REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U JASTREBARSKOM

Šetalište braće Kazić 6

Poslovni broj: P-934/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, po sucu tog suda Silvani Godrijan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Romanu Bihar, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Kirin Palčić, odvjetnici u Jastrebarskom, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.772,78 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na anuitete, i to:

- na iznos od 228,28 eur od 24.09.2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 212,36 eur od 24.09.2019.. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 19,91 eur od 24.09.2019.. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 218,99 eur od 24.09.2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 215,28 eur od 24.09.2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 217,67 eur od 24.09.2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 218,99 od eur 24.09.2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 215,67 eur od 24.09.2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 225,63 eur od 24.09.2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata:

- na iznos od 228,28 eur od 14.06.2016. do 23.09.2019.,

- na iznos od 212,36 eur od 11.05.2017. do 23.09.2019.,

- na iznos od 19,91 eur od 29.05.2017. do 23.09.2019.,

- na iznos od 218,99 eur od 12.06.2017. do 23.09.2019.,

- na iznos od 215,28 eur od 10.08.2017. do 23.09.2019.,

- na iznos od 217,67 eur od 11.09.2017. do 23.09.2019.,

- na iznos od 218,99 eur od 11.10.2017. do 23.09.2019.,

- na iznos od 215,67 eur od 09.11.2017. do 23.09.2019.,

- na iznos od 225,63 eur od 07.12.2017. do 23.09.2019..

III. Nalaže se tuženiku KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.945,22 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da ima potraživanje po osnovi ugovora o kreditu od tuženika koji je sudužnik i fiducijarni dužnik i koji se u ugovoru o podjeli bračne stečevine obvezo isplatiti kredit koji je podignut namjenski za adaptaciju stana koji je nakon podjele bračne stečevine nastavio koristiti tuženik, te predmetni ugovor tužitelj podmiruje, te predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu.

2. Tužitelj je podneskom od 11. studeni 2025. precizirao tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da su stranke bivši bračni drugovi, čiji brak je razveden presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P2-41/09. Isto tako, točno je da je za vrijeme trajanja braka stranaka, tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu broj: 1375/2003 od dana 19.08.2003.g., kod Hypo Alpe- Adria Bank d.d., Zagreb, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.000,00 EUR-a, čiji je korisnik kredita tužiteljica EĐ, dok je kao sudužnik i fiducijarni dužnik po kreditu upravo tuženi. Tuženi ne osporava da se temeljem Ugovora o podjeli bračne stečevine od dana 13.11.2012.g., tuženi obvezao isplatiti predmetni kredit u cijelosti, te ne osporava da daljnju otplatu istoimenog kredita vrši tužiteljica. Tuženiku se vrši obustava plaće u mjesečnom iznosu od cca 4.500,00 kn, a radi plaćanja uzdržavanja za zajedničko dijete stranaka, NĐ, a slijedom čega isti nije u mogućnosti pored troškova po osnovi uzdržavanja, podmirivati i rate kredita, a budući istom od primanja koje ostvaruje ne preostaje iznos potreban za uzdržavanje tuženika i njegove obitelji. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu broj: 1375/2003 od 19.08.2003.g., ugovoreno da se po provedenom osiguranju kredita prema uvjetima iz Ugovora, najviše 90% odobrenog iznosa isplaćuje odmah, a preostali dio se blokira do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30% kredita. S obzirom da tuženi ne raspolaže podatkom o visini neisplaćenog iznosa, te možebitnom isplatom navedenog iznosa korisniku kredita, a isti podatak ne može pribaviti od banke, budući nije korisnik kredita, to tuženi predlaže da sud u daljnjem tijeku postupka zatraži podatak od Hypo Alpe-Adria Banke, odnosno danas Addiko banke o iznosu neisplaćenog preostalog dijela kredita koji je blokiran do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30% kredita, po Ugovoru o kreditu posl.br. 1375/2003, koji glasi na korisnika kredita EĐ. Tužiteljica ostvarivala i pravo na povrat poreza po osnovi kredita, a slijedom čega tuženik nastavno predlaže u daljnjem tijeku postupka zatražiti od Porezne uprave podatak o iznosu poreza koji je tužiteljici isplaćen kroz sporni period na koji se odnose anuiteti kredita koje tužiteljica od tuženika potražuje. Osporava tijek zateznih kamata te je mišljenja da tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate od podnošenja tužbe. Navedeno iz razloga jer tuženik ne može saznati kada je tužiteljica platila rate ugovora o kreditu, te pravo na regresnu isplatu dospijeva tek od zahtjeva tužiteljice prema tuženiku. Osporava pravo tužiteljice na naknadu troškova parničnog postupka iz razlog jer je, regresnu isplatu iznosa za lipanj 2016. te za razdoblje od svibnja 2017. do listopada 2017. tužiteljica je imala mogućnosti zahtijevati u postupku koji se vodio između istih stranaka s iste pravne osnove, ali za prethodno razdoblje, pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-617/2016. Iz presude donesene u tom predmetu koji je pokrenut tužbom od 20. lipnja 2016. razvidno je da je konačni tužbeni zahtjev tužiteljica postavila podneskom od 24. listopada 2017. kada je zahtijevala regresnu isplatu za razdoblje od srpnja 2016. do travnja 2017., te je tada mogla zahtijevati i regresnu isplatu a lipanj 2016. te za razdoblje od svibnja 2017. do listopada 2017. Na pripremnom ročištu koje je održano 24. siječnja 2018. tužiteljica je mogla postaviti i zahtjev za regresnu isplatu za mjesec studeni i prosinac 2017., što je sve vidljivo u predmetu ovog suda P-617/2016 i izvadaku iz e-predmeta. Tuženik je mišljenja da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Naime, u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-617/2016, tuženik se nije protivio preinaci tužbe i priznao je tužbeni zahtjev. U kontekstu navedenog, ukazuje se na pravo shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2021.: Ako je tužitelj sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali je za svaku tražbinu istovremeno pokrenuo više postupaka protiv istog tuženika, osnovano je tužitelju priznati troškove kao da je pokrenuo jedan postupak, neovisno o tome je li sud spojio te parnice radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude ili nije. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu broj 1375/2003 od 13.08.2003., ugovor o podjeli bračne stečevine od 13.11.2012., zk izvadak predmetne nekretnine, preslike uplatnica za utužene iznose, presliku osobne iskaznice tužiteljice, spis ovog suda P-91/2014 i P-617/2016, izvadak iz e-predmeta spisa P-617/2016, te saslušao parnične stranke.

5. Nije proveden dokaz financijskog vještačenja obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem provedenih dokaza, te je utužena visina potraživanja jasno vidljiva na priloženim uplatnicama. Nije proveden dokaz pribave podataka od banke o visini neisplaćenog iznosa, o iznosu neisplaćenog preostalog dijela kredita koji je blokiran do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30% kredita, niti je pribavljen podatak od Porezne uprave o iznosu poreza koji je tužiteljici isplaćen kroz sporni period na koji se odnose anuiteti kredita koje tužiteljica od tuženika potražuje, radi utvrđenja činjenice je li tužiteljica ostvarivala pravo na povrat poreza po osnovi kredita, obzirom da navedene činjenice nisu od bitnog značaja za utvrđenje predmetnog potraživanja.

6. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog posebno tako i svih zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom po osnovi Ugovora o kreditu od 13.08.2003. i Ugovora o podjeli bračne stečevine od 13.12.2012. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana izvršenog plaćanja pa do isplate.

8. Među strankama nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi, koji je razveden presudom Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P2-41/09, da je za vrijeme trajanja braka stranaka, tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu broj:

1375/2003 od dana 19.08.2003.g., kod Hypo Alpe- Adria Bank d.d., Zagreb, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.000,00 EUR-a, čiji je korisnik kredita tužiteljica EĐ, dok je kao sudužnik i fiducijarni dužnik po kreditu ovdje tuženik, temeljem kojeg im je odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti od 28.000 EUR , koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 215,41 EUR i da se tuženik temeljem Ugovora o podjeli bračne stečevine od dana 13.11.2012.g., obvezao isplatiti predmetni kredit u cijelosti.

9. U ovom predmetu sporna je činjenica je li tuženik tužiteljici dužan vratiti utužene iznose koje je tužiteljica uplatila u ime otplate kredita.

10. Uvidom u Ugovor o podjeli bračne stečevine od dana 13.11.2012. utvrđeno je da je člankom 5. ugovoreno da ugovorne strane utvrđuju da bez obzira što je u ugovoru o kreditu kao korisnik navedena EĐ, otplata istog u cijelosti je obveza KĐ. Ukoliko KĐ neće podmirivati mjesečne rate anuiteta kredita, odnosno redovno iste otplaćivati, te u tom slučaju teret plaćanja istih naspram banke snosi EĐ, ugovorne strane suglasno utvrđuju da će EĐ imati pravo regresnog potraživanja svih rata koje će podmiriti po ugovoru o kreditu umjesto KĐ, a naspram KĐ. Navedeno stanje utvrđuju s obzirom da je isključivu korist od predmetnog kredita koji je podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice imao KĐ, jer je uređen njegov stan na adresi [adresa].

11. Slijedom navedenog nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o podjeli bračne stečevine u kojem se tuženik obvezao u cijelosti isplatiti kredit pribavljen od HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb, čiji je korisnik tužiteljica, a koji je podignut namjenski za adaptaciju stana koji je nakon prestanka bračne zajednice nastavio koristiti tuženik kao I da se prema nespornom sadržaju toga Ugovora, tuženik obvezao podmiriti cijeli kredit, a ukoliko on to ne bi redovito činio, to će umjesto njega učiniti tužiteljica koja u tom slučaju ima pravo regresnog potraživanja svih uplaćenih rata od tuženika.

12. Uvidom u preslike uplatnica (list 21-26) utvrđeno je da je otplatu kredita banci vršila tužiteljica što tuženi ne osporava kao što ne osporava niti uplaćene iznose.

13. U ovom postupku nije predmet spora visina kredita, odnosno visina neisplaćenog iznosa, niti utvrđenje je li uračunat depozit koji je ostao u banci, na koje činjenice se poziva tuženik niti su te činjenice bitne za utvrđenje predmeta spora.

14. Odredbom čl. 44. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23 - dalje: ObZ) je propisano za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračno stečevinom i vlastitom imovinom.

15. Prema tome, nakon razvoda braka neisplaćene rate kredita koji je realiziran za vrijeme trajanja braka predstavljaju teret bračne stečevine bivših bračnih drugova koji bračni drugovi snose na jednake dijelove ukoliko su bivši bračni drugovi novčane iznose dobivene realizacijom ugovora o kreditu utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

16. Tužiteljica ĐĐ iskazala je, da je taj kredit dignula prije 20 godina za adaptaciju kuće dok su bili u braku, rastala se 2010. i otišla je s kćeri iz te kuće. Na bračnoj stečevini se on obvezao da će plaćati taj kredit, ali ga nije plaćao. Možda nešto povremeno, tu i tamo. Nastavila je plaćati taj kredit. Uglavnom ona je taj kredit otplatila. Više ne živi na adresi [adresa]. O tome je sud donio dvije pravomoćne presude br. P-9/14 (Općinski sud u Jastrebarskom) i P- 617/16. Sa jednom presudom smo u ovrsi. Kredit od 28.000,00 Eura, rata je bila sada 215,00 Eura. Kad je kredit odobren u cijelosti je isplaćen kompletan iznos. Kredit je utrošen za adaptaciju kuće u [adresa]. Mislim da banka nije zahtijevala popis ili troškovnik za adaptaciju kuće. To je bilo prije 20 godina. Moguće, da je kod isplate kredita, prethodno isplaćen iznos od 90%, a ostatak po prezentaciji troškovnika, kako piše u ugovoru, jer se zbog proteka vremena od 20 godina detalja ne sjeća, ali kredit je bio sigurno za adaptaciju kuće. Adaptacija se odnosila na namještaj, parkete, krečenje stanja; uglavnom najviše za namještaj.

17. Sud je iskaz tužiteljice prihvatio jer je jasno i uvjerljivo iskazivala o bitnim činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja.

