REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-115/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Potočnjak & partneri d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Ivane Ljubas, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Lovrića, dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 29.597 eur/223.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podizanja tužbe pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana“, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. siječnja 2020. u Zagrebu, stradao tijekom redovitog rada na svom radnom mjestu – vozač kamiona kod poslodavca “ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Čistoća“ te zadobio tjelesne ozljede. Za štetu je odgovoran poslodavac tužitelja „

ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o.- Podružnica Čistoća“ jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Odgovornost poslodavca proizlazi i iz čl. 25 Zakona o zaštiti na radu, prema kojem "… ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. …".

Tužitelj navodi da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Zagrebu. Uz posljedice od prostrijelne rane, tužitelju je postavljena dijagnoza PTSP-a kao posljedice štetnog događaja. Isto tako, o težini tužiteljevih ozljeda svjedoči činjenica da je isti nakon predmetne nezgode hospitaliziran u bolnici u kojoj se liječio 8 dana, nakon čega je liječenje nastavljeno kod kuće, te na redovnim kontrolama.

Tužitelju je nakon predmetnog štetnog događaja zaostao ožiljak koji u naravi predstavlja naruženje, a za koji tužitelj potražuje naknadu. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu 29.597,19 eura/223.000,00 kn. Navedeni iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu sljedeće činjenice, i to pretrpljeni bolovi, za koji potražuje iznos od 6.636,14 eura/50.000,00 kn, pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 3.981,69 eura/30.000,00 kn, duševne boli zbog smanjenih životnih i radnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 13.272,28 eura/100.000,00 kn, duševne boli zbog naruženja, za koju potražuje iznos od 4.379,85 eura/33.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kn.

Tužitelj se dana 24. listopada 2022. obratio odštetnim zahtjevom tuženiku, koji je otklonio mirno rješenje spora. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN, 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od

25. listopada 2022., pa do isplate.

Tužitelj je u podnesku od 17. prosinca 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 16.364,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i činjenične navode iz tužbe te iznosi činjenice i predlaže dokaze kojim pobija navode tužitelja. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor protupravne radnje u namjeri treće osobe, prigovor isključive krivnje oštećenika i prigovor doprinosa oštećenika nastaloj šteti, te ističe da ne postoji odgovornost tuženika kao poslodavca.

Tužitelj ističe da tužitelj u tužbi ne opisuje štetni događaj te kronologiju i dinamiku istog. Stoga tuženik ističe da se štetni događaj na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev dogodio 27. siječnja 2020. godine. Tijekom radnog vremena, tužitelj je napustio svoje radno mjesto i pokušao spriječiti pokušaj provale u osobno vozilo nevezano uz radni proces tužitelja. Uslijed toga, provalnik je upucao tužitelja iz vatrenog oružja i nanio mu teške ozljede. Takav opis situacije potvrdili su u svojim iskazima svjedok MB, neposredni rukovoditelj TB, kao i sam tužitelj. Iz zapisnika o očevidu nastale situacije od dana 28. siječnja 2020. navodi se poduzimanje očevida zbog osnova sumnje da je počinjeno kazneno djela teške krađe u pokušaju i teškog ubojstva u pokušaju, povodom pokušaja provale u osobno vozilo i pokušaja teškog ubojstva EB (tužitelja) uporabom vatrenog oružja. U drugostupanjskom rješenju direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje URBROJ: 338-01-06- 05-21-03 od dana 25. kolovoza 2021. (na strani 6.), to javnopravno tijelo navodi očitovanje od 20. ožujka 2020. IV. Policijske postaje, u kojem se navodi da su policijski službenici proveli kriminalističko istraživanje nad poznatim počiniteljem te je protiv istog podnesena kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog osnove sumnje da je dana 27. siječnja 2020. oko 18:40 sati na adresi u [adresa], ispred kbr. 14, osumnjičeni u namjeri da prikrije kazneno djelo, prema oštećenom EB (ovdje tužitelju) iz vatrenog oružja ispalio više hitaca iz pištolja u namjeri da istog usmrti, od kojih je jedan hitac u svojoj putanju pogodio ostećenog EB (tužitelja).

