REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1670/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (imena u nominativu): ad.1 EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2 SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupa Julija Strmota odvjetnici u Biogradu na Moru, Kralja Petra Svačića 2, protiv tuženika (ime u nominativu) BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika zastupa Suzana Malenica odvjetnica u Šibeniku, Matije Gupca 87, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 28. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu objave odluke dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (imena u nominativu): ad.1 EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.2 SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljima (imena u nominativu): ad.1 EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.2 SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate koje teku tužiteljima ad.1 i ad.2 na iznose glavnica svakog od po 2.521,73 eura (dvije tisuće petsto dvadeset jedan euro i 73/100 euro centa) od dana 23. siječnja 2016. godine do dana 18. listopada 2020. godine, te još svakom tužitelju po 863,42 eura (osamsto šezdeset tri eura i 42/100 euro centa) na ime zateznih kamata obračunatih na iznose glavnica tužitelja ad.1 i ad.2 od po 2.521,73 eura (dvije tisuće petsto dvadeset jedan euro i 73/100 euro centa) za svakog tužitelja od dana 22. svibnja 2020. godine do dana 22. travnja 2025. godine, to po kamatnoj stopi određenoj za svaki navedeni iznos, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), te daljnju zakonsku zateznu kamatu tužiteljima ad.1 i ad.2 koja svakom na iznos od 863,42 eura (osamsto šezdeset tri eura i 42/100 euro centa) teče od dana 26. kolovoza 2025. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj, za svaki navedeni iznos, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana“.

XIV P-1670/2024

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji (imena u nominativu): ad.1 EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.2 SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], povukli dio tužbenog zahtjeva kojim su tražili da im tuženik (ime u nominativu) BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati svakom iznos od 2.521,73 eura (dvije tisuće petsto dvadeset jedan euro i 73/100 euro centa), na ime glavnice utuženog potraživanja.

II. Nalaže se tužiteljima (imena u nominativu): ad.1 EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.2 SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) eura u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su u tužbi i tijekom raspravljanja navodili da se po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika vodio postupak pod poslovnim brojem Ovr-2713/2015 u kojem da je rješenjem o ovrsi od 05. studenog 2015. godine, osnovom pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Benkovcu pod poslovnim brojem Psp-1/2015 od dana 13. travnja 2015. godine, određena ovrha na način da je ovršenicima, ovdje tužiteljima, naloženo ispunjenje dužne činidbe rokom od tri dana, uključivo su citiranim rješenjem o ovrsi ovršenici, ovdje tužitelji, za slučaj ne ispunjenja činidbe u određenom im roku, obvezani svaki platiti ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, iznos od po 1.000,00 (tada) kuna za svaki dan zakašnjenja, počev od isteka ostavljenog im roka.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-3202/15 od dana 14. prosinca 2015. godine, u navedenom ovršnom predmetu radi ostvarenja tražbine na radnju, da je djelomično odbijena žalba ovršenika, ovdje tužitelja i potvrđeno je spomenuto rješenje o ovrsi, osim u pogledu odluke o troškovima postupka preko iznosa od 1.712,50 (tada) kuna koji je dio odbijen kao neosnovan.

3. Protiv navedenih odluka ovršenici ovdje tužitelji da su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji da je rješenjem pod poslovnim brojem Rev-1091/2018 od 18. veljače 2020. godine ukinuo citirane odluke Općinskog i Županijskog suda u Zadru i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

4. U ponovljenom postupka po zatraženoj svrsishodnoj delegaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske da je za postupanje odredio Općinski sud u Šibeniku pred kojim da je postupak nastavljen pod poslovnim brojem Ovr-501/2020, te pravomoćno okončan rješenjem kojim je odbijen prijedloga za ovrhu od dana 04. studenog 2015. godine, a koje rješenje da je potvrđeno rješenjem Županijskog suda Zagrebu pod poslovnim brojem Gž Ovr-230/2023 dana 23. veljače 2022. godine.

5. Temeljem pravomoćnog rješenja donesenog u ovršnom postupku navedenom u točki 1. ovog obrazloženja, rješenjem od dana 22. siječnja 2016. godine, ovdje tuženik, tada ovrhovoditelj da je od svakog od tužitelja, tada ovršenika, naplatio iznos

XIV P-1670/2024

glavnice od 19.000,00 kuna što da je protuvrijednosti od 2.521,73 eura, odnosno ukupno 38.000,00 kuna kao protuvrijednost od 5.043,47 eura.