18. Tuženik je iskazao da visina kredita nije točna; u banci je ostao depozit i ne zna da li je isti uračunat. Kredit je otplaćen u cijelosti, a depozit je trebao opravdati računima za kredit koji je isplaćen. 70% kredita je isplaćeno, a 30% je trebalo opravdati računima. Bio je sudužnik i banka mu nije dala podatke o kreditu. Smatra da utužena novčana visina ne odgovara. Traži da se provjeri gdje su ti novci završili, da li je isplaćen taj depozit, i koja bi bila visina uopće. Kredit je utrošen na kupnju kutne garniture, auta koji je od ĐĐ nakon rastave; spavaća soba, stol i stolice, i lijepo se živjelo; luksuzno, putovanja i tako. Adaptacija nekretnine nije izvršena jer je kuća bila nova. Nema tu nikakve adaptacije. Nisu mu prezentirani kakvi troškovnici ili računi za taj kredit Preuzeo je obvezu plaćati taj kredit, a prema Ugovoru o podjeli bračne stečevine je drugačije, zato jer je dijete bilo malodobno, a ĐĐ je imala slabu plaću. Imao je svoj posao, radio je dobro. Preuzeo je kredit jer je bilo da li da preuzme kredit, jer se moglo dogoditi da bi ga mogla tužiti za uzdržavanje mldb. djeteta, jer nije bilo dokaza da plaća za uzdržavanje. Sve novce je davao na ruke. Kada je potpisao preuzimanje kredita, došle su dvije tužbe u roku od mjesec dana; kao da je već sve bilo pripremljeno. Nekako je to brzo odmah krenulo. Na predočeni ugovor o podjeli bračne stečevine čl. 5 od 13.11.2012. (list 15 spisa), iskazao da je to bila totalno druga situacija, jer prema tome nije ništa niti trebao potpisivati. Od ĐĐ je dobio papir, i rekla je da potpiše taj ugovor kako ne bi imao problema sa tužbom za uzdržavanje mldb. djeteta. Kad je to potpisao, odmah je došla tužba za uzdržavanje i tužbe za kredit. Na predočenu zadnju rečenicu čl. 5., iskazujem da je stan u [adresa] bio njihov stan, zajednički, jer su živjeli zajedno. Nakon što su se razveli, koristi taj stan. Vlasnik je stana i koristi ga. Rekao joj je da namještaj koji su kupili može uzeti sa sobom, i da ga odnese. Sve je bilo dobro dok nije došla tužba za kredit. Plaćao je kredit i sve je bilo dobro, normalno. Nije platio tri rate, i onda je ona podmirila te tri rate. Nakon toga ja dalje nastavio plaćati kredit. Onda su došle tužbe, i došla je naplata alimentacije, zaostaci i nije bio više u mogućnosti plaćati rate kredita. U svezi ovog kredita, ima više postupaka i odluka. Po tim odlukama račun mu je blokiran.

19. Iskaz tuženika je općenit, posebno u dijelu gdje iskazuje da visina kredita nije točna i da ne zna je li uračunat depozit koji je ostao u banci, te je njegov iskaz sud djelomično prihvatio, osim u dijelu u kojem daje svoju ocjenu rješavanja međusobnih odnosa između stranaka jer je njegov iskaz u tom dijelu suprotan iskazu tužiteljice i ostalim provedenim dokazima.

20. U odnosu na navode tuženika, gdje navodi da nije sporna visina mjesečnog anuiteta, već je sporna isplata kredita prema čl. 2. Ugovora o kreditu, odnosno koji iznos je isplaćen, a s obzirom na ugovoren depozit, te po prezentaciji kojih računa je opravdano daljnje namjensko korištenje od 30 % iznosa kredita, utvrđeno je da u ovom postupku nije bitan način dobivanja iznosa kredita i procedura banke, obzirom je predmet spora regresno potraživanje za rate koje je platila tužiteljica, u utuženom period.

21. Tužiteljica svoje pravo temelji na ugovoru o podjeli bračne stečevine od 13.11.2012..

22. Provedenim dokazima utvrđeno je da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao sudužnik obveznici otplate kredita prema banci da je tužiteljica 14.06 2016. i od 11.05.2017., do 07.12.2017.platila banci u ime kredita iznos 1.772,78 eura .

23. Odredbom čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da kada obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima, time da prema čl. 94. ZOO ispunitelj na kojega je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku.

24. Činjenica da se tuženiku vrši obustava plaće u mjesečnom iznosu od oko 4.500,00 kn, a radi plaćanja uzdržavanja za zajedničko dijete stranaka, NĐ, te da zbog toga nije u mogućnosti pored troškova po osnovi uzdržavanja, podmirivati i rate kredita jer mu od primanja koje ostvaruje ne preostaje iznos potreban za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje i njegove obitelji ne utječe na utvrđenje pravne osnove predmetnog potraživanja niti tuženika oslobađa od isplate utuženog iznosa tužiteljici a koju isplatu je sud u ovom postupku utvrdio da je osnovana.

25. Navedena teška materijalna situacija i činjenica da se tuženiku vrši obustava plaće po osnovi uzdržavanja ne opravdava niti sprječava obvezu tuženika koja proizlazi kao posljedica čl. 5. Ugovora o podjeli bračne stečevine.

26. Obzirom da je nesporno da je tužiteljica utužene iznose uplatila banci u ime predmetnog kredita prema priloženim uplatnicama u iznosu 1.772,78 eura koji iznos nije niti sporan, a tuženik je temeljem Ugovora o podjeli bračne stečevine preuzeo ispunjenje obveze iz Ugovora o kreditu jer će za sebe zadržati pravo vlasništva na stanu u koji su uložena sredstva ostvarena tim kreditom, tužiteljici, koja je platila navedeni utuženi iznos u smislu članka čl.. 103. Zakona o obveznim odnosima u svezi odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima odgovara za ispunjenje obveze te je valjalo je tuženika obvezati da joj vrati odnosno plati navedeni iznos.

27. Temeljem čl. 221a Zakona o parničnim postupku sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim, te je odlučeno kao u izreci presude.

28. Tuženik osporava tijek zateznih kamata te je mišljenja da tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate od podnošenja tužbe iz razloga jer tuženik ne može saznati kada je tužiteljica platila rate ugovora o kreditu, slijedom čega pravo na regresnu isplatu dospijeva tek od zahtjeva tužiteljice prema tuženiku.

29. O zateznim kamatama odlučeno je primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO u svezi odredbe čl. 183. st. 1. ZOO, kojima je pripisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi određenoj zakonom od dana dospijeća pojedinog računa pa do isplate.

30. Sud smatra osnovanim navode tuženika da tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate od podnošenja tužbe, obzirom da tužiteljica nije dokazala da je o obvezi plaćanja obavijestila tuženika, zahtjev za kamate njje osnovan za period od izvršene uplate do podnošenja tužbe (čl. 277 st. 1 i čl. 324 st. 2 ZOO-a) te je odlučeno kao u izreci pod tč. II.

31. Člankom 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08- u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

32. Visina stope zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Tuženik osporava pravo tužiteljice na naknadu troškova parničnog postupka iz razlog jer je, regresnu isplatu iznosa za lipanj 2016. te za razdoblje od svibnja 2017. do listopada 2017. tužiteljica je imala mogućnosti zahtijevati u postupku koji se vodio između istih stranaka s iste pravne osnove, ali za prethodno razdoblje, pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-617/2016, te je Iz presude donesene u tom predmetu koji je pokrenut tužbom od 20. lipnja 2016. razvidno je da je konačni tužbeni zahtjev tužiteljica postavila podneskom od 24. listopada 2017. kada je zahtijevala regresnu isplatu za razdoblje od srpnja 2016. do travnja 2017., tuženik se nije protivio preinaci tužbe i priznao je tužbeni zahtjev.

34. Uvidom u spis P-617/2016 utvrđeno je, da je, tužba podnijeta 20. lipnja 2016., da je konačni tužbeni zahtjev postavila podneskom od 24. listopada 2017. kada je zahtijevala regresnu isplatu za razdoblje od srpnja 2016. do travnja 2017.

35. Tuženik tvrdi da je tada mogla zahtijevati i regresnu isplatu za lipanj 2016., te za razdoblje od svibnja 2017. do listopada 2017., te da je na pripremnom ročištu koje je održano 24. siječnja 2018. mogla postaviti i zahtjev za regresnu isplatu za mjesec studeni i prosinac 2017.. Uvidom u presudu na temelju priznanja, poslovni broj: P-617/16-16 od 04. rujna 2018., utvrđeno je da tužiteljici dosuđena regresna isplata za razdoblje od 28.11.2014. do 09.03.2017., te da presudom tužiteljici nije dosuđen trošak.

36. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužiteljica u ovom postupku osnovano potražuje trošak jer je upravo jedino sudskim putem, podnošenjem tužbe bila jedina mogućnost da ostvari svoja prava.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku su priznati troškovi odmjereni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanje i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 14.03.2023., 24.04.2023., 28.08.2023., 29.04.2025., 22.12.2025., te sastav podneska od 11.11.2025., 7 x 200,00 eura, sastav podneska od 16.12.2019. u iznosu od 50,00 eura, što ukupno iznosi 1.450,00 eura, uvećano za pdv 25% u iznosu od 1.812,50 eura, i trošak sudske pristojbe u iznosu od 66,36 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura, što sveukupno iznosi 1.945,22 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom 3. izreke.

U Jastrebarskom, 30. siječnja 2026.

S u d a c:

Silvana Godrijan

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog otpravka, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, a o kojoj će odlučiti Županijski sud.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika