REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1738/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici iz Zagreba, Lovćenska 108, protiv tuženika DUKAT d.d. mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Ive Soldo, i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Janka Havaša, dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.816,49 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 14,83 eura od dana 10. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 66,35 eura od dana 8. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 56,48 eura od dana 7. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 49,54 eura od dana 5. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 9,86 eura od dana 7. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 45,77 eura od dana 7. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 53,98 eura od dana 7. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 25,51 eura od dana 7. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 25,13 eura od dana 6. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 45,73 eura od dana 7. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura od dana 8. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 11,72 eura od dana 5. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 57,55 eura od dana 7. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 116,36 eura od dana 7. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 159,05 eura od dana 8. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 64,04 eura od dana 7. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 9,90 eura od dana 7. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 36,49 eura od dana 7. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 111,68 eura od dana 7. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 45,51 eura od dana 9. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,43 eura od dana 7. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 143,18 eura od dana 7. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 96,04 eura od dana 7. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 103,62 eura od dana 8. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 58,27 eura od dana 8. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 14,89 eura od dana 7. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 16,86 eura od dana 8. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 73,97 eura od dana 7. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 133,34 eura od dana 6. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 22,28 eura od dana 7. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 701,93 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 387,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navodila da je dugi niz godina u radnom odnosu s tuženikom, te ističe da je tuženik u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor radnika jer nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad koja je tužiteljica primila u prethodna tri mjeseca. Naime, odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN, 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; dalje: ZR) propisano je da za vrijeme godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Tužiteljica naglašava da niti jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (konkretno u ovom slučaju odredbom čl. 81. ZR-a), stoga je naknada plaće za godišnji odmor tužiteljici morala biti obračunata na način da se uračunaju sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca. S obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao naknadu plaće za godišnji odmor, tužiteljici je u razdoblju od prosinca 2019. (kada je isplaćena plaća za studeni 2019.) do listopada 2024. (kada je isplaćena plaća za rujan 2024.), manje isplaćen iznos od 2.518,42 eura.

Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike naknade plaće za navedeni period, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća za isplatu svake pojedine naknade plaće, kako je specificirano u tužbenom zahtjevu, te u priloženom obračunu razlike naknada za godišnji odmor. Tužiteljica ističe da su dospijeća pojedinih iznosa i tijek zakonske zatezne kamate određeni u skladu s datumom isplate plaće i naknade plaće evidentiranim na isplatnim listama za pojedine mjesece za koje je naknada plaće za godišnji odmor nezakonito umanjena zbog nepravilnog obračuna. Priloženi obračun sačinjen je u skladu s odredbom čl. 81. ZR- a, tj. na bazi isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca uzimajući u obzir sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad.

Tužiteljica podneskom od 22. prosinca 2025. uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje bruto iznos od 1.816,49 eura, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući da tužiteljica u tužbi navodi da tuženik kao poslodavac prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca i da je time postupao protivno odredbi čl. 81. Zakona o radu. U odnosu na navedeno tuženik ističe da odredbom čl. 81. Zakona o radu iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora veže uz iznos prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Dakle, prilikom obračuna naknade plaće uzimaju se u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a. Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor, što tužiteljica nije uzela u obzir.

Radi izbjegavanja dvojbe, tuženik ističe da osporava pravilnost obračuna (tabličnog prikaza) navodne razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Nadalje, tuženik također ističe da je tužiteljica u tužbenom zahtjevu pogrešno postavila zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće i naknade plaće kako je to zatražila tužiteljica.

Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužiteljica nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-805/2021 od 29. ožujka 2022.).

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kao i naknaditi mu parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obračun naknade za godišnji odmor, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, platne liste (str. 5-134 spisa), kao što je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 11.04.2025., str. 148-152 spisa, pisano očitovanje od 23.07.2025., str. 162-163 spisa, usmeno očitovanje na ročištu od 22.12.2025., str. 168-170 spisa) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,- dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od studenog 2019. do rujna 2024., sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužiteljice i tuženika u utuženom razdoblju, sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isto kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio u tužbi postavljenu visinu tužbenog zahtjeva na prijedlog stranaka provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku ing. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba.

8. U svom nalazu i mišljenju od 11. travnja 2025. (str. 148-152 spisa) sudski vještak ing. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. navodi u skladu s postavljenim zadatkom, kao i na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, da proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2024. s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 2.023,74 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika) te su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k’ Tabele 1. iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih iznosa razlika dani su u stupcu ‘l’ Tabele 1. iz nalaza.

9. Tužiteljica se na nalaz i mišljenje vještaka očitovala navodeći kako je s istim suglasna u cijelosti, te je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka uredila tužbeni zahtjev.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovarao je tuženik podneskom od 13. svibnja 2025. navodeći da je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran, što je dovelo do situacije u kojoj je vještak morao zadirati u pravna pitanja, osobito u utvrđivanje koja primanja s platne liste predstavljaju plaću i naknadu plaće. Nadalje navodi da iz sadržaja nalaza i mišljenja nije razvidno kojom se metodologijom vještak koristio pri izračunu potencijalne naknade plaće, niti je detaljno objasnio na temelju kojih kriterija je određena primanja uključio u izračun. Tuženik tako smatra da je nalaz i mišljenje manjkavo obrazložen, što ga čini nejasnim te onemogućava tuženika da se na njega na odgovarajući način očituje, te s obzirom na navedene nedostatke, mišljenja je da takav nalaz i mišljenje ne može biti valjan temelj za bilo kakvo odlučivanje suda te tuženik predlaže da se vještak očituje na prigovore.

11. Vještak se pismeno očitovao na prigovore tuženika očitovanjem od 23. srpnja 2025. u kojem je u bitnome dodatno objasnio metodologiju obračuna te u cijelosti ostao kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza.

Međutim, tuženik je ponovno isticao kako je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran, zbog čega je vještak morao zadirati u pravna pitanja, dakle, jasno je da je vještak sam utvrđivao koja primanja u novcu i naravi predstavljaju naknadu za rad u smislu čl. 81. Zakona o radu, a za što nije ovlašten. Imajući u vidu gore navedeno, tuženik ostaje pri navodima iz podneska od 13. svibnja 2025. u kojemu je iznio svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te predlaže da se vještak o tim prigovorima očituje na ročištu.

12. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje sud je pozvao vještaka na ročište dana 22. prosinca 2025., a na kojem ročištu je vještak u odnosu na prigovore tuženika naveo da se prilikom uračunavanja isplaćene naknade plaće za godišnji odmor vodio isključivo stavkom koja je navedena u obračunskoj listi za isplatu plaće koja je uvećana sa dodatkom za minuli rad.

Na poseban upit punomoćnika tuženika da li pri izračunu naknade plaće za godišnji odmor uvrštava sve što je navedeno kao bruto iznos, neovisno o tome je li riječ o naknadi za topli obrok, pomoć za dane u bolnici i slično, vještak odgovara da uzima sve što je navedeno kao bruto iznos.

Nadalje, na poseban upit punomoćnika tuženika kada godišnjem odmoru prethodi bolovanje na koji način obračunava naknade plaće za godišnji odmor vještak odgovara kako se u tom slučaju u obzir uzimaju mjeseci koji su prethodili bolovanju, dakle mjeseci u kojima radnik nije bio na bolovanju.

13. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik je predložio da vještak ispravi nalaz i mišljenje prema navodima tuženika, te je provođenje toga dokaza predložio provesti na trošak tužitelja, čemu se tužitelj protivio. Stoga je sud odbio takav prijedlog tuženika kao nepotreban, budući je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

14. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo očitovanje prihvatio u cijelosti, kao stručan i objektivan izrađen u skladu s dokumentacijom spisa i sukladno čl. 81. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) a vještak se argumentirano očitovao na sve prigovore stranaka. Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom izvršio izračun potraživanja tužiteljice, te je podrobno u nalazu i mišljenju, kao i pisanom te usmenom očitovanju, objasnio na koji način je izvršen izračun, pri čemu je koristio dokumentaciju u spisu uključujući isplatne liste tužiteljice za utuženo razdoblje.

15. Naime, čl. 81 ZR propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

16. U čl. 90. Zakona o radu propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema čl. 92. st. 4. Zakona o radu propisano je, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do 15.-og dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, je plaća i naknada plaće u bruto iznosu (čl. 95. st. 8. Zakona o radu).

17. Dakle, iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristio godišnji odmor, pri čemu je pravilno uzeo u obzir da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi (pa tako i sporni dodaci na plaću) sukladno čl. 90. ZR-a predstavljaju plaću. Činjenica što je tuženik tužitelju i za dane u kojima je koristio godišnji odmor isplatio i neke druge dodatke (npr. dodatak za minuli rad, dodatak za otežane uvjete rada i sl.) ne utječe na pravo tužitelja da mu se predmetna razlika naknada plaće obračuna na način da se od isplaćene naknade za godišnji odmor oduzme prosječna mjesečna bruto plaća koju je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

18. Iako tuženik i nadalje prigovara nalazu i mišljenju vještaka, po mišljenju ovog suda ti su prigovori neosnovani jer je vještak detaljno obrazložio kojom se metodologijom koristio prilikom izračuna tužiteljičinog potraživanja u ovom postupku, a što je dodatno obrazložio i u pisanom te usmenom očitovanju na prigovore tuženika.

19. Kako je tužiteljica u cijelosti uskladila tužbeni zahtjev s utvrđenjima iz nalaza vještaka, isti je trebalo u cijelosti prihvatiti i dosuditi joj s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor ukupan iznos od 1.816,49 eura, te je slijedom navedenoga odlučeno kao točci I. izreke presude.

20. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća plaće. Suprotno stavu tuženika, početak tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike naknade plaće za godišnji odmor je dan u kojem je plaća tužitelju bila isplaćena za prethodni mjesec, a kako je to i tužiteljica točno postavila prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. Izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku u odnosu prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. (nije uspio samo s dijelom kamata) i članka 155. stavka 1. ZPP, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54.. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 1.816,49 eura.

23. Tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe od 09.12.2024. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.02.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 22.12.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), te za pristup na ročište za objavu 30.01.2026. (50 bodova po tbr. 9/5 OTH), što uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 875,00 eura. Kada se navedeni iznos uveća za trošak financijskog vještačenja od 450,00 eura, koji je bio neophodan za vođenje postupka, sveukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 1.325,00 eura.

Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 10.02.2025. kojim dostavlja dokaz o plaćanju predujma za vještačenje isto kao ni za sastav podneska od 22. prosinca 2025. budući je sadržaj istog mogla iznijeti na ročištu za koje joj je priznat trošak, a koje je održano istog datuma.

24. Imajući na umu da je tužiteljica podneskom od 22. prosinca 2025. smanjila tužbeni zahtjev za 701,93 eura, s čime se tuženik suglasio, a koje smanjenje se prema stajalištu Vrhovnog suda smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika ako je bilo nakon zaključenja prethodnog postupka, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

25. Odluka o parničnom trošku u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbama članka 158. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela tužbe od 701,93 eura. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu od 75 bodova (Tbr. 7/1), pristupa na ročište od 04.02.2025. 75 (Tbr.9/1), pristupa na ročište od 22.12.2025. 75 (Tbr.9/1), sastava podneska od 13.05.2025. 75 (Tbr.8/1), sastava podneska od 04.09.2025. 75 (Tbr.8/1), što ukupno iznosi 750,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), a što sve ukupno iznosi 937,50 eura.

26. Kada se od troška dosuđenog tužitelju odbije trošak dosuđen tuženiku, dobije se iznos od 387,50 eura koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici slijedom čega je odlučeno kao u točci II. Izreke rješenja.

27. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika