REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-60/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. PK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. SK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Sandri Marković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sandra Marković, ĐK, ŠK, [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja – novčane kazne, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-13 od 6. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-13 od 6. prosinca 2024. utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/24- 02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-5 od 7. svibnja 2024., kojim je tužiteljima naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju (prizemnu građevinu s jednostrešnim i ravnim krovom koji je ujedno i vanjska terasa, vanjsko stepenište te prizemnu građevinu s dvostrešnim krovom), sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Alberi 7b, bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 7. kolovoza 2024. (t. 1.), a da tužitelji u ostavljenom zakonskom roku od 90 dana nisu izvršili to rješenje (t. 2.), pa se tužitelji prisiljavaju na izvršenje tog rješenja prvom novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 EUR (t. 3.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 4. do 6.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelji u tužbi ističu navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju (podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, starost objekta, tužitelji naslijedili građevinu od roditelja, dodijeljen kućni broj). Navode da je pobijano rješenje neobrazloženo, te da tuženik nije vodio računa o okolnosti da su tužitelji protiv rješenja o uklanjanju pokrenuli upravni spor se vodi pod poslovnim brojem Us I-861/2024, a u kojemu još nije donijeta odluka. Ističu da su u tom sporu predložili određivanje odgodnog učinka tužbe, te da je tuženik unatoč navedenome neosnovano i neovlašteno rješenjem od 21. listopada 2024. odbio prijedlog za odgodu, protiv kojeg su rješenja tužitelji podnijeli i tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, kao i pravo vlasništva. Tužbenim zahtjevom tužitelji predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a tužitelj je dapače u tužbi izričito predložio da se spor riješi bez održavanja rasprave, to je, na temelju čl. 98. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-5 od 7. svibnja 2024. tužiteljima naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju (prizemnu građevinu s jednostrešnim i ravnim krovom koji je ujedno i vanjska terasa, vanjsko stepenište te prizemnu građevinu s dvostrešnim krovom), sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Alberi 7b, bez izvršne građevinske dozvole.

8. Upravni spor koji su tužitelji pokrenuli protiv tog rješenja okončan je nepravomoćnom odbijajućom presudom ovoga Suda posl.br. Us I-861/2024-6 od 9. svibnja 2025. Nastavno, nije sporno da je predmetno rješenje o uklanjanju postalo izvršno 7. kolovoza 2024.

9. Iz spisa proizlazi da je viši građevinski inspektor potom dana 26. studenog 2024. izvršio kontrolni pregled izvršenja inspekcijskog rješenja, te utvrdio da po tom rješenju nije postupljeno, odnosno nisu uklonjene bespravno izgrađene građevine (niti je ishođen akt za gradnju), temeljem čega je donijeto pobijano rješenje kojim se tužitelji prisiljavaju na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem prve novčane kazne.

10. Tužitelji u tužbi niti ne tvrde da su postupili po citiranom inspekcijskom rješenju, ili da su ishodili akt za građenje, međutim ističu navode koji se odnose na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju, te smatraju da je tuženik trebao odgoditi svoje daljnje postupanje do pravomoćnosti rješenja o uklanjanju.

11. Međutim, ovakvi se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.

12. Naime, predmet ovoga spora jest ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju, te se u ovome sporu (primjenom odredbe čl. 3. st. 1. tč. 1. ZUS-a te analognom primjenom odredbe čl. 139. st. 4. Zakon o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) ne mogu s uspjehom isticati niti ispitivati navodi i argumenti vezani uz zakonitost nekog drugog upravnog akta, pa tako ni rješenja o uklanjanju, već samo navodi vezani uz vrijeme, mjesto i način izvršenja. Navode vezane uz zakonitost rješenja o uklanjanju tužitelji su mogli isticati u upravnom sporu pokrenutom protiv tog rješenja, što su tužitelji i učinili, međutim navedeni je upravni spor dovršen nepravomoćnom odbijajućom presudom.

13. Postupak izvršenja rješenja o uklanjanju uređen je odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23), koji se na pitanja vezana uz postupanje građevinske inspekcije primjenjuje kao specijalni zakon, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. ZUP-a.

14. Citiranom odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu, propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (st. 1.), da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana (st. 2.), te da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).

15. Sukladno čl. 133. ZUP-a, rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (st. 1.), pri čemu, kada je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (st. 4.).

16. Imajući u vidu da nije sporno da tužitelji u ostavljenom roku, pa ni do donošenja pobijanog rješenja, nisu nije postupili po izvršnom rješenju o uklanjanju, kojim je tužiteljima naloženo uklanjanje bespravno izgrađenih građevina, to je pravilno i zakonito na temelju čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu tužiteljima izrečena prva novčana kazna kojom se isti prisiljavaju na izvršenje rješenja o uklanjanju.

17. Pritom okolnost što su tužitelji pokrenuli upravni spor protiv rješenja o uklanjanju nema utjecaja na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, budući da se isto izvršava kada postane izvršno, neovisno o okolnosti što nije postalo pravomoćno. Na postupak izvršenja nije od utjecaja ni okolnost što su tužitelji u tom sporu predložili određivanje odgodnog učinka tužbe, već bi relevantno bilo samo da je takav učinak određen rješenjem Suda, a što tužitelji i ne tvrde. Zaključno, vezano uz navode kojima tužitelji osporavaju zakonitost rješenja tuženika od 21. listopada 2024., ističe se da se radi o različitom upravnom aktu čija se zakonitost može ocjenjivati u zasebnom upravnom sporu, no ne i u okviru predmetnog.

18. Zaključno valja istaknuti da, iako pobijano rješenje kojim se tužiteljima izriče novčana kazna predstavlja miješanje u njihovo pravo vlasništva, riječ je o mjeri koja je na zakonu utemeljena, usmjerena na postizanje legitimnog cilja odvraćanja od bespravne gradnje i uklanjanja posljedica iste, te nužna u demokratskom društvu za ostvarivanje navedenog cilja. Stoga su i ti navodi neosnovani.

19. Imajući u vidu sve navedeno, preostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.

20. Slijedom navedenog, budući se pobijano rješenje temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni materijalnog prava, sve u okviru zakonito provedenog postupka, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u izreci ove presude.

21. Budući su tužitelji u cijelosti izgubili u ovome sporu, to istima na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora (t. II.).

22. Tužitelji su u okviru tužbe postavili i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, koji je ocijenjen neosnovanim.

23. Pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe propisane su odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a, kojom je propisano da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak uz ispunjenje sljedećih, kumulativno postavljenih uvjeta: ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, te ako odgoda nije protivna javnom interesu.

24. Sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi se javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu, posebice odredbama čl. 1. i čl. 16. st. 1. tog Zakona, koje propisuje da se postupci pokreću u javnom interesu, i to po službenoj dužnosti. Iako je već neispunjavanje jednog od kumulativno propisanih uvjeta dostatno za odbijanje zahtjeva, valja istaknuti i da tužitelji u konkretnom slučaju nisu obrazložili niti dokazali nastup teško nadoknadive štete, a budući da se radi o imovinskoj šteti (novčanoj kazni). Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 42. st. 2. ZUS-a odbiti prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe kao neosnovan.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Sandri Marković, odvjetnici u ZOU Sandra Marković, ĐK, ŠK, [adresa]

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8