Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-316/2016-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene Republike Hrvatske- Ministarstva obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. prosinca 2025. u nazočnosti punom. tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika u Bjelovaru, te zz. tuženika PAJ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju PA, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 10.439,52 eura (slovima: desettisućačetiristotinetridesetdevet eura pedesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 118,44 eura od 15.09.2011. godine

- na iznos od 181,30 eura od 15.10.2011. godine

- na iznos od 448,73 eura od 15.11.2011. godine

- na iznos od 123,83 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 123,83 eura od 15.01.2012. godine

- na iznos od 123,83 eura od 15.02.2012. godine

- na iznos od 130,33 eura od 15.03.2012. godine

- na iznos od 124,40 eura od 15.04.2012. godine

- na iznos od 130,33 eura od 15.05.2012. godine

- na iznos od 926,67 eura od 15.06.2012. godine

- na iznos od 130,33 eura od 15.07.2012. godine

- na iznos od 124,40 eura od 15.08.2012. godine

- na iznos od 118,99 eura od 15.09.2012. godine

- na iznos od 136,84 eura od 15.10.2012. godine

- na iznos od 118,99 eura od 15.11.2012. godine

- na iznos od 421,99 eura od 15.12.2012. godine

- na iznos od 1.257,07 eura od 15.01.2013. godine

- na iznos od 118,99 eura od 15.02.2013. godine

- na iznos od 137,48 eura od 15.03.2013. godine

- na iznos od 126,98 eura od 15.04.2013. godine

- na iznos od 1.395,74 eura od 15.05.2013. godine

- na iznos od 674,49 eura od 15.06.2013. godine

- na iznos od 133,33 eura od 15.07.2013. godine

- na iznos od 115,93 eura od 15.08.2013. godine

- na iznos od 121,20 eura od 15.09.2013. godine

- na iznos od 126,98 eura od 15.10.2013. godine

- na iznos od 115,93 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 126,98 eura od 15.12.2013. godine

- na iznos od 121,20 eura od 15.01.2014. godine

- na iznos od 116,47 eura od 15.02.2014. godine

- na iznos od 1.197,98 eura od 15.03.2014. godine

- na iznos od 127,56 eura od 15.04.2014. godine

- na iznos od 354,02 eura od 15.05.2014. godine

- na iznos od 587,96 eura od 15.06.2014. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.987,50 eur-a s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe i da je u vremenskom razdoblju od 2011.godine, a i ranije, organizirano obavljao službene poslove i zadaće na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, te radom na terenu ostvario dodatke na plaću koje mu tuženik nije isplatio. Stoga navodi da je zbog neplaćanja dodataka na plaću oštećen najmanje za iznos od okvirno bruto 300,00 kn za svaki mjesec utuženog razdoblja. Napominje da se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Slijedom navedenog prethodno predlaže naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi potrebnu dokumentaciju o radu tužitelja u vremenskom razdoblju od 07.kolovoza 2011. do 01.lipnja 2014., a potom da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati neutvrđeni bruto iznos i troškove postupka zajedno s pripadajućom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da se u razdoblju do 01.lipnja 2014. primjenjivao Zakon o službi u oružanim snagama RH, NN 33/02, u daljnjem tekstu ZOSOS 02, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 50/08, u daljnjem tekstu Pravilnik 08, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, a dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13, temeljem kojeg su donesena Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/14 i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/14, 41/14 i 53/14. Pri tom iznosi da je tužitelj obavljao straže i dežurstva koja se sukladno čl. V i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/12, ne smatraju prekovremenim radom. Točkom XII id. Odluke određeno je da se isplata novčane naknade vrši kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena, a u ovom slučaju tužitelj je koristio slobodne dane i u utuženom periodu iskoristio 336 slobodnih dana na ime preraspodijele. Tuženik nastavno ističe da je dana 26.lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13, temeljem kojeg su donesena Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/14 i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/14, 41/14, 53/14. Što se tiče dijela koji se odnosi na naknadu razlike plaće za poslove rada na terenu nadalje iznosi da su se na tužitelja primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09. Navedenim Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bila su detaljno propisana sva prava vezana uz isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba. Potom obrazlaže da je nakon 01.lipnja 2014. u primjeni bila Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/14 i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/14. Tom Odlukom u točki II određeno je da kod rada na terenu radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obvezatni smještaj u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe, te je također određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće već ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s Pravilnikom koji uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Rad iz stavka 1 točke XIII uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Nadalje je prema članku 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata dnevno, a raspored radnog vremena svojom Odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155. Zakona propisano je da za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona, a koji su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, 41/14 i 53/14. Točkom IV Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu od 40 sati tjedno i raspoređeno je u pet radnih dana. Prema članku 154. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama iz 2013. radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, te se može izvršiti preraspodijela unutar razdoblja koje ne može biti dulje od 4 mjeseca tako da u jednom razdoblju radno vrijeme traje duže a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2 ovog članka, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Odredbe stavaka 1., 2., i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potrebe službe i sl. Rad iz stavka 4 ovog članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da djelatne vojne osobe kontinuirano borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme izvan službe u stanju pripravnosti. Pri tom djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona. Tuženik slijedom toga završno iznosi; budući su prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka regulirani spomenutom Odlukom NN 66/14 i Pravilnikom koji su doneseno temeljem članka 153. Zakona iz 2013.g., isti propisi predstavljaju propise lex specialis te se u pogledu plaća djelatnih vojnih osoba ne mogu supsidijarno primijeniti propisi o državnim službenicima i namještenicima propisi o državnim službenicima i namještenicima.

2.1. Tuženik do kraja postupka ustrajava u navodima iz tužbe te protivljenju tužbi i tužbenom zahtjevu, a po dovršetku postupka potražuje od tužitelja naknadu troška postupka prema Troškovniku kojeg prilaže na završnom ročištu.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 5-6 spisa, uvid u podnesak na listu 26 spisa, u odluke iz Sudske prakse koje je tužitelj priložio na završnom ročištu od 10.12.2025. sadržane na listu 131-181 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 06.10.2016., podnesak tuženika od 11.08.2017. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 11.09.2017., podnesak tuženika od 30.11.2017., iskaze svjedoka GA i BA te tužitelja osobno, podnesak tužitelja od 04.04.2018. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 02.05.2018., podnesak tužitelja od 24.05.2018. i 20.07.2020., podnesak tuženika od 09.06.2021., podnesak tužitelja od 15.01.2024. i 22.11.2024. te 18.02.2025. s dokazom o plaćanju predujma u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D&S od 08.07.2025., podnesak tuženika od 09.09. 2025., podnesak tužitelja od 10.09.2025. i 30.10.2025., te pismeno Očitovanje uredujućeg vještaka od 14.11.2025. godine.

4. Obzirom je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnovanost i visinu potraživanja iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je u daljnjem vremenu pridonio daljnju mjerodavnu dokumentaciju bez da je pridonio izračun o visini dugovanja kako je tužitelj predlagao, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Isto je provedeno tijekom postupka po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje, Karlovac, K. Tomislava 10a, na prijedlog tužitelja i to u cilju utvrđivanja visine potraživanja iz postavljenog tužbenog zahtjeva. Provedeno vještačenje pokazalo je postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

5. Tužitelj uz tužbu nije pridonio Odluku o rasporedu i obavljanju poslova u MORH-u, već je samo naveo da je u utuženom razdoblju od 07.kolovoza 2011. do 01.lipnja 2014. bio zaposlen kod tuženika MORH-a, Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu na poslovima djelatne vojne osobe. To tuženik nije osporio, te je raspored i radni angažman tužitelja bio vidljiv iz drugih pridonesenih dokaza u spisu, a tijekom postupka o rasporedu i radu tužitelja napose na terenu iskazali su saslušani svjedoci TA i BA, te se o istom pobliže očitovao i sam tužitelj osobno.

6. Svjedok TA naveo je da je u utuženom razdoblju radio s tužiteljem i bio s njim u istoj satniji te s istim opisom poslova, pri čemu potvrđuje da su on i tužitelj u tom razdoblju zajedno bili na terenima. Opisuje da je godišnje bilo tri do četiri terena, a možda čak i pet, te ističe da su tereni trajali najmanje sedam dana. No, ovisno o vrsti vježbe znali su trajati i deset ili 15 dana u kontinuitetu, što znači da se za vrijeme boravka na terenu nije moglo odlaziti kući. Također iznosi da je jedan radni dan na terenu „u stvari (bio) rad bez radnog vremena“, koji je kako dalje navodi počimao u 6,00 sati i trajao „sasvim sigurno“ do 22,00 sata. Ako je postojala potreba radilo se i do 23,00 sata „ali uvijek se gledalo da se ne prijeđe u sljedeći dan“, kako doslovno iznosi. Nastavlja:

„Jedini odmor bio je za vrijeme obroka, ali se obrok konzumirao tamo gdje smo se vezano uz vježbu koja se obavljala, zatekli. Od povratka s vježbe pa do sljedećeg jutra boravili smo u bazi na spavanju.

Na terenu je bilo i noćnih vježbi, na ovim terenima na kojima sam bio s tužiteljem sigurno su bile dvije do tri noćne vježbe, time da su trajale ili tri do četiri sata, a neke i po čitavu noć. Ukoliko bi se s vježbe vratili npr. u ranim jutarnjim satima, tada nam je bilo dozvoljeno da po dva ili tri sata ujutro kasnije krećemo na redoviti rad.

Na terenu smo se nalazili i subotama, nedjeljama, blagdanima, praznicima, dakle inače neradnim danima, ali rad je bio jednak kao da se radi o radnom danu čak možda i pojačan zato što su nam se glavne vježbe znale seliti na neradne dane kako bi se slobodan dan na koji smo u tom slučaju glavne vježbe imali pravo, iskorištavao na radni dan.