6. Budući da je otpala osnova po kojoj je danas tuženik naplatio opisanu tražbinu od tužitelja, donošenjem pravomoćnog rješenja o odbijanju prijedloga za ovrhu od dana 04. studenog 2015. godine, to da je temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima tuženik dužan vratiti iznos novca koji je stekao po toj osnovi.

7. Tijekom postupka, podnescima od dana 26. kolovoza i 28. rujna 2025. godine povukli su dio tužbenog zahtjeva, te su predložili donošenje presude kojom će se usvojiti preostali zahtjev tužitelja, a tuženik obvezati na plaćanje parničnog troška.

8. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivio činjeničnom obrazlaganju tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, to i onom nakon povlačenja dijela istog, s tim da se protivio i povlačenju dijela tužbenog zahtjeva koliko se isto odnosilo na traženje zateznih kamata na isplaćenu glavnicu tužiteljima.

9. Naglasio je da je prije primitka predmetne tužbe podmirio tražbinu tužitelja s osnove povrata naplaćenih penala u predmetnom ovršnom postupku i to svakom tužitelju iznos od po 2.521,73 eura na ime glavnice i svakom tužitelju po 238,45 eura na ime zatezne kamate, tj. ukupno 5.043,47 eura na ime glavnice i 476,90 eura na ime zateznih kamata.

10. Posebice je dodao da tužitelji neosnovano potražuju zatezne kamate na predmetnu glavnicu od 2016. godine do isplate budući da im kamate pripadaju samo od trenutka podnošenja ove tužbe do isplate, a koje kamate da je tuženik podmirio.

11. Predložio je odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tuženiku obistiniti parnični trošak.

12. U dokaznom postupku pregledan je spis Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-122/2016, pročitano je rješenje o ovrsi istog suda pod poslovnim brojem Ovr-2713/15 doneseno dana 05. studenog 2015. godine, te rješenja Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem broj Gž-3202/2015 od dana 14. prosinca 2015. godine i rješenje Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem broj Rev-1091/18 od dana 18. veljače 2020. godine, pregledani su spisi ovog suda pod poslovnim brojevima Ovr-501/2020, te Ovr-500/2020 pregledan je kamatni list dostavljen uz podnesak od 26. kolovoza 2025. godine, pregledana je potvrda o izvršenom plaćanju uz izračun zateznih kamata od 23. siječnja 2016. godine do 22. svibnja 2020. godine, te od 22. svibnja 2020. godine od 21. prosinca 2023. godine, pročitan je e-mail tuženika upućen tužiteljima sa zahtjevom za dostavu podataka o računima i potvrde FINE.

12.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog

XIV P-1670/2024

zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje nisu snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti odbijen kao neosnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

15. Naime, u ovoj pravnoj stvari temeljna postavka predmetne tužbe bila je, a tako proizlazi i iz spisa Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2713/2015, da je rješenjem Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2713/2015 od dana 22. siječnja 2016. godine, donesenog osnovom rješenja o ovrsi navedenog poslovnog broja dana 05. studenog 2015. godine, djelomično potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-3202/2015 dana 14. prosinca 2015. godine (rješenje je ukinuto u dijelu odluke o troškovima postupka preko iznosa od 1.712,50 kuna), sve utemeljeno na rješenju Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Benkovcu pod poslovnim brojem Psp-1/2015 od dana 13. travnja 2015. godine, provedena ovrha naplatom od svakog ovdje tužitelja, po 19.000,00 kuna ili 2.521,73 eura, ukupno od oboje 38.000,00 kuna ili 5.043,47 eura.

15.1. Nakon podnesene revizije tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod poslovnim brojem Rev-1091/2018 od dana 18. veljače 2020. godine ukinuo rješenje Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-3202/2015 dana 14. prosinca 2015. godine i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2713/2015 od dana 05. studenog 2015. godine, a nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o svrsishodnoj delegaciji predmeta Općinskom sudu u Šibeniku isti sud je rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-501/2020 od dana 30. lipnja 2022. godine odbio prijedlog za ovrhu ovdje tuženika od dana 04. studenog 2015. godine koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž Ovr-230/2023 od dana 23. veljače 2023. godine.

16. Izvorno postavljenim tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari (tužba od dana 22. prosinca 2023. godine, tužitelji su zatražili od tuženika, povrat, svakom po 2.521,73 eura, ukupno 5.043,47 eura glavnice koliko je tuženik iste naplatio od tužitelja u ovršnom postupku citiranom u točki 15. ovog obrazloženja, a po osnovi koja je naknadno otpala susljedno odlukama obrazloženim u točki 15.1. ovog obrazloženja.

17. Uz odgovor na predmetnu tužbu tuženik je dostavio uplatnice (listovi 13 i 14 spisa) kojima je krijepio svoju tvrdnju da je tužiteljima isplatio po 2.760,18 eura, od čega svakom iznos tražene glavnice od 2.521,73 eura, oboma ukupno 5.043,46 eura, te svakom tužitelju po 238,45 eura, oboma ukupno 476,90 eura, zatezne kamate na iste glavnice obračunate za razdoblje od 21. prosinca 2023. godine (dan podnošenja predmetne tužbe) do 22. travnja 2025. godine (dan isplate glavnica), a koje činjenice tužitelji nisu osporavali, pače, podneskom od dana 26. kolovoza 2025. godine učinili su nespornim navedene isplate, te su povukli dio tužbenog zahtjeva radi isplate traženih glavnica u ukupnoj visini od 5.043,46 eura, povlačenju kojeg dijela zahtjeva se tuženik nije protivio pa je stoga, temeljem odredbe stavka 2. članka

XIV P-1670/2024

193. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

18. Međutim, tužitelji su ustrajali da im tuženik svakom isplati zakonsku zateznu kamatu na isplaćene iznose glavnice, to tražeći istu kamatu, podneskom od dana 26. kolovoza 2025. godine, od dana 22. svibnja 2020. godine (kao dana kada je tuženiku dostavljeno rješenje Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-1091/2018 od 18. veljače 2020. godine) do dana 22. travnja 2025. godine (kao dana isplate glavnica), obračunatu u ukupnom iznosu od po 1.101,87 eura za svakog tužitelja, a citiranim podneskom zatraživši za svakog tužitelja po 863,42 eura, tako time učinivši nespornim da je tuženik svakom tužitelju već isplatio na ime zatezne kamate po 238,45 eura, ali tako time i povukavši zatražene zatezne kamate na predmetne glavnice tekuće od dana 23. siječnja 2016. godine do isplate (tako izvorno tužbom).

19. Tuženik se (podneskom od dana 02. rujna 2025. godine) protivio prije svega povlačenju tražbine tužitelja glede zatezne kamate s početkom tijeka od dana 23. siječnja 2016. godine do dana 22. svibnja 2020. godine (kojeg dana su početak tijeka tražene kamate tužitelji odredili podneskom od dana 26. kolovoza 2025. godine), naglašavajući da je početak tijeka zatezne kamate od dana 23. siječnja 2016. godine osporio već u pisanom odgovoru na tužbu, ali je nastavno osporio i samu visinu zatražene kamate navodeći da je ista neutemeljeno obračunata primjenom kamatnih stopa za trgovce, koji navod tuženika u svezi s pogrešnom primjenom kamatnih stopa su tužitelji učinili nespornim podneskom od dana 28. rujna 2025. godine istim povlačeći dio zatražene kamate, obračunavši svakom tužitelju kamatu u visini od 700,30 eura, a tražeći za svakog tužitelja po 461,85 eura zatezne kamate od dana 22. svibnja 2020. godine do dana 22. travnja 2025. godine, tako time ne sporeći da je svakom tužitelju već isplaćeno po 238,45 eura zatezne kamate na isplaćene glavnice, te pitajući na zatražene iznose kamata od po 461,85 eura daljnju kamatu od dana 26. kolovoza 2025. godine (dan podnošenja podneska tužitelja) do isplate, to sukladno odredbi stavka 2. članka 29. ZOO-a.

20. Tuženik se protivio povlačenju dijela zahtjeva glede zatražene kamate kako su to tužitelji učinili podneskom od dana 28. rujna 2025. godine (u odnosu na onaj dio kamate ranije obračunate po neutemeljenoj stopi za trgovce), ali se protivio i bilo kakvom traženju tužitelja po osnovi zakonske zatezne kamate osim one već isplaćene tužiteljima uz glavnice plaćene tužiteljima dana 22. travnja 2025. godine.

21. Ovdje se cijeni važnim naglasiti da su tužitelji podneskom od dana 26. kolovoza 2025. godine, nakon povlačenja dijela tužbenog zahtjeva glede izvorno zatraženih glavnica za svakog tužitelja od po 2.521,73 eura, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, zatražili i zakonske zatezne kamate na iznose dospjelih neplaćenih zakonskih zateznih kamata, to sve od dana 26. kolovoza 2025. godine do isplate, tako time preinačili tužbu prije zaključenja prethodnog postupka (na ročištu dana 07. listopada 2025. godine), pri čemu je važno naglasiti da se tuženik već pisanim odgovorom na tužbu od dana 20. svibnja 2025. godine protivio bilo kakvoj daljnjoj isplati zateznih kamata na glavnice plaćene dana 22. travnja 2025. godine, čime se tuženik, po ocijeni ovog suda, iako se nije izričito protivio (stavak 3. članka 193. ZPP- a) opisanom preinačenju traženja kamate na dospjele iznose kamata, ipak isto na sui generis način osporio tvrdeći da tužiteljima nakon dana 22. travnja 2025. godine ne

XIV P-1670/2024

pripadaju daljnji iznosi zateznih kamata na tada isplaćene glavnice.

22. Nastavno navedenom u točki 21. ovog obrazloženja za istaknuti je da je odredbom stavka 1. članka 31. ZOO-a propisano da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, a stavkom 2. navedenog članka da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, pa iako je ocijenjeno da se tuženik preinačenju tužbe opisanom u točki 21. ovog obrazloženja na poseban način protivio, ovdje se neće posebno obrazlagati svrsishodnost suđenja i u odnosu na isto preinačenje budući je sud odbio u cijelosti kao neosnovano traženje tužitelja istaknuto radi isplate zakonskih zateznih kamata na isplaćene glavnice dana 22. travnja 2025. godine, preko isplaćenih iznosa takve kamate u visini od po 238,45 eura svakom tužitelju za razdoblje od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari do navedenog dana isplata dugovanih glavnica tužiteljima.

23. Naime, u ovoj pravnoj stvari, u kojoj su tužitelji prema tuženiku izvorno postavili zahtjev radi povrata novčanih sredstava isplaćenih po osnovi koja je naknadno otpala, a koja sredstva (glavnice u ukupnom iznosu od 5.043,46 eura) su nesporno isplaćena dana 22. travnja 2025. godine (nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 22. prosinca 2023. godine), bilo je odlučujuće utvrditi od kada i do kada tuženik ima obvezu tužiteljima platiti zakonsku zateznu kamatu na spomenuti iznos glavnice.

24. Odredbom stavka 1. članka 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. navedenog članka određeno da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, kakva je pravna situacija i u konkretnom slučaju.

24.1. U odnosu na opseg vraćanja, odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, dakle, temeljno pitanje u odnosu na odlučujuće činjenice koje je valjalo utvrditi nastavno na izneseno u točki 21. ovog obrazloženja jeste u kojem trenutku je tuženik postao nepošten stjecatelj novčanih sredstava čiji povrat se tražio ovom tužbom.

24. Tuženik je od oba tužitelja ukupni iznos od 5.043,46 eura nedvojbeno primio temeljem odluke Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2713/2015 od dana 22. siječnja 2016. godine, koja odluka je, bitno za ovu pravnu stvar, promijenjena, tj. otpala kao osnova stjecanja navedenih sredstava, u trenutku kada je Županijski sud u Zagrebu rješenjem pod poslovnim brojem Gž Ovr-230/2023 od dana 23. veljače 2022. godine potvrdio rješenje Općinskog suda u Šibeniku (kao delegiranog suda za postupanje) pod poslovnim brojem Ovr-501/2020 donesenog dana 30. lipnja 2022. godine kojim je odbijen prijedlog za ovrhu ovdje tuženika od 04.

XIV P-1670/2024

studenog 2015. godine, kada je pravomoćno utvrđeno da tuženiku ne pripadaju sredstva čiji povrat se ovdje tražio, s tim da je nedvojbeno (tako u Ovr-501/2020 ovog suda) da je ovdje tuženiku navedeno drugostupanjsko rješenje dostavljeno dana 21. ožujka 2023. godine.

25. Cijeneći utvrđenja iznesena u točki 24. ovog obrazloženja, pravilnom primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a, nedvojbeno je da je ovdje tuženik bio pošteni stjecatelj predmetnih novčanih sredstava, jer je ista sredstva primio temeljem sudske odluke koja je izmijenjena tek donošenje drugostupanjske odluke u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-501/2020, stoga je tuženik kao pošten stjecatelj dužan vratiti, uz sredstva stečena bez osnove, tj. s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, zateznu kamatu na tako stečena sredstva od dana podnošenja predmetne tužbe, kada su se stekli uvjeti za početak tijeka zateznih kamata, jer iz supstrata dokaza ponuđenih po tužiteljima nije proizlazilo da su se isti na bilo koji način obratili tuženiku da predmetna novčana sredstva vrati tužiteljima u razdoblju od dana 21. ožujka 2023. godine, kada je tuženiku dostavljena ranije citirana drugostupanjska odluka u Ovr-501/2020, do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, kada je tuženik nesumnjivo postao nesavjestan stjecatelj utuženih novčanih sredstava.

26. Slijedom obrazloženog, a kako među strankama nije bilo sporno da je tuženik vratio tužiteljima dana 22. travnja 2025. godine ukupni iznos traženih glavnica od 5.043,46 eura, te kako tužitelji nisu osporavali obračunati iznos zakonskih zateznih kamata tekućih na navedeni ukupni iznos glavnice od dana 21. prosinca 2023. godine (stvarni dan podnošenja predmetne tužbe je 22. prosinca 2023. godine) do dana 22. travnja 2025. godine (dan isplate glavnica prema potvrdama OTP banke d.d. na listovima 13 i 14 spisa) u ukupnom iznosu od 476,89 eura ili svakom tužitelju po 238,45 eura (prema izračunu zakonske zatezne kamate na listu 15 spisa), koliko kamate je tuženik i isplatio svakom tužitelju prema podacima iz spomenutih potvrda, to je nedvojbeno utvrđeno da je svako daljnje potraživanje tužitelja prema tuženiku po utuženoj osnovi na ime plaćanja zakonskih zateznih kamata neosnovano zato je tužbeni zahtjev u cijelosti kao takav odbijen i suđeno je kao u izreci ove presude.

27. Samo podredno je za napomenuti da je, po ocijeni ovog suda, pozivanje tužitelja na primjenu tijeka zakonske zatezne kamate, odnosno, na pitanje savjesnosti tuženika radi isplate istih, osnovom odredbe članka 1117. stavka 2. ZOO-a, neutemeljeno, jer je pravilnim sagledavanjem potonje odredbe nesumnjivo da se ista odnosi na pitanje povrata, odnosno, zadržavanja primljenih iznosa neosnovano plaćenih na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, te trenutka kada takav stjecatelj postaje nepošten i od kada je isti dužan vratiti primljeno s kamatama, kakav supstrat nesumnjivo nije u podlozi predmetne tužbe.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženiku koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 5.043,47 eura po tužbi, te 1.726,84 eura od dana 26. kolovoza 2025. godine (nakon povlačenja dijela tužbenog zahtjeva vrhu potraživanja glavnice), ovaj sud je utvrdio trošak za sastav pisanog odgovora na

XIV P-1670/2024

tužbu po kvalificiranom punomoćniku u iznosu od 100,00 bodova, za zastupanja po takvom punomoćniku na ročištima 03. rujna, 07. listopada i 28. studenog 2025. godine, ukupno 300,00 bodova (3X100,00 bodova), kao i za sastave podnesaka od dana 02. rujna i 06. listopada 2025. godine ukupno 200,00 bodova (2X100,00 bodova), sveukupno 600,00 bodova, sukladno Tbr. 8. stavka 1. i Tbr. 9 stavka 1. u vezi s Tbr. 7. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.200,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 300,00 eura, sveukupno 1.500,00 eura, koliko je tuženiku dosuđeno troška, a tužiteljima naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Šibeniku, dana 30. siječnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.