni posjednik. Naime, ona je od 1992. g. znala da je sporni dio zemljišta pripao u vlasništvo FĐM temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenom 9. ožujka 1992. g. s njenom majkom DĐ. Stoga da je poštenje posjeda prestalo čim je saznala da joj pravo na posjed ne pripada odnosno od 1992. g.

Na tužbu je odgovorila i tužena pod 4) TĐ navodeći da tužitelj nije uknjižen kao suvlasnik sporne nekretnine ni u jednom omjeru te da je imovina njegove majke VĐ, pok. LĐ raspoređena unutar bliže obitelji bilo darovanjem ili drugim pravno utemeljenim načinima koji su omogućili tim članovima obitelji uknjižbu. Po njenom mišljenju rješenje treba tražiti u raspodjeli imovine između članova obitelji koji su sudioništvo u vlasništvu stekli od tužiteljeve majke. Stoga da tužbu ne može prihvatiti kao utemeljenu.

Na tužbu je odgovorila i tužena pod 2) IĐM ponavljajući navode iz odgovora na tužbu tuženica pod 1), 5), 6) i 7).

Tužena pod 8) OĐ nije odgovorila na tužbu.

Radi se, treba ponoviti, o odgovorima na tužbu iz pripojenog predmeta broj P 3088/22 radi čega su tuženice označeni drugačijim rednim brojevima od brojeva u ovom predmetu.

Tužbeni zahtjev u ovom predmetu konačno je uređen u podnesku od 26. ožujka 2025. g. te je tužitelj zatražio donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela označenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A, u površini od 288 m², tužitelj ovlastiti temeljem presude zatražiti i postići kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split i kod Općinskog suda u Splitu parcelaciju odnosno formiranje nove podčestice u površini, obliku i položaju označenom u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A, u površini od 288 m² te temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tom parcelacijom i prijavnim listom na svoje ime uz prethodno brisanje navedenog prava s imena tuženika i s imena MĐ i PĐ što su tuženici kao uknjiženi suvlasnici i zakonski nasljednici uknjiženih suvlasnika pok. MĐ i pok. PĐ dužni trpjeti.

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze te je pregledan Ugovor o darovanju od 7. studenog 2011. g., rješenje o nasljeđivanju broj O-7854/15 od 7. ožujka 2016. g., rješenje o nasljeđivanju broj O-91/15 od 13. svibnja 2015. g., rješenje o nasljeđivanju broj O-995/13 od 11. lipnja 2013. g., rješenje o nasljeđivanju broj O-1257/75 od 25. veljače 1975. g., Darovni ugovor od 11. prosinca 1992. g., rješenje o nasljeđivanju broj O-1364/98 od 21. rujna 1998. g., Ugovor o darovanju od 18. studenog 2009. g. i povijest promjena na kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 7. travnja 2025. g. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja, tuženika pod 1), pod 2) i pod 3) i svjedoka GĐ, UĐ, ŠĐM, AĐ i ĆĐ.

Tužitelj i tuženici pod 1), 3), 4), 5), 7), 8) i 9) popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva realnog fizički odvojenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A, u površini od 288 m² te ovlaštenje za uknjižbu nakon formiranja posebne čestice.

Ovaj postupak započela je prednica tužitelja, njegova majka VĐ, ud. F koja je u tužbi od 4. lipnja 2009. g. navela da je sporni dio nekretnine stekla temeljem Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g. od svoje majke DĐ te da je od tada bila u nesmetanom posjedu. U zemljišnim knjigama, međutim, da se kao suvlasnica upisala pravna prednica tuženika pod 1) i 2) FĐM s kojom je DĐ zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. koji je za predmet, između ostalih nekretnina, imao i sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je taj dio primateljica uzdržavanja već bila darovala pravnoj prednici tužitelja.

Iz Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g. koji je dostavljen uz tužbu, proizlazi da je predmet tog Ugovora bilo i pravo korištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica] zv. Smrdećac k. o. [katastarska općina] u površini od 300 m², a među strankama nije bilo sporno da se radi o katastarskoj oznaci čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tom Ugovoru opisano je da se dio od 300 m² proteže od istočnog ruba plastenika koji se nalazi iza stojne kuće pa istočno do susjedne međe. Prednica tužitelja nije upisala u zemljišne knjige svoje pravo vlasništva odnosno suvlasništva ovog dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o darovanju.

U Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. primateljica uzdržavanja DĐ obvezala se za pruženo uzdržavanje predati pravnoj prednici tuženika pod 1) i 2) FĐM posjed i pravo korištenja svog suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] Smrdećac-Sućidar z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 92/200. Ugovor se nalazi priložen u predmetu ovog suda broj II P 2450/92 koji se vodio po tužbi tužitelja pod 1) MĐ, pod 2) ČĐ i pod 3) VĐ, ž. F protiv tuženica pod 1) DĐ i pod 2) FĐM radi ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. O rezultatima tog postupka bit će kratko riječi u nastavku ovog obrazloženja.

U ranijoj, ukinutoj presudi u ovom predmetu broj P2 7241/09 od 24. lipnja 2014. g. utvrđeno je i ocijenjeno:

-da je pravna prednica tuženika pod 1) i 2), tada u statusu tužene- protutužiteljice, uknjižena kao suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], a katastarske oznake 6566/2 k. o. [katastarska općina] za 117/200 dijela, te da je od tog dijela 92/200 dijela stekla od svoje majke DĐ, a koja joj je prenijela taj dio temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g.,

-da se iza smrti DĐ (Magde) Ninčević Petras, koja je umrla **.**.1994., pred ovim sudom vodi ostavinski postupak broj O-1539/94 koji je prekinut rješenjem broj O-1539/94 od 1. prosinca 2011. g. do pravomoćnog okončanja ovog postupka,

-da je utuženi dio čest. zem. [katastarska čestica] nakon uviđaja na licu mjesta određeni sudski vještak Petar Vrdoljak u nalazu i mišljenju iz listopada 2012. g. označio slovima A, B, C, D i A, u površini od 288 m², te je prilikom uviđaja opisan taj dio nekretnine koji je omeđen sa zapadne i južne strane željeznim kolcima i ogradnom žicom, s istočne strane željeznim kolcima i pet redova bodljikave žice te sa sjeverne strane betonskim zidom na kojem postoje željezni kolci i željezna ogradna žica,

-da se, a s obzirom da je sporno da je majka pravnih prednica stranaka pok. DĐ darovala pravnoj prednici tužitelja pravo korištenja dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 300 m² Ugovorom o darovanju od 27. listopada 1986. g., a potom je 9. ožujka 1992. g. idealni dio od 92/200 dijela iste nekretnine na korištenje prepustila pravnoj prednici tuženika pod 1) i 2) temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, radi o višestrukom otuđenju nekretnine te kako raniji Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 91/96), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja navedenih pravnih poslova, nije poznavao institut višestrukog ugovaranja otuđenja iste nekretnine, da je navedenu pravnu situaciju potrebno raspraviti prema odredbama OGZ-a i to čl. 440. prema kojem ako je vlasnik istu nepokretnu stvar ostavio različitim osobama stvar pripada onoj koja je ranije zatražila uknjižbu,

-da je u predmetu II P 2450/92, a u ovom je obrazloženju već navedeno između kojih se stranaka vodio i što je bio predmet tog postupka, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev, da je u tom postupku utvrđeno da je DĐ temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. predala pravnoj prednici tuženika pod 1) i 2) iz ovog postupka posjed i pravo korištenja 92/200 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je taj Ugovor ovjeren kod ovog suda u izvanparničnom postupku koji se vodio pod brojem I R 179/92, da je u zemljišnim knjigama uknjiženo pravo vlasništva na ime pravne prednica tuženika pod 1) i 2) za dio od 92/200 dijela, koja da je da je prije zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. za raspolaganja svoje prednice u korist pravne prednice tužitelja, što da je čini nesavjesnom i da tu činjenicu ne može promjeniti ni navedena uknjižba u zemljišnim knjigama suda ni stupanje u posjed nekretnine, ali da se prema sadržaju postavljenog zahtjeva ne radi o vlasničkoj tužbi već obveznopravnom zahtjevu te da višestruko otuđenje nekretnine ne može biti razlog ništetnosti,

-da iz provedenog postupka, a posebno iskaza pravne prednica tužitelja i tada svjedoka IĐ proizlazi da je pravna prednica tuženika pod 1) i 2) znala da je pravna prednica tužitelja zaključila s majkom Darovni ugovor 27. listopada 1986. g., što da potvrđuje i izjava pravne prednice tuženika pod 1) i 2) da su takva utvrđenja irelevantna jer da je pravna prednica tužitelja kao nositeljica izvanknjižnog prava na predmetnoj nekretnini trebala podnijeti brisovnu tužbu u predmetnoj pravnoj stvari u roku od tri godine od kad je podnesen prijedlog za uknjižbu temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji rok da pravna prednica tužitelja nije ispoštovala,

-da pravna prednica tužitelja nije mogla steći pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ni dosjelošću jer je navedena nekretnina u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju 27. listopada 1986. g. bila društveno vlasništvo, da u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću ne ulazi vremensko razdoblje od 6. travnja 1941. g. do zaključno 8. listopada 1991. g., a prednica tužitelja da nije dokazala posjedovanje po prednicima u trajanju od 40 godina do zaključno 6. travnja 1941. g.,

-da je protutužbeni zahtjev na predaju pravnoj prednici tuženika i ostalim suvlasnicima u suposjed dio čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen slovima A, B, C, D i A, te na uklanjanje nije osnovan, jer da je pravomoćnom nagodbom zaključenom pred ovim sudom u izvanparničnom postupku broj I R 259/87 od 19. veljače 1988. g. utvrđeno (točkom 7.) da prednici tužitelja pripada isključivo pravo korištenja zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenog slovom G i obojenog narančastom bojom, te omeđenog točkama 30-31-32-35-30, koji dio odgovara dijelu označenog slovima A, B, C, D i A u nalazu i mišljenju vještaka Vrdoljaka iz listopada 2012. g., da među strankama egzistiraju pravni učinci navedene nagodbe u smislu koje je prednica tužitelja ovlaštena koristiti se opisanim dijelom nekretnine te nije dužna navedenim suvlasnicima i prednici tuženika pod 1) i 2) taj dio predati u suposjed.

Stoga je sud odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

U drugostupanjskom rješenju broj Gž-523/14 od 10. studenog 2016. g. pobijana presuda potvrđena je u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev uz obrazloženje da je u izvanparničnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem I R 259/87 u postupku diobe utvrđeno da upravo prednici tužitelja pripada isključivo pravo korištenja predmetnog zemljišta koje je u situaciji sudskog vještaka Marka Miševića označenog slovom G i obojeno narančastom bojom te omeđeno točkama 30-31-32-35-30, a koji nalaz je identičan skici vještaka Petra Vrdoljaka u pravcu točaka A, B, C, D i A.

Stoga je predmet ovog postupka ostala samo odluka o tužbenom zahtjevu sada pravnog slijednika ranije tužiteljice, jer je prvostupanjska presuda broj P2 7241/09 od 24. lipnja 2014. g. u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev ukinuta uz

obrazloženje:

''U konkretnom slučaju tužiteljica zakonitost svog posjeda temelji na darovnom ugovoru koji je sklopila s prednicom stranaka njihovom pok. majkom DĐ, **.**.1986. U takvoj pravnoj situaciji nedvojbeno je, naravno ako se ocijeni da se radi o valjanom pravnom poslu, da je tužiteljičin posjed u odnosu na tuženu zakonit.

Međutim, kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stajališta nije u cijelosti raspravio je li tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine u smislu odredbe članka 159. stavak 2. ZV-a, to su izostali razlozi o ovim odlučnim činjenicama koje su pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.''.

Već je u odluci drugostupanjskog suda spomenuto da se taj sud nije mogao osvrtati na okolnost koju je iznijela pravna prednica tuženika pod 1) i 2), a radi toga što se radi o nedopuštenom iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza (odredba čl. 352. stavka 1. Zakona o parničnom postupku) u žalbenom postupku: o tome da je pravna prednica tužitelja nakon zaključenja sudske nagodbe raspolagala sa svojim upisanim suvlasničkim dijelom u korist BĐ i PĐ i to baš temeljem Ugovora o darovanju od 18. studenog 2009. g. koji je proveden u zemljišnim knjigama poslovni broj Z-11067/09.

Međutim, u ovoj fazi postupka, koji je započeo 2009. g. stranke nisu ograničene u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza tijekom cijelog postupka.

Dakle, prije svega, da se nisu dogodila daljnja raspolaganja, odnosno da pravna prednica tužitelja nije zaključivala ugovore o darovanju i nakon zaključenja sudske nagodbe u predmetu I R 259/87 i nakon zaključenja Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g., zadatak ovog suda bio bi relativno lak: odgovoriti bi trebalo, a po uputi drugostupanjskog suda, na pitanje da li je pravna prednica tužitelja nakon zaključenja Ugovora o darovanju iz 1986. g. i ulaženja u posjed dijela nekretnine označenog slovom G i obojanog narančastom bojom u situaciji sudskog vještaka Marka Miševića te omeđenog točkama 30-31-32-35-30 (u predmetu I R 259/87) koji odgovara dijelu koji je označio u svojoj skici vještak Petar Vrdoljaka točkama A, B, C, D i A, zakonitim, istinitim i poštenim posjedovanjem, odnosno redovnom dosjelošću iz odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a, stekla vlasništvo fizički odvojenog dijela nekretnine.

Taj odgovor bi sud donio ocjenjujući navode pravnih prednica stranaka i navode njihovih nasljednika koji su nakon donošenja rješenja o nastavku postupka preuzeli uloge svojih pravnih prednica.

Međutim, u ovoj se parnici dogodila još jedna stvar: rješenjem o nastavku postupka na strani tužiteljice sud je, po prijedlogu pun. ranije tužiteljice, označio samo njenog singularnog nasljednika i to sa slijedećim obrazloženjem:

''Pun. ranije tužiteljice obavijestio je sud u podnesku od 4. veljače 2021. g. da je pok. tužiteljica nekretninu koja je predmet postupka darovala sinu IĐ Ugovorom o darovanju od 7. studenog 2011. g. (koji je dostavljen) te je sina tužiteljice označio kao tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Sud je, postupajući po službenoj dužnosti, pribavio i ostavinski predmet koji se vodio iza smrti pok. tužiteljice VĐ te je pregledao doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-3648/14 od 29. siječnja 2015. g. iz kojeg proizlazi da nekretnina koja je predmet postupka nije bila dio ostavinske imovine te da je nasljednicom ostaviteljice proglašena kćer RĐ jer su se zakonski nasljednici IĐ i BĐ prihvatili nasljedstva i ustupili ga nasljednici RĐ.

Nadalje, pun. tužitelja označio je nasljednike pok. tužene navedene u rješenju o nasljeđivanju broj O-7854/15 od 7. ožujka 2016. g. koje je doneseno iza smrti FĐM: sina ostaviteljice EĐ i kćer FĐ.''.

Zato se dogodilo da se na pasivnoj strani u ovom postupku, a nakon što je pripojen predmet ovog suda broj P 3088/22, osim nasljednika ranije tužene FĐM: tuženika pod 1) i 2), nađu i ostali tuženici kao nasljednici ranije tužiteljice i nasljednici upisanih suvlasnika koji su upisani kao nasljednici pok. DĐ. Ti ostali tuženici, a po prirodi stvari, nisu više ustrajali u navodima da je nekretnina koja je predmet postupka valjanim pravnim poslom odnosno Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 9. ožujka 1992. g. prenesena u vlasništvo FĐM iz jednostavnog razloga jer to nije njihova pravna prednica. Takve su navode mogli ponavljati samo tuženici pod 1) i 2) i taj je segment ovog postupka trebalo prvog raspraviti.

Tuženiku pod 1) EĐ sud je na početku davanja njegovog iskaza u cijelosti pročitao iskaz s ročišta od 3. studenog 2011. g. te je tuženik pod 1) potvrdio da je njegova majka u ostavinskom postupku na ročištu od 15. veljače 1990. g. zaista navela da priznaje sva tri Darovna ugovora, a između kojih je i onaj od 27. listopada 1986. g.-koji predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva pravne prednice tužitelja odnosno temeljem kojeg se pravna prednica tužitelja nalazila u zakonitom posjedu. Pokušao je objasniti postupak svoje majke koji mu je naknadno, nakon saslušanja na ročištu od 3. studenog 2011. g. postao jasniji: kazao je da je to njegova majka izjavila u situaciji vođenja spora od 1992. g. jer je htjela da spor što prije završi te da bi bila priznala sve darovne ugovore koliko god ih je bilo. U obitelji da je bilo puno nereda, majka da je bila bolesna i da je htjela da se to što prije riješi. Tuženik pod 1), očekivano, nije imao nikakvih saznanja o odnosima između nasljednika ranije tužiteljice i o više ugovora o darovanju koje je navodno ona sastavila, a nije imao ni saznanja o nagodbi iz 1987. g. Na skici iz predmeta I R 259/87 pokazao je da je njegova majka koristila dio označen slovom E i južni dio dijela označenog slovom G dok nije postojala ograda tog dijela prema jugu koja da je postavljena iza 1995. g., a pričalo se da je postavio pok. brat tužitelja ČĐ, te su radi te ograde počeli veliki sukobi i dolazila je policija. Ograda prema južnom dijelu dijela C da je postavljena prije ograde prema južnom dijelu dijela G i to još 80-ih godina kad su se preci dijelili. Ograda između dijela G i C da je postavljena 2012. g. te ju je postavio tužitelj, što mu je bilo dobro poznato. Od 2012. g. dio C da koriste djeca pok. ČĐ, a dio G tužitelj koji da je tu izgradio i objekt. Dio pod oznakom C da su obrađivala djeca pok. ČĐ ali da nisu obrađivali dio pod oznakom G.

Tužena pod 2) FĐ u svemu se složila s navodima svog brata-tuženika pod 1) navodeći da ona osobno ne zna odgovoriti na pitanje da li je njena majka u trenutku kad je s bakom zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 1992. g. znala za Ugovor o darovanju koji je baka bila zaključila s pok. VĐ 1986. g., nije joj bio poznat sadržaj nagodbe iz 1987. g., ali se sjetila burnih svađa i sukoba između ČĐ i HĐ vezano za granice zemljišta na toj parceli i to baš oko onoga što je teta VĐ ogradila na sjevernom dijelu parcele, koji da su trajali sve do 1996. g. kada je njen ujak HĐ doživio moždani udar i obolio. Navela je da se radilo o ogradi između dijelova nekretnine označenim slovima G i E.

Izjava FĐM, o kojoj je govorio tuženik pod 1) u svojim iskazima pred ovim sudom, je njen navod iznesen na ročištu od 15. veljače 1999. g. u ostavinskom postupku iza smrti DĐ (odnosno TĐM) broj O-1539/94. Na to su ročište pristupili pun. nasljednika i nasljednici pok. DĐ te su uslijedila njihova očitovanja o pravnim poslovima ostaviteljice, odnosno o brojnim ugovorima koje je zaključivala (o darovanju i dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju) pa je, tako, između ostalih očitovanja, osobno prisutna FĐM, prvo izjavila kako ne priznaje Ugovor o darovanju od 27. listopada 1986. g. niti darovnu pogodbu između ostaviteljice i njenog pok. unuka ČĐ od 17. studenog 1981. g. te je nakon toga izjavila kako ispravlja navod te da priznaje darovne ugovore od 21. studenog 1988. g., 17. rujna 1981. g. i 27. listopada 1986. g.

Analizom iskaza jedinih nasljednika ranije tužene proizlazi da njeni sin i kćer ne tvrde da im temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz 1992. g. pripada dio nekretnine koji je u skici vještaka Vrdoljaka označen slovima A, B, C, D i A tako da je odgovor suda na prvo pitanje bilo jednostavno donijeti: pravna prednica tužitelja i tuženika pod 3), 7), 8) i 9) je zakonitim, istinitim i poštenim posjedom protekom roka od deset godina iz odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a odnosno redovnom dosjelošću stekla vlasništvo fizički odvojenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predmet ovog postupka.

U odnosu na pitanje da li je u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću moguće računati i vrijeme dok je nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina treba navesti slijedeće:

Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis ukinut je 8. listopada 1991. g., a 1. siječnja 1997. g. stupio je na snagu (novi) propis iz čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, dalje ZV) koji je propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odlukom Ustavnog suda RH iz Narodnih novina broj 137/99 od 17. studenog 1999. g. ta je odredba ukinuta jer nije u suglasnosti s Ustavom RH, te je novelom ZV-a objavljenom u Narodnim novinama broj 114/01 čl. 388. dopunjen novim st. 4. prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu kao i za sjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje, koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH od 7. svibnja 2019. g. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017, prema kojem proizlazi da se ''kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. g., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba''.

Stoga je u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a prema navedenom pravnom stavu iz odluke Rev-x 974/17, pravnoj prednici tužitelja trebalo računati i vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. g.

Međutim, baš kao i njena pok. majka, i prednica tužitelja i tuženika pod 3), 7), 8) i 9) imala je sklonost zaključivati brojne Ugovore o darovanju te time i višestruko raspolagati istim dijelovima nekretnine. Tako je, prema dostavljenim ispravama u spis nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda (od kojih je Ugovor o darovanju od 18. studenog 2009. g. spomenut već u žalbi pravne prednice tuženika pod 1) i 2)) proizašlo da je:

- VĐ, ž. F, rođ. FĐM, kao darodavac, sa svojim sinom ČĐ, sinom F dana 11. prosinca 1992. g. zaključila Darovni ugovor kojim je, osim dijela kuće opisanog u t. 1. Ugovora, ustupila i darovala pravo korištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica] zv. Smrdećac k. o. [katastarska općina] i to dijela zemljišta u površini od 700 m² računajući od istočnog ruba plastenika koji se nalazi iza stojne kuće [adresa] pa istočno do susjedne međe.

U odnosu na površinu koja je upisana u ovom Ugovoru vidljivo je da je vlastoručno ispravljen broj m², a o čemu se radi objasnili su tuženici pod 1), 2), 5), 6) i 7) u odgovoru na tužbu u pripojenom predmetu P 3088/22: naveli su da je pok. VĐ, ž. F, osim opisanog točno određenog dijela nekretnine stečenog temeljem Ugovora o darovanju od 27. listopada 1986. g., stekla još 25/200 dijela predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog pok. oca LĐ, da su radi toga pok. VĐ i njen sin pok. ČĐ u Darovnom ugovoru od 11. prosinca 1992. g. naknadno prepravili broj od 300 m² u broj od 700 m² iz razloga što je stvarna namjera ugovornih strana bila da VĐ svom sinu ČĐ daruje svoj cjelokupni udio u predmetnoj nekretnini. Kako Ugovor iz 1992. g. nije bio podoban za uknjižbu da je 25/200 dijela predmetne nekretnine (za koliko je VĐ bila upisana u zemljišnoj knjizi) pok. VĐ uz suglasnost svoje nevjeste, naknadno darovala svojim unucima i djeci pok. ČĐ Ugovorom o darovanju od 18. studenog 2009. g.,

- VĐ, pok. E, rođ. LĐ, kao darovateljica, s BĐ, pok. ČĐ i PĐ, pok. ČĐ, kao obdarenicima, dana 18. studenog 2009. g. zaključila Ugovor o darovanju u kojem je utvrđeno da je darovateljica vlasnica 25/200 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio nekretnine da daruje svojim unucima, svakome za po ½ dijela. Navodi tužitelja iz njegovog iskaza u ovom predmetu, koji će biti interpretiran u nastavku obrazloženja ove presude, o tome da je ovim Ugovorom došlo do prijenosa prava vlasništva dijela koji je njegova pok. majka VĐ naslijedila od svog oca suglasni su navodima tuženika pod 1), 2), 5), 6) i 7) iz odgovora na tužbu u pripojenom predmetu pa je sud mogao utvrditi da je navedena okolnost među strankama koje su navedene nesporna pa je barem taj Ugovor mogao biti razjašnjen bez posebnog obrazloženja i biti ocijenjeno da se ne odnosi na predmet ovog postupka,

- VĐ, pok. B, kao darovateljica, sa svojim sinom IĐ, kao obdarenikom, zaključila dana 7. studenog 2011. g. Ugovor o darovanju kojim mu daruje nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], voćnjak, dvor i neplodno, ukupne površine 3700 m² za 16/200 idealnog dijela, da je taj dio nekretnine darovateljica stekla od pok. majke DĐ temeljem Ugovora o darovanju od 27. listopada 1987. g. te da navedeni dio u stvarnosti na terenu predstavlja zemljište površine 300 m².

Dakle, spor koji je prvobitno nastao između dvije sestre: VĐ i FĐM postao je stvarno spor između dva brata: tužitelja IĐ i nasljednika njegovog brata ČĐ jer ostali tuženici, osim tuženika pod 1) i 2), o čijim je navodima već bilo govora, i to uknjiženi suvlasnici: tuženice pod 4) i 10), kao nasljednice ŽĐ, kćeri pok. DĐ, te nasljednice uknjiženog suvlasnika MĐtužene pod 5) i 6) na sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nisu polagali nikakva izvanknjižna prava ali su osporavali da je taj dio od ranije tužiteljice stekao njen sin IĐ.

Drugim riječima, tuženice pod 3) i 9), kao nasljednice pok. ČĐ i tužene pod 7) i 8), kao nasljednice pok. PĐ, pok. ČĐ, tvrdili su da je pok. VĐ, ranija tužiteljica, valjanim pravnim poslom-Darovnim ugovorom iz 1992. g. prenijela pravo vlasništva spornog fizički odvojenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svom sinu ČĐ, koji je taj dio nekretnine nastavio posjedovati te je njegov posjed bio zakonit, istinit i pošten te su vlasništvo stekli njegovi nasljednici dosjelošću, a ne tužitelj koji je s pok. VĐ zaključio Ugovor o darovanju 9. studenog 2011. g., znajući da je ona nekretninu već darovala svom sinu ČĐ. U ranijem dokaznom postupku, prije donošenja rješenja o nastavku postupka sud je saslušao raniju tužiteljicu VĐ i svjedoke IĐ, sada tužitelja i EĐ, sada tuženika pod 1) i ti iskazi bili su usmjereni na spor između sestara te mogu imati samo relativnu težinu i upotrebljivost u ocjeni osnovanosti novog spora nastalog među braćom, ali iskaz tužitelja kao svjedoka ipak ima neku težinu i nije zanemariv.

Taj iskaz tužitelj je kao svjedok iznio na ročištu od 3. studenog 2011. g. te je naveo da je njegova baka Mandina Ninčević 1986. godine njegovoj majci poklonila 300 m² zemljišta, da su oni taj dio nekretnine pripojili onom dijelu koji je njegova majka dobila od oca, da su to sve ogradili i od tada da su u posjedu te čestice. Naveo je da je on osobno napravio betonski zid sa željeznom ogradom, da je njegova majka zemljište obrađivala dok nije onemoćala te da ga je obrađivao i on i djeca njegovog pokojnog brata. Kazao je i da mu je poznato da je u postupku diobe tužena izričito rekla da priznaje ugovor o darovanju kojim je njegova baka majci ostavila tih 300 m², ali se naknadno tužena ipak uknjižila kao vlasnica predmetnih 300 m². Na pitanje na koji način se predmetna nekretnina koristi odgovorio je da se obrađuje, da se nešto sadi, da to rade djeca njegovog pokojnog brata, da je on imao namjeru graditi tu staklenik, ali kako se nije znalo da li će se zemlja oduzimati vezano za gradnju fakulteta odnosno širenje kampusa, da mu se to nije isplatilo. Osim njih da nitko nikada nije kročio nogom i bio u posjedu te nekretnine.

Treba navesti da je tužitelj svoj iskaz u svojstvu svjedoka dao na ročištu od 3. studenog 2011. g., a da je Ugovor o darovanju sa svojom majkom VĐ zaključio 7. studenog 2011. g. odnosno četiri dana nakon ročišta na kojem su on i njegova majka dali iskaz u odnosu na pretenzije ranije tužene: sestre i tetke FĐM, a ta okolnost ukazuje na nepoštenje tužitelja, o čemu će sud u nastavku obrazloženja dati dodatne razloge.

U svom iskazu kao parnična stranka u ovom predmetu tužitelj je opširno ponovio da je ranija tužena FĐM priznala ugovore o darovanju te da se, pored toga, znajući tko što koristi i što je čije, uspjela uknjižiti na majčin dio radi čega da je majka bila jako razočarana. Naveo je da je upoznat i s prvim i drugim ugovorom kojeg je majka sačinila, da je, nakon što je sastavljen prvi ugovor iz prosinca 1992. g., dogovor bio da da nećaci odnosno djeca njegovog brata neće tražiti niti polagati prava na sporni dio koji je predmet postupak nego su se dogovorili da im majka da dio koji je dobila od oca i zato da je sastavljen drugi Ugovor od 18. studenog 2009. g. Tužitelj je od strane suda pozvan objasniti svoj izjavu koju je iznio kao svjedok u ovom postupku u djelu u kojem je kazao da zemljište dijelom obrađuju i sade djeca njegovog pok. brata pa je rekao da je u posjed ušla njegova majka neposredno nakon što joj je baba darovala taj dio 1986. g., da je on neposredno nakon tog darovanja sagradio betonski zid sa sjeverne strane i postavio ogradu da se spriječi širenje drače i nadiranje vode, da je majka obrađivala zemljište dok je to bila u stanju i da joj je on pomagao. Pojasnio je da je prilikom davanja iskaza kao svjedok 2011. g. o zemljištu koje obrađuju djeca njegovog pok. brata mislio na dio kojeg je majka dobila od njegovog pok. oca odnosno na dio oznake C u skici iz predmeta I R 259/87, a ne dio pod oznakom G koji je predmet ovog spora, jer na taj dio nije nitko dolazio niti ga obrađivao, pa ni djeca pok. brata, već da ga je on počeo ponovno obrađivati kad mu ga je to majka darovala 2011. g. Nakon 2011. g. da je na sporni dio posadio ruže, sagradio objekt, doveo vodu, postavio kapiju i sve ogradio željeznom ogradom koju je postavio između njega i bratove djece sa zapadne strane, a palme da je posadio još dok je majka obrađivala. Što se tiče navoda nasljednika njegovog pok. brata o tome da je u posjed spornog dijela zemljišta ušao samovlasno 2012. g. naveo je da je to laž, da mu prilikom postavljanja željezne ograde nitko od nasljednika pok. brata nije prigovarao radi toga. Nakon što mu je majka darovala da je postavio kapiju koja se zaključava ključevima koje samo on ima. Kazao je da nije točno da su palme i ruže sadili nasljednici njegovog pok. brata. Ponovio je da je Ugovorom o darovanju iz 2009. g. majka darovala unucima dio pod oznakom C, a nakon što su oni tražili da im da ono što nije sporno i što je dobila od oca, misleći da je dio koji je predmet ovog postupka na koji se pok. FĐM uknjižila ''izgubljena stvar''. Pozvan očitovati se na iskaz svoje majke u svojstvu tužiteljice kada je navela da su njena djeca nastavila obrađivati zemlju nakon što je ona obolila, odnosno na koga je mislila naveo je da je sigurno mislila na njega jer je njegov brat bio pomorac i na spornu površinu od 300 m² nije dolazio. Pozvan odgovoriti na pitanje da li je nasljednike pok. brata obavijestio da mu je majka 2011. g. darovala sporni dio odgovorio je ''da se znalo'' i da su tada bili normalni odnosi jer je majka bila živa i takve odnose održavala.

Tužena pod 3) kazala je u svom iskazu da je njena pok. baka VĐ dio koji je u skici koja joj je pokazana označen slovom G dala njenom pok. ocu, da je taj dio oduvijek obrađivao njen otac koji je bio pomorac, i to kad god je bio u Splitu, da se tada bavio poljoprivredom i uzgojem cvijeća baš na tom dijelu, a od kultura da je, kao zadnje što se sjeća, uzgajao mrkvu i to 1997. g. Toga da se dobro sjeća jer je tada išla u srednju školu i posebno joj je teško padalo zaduženje od oca zalijevati ujutro i navečer taj dio. Osim spornog otac da je obrađivao i dio oznake C. Dok joj je otac bio živ tužitelj da tu nikada nije došao. Navela je da je u obitelji postojao dogovor da će njenom ocu nakon smrti roditelja pripasti Smrdečac, a tužitelju Žnjan i stan u [adresa]. O činjenici da je baka darovala tužitelju sporni dio označen slovom G da je saznala u tijeku ovog postupka, a pozvana od strane suda protumačiti taj potez bake i tužitelja odgovorila je da je tužitelj-njen barba čovjek koji je puno obećavao i želio se prikazati kao osoba koja će uvijek svakome pomoći, ali da od svih tih obećanja ništa nije izvršio, baku da je cijeli život terorizirao, a sestru je opljačkao. Bakin postupak da je nije iznenadio jer je ona bila izvrgnuta prijetnjama i njegovim utjecajem cijeli život. Opisala je i ponašanje tužitelja nakon smrti njenog oca, a vezano za sporni dio zemljišta označen slovom G: tužitelj da je odmah na sprovodu oca počeo govoriti da će im pružati svu potrebnu pomoć i nastupio je zaštitnički te je svaki dan dolazio kod njih, a vezano za zemlju da je počeo savjetovati njenu majku da na zemlji brzo posadi nešto trajnije naravi što bi moglo dignuti cijenu zemljišta jer da je čuo da će se zemlja oduzimati radi izgradnje Kampusa, što je njena majka poslušala pa su negdje 2000. g. kad je bila studentica druge ili treće godine fakulteta na dijelu zemljišta označenog slovima C i G i to po sredini posadili ruže, a sa zapadne i istočne strane palme. Tužitelj da tada nije pokazivao nikakve pretenzije na zemljište. U to vrijeme u zemljište, koje je bilo ograđeno, da se ulazilo s južne strane preko ulaza koji se zaključavao, a tužitelj da je mogao ući samo ako bi mu oni dali ključeve. Tužitelj da je nakon deset ili dvanaest godina nakon što su posadili ruže i palme probio ulaz sa sjeverne strane i postavio ogradu po sredini zemlje odnosno na dijelu gdje graniče zemljišta označena slovima C i G, objasnivši im da je to napravio jer da se za to zemljište treba boriti. Ona i njena obitelj da ni tada nisu ništa posumnjali niti su znali da mu je baba taj dio dala. Odnosi da su se na takav način poremetili da njoj i njenoj obitelj ne pada napamet pristupati na dio G, a slobodno da mogu pristupati na dio C. Ugovorom iz 2009. g. da je baka darovala dio koji je naslijedila od oca i koji je u skici označen slovom C. Na dijelu pod oznakom G da se nalazi jedan "sklepani" objekt kojeg je tužitelj vrlo brzo digao nakon što je probio ulaz sa sjeverne strane i postavio ogradu između dijelova C i G. Za tu gradnju da su znali i nisu se protivili jer da je tužitelj uvijek sve predstavljao kao radnje kojima se povećava vrijednost zemljišta. Tužitelja da su pustili obrađivati ovaj dio zemljišta i čak izgraditi objekt za držanje alata jer je tužitelj tu mogućnost izgubio na Žnjanu, a oduvijek je bio čovjek koji je puno vremena provodio u prirodi i obrađivao zemlju, a osim toga da je postojao i drugi razlog: tužena pod 3) imala je puno obveza i bolesno dijete. Što se tiče betonskog zida na sjevernom dijelu zemljišta kazala je da ga je sagradio njen otac jer se na taj način branio od poplava od obilnih kiša, a budući da se sa sjevernog dijela, nakon što su izgrađene nove kuće, njima slijevala voda i uništavala kulture.

Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka GĐ, UĐ, ŠĐM, AĐ i ĆĐ.

Po ocjeni ovog suda važan je iskaz svjedokinje GĐ, sestre tužitelja i pok. ČĐ, koja je bila dobro upoznata s predmetom postupka i potvrdila da se radi o dijelu zemljišta označenom slovom G u skici iz predmeta I R 259/87 koju joj je sud predočio. Dok su im roditelji bili živi da se s braćom: na ročištu prisutnim tužiteljem i pok. ČĐ dogovorila da, što se tiče imovine, otac zbrine nju i tužitelja, a majka starijeg brata ČĐ što da se i dogodilo jer je majka ovaj dio ostavila pok. bratu ČĐ, a tužitelj i svjedokinja da su se s tim složili. Tužitelj da je to poštovao do nekog momenta, a kasnije da je nastao problem. Detalji da joj nisu poznati jer da na toj zemlji nikada nije imala dio niti da je tamo odlazila pa da joj o posjedovanju i ograđivanju i sličnom ništa nije bilo poznato. Ipak je navela da je sporni dio obrađivao pok. brat ČĐ, a tužitelj da je bio zauzet obrađivanjem zemlje na Žnjanu. Kazala je da je njena majka ČĐ dala i dio koji je dobila od oca i ovaj sporni dio koji je dobila od majke. Što se ograđivanja i gradnje objekta tiče kazala je kako misli da je to izgradio tužitelj. O darovanju tužitelju da nije nikada čula. Nakon što je umro njen brat (3. ožujka 1998. g.) sporni dio zemljišta da je nastavila obrađivati njegova kćer-tužena pod 3).

Saslušan je i sin tužitelja UĐ koji je također dobro znao o čemu se vodi postupak: dijelu zemljišta koji je na skici iz predmeta I R 259/87 označen slovom G: za taj dio, koji je nazivan jednostavno Smrdečac, da se u obitelji uvijek govorilo (zadnjih trideset godina) da će pripasti ČĐ. Nije mu bilo poznato da li je baka taj dio darovala njegovom ocu ali je naveo da on to ne bi smio dobiti. ČĐ da je taj dio obrađivao sve do smrti, a nakon što je umro da su stvari krenule drugim tokom jer je tuženoj pod 3) prioritet postala briga o djetetu s posebnim potrebama pa da je obradu zemljišta zanemarila. Tako da se dogodilo da je tužitelj to proglasio svojim, te je tu napravio i neki objekt i ogradu. S tužiteljem da nema kontakt. Prije nego što je tužitelj zemlju proglasio svojom da je tužena pod 3,) činilo mu se 2003. g., posadila ruže da bi se digla cijena zemlje, prije tih ruža da je tu imala neko povrće, a prije nje da je ČĐ tu imao cvijeće, pome i plastenik.