Što se tiče evidencija radnog vremena pa tako i rada na terenu, one su vođene mjesečno, međutim ako su nam i davane na uvid i to u vojarni, njihovi podaci za nas nisu u stvari značili skoro pa ništa jer nam je bilo rečeno da su evidencije takve bez obzira prigovarali mi ili ne.

Što se tiče slobodnih dana po osnovi boravka na terenu ako je teren trajao sedam do deset dana te obuhvaćao i vikend imali smo pravo na dva do tri slobodna dana, ali znatan dio tih slobodnih dana nije niti iskorišten zbog potreba posla nakon povratka s terena.

Po osnovi prekovremenog rada na terenu dakle rada nakon 16,00 sati za pet takovih dana kada smo radili prekovremeno imali smo pravo na jedan slobodan dan i taj dan smo i koristili.

Tužitelj inače je davatelj krvi i kroz utuženo razdoblje davao je krv, iako ne znam točno koliko puta, time da se na ime davanja krvi ima pravo na dva slobodna dana, što nitko nije uskraćivao. Jednako tako u tome razdoblju rodilo mu se i dijete te je na ime toga imao pravo na pet slobodnih dana. Koliko ja znam kroz ovo razdoblje tužitelj nije imao drugih osnova po kojima bi imao pravo na korištenje slobodnih dana. Tužitelj je bio i na počasnim sahranama i to kroz utuženo razdoblje od tri do četiri puta sigurno, a za jedan dan takovog rada nakon 16,00 sati ima se pravo na jedan akumulirani dan što znači da je potrebno pet sahrana nakon 16,00 sati, bez obzira kada se vratili u vojarnu, da bi se dobio jedan slobodan dan a što se i dobivalo.

Što se tiče straže ona je trajala sedam dana i za tih sedam dana straže smo dobivali i koristili po tri slobodna dana time da je godišnje sigurno bilo osam do deset straža.

Za 24 satno dežurstvo dobivao se i koristio po jedan slobodan dan. Što se tiče bilo kakove organizacije radnog vremena kroz godinu, tromjesečje ili mjesečno može se napraviti plan rada, ali vrlo često se u naravi taj plan izgleda sasvim drugačije.“

6.1. Na upit pun. tužitelja svjedok se očitovao kako se prilikom sahrana radilo još duže, odnosno nakon osam sati rada (što bi evidentno predstavljao redovni rad) radilo se još tri do četiri sata duže, jer su se sahrane održavale na različitim lokacijama; Zagrebačka Županija, Topusko, Samobor, Novska, Raić, te je dakle na sahrane trebalo putovati a kretalo se iz baze koja je bila u Petrinji. Na upit pun. tužene svjedok je potom doslovno naveo: Kada se radilo o terenu koji traje najmanje sedam dana on je nužno obuhvaćao i vikend. Jedino kada se radilo o vježbi od 72 sata takve vježbe su bile i samo tijekom radnih dana, ali se znalo dogoditi da se i takva vježba organizira za vikend, te se za takve vježbe također za pet radnih dana s radom nakon 16,00 sati dobivao po jedan slobodan dan. Uz to je pojasnio da kada je govorio o sahranama govorio je samo o onima koje su se odvijale nakon 16,00 sati, dakle nakon redovitog radnog vremena. Također je naveo da je i osobno bio prisiljen pokrenuti ovakav sudski postupka kakav vodi tužitelj.

7. I svjedok BA bio je u utuženom razdoblju u istoj satniji i istom vodu s tužiteljem, te su kako navodi zajedno bili na terenima, P opisuje da je godišnje terena bilo "sigurno najmanje tri, ali i više, te se očitovao kako su tereni trajali različito ovisno o vrsti vježbe koja se izvodila. Najmanje trajanje terena je bilo sedam dana, ali su nekada trajali i po deset - 15 dana. Svjedok potom opisuje da je radno vrijeme na terenu počimalo u 6,00 sati, što je sukladno naveo i prvi saslušani svjedok, te je nastavio da je rad svakodnevno trajao do 21,00 ili 22,00 sata. Za rad dulji od osam satnog radnog vremena odnosno za prekovremeni rad na terenu dobivalo se kako dalje navodi „za pet takovih dana jedan slobodan dan, koji su mogli iskoristiti“. Što se tiče noćnih vježbi, ukoliko je npr. teren trajao deset dana, zadnja tri dana bila je završna vježba koja je u kontinuitetu trajala 72 sata, što znači da je obuhvaćala i dvije noći. Svjedok potom nastavlja:

„Da je teren trajao i samo sedam dana on je nužno obuhvaćao i vikend, bili smo na terenima i u vrijeme praznika i blagdana dakle inače neradnim danima, a rad nam je bio jednak kao i svakog drugog radnog dana.

Tužitelj je bio i na počasnim sahranama i to sigurno dva do tri a čak i četiri puta mjesečno time da pri tome mislim na sahrane koje su nakon 16,00 sati i za pet takovih sahrana smo imali pravo na jedan slobodan dan. Naša baza bila je u Petrinji, a sahrane su se odvijale na potezu od Novske preko Zagreba do Samobora što znači da je odlazak, prisustvo i dolazak natrag u Petrinju s jedne takve sahrane praktički značio cijelo poslijepodne.

Tužitelj je inače davatelj krvi i koliko je meni poznato kroz ovo razdoblje je davao krv, ali koliko puta to ne znam, jednako tako ne znam je li se tužitelju kroz utuženo razdoblje rodilo dijete da bi po toj osnovi imao pravo na slobodan dan. Straža je bila sasvim sigurno jedan mjesečno i to u trajanju od sedam dana i za to se imalo pravo na tri slobodna dana koja su iskorištena, a što se tiče dežurstva kroz ovo razdoblje mi vojnici nismo imali dežurstva nego samo dočasnici. Što se tiče našeg rada kroz jedan mjesec, vođene su tzv. šihterice u koje je svakodnevno upisivano tko je slobodan, tko je na straži, tko je na terenu, odnosno tko je na poslu, međutim mi takove šihterice nismo imali nikada niti dobivali na uvid, a radi eventualne provjere točnosti podataka jer smo vjerovali ljudima koji su to vodili."

7.1. I ovaj svjedok završno odgovara kako je i sam bio prisiljen pokrenuti sudski postupak po istoj osnovi, a na upit pun. tužitelja očituje se da nije smio napuštati kompleks za vrijeme održavanja vježbi na terenu. Za sahrane iznosi da se nisu održavale samo radnim danima nego i subotama, a na upit pun. tuženika još iznosi, ukoliko je vježba bila vikendom tada se za jedan dan vikenda proveden na radu dobivao jedan slobodan dan, a jednako pravilo bilo je i u slučaju sahrane subotom.

8. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio navode saslušanih svjedoka, te precizirao da u vremenu od 7. kolovoza 2011. do kraja 2011. nije imao terena, da je u 2012. godini imao jedan teren u trajanju od 15 dana, u 2013. dva terena od kojih je jedan trajao sedam a drugi deset dana, te da je u 2014. do 1. lipnja imao dva terena; jedan u trajanju od deset a drugi u trajanju od sedam dana. Također je naveo da je kroz utuženo razdoblje najmanje dva puta godišnje davao krv i imao pravo iskoristiti po dva slobodna dana za jedno davanje krvi. U ostalom dijelu potvrdio je u potpunosti navode iz iskaza svjedoka i nije imao što za dodati na iskazano od strane svjedoka. Uz to se još očitovao da su zapovjednici za odlazak na teren morali dobiti zapovjedi dok oni vojnici nisu dobivali takve zapovjedi zasebno i na svoje ime.

9. Daljnja radnja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja provedena je po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja. Isti je nakon uvida u spis i dokumentaciju o u spisu u Nalazu i mišljenju od 08.kolovoza 2020., po pregledu zadataka i dokumentacije navedene u točki 2. id. Nalaza, list 3 vještva, list 101 spisa, obrazložio na koji način je izvršio izračun. Prvenstveno je naveo kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama, pa vještak plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku rekapitulira po vrsti i mjesecima. Potom iste prezentira u Tablici 1 na listu 4 vještva, list 102 spisa, te pobliže navodi da je sate rada obračunavao prema odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, te Zakona o radu, NN 49/09 i 93/14. Prema cit. Pravilniku, kako dalje navodi, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025, a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Primjerice navodi da tužitelju za 7 dana koje je proveo na stražarskom osiguranju u listopadu 2011. obračunao dodatak za stražu u iznosu od 894,05 kn i dodaje kako je iz obračuna plaće vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražu propisan navedenim Pravilnikom, dok tužitelj nije imao dežurstva.

9 1. Vještak nadalje obrazlaže da je obračun neplaćenih sati rada za tužitelja izradio na način da je redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust računao u vremenu od 8 sati. Obračun je sačinio u dvije varijante. Varijantu 1 vještak radi temeljem dnevnih evidencija dostavljenih na spis predmeta pri čemu u prekovremeni rad na terenu uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tako primjerice navod da je 8. svibnja 2012. godine (utorak), tužitelj radio od 7:00 do 16:00 sati, dakle 9 sati, pa vještak 8 sati obračunava u redovni rad a 1 sat u prekovremeni rad.

9.2. Varijantu 2 radi prema prijedlogu tužitelja na način da dane koje je tužitelj proveo na terenu vještak obračunava u trajanju od 6,00 do 22,00 sata. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak obračunava 8 sati prekovremenog rada, a za dane koje je tužitelj proveo na terenu vikendom/blagdanom obračunavamo 16 sati prekovremenog rada. Ukoliko je u evidencijama naznačen dulji rad tužitelja vještak sate rada, sukladno prijedlogu tužitelja obračunava temeljem podataka iz dnevnih evidencija. U ovoj varijanti obračunava 3 sahrane mjesečno, od čega 2 sahrane u tjednu, svaku u trajanju 3 sata prekovremeno i jednu sahranu subotom u trajanju od 11 sati prekovremeno. Sate aktivnog dežurstva obračunava sukladno točki VI Odluke u svezi čl. 17. Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće za svaki sat aktivnog dežurstva po činu vojnik. Aktivno dežurstvo računa za sate obvezatne prisutnosti na radu kada tužitelj za vrijeme boravka na terenu nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao.

9.3. Pri tom utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju, osim na straži i terenu, radio u redovnom radnom vremenu također dužem od 8 sati dnevno i ostvario prekovremeni rad. Međutim, te sate prekovremenog rada ne uvrštava u izračun jer tužitelj isto nije predložio. Dodaje kako Postoji mogućnost da je tužitelj i za te sate ostvario slobodne sate, ali ih vještak nije mogao izuzeti u ovom obračunu jer tuženik nije dostavio točan podatak o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje – naloge o korištenju slobodnih sati.

9.4. Vještak nadalje navodi da za razdoblje od 19. do 31. svibnja 2014. godine u dnevnoj evidenciji nema podataka o radu tužitelja, pa sate rada za navedeno razdoblje obračunava temeljem podataka iz obračuna plaća i izvoda iz evidencije o korištenju radnog vremena. Također tuženik u spis predmeta za utuženo razdoblje nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad (naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani), pa nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad.

9.5. Potom vještak u prvoj varijanti od ostvarenog prekovremenog rada oduzima sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario, s time da od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzima one dane koje je tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji na propisima koji uređuju tužiteljev rad, pa dodaje da isto ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Naime, ističe da nije moguće odreći da bi se neki od korištenih slobodnih dana odnosili i za razdoblje koje je prethodilo utuženom razdoblju, te potom preraspodjelu radnog vremena radi prema točkama VII i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, na način da;

- za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) obračunava jedan slobodan dan za koji tužitelj ostvaruje pravo na naknadu plaće,

- u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3 : 1.

9.6. Ove slobodne dane potom ne koristi za umanjenje prekovremenih sati, jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad i te dane u tablicama prikazuje u stupcima - Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1), odnosno opetuje da prema podacima iz obračuna plaća tužitelj nije bio na dežurstvu. Slobodne dane prije prvog ostvarenog prekovremenog rada na terenu vještak nije obračunavao u nalazu. Naime, navodi da kako nije obračunavao slobodne dane prije prvog odrađenog prekovremenog rada na terenu to nije obračunao ni slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu stražarskog osiguranja do prvog odrađenog prekovremenog rada na terenu.

9.7. U varijanti 2 koju je sačinio po prijedlogu tužitelja, vještak pak slobodne dane obračunava po prijedlogu tužitelja u podnesku od 4.4.2018. godine (spis list 84), i to na način da za pet dana rada na terenu obračunava 1 iskorišteni slobodan dan te za svakih 5 angažiranosti na odavanju počasti na sahranama obračunava 1 iskorišteni slobodan dan.

9.8. Slijedom navedenog, vještak potom vrši izračun neplaćenih sati rada u dvije varijante; u prvoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za iskorištene slobodne dane, te u toj varijanti utvrđuje da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima. U drugoj varijanti prekovremeni rad na terenu i sahranama obračunava po prijedlogu tužitelja i utvrđuje 1.129,96 sati prekovremenog rada koji nije pokriven slobodnim danima.

9.9. Najzad, osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada na terenu te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom, u prvoj varijanti utvrđuje da je tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom razdoblju od 07.kolovoza 2011.godine do 01. lipnja 2014.godine ostvario dodatke na plaću u visini od 1.853,37 kuna odnosno 245,96 eur.

9.10. U drugoj varijanti sate rada nalazi da bi tužitelju ukoliko se prihvati takva varijanta, trebalo isplatiti dodatke za prekovremeni rad na terenu te za aktivno dežurstvo u utuženom razdoblju kao naprijed razliku plaće u ukupnom iznosu od 78.656,55 kn odnosno 10.439,52 eur.

10. U spisu još prileži pismeno očitovanje vještaka od 14. listopada 2025., a nije razvidno da bi isto bilo zatraženo u ovom postupku niti su se s tim u vezi stranke očitovale, nego je tužitelj na osnovu nalaza vještaka precizirao tužbeni zahtjev i potraživao izračunati iznos predmetne razlike plaće iz druge varijante Nalaza i mišljenja vještaka. Isto potraživanje prihvaćeno je kao opravdano obzirom je korištenjem personalnih dokaza utvrđeno da je tužitelj na terenu radio u neosporno dužem vremenu od redovnog.

11. Naime, vezano uz prihvaćenu varijantu izračuna i utvrđenog vremena rada te tako izračunate razlike plaće prema prijedlogu tužitelja, uz uvažavanje dostavljene dokumentacije, a napose personalnih dokaza t.j. iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, sud nalazi da je takvo radno vrijeme u najvećoj mjeri odražavalo stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu. Pri tom je za utvrditi da je tužitelj ne samo na osnovu djelomično zabilježenih podataka u službenim evidencijama (tuženika o radu tužitelja), nego i po iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja osobno ostvario određeni veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije isplatio odgovarajuću naknadu, kako već vještak pobliže navodi, a niti mu je omogućio korištenje svih slobodnih sati za rad koji je ostvario. Po iskazima tužitelja i svjedoka svakako je razvidno da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a u službenim evidencijama nije precizno upisivano stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu i sav njegov stvarni rad u obavljanju poslova, pa je dakle opravdanim utvrđeno prihvatiti upravo navedeni izračun predmetne razlike plaće prema varijanti nalaza koja uvažava iskaze tužitelja i svjedoka o radu tužitelja na terenu te uključuje u izračun sve iskorištene slobodne dane za koje nije dokazano da su korišteni po nekoj drugoj osnovi, izvan one navedene od strane vještaka.

12. Vezano pak uz nedostatnost i nepreciznost upisanog stvarnog vremena rada tužitelja od strane tuženika, za istači je da je obveza tuženika prema odredbama Zakona o radu voditi službene evidencije o stvarnom vremenu radu svojih zaposlenika, pa propust takvog postupanja ne može ići na štetu tužitelja, već na štetu tuženika. Uz to su tužitelj i saslušani svjedoci svakako potvrdili i u pravilu sukladno iskazali o svakodnevnom stvarnom radu tužitelja na terenu, pa se dakle opravdanim nalazi prihvatiti upravo takvu varijantu izračuna iz nalaza vještaka koja uz podatke iz službenih evidencija uvažava ono radno vrijeme o kojem su kao stvarnom vremenu rada govorili saslušani svjedoci i tužitelj osobno, napose imajući u vidu da su evidencije o radu evidentno manjkavo a moguće i kontradiktorno vođene, kako se može zaključiti nakon iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja.

13. Uz to je za istaći da se u mnogobrojnim istovrsnim predmetima vođenim kod ovog suda, koji je a propo nadležan za sve vojne djelatnike Hrvatske kopnene vojske u Republici Hrvatskoj, gotovo bez izuzetka utvrđivalo a što se a propo utvrđuje i u ovom slučaju, da u službenim evidencijama tuženika nije upisivan sav stvarni rad djelatnika u statusu kao tužitelj, koji su obavljali rad na terenu. Takve evidencije su znale biti tek djelomično vjerodostojne, te se po iskazima svjedoka i tužitelja kao vojnih djelatnika redovito utvrđivalo da su vojni djelatnici napose na terenu obavljali poslove i zadaće u vremenu dužem od redovnog radnog vremena. Tako nešto je štoviše razumljivo i logično, kada se ima u vidu da vojni djelatnici odlaze izvan mjesta redovnog rada i mjesta prebivališta odnosno boravišta, na izdvojena mjesta službe radi obavljanja specifičnih poslova i zadaća, te na takvim mjestima ostaju kroz određeno duže vrijeme, a najčešće jedan, dva ili tri odnosno ponekad četiri tjedna, s ili bez mogućnosti odlaska kući. Jasno da takve specifične zadaće koje se obavljaju po zapovijedi pretpostavljenih i ovlaštenih osoba te potrebi službe (poplave, požari) zahtijevaju rad bez vremenskog ograničenja, odnosno rad duži od redovnog radnog vremena. Osim toga, takvi poslovi nerijetko uključuju i obavljanje vojnih vježbi po danu ili u noćnim uvjetima, odnosno barem jednu takvu vježbu tijekom boravka na određenom terenu. Zapravo bi bilo teško zamisliti rad na terenu u okviru redovnog radnog vremena, ako se uzmu u obzir i povećani troškovi boravka na terenu, te potreba vojnih institucija da se na ekonomičan način obave specifične zadaće radi kojih je izdan nalog za rad na terenu. Isto tako, teško je zamisliti da bi tijekom kontinuiranog svakodnevnog boravka na terenu vojni djelatnik, izvan redovnog radnog vremena u trajanju od 8 sati, imao preostalo vrijeme za sebe i svoje slobodne aktivnosti koje ne bi bile ni u kakvoj vezi s vojnim aktivnostima. Dakle, prema iskazima tužitelja i svjedoka u ovom postupku razvidno je da je tužitelj kao vojni djelatnik i u ovom slučaju odlazio na terene upravo kako bi izvršio specifične opsežne zadaće i poslove, koji su zahtijevali svakodnevni rad u trajanju dužem od 8 sati redovnog dnevnog rada. Pri tom su tužitelj i svjedoci u pravilu sukladno iskazali o vremenu rada na terenu, ali i u uvjetima manje iskazanih nesukladnosti u pogledu stvarnog vremena rada upitanih djelatnika ne bi trebalo odbacivati ovakav personalni dokaz, tim više što svjedoci i tužitelj ionako ne mogu faktografski reproducirati podatke o stvarnom svakodnevnom vremenu rada, odnosno početku i završetku dnevnog rada na terenu jer tako nešto nije moguće doslovno prenijeti, ne samo zbog proteka vremena nego i ograničenja ljudskih mogućnosti podložnih zaboravu. Ipak, isti su mogli posvjedočiti da je takav rad na terenu u svakom slučaju trajao prosječno duže od redovnog radnog vremena i u granicama kako su već iskazali svjedoci i tužitelj. Stoga je slijedom navedenog u ovom slučaju prihvaćeno iskazano stvarno vrijeme rada kako su naveli svjedoci i tužitelj, a sve prema pobližem prijedlogu tužitelja i u granicama onog što su dakle tužitelj i svjedoci rekli o stvarnom vremenu rada tužitelja na terenu. Isto je potom bio podloga za izračun neisplaćene razlike plaće prema drugoj varijanti iz nalaza vještaka, te je najzad usvojen izračun iz id. varijante nalaza vještaka i donesena odluka kao u točki I izreke.

14. To također imajući u vidu da je u id. varijanti umanjena izračunata naknada za iskorištene slobodne dane, što je također opravdano jer je utvrđeno da je tužitelj koristio slobodne dane. Isto je pronađeno u službenim evidencijama a to su uostalom potvrdili saslušani svjedoci i tužitelj. Vještak je također uvažio korištenje slobodnih dana po osnovi straže i dežurstva (osim za razdoblje prije prvog odrađenog prekovremenog rada, što se ocjenjuje da nije od bitnog značaja), te je po propisima morao isključiti slobodne dane koje je tužitelj koristio po osnovi straže i dežurstva, pri čemu nije utvrđeno da bi tužitelj određene slobodne dane koristio po nekom drugom osnovu osim za dobrovoljno davanje krvi. No, i za to je tužitelj trebao predočiti dokaza kada je sve davao krv i koristio slobodne dane po tom osnovu. U drugim slučajevima mogao je predočiti rješenje ili drugi dokaz o ostvarivanju prava na korištenje slobodnih dana po daljnjem plaćenom osnovu, kako se ne bi umanjivala ostvarena naknada plaće za prekovremeni rad. Za takvo dokazivanje nije dakle potrebna eksplicitna evidencija poslodavca u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17, te bi svako drugačije tumačenje iskorištenih slobodnih dana i neumanjivanje ostvarene razlike plaće za iskorištene slobodne dane značilo neosnovano pogodovanje tužitelju i stjecanje dvostruke zarade za isti rad. Stoga je prihvaćen predmetni izračun vještaka, za kojeg se uz to utvrđuje da je izrađen od strane stručne osobe, te je id. nalaz sačinjen sukladno važećim propisima i kao takav prihvaćen, a iz razloga kako slijedi.

15. Naime, u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, koja oba propisa su stupila na snagu 01.listopada 2009.godine. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu, a Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario.

16. U daljnjem razdoblju stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (26.lipnja 2013.g.), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavak 1 Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena člankom 153. Zakona propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Upravo su temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada način i to Odlukom o rasporedu radnog vremena i naprijed navedenim Pravilnikom koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.g. Točkom IV Odluke iz 2014. Također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.g. Kako su navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, to imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, kao i općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima. Takav stav o prednosti podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis, izražen je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima iste činjenične i pravne osnove br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12. Izneseno je stajalište da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

17. Dakle, u prvom razdoblju vrijedili su podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, (u daljnjeg tekstu ZOSOS/02), a za daljnje od 26.lipnja 2013. već je rečeno da je bio na snazi Zakon o službi u oružanim snagama RH NN 73/13, (potom još br. 75/15, 50/16.). koji je u članku 136. određivao da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, te je u članku 139. id. Zakona propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Id. Zakon određuje da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, kako je već navedeno, s time da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Dodaci se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće a Ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada i određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka te deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

18. ZOSOS/02 je u čl. 3. određivao da su pripadnici Oružanih snaga vojne osobe i državni službenici i namještenici, a čl. 4. st.1. da su vojne osobe djelatne vojne osobe, ročnici, pričuvnici i kadeti. U tom smislu tužitelj je utvrđen djelatnom vojnom osobom koja je u navedenom razdoblju za koje potražuje razliku naknade plaće obavljala poslove kako je navedeno, te je pored toga a što proizlazi iz dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja ali i iskaza sudionika postupka obavljala poslove izvan redovnog mjesečnog fonda sati te ostvarila prekovremene sate utvrđene podacima o nazočnosti tužitelja na radu i dodatke za ostvareni prekovremeni rad koji međutim nisu isplaćeni u odgovarajućem iznosu, niti je tužitelju omogućeno korištenje svih slobodnih dana na ime takvog rada.

19. Člankom 97. ZOSOS-a/02 bio je reguliran prekovremeni rad pripadnika Oružanih snaga koji je propisivao okolnosti pod kojima je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati rad dulji od punog radnog vremena, te je ujedno bilo propisano da se u tim okolnostima ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. Stavak 5 istog članka propisivao je pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na povećanu plaću za prekovremeni rad, pod uvjetima i u iznosu određenom općim propisima, dok je stavkom 6. istoga članka bilo regulirano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Potonja odredba čl. 97. st.6. ZOSOS-a izmijenjena je čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama ZOSOS-a, NN 76/07, na način da je brisan dio odredbe stavka 6 „te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i dodan je stavak 7 prema kojem će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

20. Međutim, tuženik nije predočio sudu dokaze koji bi upućivali na postojanje okolnosti iz čl. 97. stavak 6 ZOSOS-a i isključivali pravo tužitelja na isplatu uvećanja plaće za prekovremeni rad.

21. Odredbom čl. 168. ZOSOS-a/02 bilo je propisano da djelatne vojne osobe službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama Zakona a prema čl. 169. plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću. Nadalje, odredba čl. 170. st. 1 id. ZOSOS-a propisivala je da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a stavkom 4 istog članka određeno da iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje Ministar obrane posebnim propisom.

22. Odredba čl. 201. ZOSOS-a/02 propisivala je da će se plaća i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava određivati u skladu s dosadašnjim propisima kojima se uređuje ovo područje.

23. Plaće djelatnih vojnih osoba sukladno ranije važećem ZOSOS-u, NN 23/95, 33/95, 128/99, bile su regulirane Odlukom predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika. Donošenjem Uredbe vlade RH o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, NN 144/02, koja je stupila na snagu 01.prosinca 2002.god. i Pravilnika na dodatku na plaću i načina isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH, NN 6/03, s primjenom od 01.prosinca 2002.god. prestala je važiti navedena odluka.

24. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi propisivao je i čl. 92. Zakona o radu, dok je odredbom čl. 88 st. 1. istog Zakona bilo određeno da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

25. Ministrica obrane donijela je 25.rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 9/03, kojim je pripadnicima Oružanih snaga RH određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

26. U dijelu utuženog razdoblja kao posebni propisi primjenjivali su se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 50/08-55/13, NN 33/14, koje je vještak primijenio u utuženom razdoblju.

27. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate “Narodne novine” broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g., a stupio na snagu s danom 1. listopada 2009.godine, određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je osim slobodnih dana za obavljena dežurstva i straže, dobivao slobodne dane. Id. Pravilnikom je uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva. A propo, kasnije je na temelju članka 139. ZOSOS/13, Ministarstvo obrane donijelo 6. ožujka 2014.g. Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba “Narodne novine” broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17, no isti izlazi iz utuženog razdoblja, a na temelju prethodno obrazloženog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i donesena odluka kao u izreci.

28. Slijedom toga, tužitelju je dosuđeno predmetno potraživanje neisplaćene razlike plaće u ukupno zatraženom iznosu od 10.439,52 eur, s predloženom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos s tijekom i u visini kako je to navedeno u točki I. Izreke presude. Naime, zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21.,144/22 i 156/22 odnosno pročišćeni tekst NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21.,144/22, 156/22 i 155/23. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je tužitelj propustio pravilno naznačiti u tužbenom zahtjevu. To je opravdano iz razloga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te se sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan i donijeti odluku kao u točki II izreke ove presude.

29. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, pa mu je sukladno članku 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dosuđen trošak postupka. Kao opravdan tužitelju je sukladno Odvjetničkoj tarifi (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25.) priznat trošak postupka za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 05.10.2016. i 30.10.2025. te za zastupanje na ročištima od 12.02.2018. i 10.12.2025., za svaku radnju iznos od po 200,00 eur ili 250,00 kn računajući pdv. Za zastupanje na prvom ročištu od 12.01. 2017. priznata je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eur odnosno 125,00 eur računajući pdv., jer se na istom ročištu u pravilu samo procesno raspravljalo, a toliko iznos priznat je i za ročište objave odluke te za podneske od 11.09.2017., 04.04.2018. i 24.05.2018. jer se u istima tužitelj očitovao samo o dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika ili o zadacima vještaku. Uz to mu je priznata daljnja zatražena 25%-na naknada za podneske od 16.07.2020., 15.01.2024., 22.11.2024., 18.02.2025. i 10.09.2025., obzirom je u tim podnescima dostavljao dokaz o uplati predujma i razlike predujma te je požurivao postupanje protekom dužih vremenskih razdoblja. Ukupno je za naprijed navedene radnje tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.950,00 eur-a odnosno imajući u vidu obračunati pdv. iznos od 2.437,50 eur-a. Tom trošku je potom pridodan trošak vještačenja u iznosu od 550,00 eur-a koliko je vještak potraživao za izradu nalaza i mišljenja, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.987,50 eur-a kao u dijelu izreke ove odluke sa zakonskim zateznim kamatama kao u dijelu izreke presude po stopi i s tijekom kako je navedeno.

U Karlovcu 30. siječnja 2026.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara

2. Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na br. P-DO-209/2016.