REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1741/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici iz Zagreba, Lovčenska 108, protiv tuženika DUKAT d.d. mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Ive Soldo, i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Janka Havaša, dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.554,63 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 70,15 eura od dana 10. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 76,26 eura od dana 8. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 35,51 eura od dana 5. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 43,30 eura od dana 7. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 64,97 eura od dana 7. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 53,31 eura od dana 7. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 30,21 eura od dana 7. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 58,81 eura od dana 6. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 14,50 eura od dana 7. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 14,48 eura od dana 8. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 43,12 eura od dana 8. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 124,75 eura od dana 7. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 57,39 eura od dana 7. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 14,53 eura od dana 8. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 15,31 eura od dana 7. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 98,00 eura od dana 7. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 52,84 eura od dana 7. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 11,43 eura od dana 7. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 62,74 eura od dana 7. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 169,91 eura od dana 8. kolovoza 20022. do isplate,

- na iznos od 74,47 eura od dana 7. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 48,82 eura od dana 8. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 19,36 eura od dana 7. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 212,69 eura od dana 7. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 87,77 eura od dana 6. listopada 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.083,60 eur sa zatraženim kamatama, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 644,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dugi niz godina u radnom odnosu s tuženikom, te ističe da je tuženik u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor radnika jer nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad koja je tužitelj primio u prethodna tri mjeseca. Naime, odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; dalje: ZR) propisano je da za vrijeme godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Tužitelj naglašava da niti jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (konkretno u ovom slučaju odredbom članka 81. ZR-a), stoga je naknada plaće za godišnji odmor tužitelja morala biti obračunata na način da se uračunaju sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca.

S obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao naknadu plaće za godišnji odmor, tužitelju je u razdoblju od prosinca 2019. (kada je isplaćena plaća za studeni 2019.) do listopada 2024. (kada je isplaćena plaća za rujan 2024.), manje isplaćen iznos od 3.638,23 eura.

Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu razlike naknade plaće za navedeni period, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća za isplatu svake pojedine naknade plaće, kako je specificirano u tužbenom zahtjevu, te u priloženom obračunu razlike naknada za godišnji odmor.

Tužitelj ističe da su dospijeća pojedinih iznosa i tijek zakonske zatezne kamate određeni u skladu s datumom isplate plaće i naknade plaće evidentiranim na isplatnim listama za pojedine mjesece za koje je naknada plaće za godišnji odmor nezakonito umanjena zbog nepravilnog obračuna. Priloženi obračun sačinjen je u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, tj. na bazi isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca uzimajući u obzir sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik neispravno obračunavao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora jer je istu obračunavao protivno odredbi čl. 81. Zakona o radu, ali ne navodi u kojem dijelu je tuženikov obračun naknade plaće protivan odredbi čl. 81. Zakona o radu. U odnosu na navedeno, uvodno valja istaknuti da odredba čl. 81. Zakona o radu iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora veže uz iznos prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Dakle, prilikom obračuna naknade plaće uzimaju se u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor, što tužitelj nije uzeo u obzir.

Radi izbjegavanja dvojbe, tuženik ističe da osporava pravilnost obračuna (tabličnog prikaza) navodne razlike naknade za godišnji odmor.

Nadalje, tuženik također ističe da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće i naknade plaće kako je to zatražio tužitelj.

Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-805/2021 od 29. ožujka 2022.).

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i naknaditi mu parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obračune razlike naknade za godišnji odmor, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, platne liste (str. 4-140 spisa), kao što je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 19.05.2025., str. 153-159 spisa, usmeno očitovanje na ročištu od 22.12.2025., str. 169-171 spisa) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,- dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od studenog 2019. do rujna 2024., sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika u utuženom razdoblju, sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isto kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio u tužbi postavljenu visinu tužbenog zahtjeva na prijedlog stranaka provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. iz Zagreba.

8. U svom nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2025. (str. 153-159 spisa) sudski vještak Lidija Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., utvrđuje da razlika između naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužitelj ostvario, a da je ta naknada obračunata kako je opisano u nalazu i naknade plaće koja je obračunata, u razdoblju od studenog 2019. do rujna 2024. (mjeseci u kojima je korišten godišnji odmor), iznosi ukupno 1.554,63 eura bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz nalaza, a pri preračunu kunskih iznosa u iznose u euro primijenjen je propisani fiksni tečaj konverzije 1 euro = 7,5345 kn.

9. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 16. srpnja 2025., u bitnome navodeći da je nalaz sačinjen na način da su iz osnovice za izračun predmetne naknade izostavljeni dodaci specificirani u nalazu koji su isplaćeni za sate godišnjeg odmora.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovarao je tuženik podneskom od 17. srpnja 2025. navodeći da je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran, što je dovelo do situacije u kojoj je vještak morao zadirati u pravna pitanja, osobito u utvrđivanje koja primanja s platne liste predstavljaju plaću i naknadu plaće. Nadalje navodi da iz sadržaja nalaza i mišljenja nije razvidno kojom se metodologijom vještak koristio pri izračunu potencijalne naknade plaće, niti je detaljno objasnio na temelju kojih kriterija je određena primanja uključio u izračun. Tuženik tako smatra da je nalaz i mišljenje manjkavo obrazložen, što ga čini nejasnim te onemogućava tuženika da se na njega na odgovarajući način očituje, te s obzirom na navedene nedostatke, mišljenja je da takav nalaz i mišljenje ne može biti valjan temelj za bilo kakvo odlučivanje suda te tuženik predlaže da se vještak na ročištu očituje na prigovore.

11. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje sud je pozvao vještaka na ročište dana 22. prosinca 2025.

U odnosu na prigovore iz podneska tužitelja od 16. srpnja 2025. navodi da je nalaz sačinjen na način da su iz osnovice za izračun predmetne naknade izostavljeni dodaci specificirani u nalazu koji su isplaćeni za sate godišnje odmora. Naime, kako je navedeno u nalazu osim naknade "godišnji odmor" za sate godišnjeg odmora tužitelj je ostvario i druge dodatke kao što su dodatak za posebne uvjete rada, minuli rad, topli obrok itd. Dakle osnovnim nalazom utvrđena je razlika koja bi bila obračunata da je tuženik isto obračunavao kao prosjek plaće za prethodna tri mjeseca i iznosa koji su isplaćeni za sate godišnjeg odmora. Ako je potrebno sačiniti dopunski nalaz kako to traži tužitelj, ističe da bi spomenuti dodaci bili dvostruko obračunati i to jednom u naknadi za godišnji odmor, a drugi put u već isplaćenim dodacima.

U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 17. srpnja 2025. navodi da tuženik prigovara zadatku vještaka. U odnosu na prigovor koji se odnosi na iznose koji po stavu tuženika ne čine bruto plaću kao što su jednokratna nagrada neto iz svibnja 2024., te jednokratna naknada bruto u kolovozu 2019. navodi da se radi o pravnom pitanju da li navedene nagrade čine bruto plaću ili ne pa se o istome ne može očitovati, a nalaz je sačinjen temeljem stava tužitelja u kojem je uzeta u obzir ukupna bruto plaća pa prema tome ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 19. svibnja 2025. godine.

12. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 19. svibnja 2025., kao i usmeno očitovanje, prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen temeljem spisu priležeće dokumentacije, te u skladu s pravilima struke. Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom izvršio izračun potraživanja tužitelja, te je podrobno u nalazu i mišljenju, kao i usmenom očitovanju, objasnio na koji način je izvršen izračun, pri čemu je koristio dokumentaciju u spisu uključujući isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje.

14. U ovom postupku je nadalje utvrđeno da je u čl. 81. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15. U čl. 90. Zakona o radu propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema čl. 92. st. 4. Zakona o radu propisano je, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do 15.-og dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, je plaća i naknada plaće u bruto iznosu (čl. 95. st. 8. Zakona o radu).

16. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Dakle, sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi sukladno čl. 90. ZR predstavljaju plaću. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

17. Vještak je detaljno obrazložio kojom se metodologijom koristio prilikom izračuna tužiteljeva potraživanja u ovom postupku, a što je dodatno obrazložio i u usmenom očitovanju. Nastavno na navedeno, za istaknuti je kako sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da vještak napravi novi izračun naknade plaće za iskorišteni godišnji odmor na način da kao stvarno isplaćenu naknadu plaće uzme isključivo iznos koji je na obračunskim ispravama naznačen kao godišnji odmor. Navedeno iz razloga što iz očitovanja vještaka jasno proizlazi da bi na ovaj način spomenuti dodaci bili dvostruko obračunati i to jednom u naknadi za godišnji odmor, a drugi put u već isplaćenim dodacima.

18. Sud također nije prihvatio ni prijedlog tuženika da vještak sačini ispravak nalaza i mišljenja na način da se prilikom obračuna naknade za godišnji odmor u cijelosti izuzmu stavke jednokratne naknade neto koja se odnosi na svibanj 2024. te jednokratne naknade bruto koja se odnosi na kolovoz 2019. budući se, a kako je to gore već rečeno za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa, dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

19. Budući tužitelj nije uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, a kojeg je sud prihvatio kao stručan i objektivan, sud je tužitelju dosudio iznose sukladno izračunu vještaka (ne prihvaćajući prijedlog tužitelja da se sačini novi izračun u kojemu bi sukladno utvrđenju vještaka predmetni dodaci bili dvostruko obračunati) odnosno iznos od 1.554,63 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točci I. izreke dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu. Budući da je tuženik tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužitelj na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužitelj i predložio. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

21. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP.

Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 42,73% (od zatraženih 3.638,23 EUR uspio sa iznosom 1.554,63 EUR) odnosno uspio je u omjeru 71,36% (100%+42,72%=142,72%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 28,64%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 42,72%, a tuženik u omjeru od 57,28%.

Tako je tuženiku priznat trošak: za sastav odgovora na tužbu (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 24.03.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 17.07.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 22.12.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu presude 30.01.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.125,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tužitelju da isplati tuženiku troškove parničnog postupka u omjeru od 57,28% odnosno u iznosu od 644,40 eura.

22. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

23. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika