Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-799/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. Zagreb, protiv tuženika: Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja RK i odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tuženika BK, temeljem čl.335., čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 30. siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u dijelu točke II izreke presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P- 1945/2019-33, od 13. siječnja 2025. godine, kojom se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb nalaže da tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati zatezne kamate koji glasi:

» - na iznos 48,74 Eur počev od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos 48,62 Eur počev od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos 48,50 Eur počev od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos 32,49 Eur počev od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos 32,40 Eur počev od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos 32,32 Eur počev od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos 32,23 Eur počev od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos 32,14 Eur počev od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos 32,05 Eur počev od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos 31,95 Eur počev od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos 31,86 Eur počev od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos 31,76 Eur počev od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos 31,67 Eur počev od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos 31,57 Eur počev od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos 31,48 Eur počev od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos 31,39 Eur počev od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos 31,19 Eur počev od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos 31,08 Eur počev od 01.11..2012. godine do isplate

- na iznos 30,98 Eur počev od 01.12..2012. godine do isplate

- na iznos 30,89 Eur počev od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos 30,78 Eur počev od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos 30,67 Eur počev od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos 30,57 Eur počev od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos 30,46 Eur počev od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos 30,36 Eur počev od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos 30,25 Eur počev od 01.07.2013 godine do isplate

- na iznos 30,14 Eur počev od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos 30,03 Eur počev od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos 29,92 Eur počev od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos 29,70 Eur počev od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos 29,58 Eur počev od 01.01.2014. godine do isplate,

sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.«.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u dijelu točke II izreke presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P- 1945/2019-33, od 13. siječnja 2025. godine, kojom se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb nalaže da tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati zatezne kamate koji glasi:

» - na iznos 208,66 Eur počev od 27.08.2015. godine do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.«.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb,, naknaditi tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.089,00 (tisućuosamdesetdevet) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na troškove postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 30. siječnja 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, dok se tužitelj odbija s razlikom zatraženog troška kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Između tužitelja PK i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, vodi se parnični postupak radi utvrđenja i isplate.

2. Nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie donio je prvostupanjsku presudu i rješenje poslovni broj: P-1945/2019-33, od 13. siječnja 2025. godine, kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na način da je u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3204906066, od 31.05.2005 godine, utvrdio ništetnost dijela odredbe čl.2.1. čl.2.3, te čl.7.2. o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, te dijela odredbe čl.2.1. i čl.7.2. o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka, dok je odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnost dijela odredbe čl.1, te je naložio tuženiku da tužitelji izvrši isplatu novčanog iznosa u visini od 1.263,43 eura po osnovi promjene kamatne stope iznosi, u visini od 6.800,45 eura po osnovi promjene tečaja švicarskog franka prema kuni, te u visini od 1.264,19 eura po osnovi priznate preplate u postupku konverzije i razlike u glavnici između konvertirane glavnice s valutnom klauzulom u EUR i glavnice kredita s valutnom klauzulom u CHF obračunate po početnom tečaju, sve zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate..

3. Protiv prvostupanjske presude poslovni broj: P-1945/2019-33, od 13. siječnja 2025. godine, tuženik je podnio žalbu, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, Presudom i Rješenjem poslovni broj: Gž-451/2025-2, od 24. rujna 2025. godine, odlučio na način da je tuženikovu žalbu djelomično uvažio, a djelomično odbio kao neosnovanu, te je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate:

na iznos 48,74 EUR počev od 01.05.2011. do isplate

na iznos 48,62 EUR počev od 01.06.2011. do isplate

na iznos 48,50 EUR počev od 01.07.2011. do isplate

na iznos 32,49 EUR počev od 01.08.2011. do isplate

na iznos 32,40 EUR počev od 01.09.2011. do isplate

na iznos 32,32 EUR počev od 01.10.2011. do isplate

na iznos 32,23 EUR počev od 01.11.2011. do isplate

na iznos 32,14 EUR počev od 01.12.2011. do isplate

na iznos 32,05 EUR počev od 01.01.2012. do isplate

na iznos 31,95 EUR počev od 01.02.2012. do isplate

na iznos 31,86 EUR počev od 01.03.2012. do isplate

na iznos 31,76 EUR počev od 01.04.2012. do isplate

na iznos 31,67 EUR počev od 01.05.2012. do isplate

na iznos 31,57 EUR počev od 01.06.2012. do isplate

na iznos 31,48 EUR počev od 01.07.2012. do isplate

na iznos 31,39 EUR počev od 01.08.2012. do isplate

na iznos 31,19 EUR počev od 01.10.2012. do isplate

na iznos 31,08 EUR počev od 01.11..2012. do isplate

na iznos 30,98 EUR počev od 01.12..2012. do isplate

na iznos 30,89 EUR počev od 01.01.2013. do isplate

na iznos 30,78 EUR počev od 01.02.2013. do isplate

na iznos 30,67 EUR počev od 01.03.2013. do isplate

na iznos 30,57 EUR počev od 01.04.2013. do isplate

na iznos 30,46 EUR počev od 01.05.2013. do isplate

na iznos 30,36 EUR počev od 01.06.2013. do isplate

na iznos 30,25 EUR počev od 01.07.2013 do isplate

na iznos 30,14 EUR počev od 01.08.2013. do isplate

na iznos 30,03 EUR počev od 01.09.2013. do isplate

na iznos 29,92 EUR počev od 01.10.2013. do isplate

na iznos 29,70 EUR počev od 01.12.2013. do isplate

na iznos 29,58 EUR počev od 01.01.2014. do isplate,

zatim u dijelu točke V. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos 208,66 EUR počev od 27.08.2015. do 30. rujna 2015. te u točki VII. izreke presude kojom je odlučeno o trošku postupka i u tom ukinutom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku u odnosu na ukinut dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim su tužitelju dosuđene i zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od 1. svibnja 2011. pa do 1. siječnja 2014. obrazloži zbog čega je i po kojoj osnovi usvojen taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva, te da u odnosu na ukinut dio prvostupanjske presude pod točkom V. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos 208,66 eura počev od 27. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. utvrdi okolnosti pod kojima je osoba po imenu ĆK izvršila uplatu rate kredita 27. kolovoza 2015. te da li se može smatrati da je ta uplata izvršena u ime i za račun tužitelja, kao i da odluči o troškovima cjelokupnog postupka.

5. Prvostupanjski sud je stoga temeljem Presude i Rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj: 12 Gž-650/2021-3, od 20. rujna 2021. godine, u odnosu na ukinutu dio prvostupanjske odluke postupka proveo ponovljeno suđenje.

6. U ponovljenom suđenju tužitelj je ostao pri podnesenoj tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istaknuo kako se u određenom dijelu ne slaže s drugostupanjskom presudom i rješenjem radi čega je podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

7. U ponovljenom suđenju tuženik je ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu svih navoda i prigovora, te je predložio odbijanje tuženog zahtjeva uz nalog tužitelju da mu nadoknadi parnične troškove.

8. Tužitelj podnesenom tužbom traži da se u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3204906066, od 31.05.2005 godine, utvrdi ništetnost ugovornih odredbi iz čl.2.1. čl.2.3, te čl.7.2. kojima je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope, te da se utvrdi ništetnost ugovornih odredbi iz čl.1, čl.2.1. i čl.7.2. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, te traži isplatu novčanog iznosa u visini od 1.263,43 eura po osnovi više uplaćenih kamata, isplatu novčanog iznosa u visini od 6.800,45 eura po osnovi više naplaćenog tečaja, te isplatu novčanog iznosa u visini od 1.940,94 eura po osnovi razlike između glavnice konvertirane glavnice s valutnom klauzulom u EUR i glavnice kredita s valutnom klauzulom u CHF obračunate po početnom tečaju, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj od bitnog navodi da je s tuženikom dana 31.05.2005 godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204906066, za iznos kredita od 95.134,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz kamatnu stopu od 4,90 godišnje, na rok otplate od 240 mjeseci..

Tužitelj dalje navodi da je u predmetnom ugovoru ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 4,90% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a da prilikom zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorne kamate, te se ista tijekom otplate kredita u nekoliko navrata povećavala, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.

Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P- 1401/2012 od 04.07.2013., te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2013., te presudu Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14, od 09.04.2015. godine, kojima je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke.

Tužitelj dalje navodi da je u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te kako se od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Tužitelj se u tužbi poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17, od 14.06.2018.god., kojima je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.

Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit preplatio, te zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi tužitelj od tuženika potražuje povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao u visini od 1.263,43 eura po osnovi više uplaćenih kamata, isplatu novčanog iznosa u visini od 6.800,45 eura po osnovi više naplaćenog tečaja, te isplatu novčanog iznosa u visini od 1.940,94 eura po osnovi razlike između glavnice konvertirane glavnice s valutnom klauzulom u EUR i glavnice kredita s valutnom klauzulom u CHF obračunate po početnom tečaju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog stjecanja do konačne isplate, sve sukladno čl.323, te čl.1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj dodatno od bitnoga navodi da su dana 29.12.2015. godine tužitelj i tuženik sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15). Tužitelj zaključno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti, te od bitnog ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj eventualno mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio. Tuženik nadalje osporava tužitelju status potrošača navodeći kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.

Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu u zastari jer se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, te kako je predmetna tužba podnesena dana 11. lipnja 2019. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Dalje navodi da kada bi se primijenili dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) i tada bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 11.06.2014. godine nastupila zastara.

Tuženik nadalje ističe kako je provedena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/2015) na način da su tužitelj i tuženik dana 29.12.2015. godine sklopili Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, te su navedenim Dodatkom parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik smatra kako iz odluka Vrhovnog suda RH posl.br. Gos 1/2019 i broj Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., proizlazi da korisnici kredita, koji su konvertirali svoj kredit Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa između Banke i korisnika kredita, a koji odnos je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovom među strankama, te da tužitelj stoga nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je i nesporno među strankama, jer tužitelj u tužbi uopće ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih tuženik se poziva na mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine prema kojemu ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbu odbaci, a podredno da odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

10. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i odluke koje su donesene u sporu koji se vodio po kolektivnoj tužbi udruge "Potrošač" protiv 8 banaka, između ostalih i tuženika, a radi zaštite kolektivnim interesa potrošača i to u Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, Presudu i Rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., Presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., a koje su sve javno objavljene, te iste zbog obimnosti i dostupnosti nije potrebno dostavljati u spis.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi:

Rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2868/2018., od 12.02.2019., Rješenje Vrhovnog suda RH broj: Gos-1/2019., od 04.03.2020., Rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-1014/2018., Rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2021/2020., od 01.06.2022., Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3204906066, od 31.05.2005. (stranica 11-18), Dodatak Ugovoru o kreditu, od 29.12.2015. (stranica 19-22), obavijest o izračunu efekata konverzije od 30.12.2015. (stranica 23), pregled promjena kamatnih stopa od 14.05.2019. (stranica 24-25), otplatna tablica od 14.05.2019. (stranica 26-33), promet po kreditu (stranica 34-47), konverzija i izračun konverzije (stranica 76-93), sudske odluke (stranica 121-143), Izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: 05. ožujka 2004. (stranica 144), Presuda Vrhovnog suda RH broj: Rev 2781/11-2, od 16.06.2015. (stranica 145-147), sudske odluke (stranica 148-171), promet po kreditu-specifikacija uplate (stranica 172-192), sudske odluke (193-240), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijsko-računovodstvene struke Mirjane Šindić-Janko, od 08. travnja 2024. (stranica 295-316).

12. U ponovljenom suđenju sud je raspravnim rješenjem od 16. prosinca 2025. odlučio da se u postupku neće provoditi ponovno saslušanje tužitelja, već je u dokaznom postupku pročitan zapisnik o njegovom saslušanju, od 16. studenog 2023. (stranica 263-265).

13. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je u odnosu na ukinuti dio postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Predmet spora u ovom ponovljenom suđenju je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od 01. svibnja 2011. pa do 01. siječnja 2014., kao i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos 208,66 eura počev od 27. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.

15. Iz tužbe i odgovora na tužbu sud zaključuje da je u postupku nesporna činjenica da je između parničnih stranaka zaključen Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3204906066, od 31.05.2005. (stranica 11-18), te da je provedena konverzija kredita sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.12.2015. (stranica 19-22).

16. Nadalje, Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, Presudom i Rješenjem poslovni broj: Gž-451/2025-2, od 24. rujna 2025. godine, odbio je kao neosnovan tuženikov žalbeni razlog da tužitelj nema status potrošača, slijedom čega se tužitelj ima smatrati potrošačem, a kredit koji mu je odobren ima se smatrati potrošačkim kreditom.

17. Sud stoga smatra kako se tužitelj u tužbi može osnovano pozvati na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i valutne klauzule u švicarskim francima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2013. i broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018.

18. Te su presude donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl.138.a istog zakona propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. I po važećem čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014., 110/2015.), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Isto tako i po čl.502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknade štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu će u takvom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Obzirom da odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te obzirom kako je sud utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari sadržaj odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, te koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika, obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom, sud na tu okolnost nije bio dužan provoditi nikakve dokaze.

22. U prilog takvog zaključak naslovni sud prihvaća i poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Rev 3142/2018-2, od 19. ožujka 2019., prema kojemu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava (čl.502.a st.1., čl.502.b i čl.502.c ZPP-a), te da nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

23. Navedenom zaključku prvostupanjskog suda u prilog ide i odluka Ustavnog suda broj U-III-2233/19 , od 10. lipnja 2020., kojom se dodatno potvrdio stav Vrhovnoga suda RH iz presude broj Rev 3142/2018-2, od 19. ožujka 2019. da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude.

24. Isti stav je zauzeo i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, Presudom i Rješenjem poslovni broj: Gž-451/2025-2, od 24. rujna 2025. godine.

25. Stoga sud nije provodio dokazni postupak u pogledu utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na kamatnu stopu koja je promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i u odnosu na ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita vezana uz valutu švicarskog franka, slijedom čega sud smatra da je tužitelj dokazao činjeničnu osnovu svojeg potraživanja prema tuženiku.

26. Vezano uz spornu visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude uvidom i čitanjem Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko- računovodstvene struke Mirjane Šindić-Janko, od 08.04.2024. godine (stranica 295-316), vještak je utvrdio da je tužitelj po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke više uplatio kamata u visini od 1.263,43 eura, te je vještak naveo da je ta razlika više uplaćenih kamata postojala u razdoblju s početkom od 01. prosinca 2008. i sa završetkom 01. rujna 2010. godine.

27. Sud ocjenjuje da je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način, te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, te sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti, niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, pa isti u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojno dokazno sredstvo.

28. Budući da iz pročitanog vještačkog nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi razlika po osnovi više uplaćenih kamata po predmetnom ugovoru o kreditu postojala i u nastavnom razdoblju odnosno od 01. svibnja 2011. pa do 01. siječnja 2014., sud smatra kako nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zatezne kamate na iznose navodne preplate za razdoblje od 01. svibnja 2011. pa do 01. siječnja 2014., te je temeljem čl.210.st.1. i st.3. ZOO/91 u vezi s čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), odbio kao neosnovan taj dio tužbenog zahtjeva, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

29. Vezano uz spornu okolnost odnosno istaknuti prigovor tuženika da ne postoji aktivna legitimacija na strani tužitelja u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos 208,66 eura počev od 27. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., sud nalazi kako je isti prigovor osnovan.

30. Uvidom i čitanjem prometa po kreditu (stranica 34-47) utvrđeno je kako je jednu uplatu na ime povrata kredita u iznosu od 1.158,95 CHF dana 27. kolovoza 2015. uplatom u poslovnici izvršila osoba po imenu ĆK, u iznosu od 1.158,95 CHF.

31. Iz pročitanog vještačkog nalaza i mišljenja od 08.04.2024. godine (stranica 313) vještak je utvrdio da je uplatom iznosa od 1.158,95 CHF koja je izvršena toga dana 27. kolovoza 2015. nastala preplata s osnove tečajne razlike u visini od 208,66 eura.

32. Čitanjem zapisnika o saslušanju tužitelja, od 16. studenog 2023. (stranica 263-265) utvrđeno je kako je tužitelj iskazao da je otplata kredita vršena iz zajedničkih prihoda njega i njegove supruge, te u svojem iskazu nije spominjao osobu po imenu ĆK.

33. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tužitelj koji nije dokazao da je osoba po imenu ĆK izvršila uplatu rate kredita dana 27. kolovoza 2015. u ime i za račun tužitelja budući da se iskaz tužitelja ne podudara s izvedenim materijalnim dokazom.

34. Sud stoga smatra kako nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos preplate po osnovi tečajne razlike u visini od 208,66 eura počev od 27.08.2015. godine, te je temeljem čl.210.st.1. i st.3. ZOO/91 u vezi s čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), odbio kao neosnovan taj dio tužbenog zahtjeva, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.2. ZPP-a o djelomičnom uspjehu u sporu u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

36. Tužitelj je tužbom istaknuo 5 tužbenih zahtjeva, od kojih se 2 ne odnose na novčanu svotu iz točke I i točke III tužbe koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti članka čl.2.1. čl.2.3, te čl.7.2. o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, te dijela odredbe čl.1, čl.2.1. i čl.7.2. o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka iz Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3204906066, od 31.05.2005.

37. Međutim tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora nenovčanih tužbenih zahtjeva, niti je sud rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora po čl.40.st.4. ZPP- a, pa se smatra se da je vrijednost predmeta spora svakog nenovčanog tužbenog zahtjeva 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura, što za 2 nenovčana tužbena zahtjeva iznosi 13.272,28 eura.

38. Tužbeni zahtjev iz točke II tužbe odnosi na novčanu svoju za isplatom iznosa od 1.263,43 eura, što je uzeto kao vrijednost predmeta spora, nadalje, tužbeni zahtjev iz točke IV tužbe odnosi na novčanu svoju za isplatom iznosa od 6.800,45 eura, što je uzeto kao vrijednost predmeta spora, te tužbeni zahtjev iz točke V tužbe odnosi na novčanu svoju za isplatom iznosa od 1.940,94 eura, što je uzeto kao vrijednost predmeta spora.

39. Sud utvrđuje ukupnu vrijednost predmeta spora u visini od 23.277,10 eura.

40. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u cijelosti tužbenim zahtjevom iz točke I tužbe u cijelosti od 6.636,14 eura, zatim s tužbenim zahtjevom iz točke II tužbe u cijelosti od 1.263,43 eura, zatim s tužbenim zahtjevom iz točke III tužbe djelomično tj. u 2/3 u visini od 4.424,1 eura, zatim s tužbenim zahtjevom iz točke IV tužbe u cijelosti od 6.800,45 eura, dok nije uspio s tužbenim zahtjevom iz točke V tužbe u visini od 1.263,43 eura.

41. Tužitelj je obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev od 23.277,10 eura, te dosuđeni tužbeni zahtjev od 19.124,12 eura, uspio u ovoj parnici u omjeru od 82%, dok je tuženik uspio u omjeru od 18%. Razlika uspjeha tužitelja u sporu utvrđuje se u omjeru od 64%.

42. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

43. Tužitelju se utvrđuju pojedinačni troškovi kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 250,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 07.12.2022. u iznosu od 250 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 15.12.2022. u iznosu od 250 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 16.11.2023. u iznosu od 250 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 30.11.2023. u iznosu od 250 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 26.06.2024. u iznosu od 250 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 05.11.2023. u iznosu od 250 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- troškove provedenog financijskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 518,96 eura jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da su navedenim dokaznim sredstvom tužitelji uspjeli dokazati visinu tužbenog zahtjeva, a koja je osporavana od strane tuženika;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 140,82 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

44. Sukladno čl.11.st.1.toč.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, slijedom čega tužitelj u ovoj pravnoj stvari ne plaća sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu, a koje oslobođenje vrijedi od 20.05.2023. godine kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/2023).

45. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 2.409,78 eura, te mu pripada naknada dijela ukupnog troška koji odgovara postotku razlike uspjeha u sporu od 64%, što iznosi 1.542,26 eura.

46. Budući da je Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, Presudom i Rješenjem poslovni broj: Gž-451/2025-2, od 24. rujna 2025. godine, naložio prvostupanjskom sudu da odluči o troškovima žalbenog dijela postupka, sud utvrđuje kako je tuženik izjavljenom žalbom uspio djelomično budući da je po izjavljenoj žalbi drugostupanjski sud odlučio da se djelomično ukida i djelomično preinačuje, te djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie poslovni broj: P-1945/2019-33, od 13. siječnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te je sud temeljem čl.166.st.3. ZPP-a tuženiku priznao troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura po Tbr.10. toč.1. i Tbr.40.st.1. Tarife,

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 62,50 eura po Tbr.46 Tarife,

- za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 140,76 eura po Tar.br.3.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021),

odnosno ukupno priznata visina žalbenog postupka tuženiku iznosi 453,26 eura.

47. Nakon međusobnog prijeboja priznatih troškova tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.089,00 eura, slijedom čega je sud temeljem čl.154.st.2. u vezi čl.155. ZPP-a odlučio kao pod točkom III izreke ove presude

48. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

49. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

50. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 30. siječnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.