Tuženik osporava svoju odgovornost kao poslodavca za nastalu štetu i osporava uzročno posljedičnu vezu i povezanost nastalih ozljeda tužitelja s procesom rada, te ističe da na ozljedu kao poslodavac nije mogao utjecati i da je ona posljedica isključive krivnje treće osobe. Tužitelj u točki I. navodi da je tuženik odgovoran za nastalu štetu jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, dužnost čega je propisana čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Tuženik ističe da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, te su poduzete i sve ostale mjere zaštite na radu koje su potrebne za tužiteljevo radno mjesto. Tuženik nadalje ističe da situacija u kojoj se našao tužitelj nije ona koju bi tuženik kao poslodavac trebao uzimati u obzir pri osiguravanju uvjeta za siguran rad svojih radnika. Konkretno, situacija u kojoj oružani razbojnik hicem iz oružja ranjava radnika nije očekivana opasnost povezana sa opisom poslova radnog mjesta tužitelja protiv koje bi tuženik kao poslodavac trebao osigurati konkretno radno mjesto i svoje radnike. Tuženik ističe da se situacija u kojoj se našao tužitelj ne može smatrati profesionalnim rizikom njegovog radnog mjesta.

Tužitelj se dalje u točki I. poziva i na čl. 25. Zakona o zaštiti na radu kako bi dokazao odgovornost poslodavca (tuženika). Međutim, ozljeda nastala u ovom slučaju ne može se smatrati ozljedom na radu, jer radnja pri kojoj je tužitelj ozlijeđen nije u vezi s opisom njegovog radnog mjesta, ili koristeći tekst čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, tužitelj nije pretrpio ozljedu obavljajući poslove za poslodavca, već radnjom koja je nepovezana s obavljanjem poslova za poslodavca. Dodatno, u st. 2. istog članka je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ako je šteta nastala namjerom treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Tuženik ističe da je ovaj stavak primjenjiv na ovaj slučaj, i da je počinitelj kaznenog djela treća osoba koja je namjerom ozlijedila tužitelja, stoga bi tuženik trebao biti u potpunosti oslobođen odgovornosti u ovom slučaju. Slijedom navedenog, ispunjen je zakonski uvjet oslobođenja poslodavca (ovdje tuženika) od objektivne odgovornosti za nastalu štetu radniku (ovdje tužitelju). Vezano uz to tuženik ističe odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja navodi da je sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Da na strani poslodavca (tuženika) tužitelja nema protupravnosti, pa samim time niti odgovornosti za štetu, može se zaključiti i iz Prijave ozljede na radu u kojoj se kao uzrok ozljede navodi oznaka 880, a koja prema čl. 21. Pravilnika o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu predstavlja protupravno djelovanje treće osobe, kao i činjenice da protiv poslodavca i odgovorne osobe nije vođene prekršajni postupak radi utvrđivanja propusta u organizaciji rada. Parnični sud je vezan za činjenice utvrđene u pravomoćnom upravnom aktu i u parnici ne može preispitivati činjenice utvrđene u upravnom postupku te nema pravnu mogućnost da bilo kojim dokazom, pa tako niti bilo kakvim vještačenjem, u parnici utvrdi da bi uzrok ozljeđivanja bio propust poslodavca ili neki drugi uzrok.

