Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-991/2018-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OMM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Pejiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice-protutužiteljice ŠMM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branimiru Fingleru, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Osijeku, radi raskida i utvrđenja ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. prosinca 2025., u nazočnosti tuženice-protutužiteljice i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su zaključili dana 3. siječnja 2018. godine tužitelj – protutuženik OMM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica – protutužiteljica ŠMM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku OMM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici-protutužiteljici BMM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od 3.750,00 EUR-a (tritisućesedamstopedeseteura) sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tužitelja HMM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] i tuženice ŠMM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], a koji je potvrđen od strane Biserke Arambašić, javnog bilježnika iz Osijeka, pod br.: OV-101/2018 dana 4. siječnja 2018.

II. U zemljišnim knijgama Općinskog suda u Splitu, i to na 78/1560 suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća ukupne površine 500m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma ukupne površine 2740 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije tuženika kao (su)vlasnika tih nekretnina temeljem ugovora navedenog u toč. I. ove presude, te se tužitelj OMM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ima ponovno upisati kao (su)vlasnik tih nekretnina.

III. Nalaže se tuženiku ŠMM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] da tužitelju OMM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] plati prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

IV/ Zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadom troška postupka preko dosuđenog dijela troška postupka, odbija se kao neosnovan.

V/ Zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troška postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik je u tužbi naveo da je dana 3. siječnja 2018. sa tuženicom- protutužiteljicom zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je potvrđen dana 4. siječnja 2018. od strane javnog bilježnika Biserke Arambašić pod br. OV-101/18. Nadalje, naveo je da je predmetnim Ugovorom na tuženicu-protutužiteljicu prenio u vlasništvo 78/1560 svog suvlasničkog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća, ukupne površine 500m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/10 svog suvlasničkog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi šuma, ukupne površine 2740 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da se tuženica-protutužitejlica obvezala dosmrtno uzdržavati ga ispunjavajući obveze kumulativno navedene u čl. 2. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Istaknuo je kako tuženica-protutužiteljica od dana zaključenja predmetnog Ugovora pa do dana podnošenja tužbe nije ispunjavala svoje ugovorne obveze, a u međuvremenu je između njih nastupila tako teška poremećenost u međusobnim odnosima zbog čega su prestali i komunicirati. Pored toga, naveo je, ista je jasno iskazala da ne želi ispunjavati predmetnim ugovorom preuzete obveze, ali unatoč tome nije s njim sporazumno raskinula zaključeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanu te mu vratila nazad u vlasništvom tim Ugovorom stečene nekretnine, već je dana 21. rujna 2018. zaključila s OM Sporazum o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza, kojim mu je priznala pravo vlasništva na jednoj od nekretnina koje je stekla Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, konkretno na nekretnini kčbr [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i istome dozvolila uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini, zanemarujući njegovu tvrdnju da je on vlasnik nekretnine i da je Ugovor o kupoprodaji od 12. srpnja 2013., koji je on zaključio s OM, raskinut izjavom od 15. travnja 2016. uslijed neisplate kupoprodajne cijene. Iz takvog postupanja tuženice-protutužiteljice, naveo je, za zaključiti je da ista ne želi ispunjavati ugovorne obveze, niti mu vratiti nekretnine koje je predmetnim Ugovorom stekla. Isto tako, tužitelj-protutuženik je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, navodeći da je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a da je tuženica- protutužiteljica zaključila Sporazum o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza s OM za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te time stvorila temeljem za uknjižbu koja nije još provedena, pa je u odnosu na tu nekretninu nastupila opasnost ostvarenju njegove tražbine, dok u odnosu na drugu nekretninu, zbog poremećenih odnosa između njih, postoji opasnost da bi tuženica-protutužiteljica bez takve mjere mogla spriječiti odnosno znatno otežati ostvarenje njegove tražbine, pa je predloži sudu da sukladno čl. 346. Ovršnog zakona donese rješenje kojim će odrediti privremenu mjeru kojom će protivnici osiguranja, ovdje tuženici-protutužiteljici, radi osiguranja nenovčane tražbine, zabraniti da otuđi ili optereti 78/1560 suvlasničkog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom svega navedenog, tužitelj- protutuženik predložio je sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tuženicu- protutužiteljicu da mu naknadi troškove parničnog postupka.

1.1. Tijekom postupka tužitelj-protutuženik se protivio protutužbi, te je naveo da je protutužbeni zahtjev bespredmetan. Isticao je da je tuženica-protutužtieljica primila u vlasništvo nekretninu, a nije ju vratila te je ničim izazvana prepisala na treću osobu. Nadalje, naveo je i da smatra da nije bilo nikakve osnove za prebacivanje vlasništva na OM. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je solemniziran, te ga je tuženica-protutužiteljica svjesno potpisala, a ako ga nije htjela nije ga trebala niti potpisati, odnosno mogla ga je raskinuti jednostranom izjavom volje ili sporazumom, radi čega je i bila u uredu njegova odvjetnika Domagoja Pejića u ljeto 2018., dakle, otprilike mjesec dana prije nego što je u biti prepisala nekretnine na OM, bez ikakvog dokaza na koji način ga je oštetila za iznos od 400.000,00 kn koje nikada nije dobio, a što proizlazi iz Kupoprodajnog ugovora, gdje nije navedeno da je prodavatelju isplaćena ta cijena, a ugovor je i raskinut. Nadalje, naveo je, tuženici- protutužiteljici je prebačena kuća, ali se radilo o uređenju zemljišnoknjižnog stanja, pa su čestice bile opisane krivo.

2. U odgovoru na tužbu tuženica-protutužiteljica navela je da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev. Nadalje, navela je da se ne protivi raskidu predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su zaključili ona i tužitelj-protutuženik, kao i da je pokušala postići s tužiteljem-protutuženikom sporazum kojim bi se Ugovor raskinuo, ali bez uspjeha, dodajući da tužitelj-protutuženik nije podnio tužbu u tom smjeru to bi učinila ona, jer u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora nije imala sva saznanja o predmetnoj nekretnini. Opreza radi predložila je sudu da o ovom postupku obavijesti OM, s kojim je nakon zaključenja predmetnog Ugovora sklopila Sporazum, a sve prije nego što sud donese presudu na temelju priznanja.

2.1. U podnesku od 18. rujna 2019. tuženica-protutužiteljica navela je da opoziva priznanje tužbenog zahtjeva jer je OM u međuvremenu ishodio upis svog prava vlasništva nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te bi tužitelj- protutuženik morao prvenstveno zahtijevati poništenje odnosno utvrđenje ništetnim Sporazuma o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza kojeg je dana 21. rujna 2018. sklopila s OM. Istaknula je kako nema interesa za održavanje ugovora i ispunjenje ugovorne obveze bilo koje strane iz predmetnog Ugovora, ali ne pristaje na raskid istog iz razloga koje je tužitelj-protutuženik naveo u tužbi te smatra da nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora na način kako to zahtijeva tužitelj. Navela je da je tek naknadno saznala da tužitelj-protutuženik nikada nije imao namjeru sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi stranke dosita ispunjavale svoje obveze iz tog ugovora, nego je njegov jedini razlog i motiv za sklapanje predmetnog Ugovora bila prijevara OM i pokušaj da istoga onemogući u uknjižbi valjano stečenog prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ističući kako prije sklapanja predmetnog Ugovora nije znala da tužitelj-protutuženik nije vlasnik nekretnine. Nadalje, navela je da je tužitelj-protutuženik Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 12. srpnja 2013. prodao OM nekretninu koja je u katastru bila označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u zemljišnim knjigama kao kčbr. [katastarska čestica] te mu predao posjed te nekretnine, dao tabularanu izjavu i primio isplatu kupoprodajne cijene, dok je OM platio porez na promet nekretnina. Međutim, navela je, tužitelj-protutuženik iskoristio je činjenicu da OM zbog nesređenog stanja zemljišnih knjiga nije mogao upisati svoje pravo te ju je lažnim prikazivanjem da je on punopravni vlasnik navedene nekretnine prijevarom naveo na sklapanje predmetnog Ugovora, a sve isključivo s ciljem da OM onemogući u uknjižbi prava vlasništva, a što u to vrijeme nije znala niti mogla znati. Isto tako, navela je, da tužitelj-protutuženik, a s obzirom da nije bio vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica], nije prenio nesmetano vlasništvo te nekretnine neopterećene zahtjevima trećih te je zbog sklapanja predmetnog Ugovora bila izložena znatnim neugodnostima jer je protiv svoje volje bila uvučena u niz građanskih postupaka koje je protiv nje i tužitelja-protutuženika pokrenuo OM, a istaknula je da je bila izložena i kaznenom postupku temeljem kaznene prijave OM protiv tužitelja-protutuženika zbog kaznenog dijela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st.1. KZ-a, dok protiv je zbog kaznenog dijela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ-a. Tuženica- protutužitelja osporavala je tvrdnju tužitelja-protutuženika da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut, jer to prema njezinim saznanjima nije točno, budući da je OM isplatio kupoprodajnu cijenu pa nije bilo mjesta raskidu ugovora, jer je nekretnina koja je predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s pravnim nedostacima. Navela je i da je pozvala tužitelja-protutuženika da je oslobodi zahtjeva OM te od nje otkloni pokrenute postupke, odnsono pokušala je postići s njim sporazum o poništenju, odnosno raskidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali je on nije oslobodio zahtjeva treće osobe dok je bilo kakav sporazum oko predmetnog Ugovora odbio, te je njegovom krivnjom bila izložena kaznenom progonu, slijedom čega je bila prisiljena s OM sklopiti Sporazum o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza. Isto tako, navela je da bi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i ponovni upis tužitelja-protutuženka u zemljišne knjige kao vlasnika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila protivna načelu savjesnosti i poštenja te moralu društva, a time nemoguća i nedopuštena. Istaknula je i da za odluku u ovoj pravnoj stvari nije važna tvrdnja tužitelja – protutuženika da nije ispunjavala ugovorne obveze, s obzirom da je odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora ugovoreno uzdržavanje prema potrebama, odnosno na zahtjev tužitelja – protutuženika kao primatelja uzdržavanja, a isti nikada nije iskazao potrebu niti joj uputio zahtjev za pružanjem ugovornih oblika uzdržavanja. Isto tako, navela je, nije od značaja niti tvrdnja da je između njih došlo do poremećenosti u međusobnim odnosima jer ne žive zajedno niti je ugovorena zajednica života, a niti je ista nužna za ispunjenje oblika uzdržavanja.

2.2. Tuženica-protutužiteljica je podneskom od 30. listopada 2024. podnijela protutužbu, navodeći da je s tužiteljom-protutuženikom zaključila dana 3. siječnja 2018. predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, na način da je tužitelj-protutuženik postupao prijevarno, znajući da nije vlasnik nekretnine koja je predmet ugovora i s ciljem prijevare treće osobe, OM, dakle, iz nedopuštene pobude i bez prave volje na ugovaranje uzdržavanja, pri čemu ju je i prijevarom naveo na sklapanje tog ugovora, a ugovor je očito sklopljen samo prividno i protivno prisilnim propisima i moralu društva, a za što je tužitelj – protutuženik proglašen krivim u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Osijeku br. K-267/2019. Slijedom toga, navela je, a budući da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine OM u međuvremenu ishodio upis svog prava vlasništva nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tužitelj-protutuženik da bi sud uopće mogao udovoljiti njegovom tužbenom zahtjevu, prvenstveno morao zahtijevati poništenje odnosno utvrđenje ništetnim Sporazuma o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza kojeg je 21. rujna 2018. godine sklopila s OM, a čak i da je to tužitelj- protutuženik učinio, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i ponovni upis tužitelja- protutuženika u zemljišne knjige kao vlasnika kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila bi protivna načelu savjesnosti i poštenja te moralu društva, a time nemoguća i nedopuštena. Međutim, navela je, uslijed prethodno opisanog prijevarnog postupanja predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. siječnja 2018. godine ništetan je, jer je pri zaključenju istog tužitelj-protutuženik počinio kazneno djelo, dakle, zaključen je prividno i protivno prisilnim propisima i moralu društva. Slijedom navedenog, tuženica- – protutužiteljica je podnijela prututužbu i predložila da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. siječnja 2018., te je potraživala i naknadu troškova parničnog postupka.

2.3. Na raspravi održanoj 10. prosinca 2025. tuženica-protutužiteljica navela je da ostaje kod svog protutužbenog zahtjeva od 30. listopada 2024. te da je u ovom postupku odlučna činjenica iz kojeg je razloga zaključen predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, o čemu je sve rekao i sam tužitelj-protutuženik na raspravi od 18. srpnja 2025. kada je priznao da razlog za zaključenje ovog ugovora nije bilo uzdržavanje, nego izbjegavanje vjerovnika, po priznanju tužitelja-protutuženika Ministarstva financija Porezne uprave, a prema mišljenju tuženice-protutužiteljice i kupca nekretnine OM.

3. Umješač na strani tuženika OM je podneskom od 31. siječnja 2019. naveo da je dopisom punomoćnika tuženice-protutužiteljice obavješten da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak povodom tužbe tužitelja-protutuženika protiv tuženice-protutužiteljice radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu k. o. [katastarska općina] označenih kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Nadalje, naveo je, a s obzirom da je s tuženicom-protutužiteljicom sklopio Sporazum o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih odnosa i obveza od 21. rujna 2018. koji se odnosi na predmetne nekretnine iz Ugovora o dosmrtno uzdržavanju koji je predmet ovog spora te da je tuženica-protutužiteljica priznala tužbeni zahtjev uz napomenu da ga se obavijesti o parnici prije nego se donese presuda na temelju priznanja, da ima pravni interes da se sukladno odredbama ZPP-a uključi u parnicu kao umješač na strani tuženice, budući da se radi o njegovoj imovini. Napomenuo je da smatra kako sud ne može donijeti presudu na temelju priznanja s obzirom da egzistira predmetni Sporazum sklopljen između njega i tuženice-protutužiteljice, kojim mu je ona kao vlasnica predmetne nekretnine priznala pravo vlasništva na nekretnini k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]. Slijedom svega navedenog, predložio je sudu da mu dopusti stupanje u parnicu na strani tuženice-protutužiteljice, a sukladno čl. 206. i dr. Zakona o parničnom postupku.

4. Na raspravi koja je održana 18. srpnja 2025. sud je sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.000,00 EUR-a, jer je tuženica-protutužiteljica osporila vrijednost predmeta spora na pripremnom ročištu 19. rujna 2019.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list spisa 4-5), Sporazum o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza (list spisa 6-9), izvadci iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 11-14), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list spisa 23-25), Sporazum o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza (list spisa 26-31), rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela, br. Z- 46660/18 (list spisa 33), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 39-40 i na listu spisa 44- 48), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 41-43), te je saslušao parnične stranke. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda K-267/2019.

5.1. Sud je odbio dokazni prijedlog umješača za uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku P-766/2018 jer umješač nije naveo koje bi se odlučne činjenice trebale utvrditi priklopom navedenog spisa i uvidom u isti. Nadalje, odbio je i dokazni prijedlog tuženice-protutužiteljice za saslušanjem OM (umješača) u svojstvu svjedoka jer okolnosti na koje bi trebao iskazivati ne odnose se na sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ispunjavanju obveza iz predmetnog Ugovora, te je odbio dokazni prijedlog tužitelja-protutuženika da se pribavi i izvrši uvid u raskid kupoprodajnog ugovora s OM.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Protutužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog toga što je isti protivan prisilnim propisima i moralu društva.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženica-protutužiteljica raspolagala nekretninom koja je predmetnom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, na način da je istu prenijela OM, te da tuženica-protutužiteljica nije ispunjavala svoje obveze iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

9. Među parničnim strankama je sporno je li Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan iz razloga što je sklopljen protivno prisilnim propisnima i moralu društva.

10. Iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. siječnja 2018. (list spisa 4-5) proizlazi da su ga zaključili OMM , kao primatelj uzdržavanja i ŠMM, kao davateljica uzdržavanja. Člankom 1. predmetnog Ugovora ugovoreno je da je primatelj uzdržavanja stvarni i knjižni suvlasnik te suposjednik nekretnina označenih kao: ZEM 2625/986, u naravi dvorište, kuća, ukupne površine 500 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za 78/1560 idealnog dijela te ZEM 2625/149, u naravi šuma, ukupne površine 2740m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za 1/10 idealnog dijela. Člankom 2. predmetnog Ugovora ugovoreno je da davatelj uzdržavanja se obvezuje uzdržavati i njegovati primatelja uzdržavanja dosmrtno prema njegovim potrebama i u dobroj vjeri, sve o svom trošku, te između ostalog osigurati mu svu potrebnu njegu i pomoć, snositi sve troškove liječenja, za slučaj teže bolesti osigurati adekvatan smještaj, prema potrebi i na zahtjev primatelja uzdržavanja osigurati mu hranu, odjeću, obuću i druge uobičajene potrepštine te ga nakon njegove smrti dostojno sahraniti u skladu sa mjesnim običajima i njegovim željama. Člankom 3. predmetnog Ugovora ugovoreno je da primatelj uzdržavanja izričito ovlašćuje i dozvoljava davatelju uzdržavanja da se na temelju ovog Ugovora bez ikakve suglasnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu i drugim javnim i službenim evidencijama zatražiti i postići upis prava suvlasništva i suposjeda na nekretninama opisanim u čl. 1. Ugovora, te da može stupiti u suposjed navedenih nekretnina odmah po potpisivanju i solemnizaciji ovog Ugovora.

11. Iz Sporazuma o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza (list spisa 6-9, kao i na listu spisa 26-31) od 21. rujna 2018., proizlazi da su Sporazum sklopili OM i ŠMM, kojim su sporazumom suglasno riješili međusobna prava i obveze u pogledu parničnih i drugih postupaka koji se vođe među njima pred sudovima i drugim javnim tijelima javne vlasti kao i prijenos prava vlasništva na 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. ZEM [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja šumu površine 2740 m2, kao i pripadajućih neupisanih građevinskih objekata na zemljištu. Proizlazi iz čl. 4. Sporazuma da ŠMM svojim potpisom dozvoljava ŠM da na 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na kčbr. ZEM [katastarska čestica], bez daljnjih pitanja i odobrenja na svoje ime izvrši uknjižbu prava vlasništva, te da suglasno utvrđuju da se OM nalazi u zakonitom posjedu nekretnine, dok je čl. 5. st. 2. ugovoreno da se suglasno odriču svih daljnjih međusobnih potraživanja uređenih ovim Sporazumom.

12. Iz izvadaka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] od 4. studenog 2018. (list spisa 11-14), proizlazi da je kao suvlasnik 78/1560 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kčbr. ZEM [katastarska čestica], u naravi dvorište i kuća, ukupne površine 500m2, upisana ŠMM, ovdje tuženica-protutužiteljica. Iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na nekretnini kč. br. ZEM [katastarska čestica] upisana kao suvlasnica na 1/10 dijela ŠMM, ovdje tuženica-protutužiteljica.

13. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list spisa 23-25), proizlazi da su ga sklopili OMM, kao prodavatelj i OM, kao kupac dana 12. srpnja 2013., te je ugovoreno da prodavatelj prodaje kupcu nekretninu izgrađenu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim zemljištem, kao i da je stambena zgrada ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorna uređenja Splitsko-dalmatinske županije od 16. siječnja 2013. Nadalje, čl. 2. Ugovora ugovoreno je da prodavatelj jamči kupcu da je vlasnik i faktični posjednik nekretnine te da je ista isključivo njegovo vlasništvo i da na istoj ne postoji pravo trećega, kao niti teret koji isključuje, ograničava ili umanjuje pravo kupca. Čl. 3. je ugovoreno da sporazumno ugovaraju kupoprodajnu cijenu za nekretninu u iznosu od 400.000,00 kn. Čl. 5. je ugovoreno da prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora bez svakog daljnjeg pitanja ili odobrenja izvrši upis prava vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu i drugim javim knjigama, na svoje ime i u svoju korist, dok je čl. 6. ugovoreno da kupac u posjed nekretnine stupa odmah, a prodavatelj se obvezuje to mu omogućiti.

14. Iz izvatka iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] od 18. rujna 2019. (list spisa 39-40 i na listu spisa 44- 48) proizlazi da je da je na nekretnini kč. br. ZEM [katastarska čestica] upisan kao suvlasnik na 1/10 dijela OM uknjižbom prava vlasništva temeljem Ugovora o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza od 21. rujna 2018. s imena ŠMM na OM. Iz izvatka iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] od 18. rujna 2019. (list spisa 41-43), proizlazi da je kao suvlasnik 78/1560 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kčbr. ZEM [katastarska čestica], upisana uknjižba prava vlasništva rješenjem O-437/2016-3 od 5. svibnja 2017. i rješenjem O-437/2016-16 od 8. lipnja 2017. s imena BM na ime OMM, te uknjižba prava vlasništva temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. siječnja 2018. s imena KMM na ŠMM.

15. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda K-267/2019 iz kojega proizlazi da se vodio kazneni postupak protiv PMM, pokrenut optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 24. siječnja 2019., poslovni broj K-DO- 631/2018-24, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, i kaznenog djela protiv privatnosti – narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11. sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Presudom ovog suda posl.br. K-267/2019-34 od **.**.2022. OMM, ovdje tužitelj-protutuženik, je toč. I. oslobođen od optužbe za kazneno djelo protiv imovine – prijevaru iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, a toč. II. osuđen za kazneno djelo protiv privatnosti – narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11, te je na temelju članka 141. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja je zimljenja radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

16. Iz iskaza tužitelja-protutuženika proizlazi da je 2012. pozajmio novac od OM da bi isplatio djecu svog očuha, a nakon ostavinske rasprave iza njegove pok. majke, u kojoj je predmet ostavine bila kuća. Isplatom nasljednika njegova očuha trebao je dobiti i dobio je u vl. cijelu kuću na moru u mjestu Šolta, Nečujam. Posudio je od OM iznos od 60.000,00 eura, te su imali dogovor da će prodati kuću i isplatiti ga, ali kuću nije uspio prodati te su dogovorili da će mu OM isplatiti još 400.000,00 kn i da će na njega prenijeti kuću. Sklopili su ugovor o kupoprodaji u kojem je kao kupac kuće bio naveden OM. Do 2016. OM mu nije isplatio iznos od 400.000,00 kn te je izjavio raskid ugovora pisanim putem. U to vrijeme je bio u poreznim dugovima, a da kuća ne bi otišla pod porezni dug i da je ne blokiraju, odlučio je da kuću prebaci kćerki. Godinu dana je trajao taj dogovor da tu kuću prebaci kćerki. Kuću je morao prebaciti na kćerkino ime da bi izbjegao da mu porezna blokira kuću. Njegova kćer je sve to znala. Kada kaže znala misli da je znala za njegov porezni dug, da je znala da OM nije isplatio cijeli iznos kupoprodajne cijene i da je taj ugovor raskinuo, a znala je i za njegov zajam od OM. U vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao vlasnik te kuće, ali su imali sve papire od njegova očuha i njegove majke i rješenje iz ostavinske rasprave s kojim postaje vlasnik cjelokupne imovine, te se na temelju te dokumentacije i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanja upisala u zemljišne knjige. Bilo je dogovoreno da, ukoliko OM isplati 400.000,00 kn da će ona prenijeti vlasništvo nad kućom na OM. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju se tuženica trebala brinuti o njemu, a to znači potpomagati ga financijski, brinuti se o njemu kada je bolestan. Nadao se da će izvršavati sadržaj Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nikada nije svoje obveze preuzete Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Razlog zbog čega je odlučio sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je izbjegavanje plaćanja poreznog duga i da mu Porezna ne oduzme imovinu, a to je jedan od glavnih razloga za sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a kćerki se svidjela kuća i koristila ju. Tražio je raskid ugovora kako bi tuženica vratila navedenu nekretninu njemu, a to je sve odlučio nakon što je OM njegovu kćer izbacio iz te kuće te se ona sva isprepadala pa su je na taj način htjeli izvući iz svega toga i zaštiti, međutim, ona nakon podnošenja tužbe dogovara s OM prenijeti kuću u vlasništvo, iako je znala da mu nije isplatio 400.000,00 kn, a možda je i ona dobila neke novce od njega, a to ne može sa sigurnošću reći. Odnosno, nije znao kada je, prije ili nakon podnošenja ove tužbe, njegova kćer pregovarala s OM oko prenošenja vlasništva nad kućom. Pokušao je sporazumno riješiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s kćerkom, bila je kod njegova punomoćnika, ali nije htjela to napraviti i više se ne javlja. Ugovor bi ostao na snazi da se uspio dogovoriti s OM da vrati pozajmicu. Iznos od 400.000,00 kn, da mu je isplatio OM, bi podijelio na svoje troje djece, kao i tuženici. Njegova kćerka nije htjela izvršavati Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i nije se više javljala na telefon. S tuženicom je u nikakvim odnosima. Tuženica mu nije rekla da namjerava prenijeti vl. OM. Sada ima prihode, oko 1.000,00 do 1.200,00 eura. 2018. je imao prihode otprilike isto kao i sada. Visina njegovog poreznog duga 2018. bila je oko milijun kuna. S obzirom na njegove prihode imao je u to vrijeme da si kupi lijekove. Nije bolovao od teže bolesti, samo tlak i ništa spektakularno. Imao je novca za hranu i obuću i odjeću. Njegov odnos s tuženicom narušio se kada je počela imati problema s

1 0

OM, tada je prestala komunicirati s njim. Ugovor o kupoprodaji između njega i OM sastavio je misli odvjetnik Ranđelović, koji je sada pok., a koji je bio kućni prijatelj OM. Na upit može li objasniti zašto je OM dao dozvolu uknjižbe prava vlasništva, ako mu je dugovao 400.000,00 kn, tužitelj je odgovorio da eto tako, jer je i on njemu donio 60.000,00 eura, a nije tražio nikakav papir i nije smatrao da će biti nekakvih problema, jer mu prije toga donio 60.000,00 kn. Nije podnio tužbu protiv OM za isplatu 400.000,00 kn, podnio je samo raskid ugovora, koji je dostavi njemu na kućnu adresu, a OM nikako nije reagirao na to, nije mu odgovorio, kuća u to vrijeme nije bila prepisana na njega, nego je bila upisana na njegovu majku i očuha. OM da se mogao u to vrijeme upisati, upisao bi se, ali papiri nisu bili riješeni u zk. knjigama, nešto sa česticama nije valjalo, tek su se naknadno riješili ti papiri u zk. knjigama, kada se njegova kći upisala. U trenutku sklapanja Ugovora sa OM papirnato je bio vlasnik nekretnine.

16.1. Iskaz tužitelja-protutuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je sklopio s OM ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je bila i predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopio s tuženicom – protutužiteljicom jer je u navedenom dijelu iskaz tužitelja-protutuženika u skladu s Ugovorom o kupoprodaji od 12. srpnja 2013. (list spisa 23-25). Nadalje, iskaz tužitelja- protutuženika sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopio da bi izbjegao porezni dug, odnosno da mu se ne blokira imovina i to predmetna nekretnina, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja- protutuženika uvjerljiv, jasan i logičan. Iskaz tužitelja-protutuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da tuženica-protutužiteljica nije ispunjavala obveze iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer je u tom dijelu u skladu s iskazom tuženice-protutužiteljice.

16.2. Iskaz tužitelja-protutuženika sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je tuženica-protutužiteljica znala da je razlog sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju onemogućavanje da se porezni dug naplati na imovini tužitelja-protutuženika- jer je u tom dijelu suprotan iskazu tuženice-protutužiteljice koja je navela da je u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju njezin otac imao najnormalniju financijsku situaciju, da je imao lokal, te da nije znala da ima poreznog duga.

16.3. Iskaz tužitelja-protutuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je tuženica-protutužiteljica znala da je nekretnina koja je bila predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila i prodana OM jer je u tom dijelu u skladu s iskazom tuženice-protutužiteljice. Ovdje se ističe da iz iskaza tuženice- protutužiteljice, a čiji je iskaz ovaj sud ocijenio vjerodostojnim, proizlazi da je tuženica- protutužiteljica znala za Ugovor o kupoprodaji nekretnine između tužitelja- protutuženika i OM, ali joj je rečeno da je navedeni ugovor poslije raskinut jer OM, kao kupac, nije platio kupoprodajnu cijenu.

17. Iz iskaza tuženice-protutužiteljice proizlazi da je 2018. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ocem, ali ne iz razloga uzdržavanja, već iz razloga što je njezin otac htio prenijeti kuću na nju, a to mu je bio najlakši način da ju ne bi morao prepisati na čovjeka koji je kuću njemu već platio. U ljeto, točnije u srpnju 2018., saznala je za to, odnosno saznala je da nešto nije u redu kada joj je prvi dan njezinog godišnjeg odmora u toj kući došla policija sa zetom OM. Policija je tada

1 1

branila nju jer je zatečena u kući, a nakon mjesec dana kada je ponovno došla zatekla je OM i njegove prijatelje kako provaljuju u kuću, ali tada je policija branila OM. Pristala je na sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer je mislila da se njezin otac promijenio i da joj želi ostaviti kuću, a sestri i bratu nije mogao jer su bili maloljetni. Njoj je kuća bila draga jer je ljeta provodila u njoj, tamo je i rođena, a smatrala je da nije problem složiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jer bi se svakako brinula o njemu, ako bi mu to bilo potrebno. Kada je sklapala Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju njezin otac joj je rekao da mu je neki čovjek platio dio kupoprodajne cijene za kuću, ali da nije platio ostatak cijene, te da je prošlo četiri do pet godina kada je trebao platiti ostatak kupoprodajne cijene i da se sada kuća vraća njemu, njezinom ocu, jer rok u kojem mu je trebao platiti ostatak je istekao, a o tome je imao i neki isprintani papri na kojemu je to pisalo, bez žiga i ovjere. Da je kupac OM saznala je tek kada je drugi put bila na moru i to u kolovozu 2018. kada ga je vidjela, tada joj je on sve objasnio. Može reći da joj je bilo čudno kada je prvi puta ušla u kuću to što je kuća jako renovirana i nije izgledala kao prije i nije joj bilo jasno zašto bi ju netko renovirao, a ne platio cijelu kupoprodajnu cijenu. Kada se sve to dogodilo, pitala je tatu da raskinu Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a on joj je rekao da to nije tako jednostavno. Njezin suprug i ona su pokušavali doći do OM, pokušavali su mu objasniti da ona nema veze s tim, a u to vrijeme je bila podignuta i optuženica protiv nje radi prijevare. Dugo se OM nije htio naći s njom, kasnije se našao s njezinim suprugom i dogovorili su se i ona mu je kasnije prenijela u vlasništvo jednu česticu i to kao prolaz do tih kuća, to je kao ulica i na toj čestici su svi uknjiženi, a druga čestica na koju se uknjižena je u vlasništvu nekog drugog čovjeka. Kuća iz koje ju je OM izbacio nije njezino vlasništvo i nije bila predmetom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. OM je prenijela samo prolaz. Sada je vlasnik kuće OM, ali ne zna kako se uspio uknjižiti. U vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju njezin otac je imao najnormalniju financijsku situaciju, imao je svoj ugostiteljski lokal, nije znala da ima porezni dug, ali je znala da njezinoj mami nije mogao ništa platiti nakon rastave braka. Ocu nije pružala nikakvo uzdržavanje. Nakon što se to dogodilo i nakon što ga je kontaktirala, nakon događaja na moru u ljeto 2018,. s ocem ne komunicira i vidjela ga je do sada samo dva puta u prolazu. U rujnu 2018. su prekinuli kontakt kada je rekao da ne može raskinuti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ističe kako je rečeno da je dobila kuću na moru, ali tu kuću nije dobila niti je ista predmetom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a nije imala potrebu to provjeravati jer je ocu vjerovala, a otac ju je svjesno poslao na more u kuću koja je vlasništvo drugog čovjeka. Kada je kontaktirala oca u vezi tog problema isti joj je rekao da se ništa ne sekira, da tjera sud do kraja i da će njegovi odvjetnici to sve rješavati, ali je to sve bilo na njezinom imenu. Jedno vrijeme, nakon što je prepisao kuću na nju, predlagao joj je da istu prodaju. Nije bila uknjižena kao vlasnica te kuće, ali je mislila da je bila uknjižena, jer je mislila da je postala vlasnica te kuće temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali nije bila. Nije znala što se događalo između njezina oca i OM, pet godina nisu išli u tu kuću na more jer joj je govorio da je ta kuća prodana, tek naknadno kada su sklapali Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju saznala je da je tata riješio neke papire i da je kuća na njemu. Tek naknadno nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju saznala je od OM da mu je dao novce za kuću. Nije bila prisutna kada je OM plaćao, a nije ni znala da se radi o OM. OM joj nije pokazao dokaz da je išta platio njezinom ocu, nego joj je rekao da je dokaz bio svjedok odvjetnik Ranđelović, a koji je umro nedugo nakon toga. Otac joj nikada nije pokazao kupoprodajni ugovor koji je sklopio s OM, a za OM se ne sjeća, neke mi papire joj je pokazao, ali ne zna što. OM joj nije rekao da je ugovor o

1 2

kupoprodaji raskinut. Na OM je prenijela vlasništvo zato što moj njezin nije htio raskinuti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, zato što je ODO podnijelo optužnicu protiv nje, a ne njezina oca i jer je imala dvoje djece. Onda je dalje istraživala i bivši odvjetnik njezina oca joj je rekao da je njezina oca upozorio na sve to i da ju može ugroziti, ali njezin otac nije za to mario. Prije podnošenja ove tužbe njezin otac i njegov odvjetnik nisu je kontaktirali radi raskida Ugovora. Na upit punomoćnika tužitelja je li ikad bila u njegovom uredu, tuženica-protutužiteljica je odgovorila da je bila, dok je trajala ta kalvarija, bilo je to u ljeto, a povoda se ne sjeća i zašto je išla kod odvjetnika u ured. OM je prenijela vlasništvo zato što je povjerovala u priču OM i vjerovala mu više nego svojem ocu. Nije dobila nikakve novce, niti jedan cent, od OM za prenošenje vlasništva na njega. Znala je da je kupac ostao dužan njezinom ocu nekih 400.000,00 kn. U tom trenutku nije znala da je riječ o OM.

17.1. Iskaz tuženice-protutužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, životan i logičan, a osobito u dijelu u kojem je iskazivala da nije znala da je tužitelj- protutuženik sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi izbjegao da mu porezna uprava zbog poreznog duga ne blokira imovinu. Nadalje, iskaz tuženice-protutužiteljice u dijelu u kojem navodi razloge i okolnosti zbog kojih je prenijela vlasništvo nekretnine koja je bila predmetnom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na OM, sud je ocijenio vjerodostojnim jer uvjerljiv te je u skladu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva i uređenju međusobnih prava i obveza sklopljenim sa OM **.**.2018. Ovdje se ističe da iz iskaza tuženice-protutužiteljice, a čiji je iskaz ovaj sud ocijenio vjerodostojnim, proizlazi da je tuženica-protutužiteljica znala za Ugovor o kupoprodaji nekretnine između tužitelja-protutuženika i OM, ali joj je rečeno da je navedeni ugovor raskinut jer OM, kao kupac, nije platio kupoprodajnu cijenu.

18. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj-protutuženik sklopio s tuženicom-protutužiteljicom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi izbjegao da mu se zbog poreznog duga blokira imovina i to nekretnina koja je bila predmetnom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

- da tuženica-protutužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije znala da je namjera tužitelja-protutuženika bilo onemogućavanje naplate poreznog duga,

- da je u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužitelj-protutuženik imao prihode, nije bolovao od težih bolesti, te da je tuženica-protutužiteljica znala da ima prihode, te da je mislila da je tužiteljeva-protutuženikova financijska situacija dobra,

- da tuženica-protutužiteljica nije davala uzdržavanje tužitelju-protutuženiku temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora imala namjeru u slučaju potrebe da daje uzdržavanje tužitelju-protutuženiku.

19. Budući da je tuženica-protutužiteljica protutužbom zahtijevala utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a tužitelj-protutuženik je tužbenim zahtjevom zahtijevao raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ovaj sud je prvo utvrđivao je li protutužbeni zahtjev osnovan. Naime, o raskidu ugovora može se odlučivati samo ako je ugovor valjan, odnosno ne može se raskinuti ugovor koji je bio ništetan.

1 3

20. Odredbom čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Pojam „moral društva“ obuhvaća i zahvaća sve segmente društvenih odnosa, pa tako naravno i one poslovnog i pravnog prometa, a koji se odvijaju između pojedinaca kao članova društvene zajednice. Pojam „moral društva“ nije zakonom definirana kategorija, a zbog čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne, treba ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj u Rev-x-802/10-2 od 10. listopada 2012.).

22. Postupanje stranaka pri sklapanju ugovora može biti odlučna pretpostavka za ocjenu jeli ugovor suprotan moralu društva.

22.1. Prema shvaćanju ovoga suda postupanje tužitelja-protutuženika u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je bilo protivno moralu. Naime, tužitelj- protutuženik je znao za porezni dug koji ima te u namjeri da se onemogući naplata poreznog duga na nekretnini koja je bila predmetnom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tuženici-protutužiteljci je rekao da želi sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, na što je ona pristala. O namjeri da onemogući naplatu poteznog duga nije obavijestio tuženicu-protutužiteljicu. Da je tužitelj-protutuženik htio izbjeći naplatu poreznog duga na predmetnoj nekretnini, upućuje i činjenica da je u vrijeme sklapanja ugovora njegovo zdravstveno stanje bilo dobro i da je imao prihode, odnosno da nije bilo potrebe za njegovim uzdržavanjem, ali je usprkos tome sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ovdje se naglašava da je tuženica-protutužiteljica smatrala da će obveze iz ugovora ispunjavati kada za to bude bilo potrebe.

22.2. Imajući na umu sve prednje navedeno, takvo postupanje tužitelja-protutuženika

– onemogućavanje naplate poreznog duga prenošenjem imovine na osobu koja ne zna za razlog radi koje tužitelj-protutuženik želi sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, je nesavjesno i nepošteno, te je protivno moralu društva, radi čega je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-958/2021-2 od 4. listopada 2023.).

22.3. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 322. st.1. ZOO-a utvrđeno je da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su zaključili 3. siječnja 2018. godine tužitelj – protutuženik i tuženica – protutužiteljica, ništetan, pa je protutužbeni zahtjev ocjenjen kao osnovan te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

22.4. Ovdje se navodi i da je tuženica-protutužiteljica u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev, te da je tuženica-protutužiteljica na ročištu održanom 19. rujna 2019. opozvala priznanje tužbenog zahtjeva sukladno čl. 331. st. 4. ZPP-a, pa stoga nije donesena presuda na temelju priznanja.

23. Kod ništetnih ugovora su formalno bile ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju jer su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Budući da je ovaj sud utvrdio da je predmetni

1 4

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan, učinci ugovora su anulirani, pa ovaj sud nije utvrđivao jesu li ugovorne strane ispunjavale obveze iz ugovora, odnosno je li ugovor raskinut zbog neispunjenja obveza. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

24. Nadalje, ovaj sud smatra potrebnim navesti da okolnosti u vezi sklapanja Ugovora o kupoprodaji između tužitelja-protutuženika kao prodavatelja i OM kao kupca, kao i okolnosti u vezi prenošenja prava vlasništva nekretnine koja je bila predmetnom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženice-protutužiteljice na OM nisu odlučne u ovoj pravnoj stvari za odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu. Kao što je već prethodno obrazloženo, ovaj sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka OM (umješača) jer okolnosti na koje bi trebao iskazivati ne odnose se na sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ispunjavanje obveza iz predmetnog Ugovora.

25. Tuženica-protutužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP). Tuženici-protutužiteljici je priznat trošak sukladno vrijednosti predmeta spora određenoj na ročištu održanom 18. srpnja 2025., a na kojem ročištu su i punomoćnici stranaka naveli da su suglasni da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu do 15.000,00 EUR-a Tuženici-protutužiteljici je priznata naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 19. rujna 2019., 31. listopada 2024., 18. srpnja 2025. i 10. prosinca 2025. za svako ročište iznos do 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastav podneska kojim je istaknut protutužbeni zahtjev od 30. listopada 2024. u iznosu do 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što iznosi 3.000,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a, a što sveukupno iznosi 3.750,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi čl. 30. st. 2. OZ-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

25.1. Tuženci-protutužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i protutužbu jer istu nije niti platila. Nadalje, tuženici-protutužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu 15. studenog 2019. jer je isto odgođeno prije raspravljanja. Isto tako, tuženici-protutužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 11. veljače 2019. jer na navedeno ročište nisu pristupili punomoćnici parničnih stranaka. Tuženici- protutužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 18. rujna 2019. jer je navode iz podneska mogla iznijeti na ročištu održanom 19. rujna 2019. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. IV/ izreke.

1 5

26. Tužitelj-protutuženik nije uspio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, te je odlučeno kao pod toč. V/izreke.

Osijek, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja-protutuženika

2. Pun. tuženice-protutužiteljice

3. Pun. umješača