Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-110/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Poljanec, u pravnoj stvari tužitelja STUDIO X SNOVI d.o.o., Varaždinska ulica 118, Trnovec, OIB: 25091456134, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EONEX d.o.o., Gospodarska ulica 6, Trnovec, OIB: 891364892408, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate iznosa od 8.332,50 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mateje Ivković iz Varaždina, Franjevački trg 17, donesenog dana 12. ožujka 2024. godine pod posl. br. Ovrv- 1065/2024, UPP/OS-Ovrv-89/2024, te je tuženik Eonex d.o.o., Gospodarska ulica 6, 42 202 Trnovec, OIB: 891364892408 dužan u roku od 8 dana platiti tužitelju STUDIO X SNOVI d.o.o., Varaždinska 118, 42 202 Trnovec, OIB: 35091456134:

- iznos od 4.166,25 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 23.08.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznos od 4.166,25 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 26.08.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznos troškova ovrhe od 296,66 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 12.03.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Tuženik Eonex d.o.o., Gospodarska ulica 6, 42 202 Trnovec, OIB: 891364892408, dužan je u roku od 8 dana, tužitelju STUDIO X SNOVI d.o.o., Varaždinska 118, 42 202 Trnovec, OIB: 35091456134, naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadnu parničnih troškova u iznosu od 475,26 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Mateja Ivković iz Varaždina donijela Rješenje o ovrsi broj Ovrv-89/2024 od 12. ožujka 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.332,50 eura sa zahtijevanim zakonskim zateznim kamatama, te troškovima ovršnog postupka, sve u roku od osam dana.

2. Protiv citiranog Rješenja o ovrsi, ovršenik je pravovremeno izjavio prigovor uputivši ga Općinskom sudu u Varaždinu, nakon čega se Rješenjem poslovni broj Povrv-89/2024-2 Općinski sud u Varaždinu oglasio nenadležnim te spis dostavio Trgovačkom sudu u Varaždinu na daljnje postupanje.

3. U prigovoru na Rješenje o ovrsi, koji predstavlja odgovor na tužbu, tuženik navodi da je potraživanje tužitelja, a koje se temelji na računima R20/POSL1/2023 od dana 31. srpnja 2023. te R22/POSL1/2023 od dana 31. kolovoza 2023. neosnovano jer tužitelj za tuženika nije izvršio usluge koje se navode u tim računima. Obrazlaže da su tužitelj i tuženik dana 09. ožujka 2023. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji na period od 6 mjeseci te se tim Ugovorom tužitelj obvezao tuženiku izvršiti usluge specificirane čl. 2. istog. Tvrdi međutim, da je sve navedene usluge, s obzirom na općenitost opisa istih, tužitelj morao dokumentirati izradom i podnošenjem mjesečnih izvještaja, sukladno odredbama čl. 2.9. Ugovora, pri čemu niti jedna od obračunatih, navodno izvršenih, usluga za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz nije potkrijepljena i odgovarajućim mjesečnim izvještajem, a sam tužitelj tijekom trajanja Ugovora nije izradio nikakve poslovne planove, analize tržišta i/ili bazu potencijalnih kupaca. Dakle, razvidno je kako ne postoje apsolutno nikakvi dokazi o realnom postojanju bilo kakvog potraživanja tužitelja prema tuženiku, odnosno, kako tužitelj nije dokazao postojanje istog te konkretno postupanje tužitelja prema tuženiku niti nema osnove u navedenom Ugovoru već je isto isključivo proizvoljno i samovoljno postupanje tužitelja, pri čemu tuženik nije u mogućnosti provjeriti realno izvršenje navodno isporučenih usluga.

4. Očitujući se na ove navode tuženika tužitelj svojim podneskom od 31. prosinca 2024. činjenično obrazlaže tužbu te navodi da je sukladno Ugovoru u cijelosti izvršio sve usluge na koje se obvezao. Ističe kako tuženik nije uložio reklamaciju na ispostavljene račune pa tako ni na račune koji su predmet ovog postupka, a niti je u bilo kojem trenutku osporio izvršene usluge ili se protivio računima s bilo kojeg osnova. Iz korespondencije stranaka vidljivo je da je tužitelj izvršavao sve ugovorene obveze, pri čemu tužitelj navodi da je plan stranaka bio da tužitelj pokrene procese registracije i analize tržišta i otvori mogućnosti za kasniju prodaju, te je tuženik prihvatio da određenim financijskim sredstvima pomogne u realizaciji projekta. Tužitelj je postigao sve uvjete za razvoj i registraciju, dok tuženik iz nepoznatih razloga nije ispunio svoje obveze, zbog čega je tužitelj morao odustati od suradnje s omanskim partnerom. Tužitelj je imao trošak avio-karata, smještaja u hotelima i sl. Izvješća o poslovnim aktivnostima tuženiku su uredno dostavljana i poštom, ali i na sastancima koji su se održavali među strankama. Osim toga, tuženik je uredno i redovno bio izvještavan o svim aktivnostima tužitelja glede ispunjavanja ugovornih obveza, o čemu govori e-mail korespondencija priložena u spis. Zakonski zastupnik tužitelja boravio je u svrhu pripreme i razvoja prodajnih aktivnosti za potrebe tuženika za područje Sultanata od Omana u slijedećim razdobljima: 17. - 29. ožujak 2023., 02.

- 11. svibanj 2023., 19. - 29. srpanj 2023., 02. - 12. rujan 2023. 18. - 28. listopad 2023. Tužitelj je također odradio i komunikaciju s nizom inozemnih poslovnih subjekata, pa su netočne tvrdnje tuženika o tome da tužitelj ne bi ispunjavao svoje obveze. Da je bilo tako, tuženik bi zasigurno raskinuo predmetni ugovor, a ne bi plaćao sve ranije račune tužitelja, te ostao na dva neplaćena računa, a koje je u obvezi platiti sukladno čl. 3.1. Ugovora. Navedenim podneskom tužitelj je i uredio svoj tužbeni zahtjev tako da glasi kao u izreci.

5. U očitovanju na prednje navode tužitelja tuženik ističe kako je iz sadržaja i analize dostavljene dokumentacije tužitelja razvidno kako se ista u pretežitoj mjeri ne odnosi na predmet ovog spora odnosno na usluge navodno izvršene po računima R20/POSL1/2023 od dana 31. srpnja 2023. te R22/POSL1/2023 od dana 31. kolovoza 2023. te na njima naznačene usluge istraživanja i obrade tržišta za područje države Oman (za razdoblje od 01. srpnja do 31. kolovoza 2023.g. po oba računa). Jedina dokumentacija koja se odnosi na spomenuti period je zrakoplovna karta za dan polaska 19.07.2023. i dan povratka 29.07.2023. te e-mail poruka od 12. srpnja 2023. Smatra da navedena dokumentacija nije dokaz da je tužitelj vršio usluge za tuženika u predmetnom razdoblju koje bi opravdavale trošak i boravak zakonskog zastupnika tužitelja u razdoblju od 19.07.2023.g. do 29.07.2023. Također, nejasno je u koju svrhu je u spis predmetnog postupka dostavljena dokumentacija pod nazivom Ortopedski implantati - Analiza europskog tržišta, pregled stanja i projekcije, a s obzirom da je Ugovorom o poslovnoj suradnji od dana 09.03.2023. ugovoreno kako se usluge tužitelja odnosi na poslovne aktivnosti na području bliskog istoka i to države Oman i UAE pa tužitelj zasigurno nije trebao, a niti bi to bilo Ugovorom predviđeno, analizirati europsko tržište.

6. Podneskom od 28. ožujka 2025. tuženik dopunjuje svoje navode te tvrdi kako tuženik nikada nije stupio u kontakt s nijednom osobom koja bi bila povezana s navodno izvršenim uslugama tužitelja na području države Oman, a niti je tužitelj u bilo koju korespondenciju uključio tuženika, slijedom čega je osporio vjerodostojnost korespondencije priložene u spis te izvršenje bilo kakve usluge tužitelja.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Račun R20/POSL1/2023 od 31. srpnja 2023. (list 14), Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen između stranaka 09. ožujka 2023. (listovi 33-35), dokumentaciju tužitelja (listovi 49-188) – pregled tržišta ortopedskih implantata s prilogom, prevedenu e-mail korespondenciju te avionske karte, u izvatke o stanju i prometu po računu od 02. lipnja 2023. i 07. srpnja 2023. (listovi 197-198), Račune broj R06/POSL1/2023 od 28. travnja 2023. i R03/POSL1/2023 od 31. ožujka 2023. (listovi 199-200), prijevod fakture od 31. prosinca 2023. (listovi 201-203), e-mail korespondenciju (listova 207-218), saslušao je svjedoka VT te zakonskog zastupnika tužitelja.

8. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje u tekstu: ZPP), kao i temeljem rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 09. ožujka 2023. sklopljenog između stranaka na određeno vrijeme tj. na period od 6 mjeseci, kojim se tužitelj obvezao tuženiku izvršiti usluge pobliže označene odredbom članka 2. tog Ugovora, te mu o tome podnositi mjesečne izvještaje, a tuženik mu za to plaćati mjesečnu naknadu od 3.333,00 eura uvećano za PDV, najkasnije do 5-og u mjesecu počevši od trenutka potpisivanja ugovora.

10. Nesporno je među strankama, da je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme od 6 mjeseci, s početkom trajanja od 09. ožujka 2023., da je tuženik tužitelju temeljem tog Ugovora za izvršene usluge isplatio prve četiri od ukupno ugovorenih šest mjesečnih naknada, dok mu naknadu za mjesece kolovoz i rujan nije isplatio. Nesporno je da je mjesečna naknada iznosila 3.333,00 eura s uvećanjem za PDV, dakle 4.166,25 eura. Također je nesporno da tuženik nije prigovarao tužitelju u odnosu na ispunjenje obveza temeljem Ugovora niti na bilo koji način izrazio nezadovoljstvo tužiteljevim uslugama, da nije reklamirao sporne račune, a niti raskinuo Ugovor prije isteka roka njegova trajanja.

11. Iako Ugovor nosi naziv Ugovor o poslovnoj suradnji zapravo se radi o ugovoru iz čl. 690. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) kojim su stranke za obavljanje usluga tužitelja ugovorile mjesečnu naknadu. Prema čl. 613. ZOO-a „naknada se određuje ugovorom…ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela…“ te „naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drugačije određeno“ (čl. 613. st. 1.-3. ZOO). Ovdje je, međutim, među strankama Ugovorom jasno utvrđeno da naručitelj svakog mjeseca za izvršene usluge isplaćuje po 3.333,00 eura uvećano za PDV.

12. Svjedok ET u svom je iskazu naveo da je kao savjetnik uprave tužitelja neposredno sudjelovao u dogovoru oko sklapanja predmetnog Ugovora čija je svrha bila pronalaženje tržišta za proizvode tuženika i uspostava poslovnih veza u zemljama Bliskog istoka, te je pratio realizaciju istog. Tijekom trajanja Ugovora posumnjao je da zakonski zastupnik tužitelja ne poduzima potrebne aktivnosti usmjerene na pronalaženje tržišta i uspostavljanje poslovnih kontakta, odnosno da su mu izvještaji fiktivni. Naime, tuženik nikada nije uspio stupiti u kontakt s osobama koje su se u tužiteljevim izvještajima spominjale, jer su sastanci koji su se trebali održati putem internetske platforme otkazani prije zakazanih termina, a otkazivanju sastanaka obavještavao ga je zakonski zastupnik tužitelja. Potvrdio je da je zakonski zastupnik tužitelja i za posljednja dva mjeseca trajanja Ugovora podnio tuženiku izvještaje kako je to bio obvezan Ugovorom, no radilo se o kratkim izvještajima koje svjedok nije ocijenio adekvatnim tj. „pravim izvještajem“. Reklamaciju na usluge tužitelja, tuženik nije dao, nije tražio dopune izvještaja niti je otkazao Ugovor, jer je očekivao da će se ipak „nešto dogoditi“.

13. Sud prihvaća iskaz svjedoka VT u dijelu kojim isti potvrđuje da je zakonski zastupnik tužitelja u ugovorenom razdoblju podnosio izvještaje o poduzetim aktivnostima, odnosno uslugama koje je vršio za tužitelja, kao i da tuženik nije tražio dopune istih iako ih je smatrao kratkim odnosno šturim, da nije vršio nikakve reklamacije tužiteljevih usluga, niti prigovarao tužitelju u vezi kvalitete njegovih usluga unatoč sumnjama da ih tužitelj neadekvatno ispunjava. Pritom se napominje da sumnje svjedoka kako tužitelj odnosno njegov zakonski zastupnik nije stupao u kontakt s osobama koje su se u tužiteljevim izvještajima spominjale zbog otkazivanja sastanaka koji su se trebali održati internetskom vezom, nisu dovoljne same po sebi, već je tuženik u tom smislu trebao izvršiti potrebne provjere kako bi sumnje potvrdio.

14. Zakonski zastupnik tužitelja iskazao je da je uredno izvršavao svoje obveze preuzete predmetnim Ugovorom – kontaktirao sa suradnicima u Omanu, konzultantom s Malte, posjetio više bolnica i farmaceutskih kompanija, uspostavio komunikaciju s jednom od njih te usmeno i pisanim putem izvještavao tuženika o izvršenome, a u neposrednim kontaktima s predstavnicima tuženika - V i E, isti su izražavali zadovoljstvo onim što je poduzeo. Nakon što je tuženika pozvao na plaćanje preostale dvije fakture, na zahtjev računovodstva tuženika dostavio je tuženiku ponovno sve izvještaje i sve fakture o čemu mu je telefonski potvrđen primitak te mu je najavljeno da će fakture biti plaćene. Tekst predmetnog Ugovora predložio je on, a na zahtjev tuženika određeno je trajanje Ugovora na određeno vrijeme od 6 mjeseci.

15. Analizirajući navedeni iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, a povezujući ga sa sadržajem u spis priložene mail korespondencije te avionskih karata koji se odnose na period važenja predmetnog Ugovora, te povezujući njegov iskaz s iskazom svjedoka VT koji je potvrdio da je zakonski zastupnik tužitelja podnosio izvještaje o poduzetim uslugama, te da istog nije upozoravao na nikakve nedostatke u ispunjenju Ugovora niti tražio dodatna objašnjenja vezano uz podnesene izvještaje, sud zaključuje da je tužitelj ispunjavao svoje obveze iz Ugovora.

Naime, ukoliko je tuženik sumnjao u istinitost sadržaja tih izvještaja o tome je trebao obavijestiti tužitelja, eventualno mu dati mogućnost dostavljanja dodatnih pojašnjenja ili dokaza, ili raskinuti prethodni Ugovor nakon što mu prethodno odredi rok za otklanjanje nedostataka.

Stoga prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, koji je vrlo okolnosno iznio koje je sve radnje vršio u svrhu ispunjenja predmetnog Ugovora.

16. Odredbom čl. 605. st. 1. ZOO-a određeno je da se, u slučaju da se naknadno pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj (tuženik) djela ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača (tužitelja) što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Tuženik međutim nije ni nakon prve, a ni nakon četvrte isplate temeljem Ugovora dao nikakvu obavijest tužitelju o navodnim nedostacima, niti je raskinuo Ugovor temeljem čl. 609. ZOO-a, pa je preostala dva iznosa naknade dužan platiti tužitelju. Naime, iako predmetni Ugovor predviđa mogućnost prijevremenog raskida, tuženik ga nikada nije iskoristio. S tim u vezi, napominje se da prema čl. 610. ZOO-a, za raskid zbog nedostatka potreban je prethodni rok za otklanjanje odnosno odgovarajuća pisana obavijest, a kod većeg nedostatka i jednostrana izjava (čl. 610. st. 1.-5. ZOO-a). Budući da tuženik nije poduzeo ni jednu od zakonom propisanih radnji, Ugovor je bio na snazi do isteka roka tj. 09. rujna 2023., pa su po dospijeću posljednja dva ugovorena iznosa ostale neizmirene, a što je među strankama nesporno.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci.

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom to mu je tuženik dužan naknaditi cjelokupne troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje istog. Tužitelju su priznati troškovi sastava Prijedloga za ovrhu (Tbr. 11.1. te Tbr. 7.1. OT – 100 bodova), sastava podneska tužitelja od 02. siječnja 2025. (Tbr. 8.1. OT – 100 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu od 06. veljače 2025. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9.2. OT – 50 bodova), zastupanja na ročištima glavne rasprave od 27. ožujka 2025. i 19. prosinca 2025. (Tbr. 9.1. OT – za svako po 100 bodova), što ukupno iznosi 900 bodova odnosno uz obračun vrijednosti boda i PDV 1.125,00 eura.

19. Temeljem čl. 155. ZPP-a tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi tri putovanja punomoćnika tužitelja vlastitim vozilom na održana ročišta, koja je uzrokovao tužitelj svojim izborom punomoćnika izvan mjesta sjedišta suda, a niti pogrešno obračunat trošak pripremnog ročišta od 23. siječnja 2025. za koje je zatražena nagrada u punom iznosu Tarife iako se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa se nagrada određuje temeljem Tbr. 9.2. OT. Također, tužitelju nisu priznati niti zatraženi troškovi ovrhe po javnom bilježniku u iznosu od 46,66 eura s obzirom da ti troškovi za sada nisu nastali. Stoga je s tim dijelom zahtjeva u iznosu od 475,26 eura tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanim.

U Varaždinu 30. siječnja 2026.

Sudac

Melita Poljanec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba

-Tuženiku po punomoćniku Krunoslavu Vukaloviću, odvjetniku iz Varaždina