Svjedokinja ŠĐM nije bila toliko sigurna što je predmet spora jer je na skici iz predmeta I R 259/87 pokazala i dio označen slovom A i dijelove označene slovima C i G. Kazala je da su na dijelu označenom slovom C bile ruže, a na dijelu G palme i limuni. Navela je i da je 2003. i 2004. g. pomagala tužitelju i održavala ruže odnosno dolazila ih je čistiti i okopavati i tužitelj joj je za to plaćao. Za to vrijeme da je na dio pod oznakom G dolazila majka tužitelja VĐ, a kćer pok. ČĐ da je vidjela jedan, a najviše dva puta kada je zalijevala ruže na način da bi otvorila špinu i otišla. Sistem navodnjavanja da je napravio tužitelj koji da je (možda) podigao i ogradu. U uglu prema palmama da je bio neki objekt, koliko joj se čini. Dok je tu dolazila da nije nikad vidjela ni ČĐ. Tužitelj da joj je rekao da je posadio ruže koje je naručio iz Nizozemske, a za palme i limune nije znala tko ih je posadio, ali je znala da ih je tužitelj čistio i održavao.

Što se tiče svjedoka AĐ i ĆĐ oni su sudu došli ispričati da imaju saznanja da su na zemlju koja je predmet postupka dolazili, obrađivali je i održavali i tužitelj (svjedok AĐ) i nasljednici pok. ČĐ (svjedokinja ĆĐ), što nije ni bilo sporno.

Prema ocjeni ovog suda pravni prednik tuženica pod 3), 7), 8) i 9), pok. ČĐ je temeljem Darovnog ugovora koji je zaključio s majkom VĐ ČĐ ušao u posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela označenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Vrdoljaka iz listopada 2012. g. slovima A, B, C, D i A, a u nalazu i mišljenju iz predmeta ovog suda I R 259/87 označenog slovom G, te je time njegov posjed imao karakteristiku zakonitog posjeda, taj posjed nije bio stečen ni silom ni prijevarno ni zloupotrebom povjerenja pa je imao i karakteristiku istinitosti, a poštenje se pretpostavlja ali je trebalo navesti da je posjed bio pošten jer obdarenik nije imao razloga sumnjati da posjed nije pripadao njegovoj majci. Nakon smrti ČĐ, odnosno nakon 3. ožujka 1998. g. takav posjed imali su njegovi nasljednici koji su i izvršavali sadržaj posjeda dolazeći na nekretninu i održavajući posađeno raslinje, a okolnost što je uz njihovu dozvolu, to činio i tužitelj ne znači da je tužitelj posjedovanjem uz nasljednike pok. ČĐ mogao steći bilo kakvo stvarno pravo na nekretnini koju je majka darovala njegovom bratu. Stoga tužitelj nije mogao steći dosjelošću nekretninu koja je predmet ovog postupka jer njegov posjed nije bio pošten odnosno znao je da su nekretninu stekli nasljednici njegovog pok. brata ČĐ poštenim, zakonitim i istinitim posjedovanjem počevši od 11. prosinca 1992. g. što znači da su redovnom dosjelošću (odredba čl. 159. st. 2. ZV-a) postali vlasnici 11. prosinca 2002. g., a tužitelj je s majkom zaključio Ugovor o darovanju iste čestice 7. studenog 2011. g. temeljem kojeg nije mogao steći vlasništvo jer su vlasništvo već stekli nasljednici pok. brata ČĐ što je njemu bilo poznato.

Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka u odnosu na tužbu protiv tuženika pod 3), 4), 7), 8) i 9) donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) jer je tužitelj u odnosu na ove tuženike u cijelosti izgubio spor.

Tuženicima pod 3), 4), 7), 8) i 9) trebalo je priznati trošak sastava odgovora na tužbu u pripojenom predmetu po 100 bodova (ukupno 200 bodova), trošak sastava podnesaka od 26. studenog 2024. g. i 27. listopada 2025. g. i zastupanja na ročištima od 3. prosinca 2024. g. i 27. ožujka, 12. svibnja i 29. rujna 2025. g. po 100 bodova (ukupno 600 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 5. studenog 2024. g. i 16. prosinca 2025. g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova).

Ukupan broj bodova od 850 trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 36. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) od zatraženih 30% i taj broj bodova (1105) pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife te se tako dobije iznos od 2.210,00 EUR koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 2.762,50 EUR koji iznos je dužan podmiriti tužitelj i kako je odlučeno u t. II. izreke.

Tuženicima pod 3), 4), 7), 8) i 9) nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer obveza plaćanja te pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Odluka o troškovima postupka između tužitelja i tuženika pod 1), koji je također popisao trošak postupka, donesena je pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

Prilikom donošenja ovakve odluke sud je vodio računa o tome da pravna prednica tuženika pod 1) i 2), njihova majka FĐM nije uspjela sa svojim zahtjevom za predaju u suposjed fizički odvojenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uklanjanje ograde te u zahtjevu da se ranija tužiteljica kloni od daljnjeg pačanja u taj dio nekretnine, a tužitelj nije uspio u zahtjevu za utvrđenje svog prava vlasništva tog istog dijela čest. zem. u odnosu na njene nasljednike, te da se nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda i rješenja o nastavku postupka nakon smrti stranka iz tužbe od 4. lipnja 2009. g. dokazni postupak provodio isključivo radi ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja u odnosu na nasljednike njegovog pok. brata ČĐ.

U Splitu, 30. siječnja 2026. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove djelomične presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u šest (6) primjeraka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).