REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1859/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Saneli Prša, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d, OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Sanele Prše i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. st.1 Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102087218 koji je zaključen 18. listopada 2004. između tužiteljice: PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, a koja odredba glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 858,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 21. listopada 2004. po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d, OIB: 23057039320, naknaditi tužitelju PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.184,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 18. ožujka 2024., navodi da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102087218 od dana 18. listopada 2004. u iznosu od 133.134,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 10. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,0% naknade na iznos kredita obračunato s datumom ugovora, te naplatio tužiteljici iznos od 6.466,47 kuna, odnosno 858,25 eura na ime troškova za obradu kredita, te na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi da je ništetna odredba čl. 10. st.1 Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102087218 koji je zaključen 18. listopada 2004. između tužiteljice: PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, a koja odredba glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“, te tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 858,25 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 21. listopada 2004. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o njezinoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita i o istoj je bila upoznata tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su mu informacije o istoj bile dostupne. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare te potrošačkog svojstva tužiteljice. Ne spori visinu tužbenog zahtjeva. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102087218 od 18. listopada 2004. (list 33-36), presliku otplatne tablice (list 37-46), presliku prometa po partiji kredita (list 47-58), presliku Prikaza procesa obrade kredita za razdoblje od 2004.-2011. (list 110-111), presliku Obračuna naknade za bankarske usluge od 18. listopada 2024. (list 112), presliku Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5102087218 od 28. siječnja 2016. (list 167-171). Sud je također proveo dokaz saslušanjem tužiteljice (list 296-297).

4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da je tužiteljica od navedenog dokaznog prijedloga odustala na ročištu od 08. listopada 2024., s obzirom da je tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva, te dokaz saslušanjem svjedoka HF s obzirom da je tuženik od navedenog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 20. studenog 2025.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102087218 od 18. listopada 2004. na iznos od 133.134,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatom po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 360 mjeseci. (članak 6. Ugovora), te visina tužbenog zahtjeva, odnosno činjenice da je od tužiteljice prilikom realizacije kredita od strane tuženika naplaćen iznos od 6.466,47 kuna, odnosno 858,25 eura na ime troškova obrade kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je, je li odredba članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,0% naknade na iznos kredita obračunato s datumom ugovora, ništava, te je li tužiteljici neosnovano naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 858,25 eura, kao i pitanje zastare, te status potrošača tužiteljice.

8. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 10. predmetnog ugovora u dijelu koji se odnose na troškove obrade kredita valja istaknuti da je odredbom čl. 46. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01- dalje: ZOO), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u čl. 47. ZOO propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv - ugovor je ništav.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi čl. 10. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.

12. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknade za obradu i druge troškove kreditnog zahtjeva, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbi akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi ugovora.

13. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da je išla sklapati predmetni ugovor o kreditu s tuženika te joj je bio ponuđen gotov formirani ugovor o kreditu po principu "uzmi ili ostavi" o čijim odredbama nije mogla pregovarati, pa tako niti o odredbi o naknadi za obradu kredita, niti su ju djelatnici tuženika o istoj nešto posebno informirali. Kredit još nije u cijelosti otplaćen.

14. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena, a niti odrediva to je ista u smislu odredbe čl. 47. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da su unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve ulazne naknade tužiteljica financijski oštećena jer je tuženik povrijedio zakon na njezinu štetu.

15. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio zahtjev kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu čl. 10. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na plaćanje tzv. ulazne naknade za obradu kredita. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Naime, iako je u navedenom stajalištu riječ o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, isto se stajalište može primijeniti i na druge naknade, u konkretnoj situaciji, odnosno u tzv. ulaznoj naknadi, s obzirom da je utvrđeno kako se o istoj također nije pregovaralo niti je postojala takva mogućnost.

16. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužiteljica nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti iskoristila za kupnju nekretnine kojeg je koristila isključivo za stanovanje nje i obitelji, te ju nikada nije koristila u neke poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

18. Tuženik nije tijekom postupka osporio činjenicu plaćanja tužiteljice predmetne naknade u iznosu od 858,25 eura prilikom realizacije predmetnog kredita. S obzirom da tužiteljica zahtjevom potražuje isplatu navedenog iznosa to je zahtjev za isplatu iznosa od 858,25 eura (visina kojeg je između stranaka nesporna) na temelju odredbi čl. 104. u vezi čl. 210. ZOO prihvaćen kao osnovan. Naime prema čl. 104. st.1. ZOO u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon ne određuje što drugo. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništave ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 210. ZOO uz obvezu plaćanja zateznih kamata od dana stjecanja do isplate sukladno odredbi čl. 214. ZOO, s obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj, pa je upravo na temelju navedenih odredbi dakle, odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 18. ožujka 2024. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, za sastav podnesaka od 15. i 31. svibnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x75 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 08. listopada 2024., 07. veljače 2025. i 14. siječnja 2026. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 3x75 bodova, što ukupno iznosi 450 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužiteljice iznosi 900,00 eura što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.125,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i na presudu u iznosu od 39,82 eura, odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak tužiteljice iznosi 1.184,73 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sudac:

Goran Felja

PUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 39,82 eura

2. Tuženiku po pun.