Slijedom navedenog, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtijeva ističući prigovor protupravnog djelovanja treće osobe, sve kako je to opisano pod točkom 38. Prijave ozljede na radu, i podredno, isključive krivnje treće osobe za nastanak predmetne ozljede, jer u procesu rada nije došlo do poremećaja i propusta koji bi uzrokovao predmetnu ozljedu. Tuženik ističe da okolnost što je tužitelju navedena povreda od strane poslodavca priznata ozljedom na radu ima za posljedicu samo priznavanje svih prava tužitelju iz zdravstvenog osiguranja, što nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer nema uzročno posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojeg je tužitelj obavljao kod poslodavca – tako i ŽS Varaždin Gž- 1329/2020-2 od 25. studenog 2020. godine. U navedenom smislu te iz istih razloga tuženik ističe da nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Podredno, tuženik ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja i pretrpljenih ozljeda, podredno prigovorom doprinosa na strani tužitelja u omjeru od 50% tuženik osporava visinu imovinske i neimovinske štete, kao i visinu štete postavljene po tužitelju. Tuženik u tom smislu ističe da je tužitelj svojevoljno napustio svoje radno mjesto i doveo se u situaciju iz koje je nastao štetni događaj.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, odštetni zahtjev, rješenje HZZO-a od 25.08.2021., medicinsku dokumentaciju, Zapisnik MUP-a o očevidu od 28.01.2020. (str. 5-96, 108-126, 130-134, 154-176, 201-205 spisa), Izjavu očevica, Izjavu ozlijeđenog radnika, Izjavu neposrednog rukovoditelja (str. 105-107 spisa), rješenje HZZO-a od 25.05.2021. (str. 127-129 spisa), zapisnik ovoga suda poslovnog broja Pr-3616/2018 (str. 194-197 spisa), sudsku praksu (str. 215-243 spis), saslušao je svjedoke MB, IB, oboje na ročištu od 02.12.2024. (str. 145-147 spisa) te TB, kao i tužitelja, oboje na ročištu od 03.03.2025. (str. 148-150 spisa), izvršio je uvid i u nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića i dr. ĐB od 02.06.2025. (str. 180-188 spisa), saslušao je vještaka dr. Gordana Makarića te dr. ĐB, oboje na ročištu od 09.12.2025. (str. 207-208 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Prije svega valja istaknuti da je sud, na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, a smatrajući istu svrhovitom za konačno rješenje odnosa među strankama, dopustio preinake i odlučio kao u izreci rješenja.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO- a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kritične zgode bio vozač kamiona u poslijepodnevnoj smjeni i dijelili su kante za plastiku, a to je obuhvaćalo i [adresa]. Kad se dovezao kamion do lokacije gdje je trebalo ostaviti kantu parkirao je da najmanje smeta, g. E je slagao kante, a g. MB ih je dostavio do mjesta gdje ih je trebalo ostaviti, dok je on bio u kabini, čuo je u jednom trenutku MB kako viče „drž ga lopov“, te je vidio iz kamiona kako MB trči za lopovom i viče, vidio je i kako je taj čovjek uzimao bicikl, izišao je iz kamiona, a taj je bio lopov lijevo od njega i uhvatio ga je rukama s namjerom da ga zadrži, dok je MB već s mobitelom zvao policiju, no taj lopov je imao pištolj i dok ga je držao propucao ga je. Poslije je čuo da je provaljivao u neki parkiran automobil kojem je razbio šajbu. Nije vidio trenutak provaljivanja u auto već je to kasnije doznao. Reagirao je i izašao iz kamiona jer je kolega MB vikao „drž ga lopov“. Nije dobio nikakvu uputu od poslodavca kako postupiti u situacijama kada bi bila ugrožena njihova oprema ili radnik.

13. Svjedok TB navodi da je zaposlen u Holdingu kao vozač u voznom parku. Tužitelju je neposredno nadređeni. U vrijeme štetnog događaja bio je u prostorijama voznog parka i ne zna puno o štetnom događaju, u jednom trenutku je netko javio da je tužitelj nastrijeljen, da ga je preuzela hitna te da je potrebno poslati drugog vozača da preuzme njegov kamion, što je i učinio. Tužitelj kod njega uzme putni nalog, u to vrijeme je bio u servisno operativnom centru i onda ga iz te službe šalju na teren gdje će odvesti kante, tako je bilo i u predmetnom slučaju i bio je na radnom zadatku kada je nastrijeljen. Svaki radnik za sebe odlučuje hoće li se umiješati u neki događaj kao što je bio predmetni, odnosno provala. Tužitelj je bio vozač. Vozači su dužni voziti, a ako je potrebno pomoći radnicima i njegovoj ekipi onda izlaze iz vozila, jer su oni jedan tim.

14. Svjedok MB navodi da je 2020. radio kod tuženika na dodjeli i zamjeni posuda, kontejnera i slično. Svjedok i tužitelj su išli dodjeljivati jednu posudu, tužitelj je vozio. Došli su na Bukovac. Bio je još kolega IB, te su oni na lokaciji trebali dodijeliti nekoliko posuda, kad su izašli iz kamiona, vidjeli su strku, netko je provaljivao u auto. Čulo se kako je udario šajbu i počeo trčati, gurao je bicikl i u jednom trenutku je tužitelj izašao iz kamiona i sustigao počinitelja nakon 5-10 metara. Završili su na podu te je on pritrčao i zvao policiju, čuo se pucanj, više njih, i onda se taj čovjek oslobodio i krenuo dalje trčati prema Barutanskom jarku. Tužitelj se također digao i počeo trčati u suprotnom smjeru prema nekom kiosku, tužitelj je već tada bio ranjen. Potom su tužitelja jedan gospodin i gospođa odvezli na Rebro, a oni su ostali dati iskaz policiji. Taj tko je pucao u tužitelja je netko tko provaljuje u automobile. Tužitelju je u opisu posla da može izaći i pomoći. Tužitelj je instinktivno izašao iz kamiona jer je čuo da oni viču lopov, on je pokušao uhvatiti lopova. Lopov je trčao pored kamiona, tužitelj je potrčao za njim i sustigao ga i završili su na podu. Svjedok navodi da je i on trčao za lopovom, ali je pobjegao. Oni su se derali lopov je, nešto je ukrao i zato je tužitelj izašao iz kamiona. On ga kritične zgode nije zamolio da izađe iz kamiona nego je vikao lopov je i on je izašao, nekada ga zna zamoliti da izađe iz kamiona.

15. Svjedok IB navodi je bio kritične zgode s tužiteljem i svjedokom MB te da radi kao čistač, i radi na kamionu te kad su bili na [adresa] čuo je da MB viče "primi ga" no on je ostao na kamionu a tužitelj je izašao jer je pomislio da netko njih dvojicu tuče. Navodi i da je on vidio kako je tužitelj pojurio za tim čovjekom, to je bio provalnik koji je prije toga razbio šajbu na jednom autom i uzeo nešto iz njega, i čuo se alarm auta, tužitelj ga je sustigao, završili su na tlu i onda je čuo pucnjeve. Tužitelj je bio ranjen drugim hicem. Tužitelj nije trebao izlaziti iz kamiona da njima pomaže, nije bilo uobičajeno da bi tužitelj izlazio iz kamiona i njima pomogao dijeliti kante korisnicima. Taj koji je ranio tužitelja bio je provalnik, nije bio netko od stanara kojemu su trebali dodijeliti kantu, poslije je saznao da je taj dan izašao iz zatvora. On je bio i svjedok u kaznenom postupku protiv tog čovjek i čuo je da je dobio kaznu od 8 godina. Tužitelj je provalnika položio na cestu, na travu, a MB je zvao policiju.

16. Iz iskaza saslušanih svjedoka isto kao i iz iskaza tužitelja, a koji su kao takvi ocjenjeni kao uvjerljivi i međusobno suglasni jasno proizlazi kako je do nastanka štetnog događaja odnosno ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed protupravnog postupanja treće osobe. Naime, situacija u kojoj oružani razbojnik kojeg radnik pokušava zaustaviti u bijegu nakon počinjenog kaznenog djela, a koje nije povezano niti sa tužiteljem kao radnikom niti sa sredstvima rada odnosno imovinom tuženika kao poslodavca, hicem iz oružja ranjava radnika nije očekivana opasnost povezana sa opisom poslova radnog mjesta tužitelja protiv koje bi tuženik kao poslodavac trebao osigurati konkretno radno mjesto i svoje radnike niti se situacija u kojoj se našao tužitelj može smatrati profesionalnim rizikom njegovog radnog mjesta. Dakle, situacija u kojoj radnik, vozač kamiona nakon što čuje da njegov kolega viče „drž ga lopov“ izlazi iz kamiona, hvata lopova koji je prethodno počinio kazneno djelo krađe na automobilu koji nema veze niti sa radnikom niti sa poslodavcem, kako bi ga zadržao i pri tome bude upucan od strane tog istog lopova se ne može dovesti u vezu sa radom konkretnog radnika u smislu odredbe čl. 111. st. 1. kojom je propisano da ako je radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

17. Važno je istaknuti kako sukladno odredbi čl. 25. ZZR poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti za štetu jedino ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti (u konkretnom slučaju namjera treće osobe).

Naime, u konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed protupravnog postupanja odnosno krivnjom tj. namjerom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, a kako je to u konačnici utvrđeno već i u prijavi o ozljedi na radu u kojoj je naznačeno da uzrok ozljede protupravno djelovanje treće osobe. Osim toga, u istoj prijavi je također jasno naznačeno kako je tužitelj osposobljen za rad na siguran način.

18. Imajući u vidu sve iznijeto, ovaj sud je tužbeni zahtjev tužitelja kojim s osnova materijalne i nematerijalne štete s osnova predmetnog štetnog događaja potražuje iznos od 29.597,19 eura ocijenjen neosnovanim. Pri tome je važno istaknuti kako sud s obzirom na iznijeto nije posebno niti cijenio dokaze izvedene na okolnost utvrđivanja visine postavljenog tužbenog zahtjeva, konkretno nalaz i mišljenje isto kao ni usmena očitovanja vještaka dr. Makarića i dr. ĐB.

19. Budući je tužitelj podneskom od 17. prosinca 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživao 29.597,19 eura te isti smanjio na iznos od 16.364,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tuženi zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN, 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tuženiku valjalo priznati trošak odgovora na tužbu od 09.05.2024. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka od 01.07.2025. i 19.01.2026. 250 bodova po podnesku (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištima održanim 08.07.2024., 02.12.2024., 03.03.2025., 09.12.2025. i 20.01.2026. 250 bodova po ročištu (Tbr. 9/1 OT) odnosno 2000 bodova što uz vrijednost boda ukupno iznosi 4000,00 eura, a što uz PDV od 25% iznosi 5.000,00 eura.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika