REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4089/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 6187894937, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MF, odvjetničke vježbenice i zaposlenice tuženika SF, diplomirane pravnice, na temelju generalne punomoći Su-1009/13, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenosa novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja P-2351/10-32 od 16. studenog 2011.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, koju je podnijela ovom sudu 13.6.2025., navodi da da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1553/2025 od 19. svibnja 2025. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate, koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja P-2351/10-32 od 16. studenog 2011., zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ) i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a. U žalbi nakon proteka roka protiv predmetnog rješenja o ovrsi tužiteljica je istaknula žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, odnosno da je predmetna tražbina prestala na temelju činjenice, koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

1.1. Naime, tužiteljica dalje ističe kako ona nije jedini nasljednik iza pok. OF. Naime, prema čl. 139. st. 5. Zakona o nasljeđivanju među nasljednicima se dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno. Također, st. 3. istog članka propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Međutim, u konkretnom predmetu tuženik nije utvrdio kolika je vrijednost nasljednog dijela koji je pripao tužiteljici. Tužiteljica nadalje ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o tražbini tuženika kao ovrhovoditelja, koji ima potraživanje prema tuženici kao ovršenici na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-2351/10 od 16. studenog 2011.

1.2. Dalje tužiteljica ukazuje da je čl. 233. Zakona o obveznim odnosima propisano da sve tražbine, koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tražbina tuženika, koju isti zahtjeva predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu zastarjela. Slijedom svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenosa novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate, koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja P-2351/10-32 od 16. studenog 2011. sve uz naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je sve pobliže navedeno u tužbi i izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Dalje navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br: Ovr-1553/2025 od 19.05.2025. odbijen prijedlog ovršenice /sada tužiteljice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br: Ovr-1553/2025 od 19.07.2025. godine ovršenica /sada tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama, posl.br. P-2351/10-32 od 16. studenog 2011., zbog razloga iz čl. 50.t.1.t.9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024-u daljnjem tekstu OV) i čl. 50.st.1.t.11 OV-a. Naime, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate, koja se vodi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama, posl.br. P-2351/10-32 od 16. studenog 2011.

2.1. Nadalje, tuženik navodi da je istinit navod tužiteljice kako nije jedini nasljednik iza pok

. OF, no navedeni prigovor nije osnovan, budući je odredbom čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje: ZN ) propisano da „ kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva“, stoga uvažavajući činjenicu da je tužiteljica rješenjem naslijedila imovinu veće vrijednosti od samog dugovanja, ovrhovoditelj je imao pravo pokrenuti ovršni postupak protiv bilo kojeg od solidarno odgovornih nasljednika. U odnosu na prigovor vezan uz odredbu čl. 193. st. 5. ZN-a, da se među nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, tužitelj navodi kako njihov međusoban odnos ne utječe na prava tužitelja da se naplati od jednog solidarnog dužnika. U odnosu na prigovor zastare navedenog u toč . III. tužbe , tuženik osporava navode tužitelja da je tražbina tuženika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P- 2351/10 od 16. studenog 2011., koju isti zahtjeva predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu zastarjela. Prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

2.2. Nesporno je da je tuženik, tada ovrhovoditelj, Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu ovršne predmetne ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-2351/10 od 16. studenog 2011., dana 08.01.2015., protiv ovršenika pok . ŽF, pa je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji došlo do prekida zastare. Na podneseni Zahtjev Fina se očitovala na način da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje. Tuženik, tada ovrhovoditelj, podnosi novi zahtjev za izravnu naplatu uzimajući obavijest FINA-e u obzir, te ponavlja naplatu potraživanja u travnju 2015. Slijedom navedenog, nesporno je da je tuženik, tada ovrhovoditelj, poduzeo pred nadležnim tijelom radnju u cilju ostvarenja tražbine, pa je danom podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji došlo do prekida zastare (08.01.2015. i 28.04.2015.).

2.3. Tuženik ukazuje da je odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima propisano: „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“

Odredbom članka 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je:

„ Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.“

Takav stav zauzela je i brojna sudska praksa, pa tuženik ukazuje na presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. broj Gž-693/2024-3 od 24. travnja 2024. i presudu Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-940/2023-3 od 11. svibnja 2023.

2.4. Tuženik dalje ističe da obzirom predmetna osnova nije naplaćena u roku od 3 godine, Financijska agencija je primjenom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020; dalje: ZPONS), prestala sa izvršavanjem predmetne osnove i istu isknjižila 04.08.2018. te je navedenim datumom isknjiženja počeo ponovno teći zastarni rok od 10. godina za podmirenje predmetne tražbine. Nadalje, budući je ovršenik ŽF u međuvremenu preminuo, a tražbina ovrhovoditelja nije bila podmirena, tuženik/tada ovrhovoditelj je 21.03.2025. na temelju rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1960/2021 podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv tužiteljice, kao jedne od zakonskih nasljednika ovršenika. Slijedom navedenog, nesporno je da je tuženik, tada ovrhovoditelj, poduzeo pred nadležnim tijelom radnju u cilju ostvarenja tražbine. Takav stav zauzela je i brojna sudska praksa (presuda Županijskog suda u Zadru, posl. broj Gž-184/2024-2, presuda Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž-289/2023-3 od 20. travnja 2023.). Tuženik ukazuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svojim odlukama, pa tako i u presudi posl. broj Rev 670/2021-2 od 26. siječnja 2022. Kako, dakle, tužiteljica nije dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje prijenosa i zapljene nedopuštenim obzirom da tražbina na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu nije u zastari tuženik predlaže sudu donijeti presudu kojom će odbiti kao neosnovan tužbu i tužbeni zahtjev za proglašenje prijenosa i zapljene nedopuštenim uz naknadu troškova parničnog postupka u vidu sudskih pristojbi.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem cjelokupne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 26.3.2025. (list 3- 4 spisa), presliku rješenja i zaključka ovog suda posl.br. Ovr-1553/2025-2 od 19.5.2025. (list 5-10 spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Sesvetama posl.br. P-2351/2010-28 od 21.8.2023. uz potvrdu pravomoćnosti (list 11-15 spisa), presliku djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama iza pok. OF posl.br. O- 1960/2021-35 od 27.3.2023. uz potvrdu pravomoćnosti (list 16-22 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama posl.br. O-1187/2024-68 od 28.8.2024. (list 23-27 spisa), presliku presude Općinskog suda u Sesvetama posl.br. P-2351/10-32 od 16.11.2011. (list 28-31 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-6823/12-2 od 3.12.2013. (list 32- 35 spisa), presliku prijedloga ovrhovoditelja od 8.1.2015. i dostavnicu (list 44-46 spisa), presliku potvrde FINA-e od 14.4.2021. o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 47- 48 spisa), presliku podneska ovrhovoditelja kojim predlaže postupanje po zahtjevu za izravnu naplatu od 28.4.2015. (list 51-52 spisa), preslike obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje od 26.3.2015. i 18.2.2015. (list 55-55 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljen kod FINA-e 13.1.2015. (list 56-57 spisa), prijedlog ovrhovoditelja od 8.1.2015. (list 58-59 spisa), a pročitana je i priležeća sudska praksa (list 60-71 spisa). Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost imovine koju je naslijedila jer se tim dokazom ne bi utvrdilo relevantno činjenično stanje, obzirom je sporno pravno pitanje, koje nije moguće utvrditi saslušanjem stranke, a spisu prileže rješenje o nasljeđivanju i rješenje o naknadno pronađenoj imovini, pa nije bilo potrebno o tim okolnostima saslušavati tužiteljicu.

4. Na temelju svih izvedenih dokaza, cijeneći odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama u ovom predmetu nije sporno da je tužiteljica jedna od nasljednica iza pokojnog NF, a kako to nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije na listovima 16 do 27 spisa u vidu djelomičnog rješenja o nasljeđivanju O-1960/2021-35 od 27.3.2023. i rješenja o naknadno pronađenoj imovini O-1187/2024-68 od 28.8.2024. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da ona nije jedina nasljednica u pravu je tuženik kada ističe da je odredbom čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje: ZN) propisano da kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Prema tome, tuženik je kao ovrhovoditelj imao pravo pokrenuti ovršni postupak protiv bilo kojeg od solidarno odgovornih nasljednika. U odnosu na prigovor da se među nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, u smislu čl. 193. st. 5. ZN-a, za naglasiti je da međusobni odnos nasljednika ne utječe na prava tuženika kao ovrhovoditelja da se naplati od jednog solidarnog dužnika.

6. Nadalje, nije sporno među strankama a i proizlazi iz dokumenta na listu 3 i 4 spisa da je tuženik 26.3.2025. u svojstvu ovrhovoditelja podnio protiv tužiteljice u svojstvu ovršenika i kao nasljednice iza pok. OF zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne odluke suda i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-2351/10 od 16. studenog 2011. Čitanjem preslike rješenja i zaključka ovog suda Ovr- 1553/2025-2 od 19. svibnja 2025. (list 5-10 spisa) utvrđeno je da je u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Zagreba, protiv ovršenice EF odbijen prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P- 2351/10 od 16. studenog 2011., preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-6823/12 od 3. prosinca 2013. kao neosnovan. Zaključkom sadržanim u predmetnom rješenju upućena je ovršenica u roku 15 dana od dostave prijepisa istog pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P- 2351/10 od 16. studenog 2011. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22: dalje: OZ) i čl. 50.st. 4.toč.11. OZ

7. Prema tome, u ovoj parnici je potrebno utvrditi postoje li razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom upravo iz razloga navedenih u zaključku Ovrv-1553/2025-2 od 19. svibnja 2025., odnosno razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

8. Navedena odredba čl. 50.st.1. toč. 9. i toč. 11. OZ-a propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu

- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (t.9.),

- ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (t.11.).

9. Na osnovi dokaza provedenih u postupku, konkretno čitanjem preslike zahtjeva za naplatu utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj 26. ožujka 2025. Financijskoj agenciji predao zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice i kao nasljednice iza pok. OF. Nadalje, pročitana je dokumentacija na listovima 44 do 59 spisa te je utvrđeno da je tuženik 08.01.2015. protiv ovršenika pok. ŽF Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-2351/10 od 16. studenog 2011., čime je došlo do prekida zastare. Financijska je agencija predmetni zahtjev za izravnu naplatu zaprimila 13.01.2015. (l-44). Na podneseni zahtjev Financijska agencija se očitovala 14.04.2015. (l-47) na način da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje. Tuženik, tada ovrhovoditelj, podnio je 28.04.2015. novi zahtjev za izravnu naplatu uzimajući u obzir obavijest FINA-e te je ponovio naplatu potraživanja u travnju 2015. (l-49-52). Slijedom navedenog, nesporno je da je tuženik, tada ovrhovoditelj, poduzeo pred nadležnim tijelom radnju u cilju ostvarenja tražbine, pa je danom podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji došlo do prekida zastare (08.01.2015. i 28.04.2015.).

10. Prema odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/23; dalje: ZOO), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Među strankama je sporno je li došlo do prekida zastare, a sama tužiteljica ne spori da je zastarni rok, prema čl. 233.st.1. ZOO-a, 10 godina. Sporno je da li je došlo do prekida zastare.

13. Tužiteljica smatra da je desetogodišnji zastarni rok protekao prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, kojeg je tuženik protiv nje podnio Financijskoj agenciji 26. ožujka 2025.

14. S takvim pravnim stavom tužiteljice ne slaže se ovaj sud. Naime, čitanjem dokumentacije na listovima 44 do 59 spisa jasno je utvrđeno da je tuženik 08.01.2015. protiv ovršenika pok. ŽF Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-2351/10 od 16. studenog 2011., čime je došlo do prekida zastare. Financijska je agencija predmetni zahtjev za izravnu naplatu zaprimila 13.01.2015. (l-44). te je time prekinuta zastara. Imajući na umu da je ovršna isprava (pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Sesvetama P-2351/10 od 16.11.2011. potvrđena i preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-6823/12 od 3.12.2013.) postala pravomoćna 3.12.2013. i ovršna 13.2.2014. (list 28-35) u vrijeme podnošenja zahtjeva protiv pokojnog prednika tužiteljice nikako nije istekao desetogodišnji zastarni rok, a kako je novi Zahtjev za izravnu naplatu podnesen 28.4.2015. tada je ponovo počeo teći zastarni rok te je najnoviji Zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice, koji je podnesen 26.3.2025., podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka jer je protekao vremenski period od 9 godina, 10 mjeseci, 3 tjedna i 5 dana.

15. Stoga iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je u predmetnom postupku nastupio prekid zastare svakom drugom vjerovniku radnjom poduzetom protiv dužnika pred drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, a sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a je određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a u stavku 5. da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U čl. 245. st. 6. ZOO-a je određeno da zastara, koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, koja je prekinuta. Kako je tuženik ponovno 28. travnja 2015. predao zahtjev za naplatu FINI, a na temelju iste ovršne isprave -pravomoćne i ovršne presude te je FINA te se taj dan vodi kao ponovni početak provođenja ovrhe na novčanim sredstvima pokojnog prednika tužiteljice to je ovom radnjom ovdje tuženika ponovno prekinuta zastara njegovog potraživanja prema ovdje tužiteljici kao sljednici ranijeg ovršenika iz te osnove za plaćanje.

16. Slijedom svih izloženih razloga, tužiteljica nije dokazala da je u konkretnoj situaciji ispunjen uvjet predviđen odredbom čl. 50. st.1.toč. 9. i 11. OZ-a. To stoga jer je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude) protiv ovršenika (ovdje tužiteljice) budući tražbina nije prestala i nije nastupila zastara iz razloga, koji su gore obrazloženi, pa je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev, kojim traži proglašenje ovrhe nedopuštenom i odlučiti kao u izreci.

17. Tužiteljica je spor izgubila, pa nema pravo na naknadu troškova, a tuženik je u odgovoru na tužbu tražio naknadu troškova u visini sudskih pristojbi, koji trošak mu nije nastao jer je uspio u sporu, pa nije dužan platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu niti će mu ista biti naplaćena.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku