REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2876/2023-223

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari I tužitelja ZC iz [adresa] i II tužitelja ZCS iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivani Špehar odvjetnici iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić d.o.o. iz Zagreba, protiv I tuženika Adriatic osiguranja d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB:94472454976 zastupan po punomoćniku Hrvoju Pelcl odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić&partneri iz Zagreba i II tuženika Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB:55545787885 radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I tuženika i punomoćnika II tuženika, dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se l-tuženiku i II-tuženiku da solidarno isplate I-tužiteljici na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 43.036,56 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

iznos od 1.625,75 eur od 15.06.2004.,

iznos od 2.566,97 eur od 15.07.2004.,

iznos od 2.566,97 eur od 15.08.2004.,

iznos od 2.556,97 eur od 15.09.2004.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.10.2004.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.11.2004,

iznos od 3.370,99 eur od 15.12.2004.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.01.2005.,

iznos od 3.370,99eur od 15.02.2005.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.03.2005.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.04,2005.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.05.2005.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.06.2005.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.07.2005.,

iznos od 3.370,99 eur od 15.08.2005., od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. određuje po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje nje prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem

referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se I i II tuženiku solidarno naknaditi II-tužiteljici prouzročen parnični trošak u iznosu od 8.739,98 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.siječnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III I-tužiteljica i I-tuženik svaki snosi svoj dio troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. lipnja 2007. godine navode da je dana 12. lipnja 2004. godine na 4 km+980 m 17-te dionice državne ceste br.3 došlo do prometne nezgode na način da je osiguranik II tuženika LC koji je upravljao motociklom reg. oznake [registarska oznaka].D. (broj police [broj police]) iz pravca Karlovca prema Rijeci, neposredno prije ulaska u dugi desni nepregledni zavoj naišao na uzdužno oštećenje kolnika u vidu pukotine dužine 23 m te prelaskom motociklom preko oštećenog kolnika uslijed nepropisane i neprilagođene brzine kretanja motocikla, izgubio nadzor nad upravljanjem motociklom, prešao na suprotni kolnički trak kojim se kretao motocikl talijanskih registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao LCS, prilikom kojeg prelaska je došlo do frontalnog sudara dvaju motocikla. U navedenoj prometnoj nezgodi uslijed višestrukih teških tjelesnih ozljeda preminuo je LCS, muž I tužiteljice i sin II i III tužitelja. I tužiteljica koja je u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovala kao putnica na motociklu talijanskih registarskih oznaka tom prilikom zadobila je teške tjelesne ozljede te je na svom motociklu reg. oznake [registarska oznaka] pretrpjela materijalnu štetu. Tijekom postupka II tužitelj je preminuo. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 29. rujna 2025.godine I tužiteljica potražuje od I i II tuženika solidarno isplatu na ime izgubljenog uzdržavanja u sveukupnom iznosu od 43.036,56 eur sa zakonskom zatezanom tekućom na svaki pojedini iznos tekućom od 15. lipnja 2004. do 15. kolovoza 2005. sve pobliže označeno u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. II tužiteljica navedenim podneskom potražuje od I i II tuženika solidarnu isplatu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 6. kolovoza 2007. godine I tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja navodeći da je u konkretnom slučaju za štetni događaj isključivo odgovoran vozač vozila osiguranika II tuženika, odnosno da se ne radi o odgovornosti stranca. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Konačno isti predlaže odbiti u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu podneskom od 6. kolovoza 2007. godine III tuženik osporava odgovornost te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nema odgovornosti III tuženika jer se štetni događaj nije dogodio radi stanja ceste. Isti je predložio da se o otpočetoj parnici obavijeste Ceste Rijeka sukladno odredbi Čl.211 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno ZPP). U daljnjem tijeku postupka III tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. U odgovoru na tužbu podneskom od 4. rujna 2007. godine I tuženik priznaje nastanak štetnog događaja. Nastavno ističe da je u istom štetnom događaju sudjelovao i vozač osiguranika II tuženika koji je također smrtno stradao. Osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na rentu na ime tuđe pomoći i njege, visinu materijalne štete na motociklu preko iznosa od 5.625 Eur-a i troškova ležarine preko iznosa od 2.098,00 kn. Osporava osnov i visinu utuženih troškova pogreba kao i troškova liječenja te visinu rente za izgubljeno uzdržavanje.

4.1. U daljnjem tijeku postupka sada I tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva na ime izgubljenog uzdržavanja. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

5. Presudom ovog suda posl.br. Pn-3842/07 od 23. listopada 2020. i to ;

- točkom I izreke naloženo je I tuženiku da I tužiteljici isplati iznos od 112.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

- točkom II izreke naloženo je II i III tuženiku da I tužiteljici solidarno isplate iznos od 230.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

- točkom III izreke naloženo je i III tuženiku da I tužiteljici solidarno na ime izgubljenog uzdržavanja isplate iznose od:

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2004. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2004. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2004. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2004. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2004. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2004. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2004. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2005. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2005. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2005. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2005. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2005. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2005. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2005. do isplate,

- 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2005. do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. l Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 3l. prosinca 2007.godine, a od 1. siječnja 2008.godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

- točkom IV izreke odbijena je I tužiteljica sa rentnim zahtjevom na ime uzdržavanja za razdoblje od 12. kolovoza 2005.godine do danas.

- točkom V izreke naloženo je II i III tuženiku da I tužiteljici solidarno isplate iznos od 5.229,75 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020.godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i iznos od 4.294, 00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

- točkom VI izreke odbijena je I tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos u točci V izreke ove presude u visini od 5.229,75 Eur-a za razdoblje od 18. studenog 2004.godine do presuđenja.

- točkom VII izreke naloženo je II i III tuženiku da I tužiteljici solidarno isplate iznos od 4.749,60 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2004.godine do 31. prosinca 2005. po stopi koje banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge građana po viđenju u u EUR-ima na iznos, a od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

- točkom VIII izreke naloženo je II i III tuženiku da III tužiteljici solidarno isplate iznos od 230.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

- točkom IX izreke određeno je da svaka strana snosi svoj dio troška postupka.

5.1. Rješenjem ovog suda isti poslovni broj od 20. kolovoza 2021. ispravljena je presuda ovog suda tako da u točci VIII izreke umjesto "II tužiteljica" treba ispravno pisati "III tužiteljica".

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1106/2020 od 27. rujna 2023. djelomično je prihvaćena, a djelomično odbijena žalba protiv presude ovog suda ispravljene rješenjem istog suda.

6.1. Prvostupanjska presuda potvrđena je u točkama II, IV, V, VI, VII i VIII izreke, a ukinuta u točkama III i IX i u tom dijelu vraćeno na ponovno suđenje. Točka I izreke presude u odnosu na tada I tuženika Hrvatski ured za osiguranje nije ožalbena.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u zapisnik o očevidu na listu 9 do 10 spisa, u službenu zabilješku na listu 11 do 14 spisa, u foto dokumentaciju očevida na licu 15 do 23 spisa, u račune na listu 2 do 25 spisa, u privremeno porezno rješenje uz prijave poreza na dohodak za 2003.godinu na listu 31 do 35 spisa. u medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja prileži spisu, u dopis Uni Credit banke od 1.8.2005.godine na listu 167 spisa i platne liste na listu 168 do 184 spisa, u račune na listu 193 do 198 spisa, u račune na listu 202 do 212 spisa, u spis Kir-542/04 Županijskog suda u Rijeci, u dopis MUP-a na listu 311 spisa, u građevinski dnevnik ophodnje ceste na mjestu štetnog događaja na listu 315 do 323 spisa, izvadak iz Matične knjige rođenih za II i III tužitelja, u izvornik fotografija motora, dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. Borivoju Vukeliću uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka, dokaz uvidom u fotografiju na listu 414 spisa, dokaz uvidom u dopis Zagrebačke banke d.d. na listu 419, 438 do 441 spisa, u isplatne liste na listu 463 do 468 spisa, u dopis na listu 470 do 471 spisa, u potvrdu na listu 479 do 481 spisa, u dokumentaciju na listu 519 do 532 spisa, u dopis HZMO-a na listu 534 spisa, u dopis Redovnog suda u Milanu III građanski odjel na listu 583 do 600 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. ( list 686 do 689 i 732 do 733, 763 do 764 spisa) , dokaz uvidom u nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tkalec d.o.o. iz predmeta ovog suda posl.br. Pn-3876/07 na listu 743 do 747 spisa, dokaz čitanjem ostale dokumentacije koja prileži spisu, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., dokaz saslušanjem I tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja i dokaz dopunskim saslušanjem iste.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I tužitelja u cijelosti osnovan.

9. U konkretnom slučaju pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda posl.br. Pn- 3842/07. odlučeno je o tužbenom zahtjevu tužitelja koji se odnosi na nematerijalnu i materijalnu štetu tužitelja, a kako je to odlučeno točkama II, IV, V, VI, VII i VIII izreke iste.

9.1. U odnosu na tadašnjeg I tuženika Hrvatski ured za osiguranje i točki I izreke presude valja istaći da ista nije niti bila ožalbena.

9.2. U daljnjem tijeku postupka zajedničkim podneskom I i II tužiteljice i I tuženika isti su obavijestili sud da su pitanje troškova postupka riješili izvan sudskom nagodbom tako da I tuženik nije niti pozivan na daljnje rasprave

9.3. Stjecanjem pravomoćnosti, presuda daje autoritet, sigurnost strankama i stječe svojstvo koje do tada nije imala - tzv. pravnu snagu, te strankama čija su prava utvrđena sudskom odlukom treba zajamčiti da se na nju mogu osloniti, da se o njezinoj pravilnosti, nakon određenog preispitivanja, više ne može diskutirati, niti se može ponovno raspravljati o istom predmetu.

9.4. Stoga sud u ovom postupku nije navodio, a niti posebno obrazlagao istaknute prigovore stranaka u pogledu pasivne legitimacije i odgovornosti kao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva o kojima je pravomoćno odlučeno već iste upućuje na obrazloženje presude ovog suda od 23. listopada 2020. ispravljene rješenjem od 20. kolovoza 2021., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1106/2020 od 27. rujna 2023.

10. Nakon ukidne odluke Županijskog suda u Dubrovniku predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je izgubljeno uzdržavanje I-tužiteljice.

11. Radi utvrđenja osnove i visine izgubljenog uzdržavanja sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, dokaz saslušanjem tužiteljice i dokaz dopunskim saslušanjem iste te dokaz financijskim vještačenjem.

12. U svom iskazu I tužiteljica je navela da je s pokojnim bila u braku od 9. veljače 1995. godine pa do trenutka smrti. Od zaključenja braka u dva navrata živjeli su u Zagrebu i to od 1998. do 2001.godine i od 2003.do smrti. Za vrijeme trajanja braka nije radila jer nije bilo potrebe za tim i suprug ju je uzdržavao. U početku su živjeli u [adresa] i to nakon zaključenja braka i nije bio menadžer ali je bio vrlo visoko pozicioniran u Dresden banci, ne sjeća se koliko mu je onda iznosila plaća. U Zagreb je došao kao menadžer za Dresden banku, plaća mu je iznosila oko 8.000 Eur-a i osim plaće nije imao drugih primanja. Za vrijeme života u Zagrebu banka je plaćala najam kuće u kojoj su živjeli, a zadnju godinu života u Zagrebu radio je za Uni Credit banku i došlo je do većeg povećanja plaće jer je bio unaprijeđen na veću poziciju u banci. Od 2001.godine do 2003. su živjeli u [adresa], suprug je radio u Uni Credit banci i pripremao se za odlazak u Zagreb. Pokojni suprug nije imao nikakvih zakonskih obveza uzdržavanja. Tužiteljica je navela da je život s pokojnim suprugom bio jako lijep i lagodan, puno su putovali, često odlazili u posjet obitelji u Italiju i Njemačku, kupovala je "marke", išla na frizuru, posjećivali su restorane i slično. 2005. godine se zaposlila i to joj je banka pokojnog supruga, odnosno Uni Credit banka dala mogućnost da se zaposli na blagajni u banci gdje i danas radi, plaća iznosi 1.400 Eur- a. Posao na kojem radi je po kvalifikaciji za srednju stručnu spremu iako ima višu stručnu spremu, a dobiva i talijansku mirovinu od 150 Eur-a mjesečno od smrti supruga od Italije. Od poslodavca pokojnog supruga ne dobiva ništa s bilo kojeg osnova. Tužiteljica je navela da je nakon smrti supruga bila bez primanja, bez kuće, da se vratila majci u [adresa] i godinu dana nije mogla hodati zbog posljedica prometne nezgode i nakon toga se zaposlila. U bitnom dijelu na postavljena pitanja tužiteljica je odgovorila da nije pokušala naći posao u svojoj struci, a s obzirom na ozljede i specifičnost njenog zvanja, a ista je po zanimanju restaurator freski pa to nije mogla raditi. Bila je prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, no nije primala nikakvu naknadu iz razloga što nikada u Italiji nije bila zaposlena prije štetnog događaja. Posao je tražila ali zbog ozljede nije se mogla zaposliti. Isto tako ne prima nikakvu novčanu naknadu iz Njemačke ali s obzirom da nema djece i nema 45 godina nema nikakva prava jer pokojni suprug nije imao puno radnog staža u Njemačkoj. Nema ušteđevine, nema nekretnina niti pokretnina, nisu ništa kupovali, sve su trošili na život, odnosno svu zaradu od pokojnog supruga trošili su na zajednički život. Ostavinski postupak iza pokojnog supruga nije niti proveden. Isto tako, ostavinski postupak nije proveden niti u Njemačkoj. Po pokojnom suprugu cijelo vrijeme je imala socijalno i zdravstveno osiguranje i nakon smrti supruga se vratila u Italiju i imala talijansko osiguranje. Jedan dio troškova liječenja pokrivalo je zdravstveno osiguranje, a drugi dio je morala platiti i to su računi koji su dostavljeni u spis.

12.1. U svom dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 30. siječnja 2025. tužiteljica je navela da se malo sjeća iskaza danog pred sudom 9.2.2010. te joj je isti pročitan, nakon čega je navela da ostaje kod istog. Dodala je da je u razdoblju od smrti pokojnog supruga pa do dana zaposlenja odnosno do 12.8.2005. dobivala i njemačku mirovinu. Nakon što je istoj predočen predan dopis iz kojeg je razvidna visina od 268,01 Euro, tužiteljica je navela da je to taj iznos do 30.6.2005. Dodala je da je cijeli iznos dobila retroaktivno za taj navedeni period, a od 1.7.2005. do 30.06.2006. primala je 268,01 Euro mjesečno. U Njemačkoj postoji tzv. mala mirovina jer nije imala djecu i nije imala više od 45 godina starosti te nije imala pravo na punu mirovinu.

Na postavljeno pitanje je li od smrti supruga do trenutka zaposlenja osim navedene mirovine primala bilo koju drugu novčanu naknadu u Italiji ili Njemačkoj, tužiteljica je odgovorila da je to jedino što je dobivala, osim što je suvlasnik sa majkom stana koji su naslijedile od pokojnog brata i koji renta, zato je dobivala pola rente prije zaposlenja. Zbog smrti supruga nije primala ništa.

Nakon što je tužiteljici predočen podnesak nazvan "stanje prihoda" sa upitom da li se radi o iznosima od 858,00 i 1.359 Eura, ista je odgovorila da je to taj prihod koji je dobivala od najamnine. U vezi male talijanske mirovine koju je dobivala od 150,00 Eura, tu penziju nije dobivala u tom razdoblju zbog kašnjenja talijanske birokracije, istu je dobila isto tako retroaktivno u 2006. za prethodno razdoblje. Predala je svu dokumentaciju na mirovinsko i tek 2006. dobila pravo na tu mirovinu. I dalje ostvaruje tu mirovinu u iznosu od 200,00 Eura mjesečno. Iz Njemačke dobiva punu mirovinu zbog godina starosti.

Na postavljeno pitanje u pogledu navoda iz iskaza koji iznos plaće pokojnog supruga u postotku je išao na kućanstvo, a koji njoj, tužiteljica je odgovorila da misli da je 70% plaće supruga išlo na putovanja, često se vraćala u Italiju, odnosno na nju i njene potrebe. Imala je problem jer je majka živjela sama bez druge osobe, pa se često vraćala u Italiju. Na postavljeno pitanje da li je nakon smrti supruga ostala neka imovina, novac ili nekretnine koje je naslijedila, tužiteljica je odgovorila da nekretnine nisu imali, a ono što su uspjeli uštedjeti to je naslijedila, otprilike 300.000 Eura. Roditelji supruga htjeli su da ona dobiva novac od nasljedstava, a ostavina je bila 2005. godine. Što se plaće tiče u trenutku smrti supruga dobivao je cca 8.000,00 Eura mjesečno, dobivao je i bonuse i ostala davanja.

13. Sud je iskaz I tužiteljice prihvatio u cijelosti kao iskren, životan i logičan. Sasvim sigurno je da bračni par srednje životne dobi u trenutku štetnog događaja u kojem je samo jedan supružnik bio zaposlen i to sa iznad prosječnim primanjima po svim standardima je živio jedan lagodan i lijep život prilagođen isključivo njima i njihovim potrebama bez materijalnih opterećenja, bez djece, lišen roditeljske brige i odgovornosti koje roditeljstvo između ostalog nosi sa sobom. Navedeno proizlazi kako iz iskaza I tužiteljice tako i dokumentacije koja prileži spisu i isto se ukazuje normalnim i životnim.

13.1. Znači I tužiteljica je u trenutku smrti supruga bila nezaposlena i to sve do 1. kolovoza 2005 godine kada se zaposlila u tvrtci pokojnog supruga.

13.2. Isto tako I tužiteljica je u trenutku smrti supruga bila uzdržavana osoba.

14. Radi utvrđenja visine primanja pokojnog prednika tužiteljice proveden je dokaz financijskim vještačenjem.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 1. rujna 2025. proizlazi na osnovi podataka iz spisa da je potencijalno primanje pokojnog prednika tužiteljice utvrđeno u izvješću od 14. prosinca 2017. utvrđeno u mjesečnom iznosu od 7.578,00 eur. Nadalje, u nalazu su navedene varijante visine izgubljenog uzdržavanja, a s obzirom na postotak koji je pokojni prednik tužiteljice davao istoj za njeno uzdržavanje od svojih neto primanja. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je izgubljeno uzdržavanje tužiteljice, utvrđeno kao razlika između potencijalnih iznosa uzdržavanja, utvrđenih prema prosječnim neto primanjima pokojnog supruga u 2003. godini te ostvarenih njemačkih i talijanskih mirovina tužiteljice, za razdoblje od 12.06.2004. do 31.07.2005. godine, iznosi:

1) Ako bi pokojni prednik tužiteljice za njeno uzdržavanje izdvajao 50% svojih neto primanja, izgubljeno uzdržavanje za sporno razdoblje iznosi ukupno 43.036,56 EUR. 2) Ako bi pokojni prednik tužiteljice za njeno uzdržavanje izdvajao 40% svojih neto primanja, izgubljeno uzdržavanje za sporno razdoblje iznosi ukupno 32.705,22 EUR. 3) Ako bi pokojni prednik tužiteljice za njeno uzdržavanje izdvajao 30% svojih neto primanja, izgubljeno uzdržavanje za sporno razdoblje iznosi ukupno 22.373,88 EUR. 4) Ako bi pokojni prednik tužiteljice za njeno uzdržavanje izdvajao 20% svojih neto primanja, izgubljeno uzdržavanje za sporno razdoblje iznosi ukupno 12.042,54 EUR.

16. Stranke nisu imale primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje već je tužitelj podneskom od 29. rujna 2025. temeljem istog postavio konačni tužbeni zahtjev dok je tuženik u cijelosti ostao kod svih dosadašnjih navoda u bitnom dijelu navodeći da je izgubljeno uzdržavanje neosnovano dok na matematički izračun nije imao primjedbe niti prigovora, a niti se posebno očitovao u pogledu istog.

17. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka cijeneći ga stručnim i objektivnim, izrađenim od strane stručne osobe i u skladu s pravilima struke.

18. Iz podataka o visini primanja pokojnog supruga u spisu nedvojbeno proizlazi da je prije štetnog događaja isti imao neto plaću u iznosu od 7.578 EUR-a. Pri tome valja istaći da spisu prileže porezne kartice, dopisi poslodavca te ostala dokumentacija u kojoj je navedena plaća pokojnika. Uz plaću isti je imao i plaćene troškove stanovanja u [adresa]. Pri tome valja istaći da se radi samo o mjesečnoj plaći, bez dodataka na plaću i ostalih materijalnih dodataka koje je pokojni s obzirom na radno mjesto sudirektor-upravitelj sasvim sigurno imao. Naime sud smatra opće poznatom činjenicom da u tzv. svijetu najvišeg menangmenta se svi troškovi iznad plaće i bonusa (dnevnice, putni troškovi, mobiteli,vozila, službene kartice i sl.) ne navode u odlukama poslodavaca, odnosno sklopljenim ugovorima o radu sa zaposlenicima. Isto je sasvim sigurno regulirano internim odlukama poslodavca u konkretnom slučaju banke. No navedene podatke poslodavac pokojnog prednika tužitelja nije dostavio,a s obzirom na protek vremena možda sa istima niti ne raspolaže ili iste smatra poslovnom tajnom. To nadalje znači da je ne moguće utvrditi zbroj mjesečnih prihoda pokojnog prednika. Kako iz izvješća od 14. prosinca 2007. proizlazi da je neto plaća pokojnog prednika iznosila 7.578,00 eur, a što je i navedeno u nalazu i mišljenju vještaka temeljem tog mjesečnog iznosa je i izvršeno vještačenje. Navedeni mjesečni iznos neto plaće pokojnog prednika tužiteljica sasvim sigurno je puno manji od njegovih mjesečnih primanja. No, tužiteljica tijekom trajanja ovog postupka isto nije dokazala. Po stavu ovog suda pokojni prednik tužiteljice je sasvim sigurno 50% svojih primanja koristio na suprugu, odnosno I tužiteljicu. Sud isto smatra životnim, logičnim i uobičajenim postupanjem u braku.

19. U pogledu navoda tuženika glede ušteđevine i naslijeđene imovine valja istaći da isto nije i ne može biti predmet raspravljanja prilikom odlučivanja o visini materijalne štete na ime izgubljenog uzdržavanja. Radi se o sasvim drugom načinu stjecanja imovine. Za štetu koju je I tužiteljica pretrpjela u vidu izgubljenog uzdržavanja odgovorna je osoba štetnika koja je u obvezi i naknaditi tu štetu, a ne da ju sama tužiteljica sebi naknađuje iz svoje imovine.

20. Odredbom čl.194 st.1 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91. 73/91. 3/94. 7/96. 112/99.-nastavno ZOO) određeno je da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja.

21. U konkretnom slučaju I-tužiteljici je na ime izgubljene zarade dosuđen u cijelosti zatraženi iznos na ime izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 43.036,56 eur i to od trenutka smrti pokojnog supruga do trenutka zaposlenja, odnosno do 1. kolovoza 2005.godine i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a temeljem odredbe čl.186 ZOO-a.

22. Šteta koju je I tužiteljica trpjela zbog gubitka zarade pokojnog supruga očituje se u činjenici da se ista zbog smrti supruga morala zaposliti i samim time prilagoditi način života i način življenja novonastaloj situaciji do koje ne bi došlo da nije bilo štetne radnje štetnika, odnosno štetnog događaja.

23. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.277 ZOO-a i ista je I tužiteljici dosuđena po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate od dospijeća do 31. prosinca 2007.godine, a od 1. siječnja 2008.godine pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st 2 i 8 ZOO-a ( NN 35/05.,45/08.,125/14. i 78/15.), a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

24. Odluka o parničnom trošku II tužitelja temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

25. Trošak II tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 250 bodova, troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od 1000 bodova, troška pristupa na sedam ročišta po tbr.9 toč.1 (2.6.2009., 9.2.2010., 5.6.2012., 9.2.2017., 20.9.2018., 26.2.2020. i 9.9.2020.) od 1750 bodova i troška pristupa na sedam ročišta po tbr.9 toč.5 (16.5.2012., 25.1.2017., 6.2.2018., 12.4.2018., 16.5.2018., 28.6.2018. i 14.1.2020.) od 350 bodova, odnosno sveukupno 3350 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 6.700,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 1.675,00 eur i troška plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 331,80 eur i predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eur sveukupno iznosi i čini trošak II tužitelja od 8.739,98 eur. II tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe iz razloga što isti u odnosu na II tužiteljicu nije bio potreban.

25.1. Odluka o parničnom trošku I tužiteljice i I tuženika temelji se na odredbi čl.154 st.4 ZPP-a te je odlučeno da svaka strana snosi svoj dio troška postupka. To iz razloga što je s obzirom na vrijednost premeta spora koju je I tužiteljica tijekom postupka mijenjala na način da je povlačila tužbene zahtjeve (smanjivala), a kojim povlačenjima se II tuženik (sada I tuženik) protivio te s obzirom na uspjeh I tužiteljice tijekom postupka kako do donošenja pravomoćne i ovršne presude ovog suda od 23. listopada 2020. tako do donošenja ove odluke, stranke su u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima i to kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

25.2. II tuženik nije niti tražio naknadu prouzročenog parničnog troška.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. I tuženika

3. II tuženik