Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovni

Poslovni broj: Kž-263/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CC, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem K-761/2023 od 22. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni CC zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine u koju kaznu zatvora se uračunava vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda u vezi s kaznenim djelom 15. srpnja 2023. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru do dana 22. rujna 2023.

II. Odbija se žalba optuženika CC kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim CC zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma – opisano u članku 326. stavku 1. KZ/11 te je istog na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine no temeljem članka 56. KZ/11 istome je izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno.

1.1. Na temelju članka 40. stavak 2. i 5. i članka 42. KZ/11, okrivljeniku CC je izrečena sporedna novčana kazna u visini od 81 (osamdesetjednog) dnevnog iznosa, od kojih svaki iznosi 37,00 Eura, tako da ukupna sporedna novčana kazna iznosi 2.997,00 eura (dvijetisućedevetstodevedesetsedam eura), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku CC se u kaznu zatvora uračunava vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda u vezi s kaznenim djelom 15. srpnja 2023. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, i to do dana 22. rujna 2023., a sve u slučaju opoziva uvjetne osude.

1.3. Na temelju članka 189. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje: ZKP-a, valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) predmeti koji su privremeno tijekom kaznenog postupka bili oduzeti od okrivljenog CC i to vozilo marke [obrt], Slovenskih reg. pločica oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], prometna dozvola gore navedenog vozila serijskog broja B997657 i jedan originalni ključ od gore navedenog vozila, vratit će se vlasniku [trgovačko društvo] i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, a ako vlasnik u tom roku ne preuzme navedene privremeno oduzete predmete, ti predmeti unose se u proračunska sredstva.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik CC dužan je naknaditi paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Žalbu zbog odluke o kazni je podnio i optuženik po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna te je u žalbi zamolio da ga se pozove na sjednicu vijeća.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni .

2.3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

2.3. Branitelj okrivljenika zatražio je obavijest o sjednici vijeća, kojoj je pristupio branitelj po zamjeničkoj punomoći Toni Radić, odvjetnik u Splitu, a nisu pristupili uredno obaviješteni okrivljeni CC i županijska državna odvjetnica u Dubrovniku te pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

4. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

5. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir kao olakotne okolnosti priznanje djela i kajanje dok je korektno držanje okrivljenika pogrešno utvrdio i cijenio kao olakotnu okolnost imajući u vidu da se primjereno držanje pred sudom ne može smatrati olakotnom okolnošću jer je obveza svakog sudionika kaznenog postupka da se pred sudom ponaša na primjeren način. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku utvrdio kao olakotnu okolnost društvenu opasnost ovog kaznenog djela ali je u pravu državno odvjetnik kad u žalbi tvrdi da je prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud podcijenio istaknutu otegotnu okolnost je rezultiralo izricanjem kaznene sankcije koja se stoga ukazuje neučinkovitom s aspekta generalne i specijalne prevencije.

5.1. Ovaj se žalbeni sud slaže s državnim odvjetnikom da uvjetna osuda u postojećim okolnostima nije primjerena kaznena sankcija prvenstveno iz razloga opće svrhe kažnjavanja, odnosno da neće polučiti traženi učinak na planu generalne prevencije u smislu odvraćanja građana da čine tako ozbiljna kaznena djela. Osim toga treba uzeti u obzir da je ovdje riječ o kaznenom djelu koje je s vremenom postalo vrlo učestalo na teritoriju Republike Hrvatske, a povezano je i s potencijalno vrlo opasnim sigurnosnim pitanjem, te da su počinitelji ovakve vrste delikta motivirani lakom zaradom, dok se povećana društvena opasnost predmetnog kaznenog djela očituje u činjenici da je ono posljedica dobro organiziranih i planiranih lanaca krijumčarenja ilegalnih migranata u čijem ostvarenju se u pravilu krše njihova ljudska prava. Stoga na planu kaznene politike treba dati jasnu poruku svima da postoji nizak prag tolerancije na takve delikte, tim više što oni sadrže međunarodni element i što su, kao što je rečeno, motivirani koristoljubljem, a sve nauštrb ilegalnih migranata koji su se našli u lošim životnim situacijama. U tom kontekstu se ovaj žalbeni sud odlučio postrožiti kaznenu sankciju iz pobijane presude na način preciziran u izreci ove presude, a sve u uvjerenju da je izrečena kazna zatvora optuženiku u ovom slučaju primjerena stupnju njegove krivnje (izravna namjera prvog stupnja), naprijed opisanoj pogibeljnosti djela i osobi optuženika.

5.2. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

6. Iz razloga koji su naprijed navedeni, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni i da bi u ovakvim okolnostima, bilo primjereno optuženiku izreći blažu uvjetnu osudu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci kazni, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, dok je po točkom II/ izreke ove presude primjenom članka 482. ZKP/08 odbijena žalba optuženika kao neosnovana.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 30. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž