Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB:77561654785
Poslovni broj: P-318/2024-38
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz OD Cvrković & Partneri d.o.o. Vukovar, protiv Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po OD Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 18. prosinca 2025. godine, u nazočnosti tužitelja NE osobno sa zamjenikom punomoćnika ŽE odvjetničkim vježbenikom iz OD Cvrković & Partneri iz Vukovara i zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojkom Čolaković, odvjetnicom iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 30. siječnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 3. Ugovora o kreditu broj: 198-50-4088480 od 09. svibnja 2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je određeno kako naknada za obradu kredita iznosi 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 9. Ugovora o kreditu broj: 198-50-4088480 od 09. svibnja 2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je određeno kako je za prijevremenu otplatu kredita, korisnik kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužitelju NE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od;
- 310,15 eura (tristotinedeseteuraipetnaestcenti), na ime naknade za obradu kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća dana 24. ožujka 2006. do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
- 40,79 eura (četrdeseteuraisedamdesetdevetcenti), na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća dana 09. studenog 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate i u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužitelju NE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.190,57 eura (dvijetisućestotinudevedeseteuraipedesetsedamcenti), sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako je sa tuženikom dana 9. svibnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj: 198-50-4088480, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 15.975,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, s rokom otplate kredita od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važeće na dan dospijeća. Potraživanje koje je tuženik imao prema tužitelju temeljem navedenog ugovora o kreditu tužitelj je u cijelosti isplatio.
2. Odredbom članka 3. navedenog ugovora određena je naknada i to 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita …, a navedenu odredbu kredita tužitelj smatra nepoštenom i ništetnom.
3. Nadalje, odredbom članka 11. ugovora određeno je; korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.
4. Naime, obje navedene naknade, dakle naknada za obradu kredita, kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita, su određene tipski, bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita, odnosno, sporne odredbe su sastavni dio formularnog ugovora o kreditu o čijem sadržaju korisnik kredita nije mogao pregovarati niti je upoznat sa sadržajem Tarife banke na koji te sporne ugovorne odredbe upućuju, čime je narušena pravična ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama, te predstavlja nepoštene ugovorne odredbe ugovora u skladu sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: U-III-3231/2022, U-III-7491/2022, U-III- 236/2023, U-III-369/2023, U-III-597/2023 od 13. srpnja 2023.
5. Tužitelj ističe da je troškove obrade kredita tuženik naplatio tužitelju prilikom isplate kredita dana 15. svibnja 2007. i to u iznosu od tada 2.336,83 kune (310,15 eura), kao i iznos prijevremene otplate kredita 8. studenog 2013. u iznosu od tada 307,32 kune (40,79 eura), s tim da se prije pokretanja ovog postupka tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim tuženik se na navedeni zahtjev oglušio i samo mu je dao očitovanje o iznosu naknade, te slijedom navedenog predlaže da se njegov tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati i obveže tuženika na platež troškova parničnog postupka.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj: 198-50-4088480, dana 9. svibnja 2007. godine, na iznos od 15.975,10 CHF. Smatra kako je tužba u cijelosti neosnovana te je tuženik kao takvu i osporava. Prije svega uvodno ističe prigovor mjesne nenadležnosti i upire na članke 46. i 48. Zakona o parničnom postupku, odnosno ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Pri tome se također poziva na članak 70. Zakona o parničnom postupku, po kojem stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav pisani sporazum su stranke u ovom postupku i sklopile, a što je vidljivo u članku 12. Ugovora o kreditu kojom odredbom su parnične stranke ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika odnosno u Zagrebu. Ističe da se na ovaj slučaj primjenjuju pravila o općemjesnoj nadležnosti temeljem kojih je sud u Zagrebu također mjesno nadležan, te ujedno predlaže da naslovni sud prije provođenja pripremnog ročišta donese rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim i kojim se ovaj spor upućuje na Općinski građanski sud u Zagrebu.
6.1. Nadalje, predlaže sudu da temeljem članka 40. Zakona o parničnom postupku odredi vrijednost predmeta spora sukladno navodima u tužbi, s obzirom da je tužitelj isto propustio učiniti.
6.2. U odnosu na ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita ističe da sporne ugovorne odredbe u pogledu navedenog su tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu bile potpuno jasne, razumljive i lako uočljive, o svim se navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo, te iste nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja pa da bi time uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Poziva se na praksu Županijskog suda u Splitu istaknutu u presudi poslovni broj Gž-1215/2020 od 24. veljače 2021.
6.3. Nadalje, tuženik upućuje na odredbu članka 1024. Zakona o obveznim odnosima koji sadrži opće odredbe o plaćanju odnosno vraćanju kredita prije roka gdje korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, međutim dužan je nadoknaditi štetu koju je davatelj kredita pretrpio.
6.4. U odnosu na jednokratnu naknadu prilikom prvog korištenja kredita, u ugovoru o kreditu je potpuno jasno navedeno kako se od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 3,30 % iznosa kredita, a koja je ugovorna odredba definirana suglasnošću volja ugovornih stranaka i tuženik ima pravo na navedenu naknadu upravo iz razloga što je isti kreditna institucija čija je djelatnost odobravanje kredita, te se poziva na sudsku praksu izloženu u presudi Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1215/2020.
6.5. Pored iznesenoga tuženik ističe da je radi osiguranja potraživanja iz ugovora o kreditu, kao i osiguranja naplate svih naknada, tužitelj tuženiku izdao odgovarajuća sredstva osiguranja i to zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Želimira Mirića, 10. svibnja 2007., pod poslovnim brojem OV-7549/07, te suglasnost o zapljeni plaće istoga datuma i imenovanog javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-7550/07.
6.6. Isto tako, tuženik ističe da je člankom 3. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije dokazao da on uopće ima svojstvo potrošača u smislu citirane zakonske odredbe niti je na te okolnosti predložio bilo kakve dokaze.
6.7. Pored svega, tuženik ističe prigovor zastare a imajući u vidu dospijeće tražbine koje je navedeno sa 24. lipnja 2006., a datum pokretanja ovog parničnog postupka jest 26. svibnja 2024., osim toga osporava i tijek zakonskih zateznih kamata i to od dana 24. lipnja 2006., kao dana dospijeća, jer je tužitelju ulazna naknada naplaćena 15. svibnja 2007.
6.8. Tuženik prigovara visini i osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao da bi tuženik bio nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.
7. Sud je svojim rješenjem poslovni broj P-318/2024-19 od 8. travnja 2025. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, a koju odluku je potvrdio Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Gž- 2377/2025-2 od 27. svibnja 2025., te je postupak nastavljen kod ovoga suda.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba toč. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-4088480 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 9. svibnja 2007. koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, te da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba toč. 9. Ugovora o kreditu broj 198-50-4088480 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 9. svibnja 2007. za prijevremenu otplatu kredita, te za isplatu iznosa od 310,15 eura, na ime naknade za obradu kredita, te iznosa od 40,79 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve uvećano za zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
9. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid i čitanje u presliku ugovora o kreditu broj 198-50-4088480 od 9. svibnja 2007., sa lista 6 – 8 spisa, u potvrdu – solemnizaciju privatne isprave javnog bilježnika Želimira Mirića, broj OV-7548/07 od 10. svibnja 2007., sa lista 12 spisa, zahtjev punomoćnika tužitelja od 3. svibnja 2024., sa lista 13 – 14 spisa, potvrda tužene banke od 16. svibnja 2024., sa lista 15 spisa, presliku presude suda Europske unije broj C-567/20 od 5. svibnja 2022., sa lista 169
– 180 spisa, u rješenje Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-437/2022-2 od 16. svibnja 2022., sa lista 181 – 183 spisa, u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Tomislava Borkovića, dipl. oec. od 2. listopada 2025. sa lista 376 - 378 spisa i saslušan je tužitelj na okolnosti iz tužbe i tužbenog zahtjeva.
10. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje Zakon o parničnom postupku) sud je ocijenio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.
11. Tijekom postupka nisu bile sporne aktivna i pasivna legitimacija stranaka, činjenica da su dana 9. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 198-50-4088480, da su isti sklopili tužitelj i tuženik., kojim je tuženik odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 15.975,10 CHF, na rok otplate od 84 mjeseca. U kreditu se navodi kako naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,30 % od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno odmah po potpisu ugovora o kreditu s tim da se naknada može naplatiti od iznosa odobrenog kredita, a korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita. Isto tako člankom 9. predmetnog ugovora o kreditu određena je prijevremena otplata kredita, prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti određeni iznos upravo za prijevremenu otplatu kredita.
12. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, visina tužbenog zahtjeva, je li tužitelj potrošač ili nije, te prigovor zastare potraživanja tužitelja.
13. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 198-50-4088480, sklopljen dana 9. svibnja 2007., dopis tuženika od 16. svibnja 2024., u kojem se navodi da je odobreni iznos kredita za tužitelja 15.975,10 CHF, da mu je isplaćen 15. svibnja 2007., te prijevremeno konačno otplaćen 8. studenog 2013., da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosila 2.336,83 kuna, odnosno 3,30 %, i da je prilikom prijevremenog zatvaranja kredita tužitelju naplaćena naknada u iznosu od 307,32 eura.
13.1. Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, te kako je bila sporna visina tužbenog zahtjeva izvršeno je i financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl. oec.
14. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku iskazao je da je kredit bio za kupovinu novog automobila za potrebe putovanja na posao u Vukovar, odnosno za prijevoz njegove obitelji. Cijeli iznos potreban za kupovinu automobila išao je iz kredita, koji iznos je prebačen na račun auto kuće. Raspitivao se u više banaka o uvjetima kreditiranja, ali su mu najpovoljniji uvjeti bili u banci tuženika. Predočen mu je već otisnuti obrazac ugovora koji je pročitao i potpisao. Nitko mu ništa nije objašnjavao niti čitao članak po članak ugovora, nije stručan u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kao niti o naknadi za obradu kredita. Ne sjeća se koliko je bio iznos ulazne naknade niti je li ga morao posebno platiti ili je bio ustegnut od iznosa kredita, primijetio je tu odredbu ugovora i na njegov upit bankarskom službeniku zašto je to tako i čemu služi odgovoreno mu je da je to poslovna politika banke, da tako mora biti, bilo je uzmi ili ostavi a vozilo mu je bilo neophodno potrebno. Išao je kod javnog bilježnika koji mu je objasnio da se moraju poštivati odredbe ugovora i da će knjižica vozila biti deponirana kod banke dok ne isplati kredit. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije imao obrt niti trgovačko društvo niti je isti koristio kao poreznu olakšicu. Nitko ga nije nagovorio da podigne kredit kod tuženika. Niti o jednoj odredbi ugovora nije mogao pregovarati. Rate kredita uplaćivao je u banci. Kredit je u cijelosti otplatio, prije vremena, tada je morao platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, u cijelosti je platio 7 ili 8 rata, ne sjeća se koliko je iznosila naknada za prijevremenu otplatu. Za odredbu ugovora o naknadi za obradu kredita, odnosno za prijevremenu otplatu kredita saznao je onoga trenutka kada je pročitao ugovor. Odredbe o ulazno izlaznoj naknadi počeo je smatrati spornim, onoga trenutka kada je pročitao ugovor i upitao je službenika zašto je to tako i rečeno mu je da to tako mora biti. Pitao je iz kojeg razloga mora platiti navedene naknade na što mu je odgovoreno da je takva politika banke, njemu je to značilo uzmi ili ostavi, bez uplate istih ne bi dobio kredit.
15. Sud je svoju odluku donio temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku.
15.1. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje po parničnim strankama pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.
16. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju same stvari, tim više što iskaz tužitelja nije doveden u pitanje niti mu je tuženik prigovarao.
17. S obzirom d je bila sporna visina potraživanja tužitelja glede tzv. ulazne naknade odnosno naknade za obradu kredita, kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita, koje iznose je navedeno u tužbi osporavao tuženik to je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl. oec.
18. Iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Borkovića, od 2. listopada 2025., utvrđeno je da su tužena banka kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 9. svibnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-4088480, kojim se korisniku kredita stavlja na raspolaganje iznos od 15.975,10 CHF, protuvrijednosti HRK, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je kredit odobren za kupovinu vozila, da je ugovor zaključen s rokom otplate od 84 mjeseca, odnosno 7 godina. Isto tako člankom 3. predmetnog ugovora o kreditu utvrđeno je da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u visini od 3,30 % od iznosa kredita jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te da je člankom 11. ugovora određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete koje odredi kreditor.
18.1. Vještak je izvršio i uvid u potvrdu tužene banke od 16. svibnja 2024., kojom tuženik potvrđuje da je korisnik kredita NE prijevremeno otplatio svoje obveze po navedenom kreditu i to u cijelosti. Potvrda sadrži podatke da je prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kredita u visini 3,30 % od iznosa kredita, odnosno 2.336,83 kune, dok je prilikom prijevremenog zatvaranja kredita naplaćena naknada u iznosu od 307,32 kune.
18.2. Zaključno, nalaz i mišljenje vještaka je da je ukupan iznos naknade za obradu kredita koji je tužitelj platio temeljem čl. 3 ugovora o kreditu broj 198-50- 4088480 (3,30 % od iznosa odobrenog kredita) utvrđen u visini od 310,15 EUR, da je, ukupan iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je tužitelj platio temeljem čl. 11 ugovora o kreditu broj 198-50-4088480 utvrđen u visini od 40,79 EUR i da je ukupno potraživanje tužitelja temeljem plaćenih naknada, naknade za obradu kredita, odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita utvrđen u visini od 350,94 EUR.
19. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/2003.) a za vrijeme njegovog izvršavanja bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125/07 i 79/09, dalje ZZP), a sukladno čl. 81. st. 1. i 2. ZZP 96/2003, odnosno čl. 96. st. 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost.
20. Nadalje, čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. Zakona o obveznim odnosima, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna i primjenom Zakona o obveznim odnosima.
21. Isto tako, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
21.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
22. Sud Europske unije svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio je da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno koji su neproporcionalni.
23. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba po kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
24. Predmetni ugovor o kreditu je unaprijed formulirani standardni ugovor trgovca jer sadržava opće uvjete ugovora ili se na njih poziva, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom tipskom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova. U čl. 3. ugovora o kreditu se navodi kako naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,30 % od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, s tim da se naknada može naplatiti od iznosa odobrenog kredita, a korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o iskorištenom iznosu kredita. U članku 9. istog ugovora o kreditu određeno je kako prijevremenu otplatu kredita korisnik kredita to može učiniti samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor. Dakle, radi se o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik.
24.1. Opće je poznata činjenica da se o odredbama akata kreditora, a ovdje tužene banke, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, pa je stoga jasno i nesporno da se nije moglo pojedinačno pregovarati ni o ovoj spornoj odredbi ugovora. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30 % od iznosa kredita kao i odredba za prijevremenu otplatu kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
24.2. Osnovano tužitelj ističe kako nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz odobrenog kreditnog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle, sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Upravo je na taj način prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača jer nije jasno koji bi to pravedni i objektivni eventualno nastali troškovi koje bi kreditor imao bili u izravnoj korelaciji sa sklapanjem ugovora o kreditu pa makar oni bili i točno u postotnom dijelu navedeni.
25. Dakle, tuženik, a u smislu odredbe st. 4. čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača nije dokazao da se o spornoj odredbi sadržanoj u unaprijed standardno formuliranom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Nesporno je da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj sporne odredbe, kao i u odnosu na spornu odredbu naknade za prijevremenu otplatu kredita te se stoga radi o odredbama koje su nepoštene u smislu citiranog čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, a posljedica kojih je ništetnost.
25.1. Stoga je tuženik dužan tužitelju vratiti plaćeni iznos od 310,15 eura s naslova naknade za obradu kredita zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 24. ožujka 2006. do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i iznos od 40,79 eura, na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća dana 09. studenog 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.
26. Prigovor zastare novčanog potraživanja, a kojeg je istaknuo tuženik nije osnovan i u ovom slučaju nema zastare na isplatu bez obzira što je ugovor zaključen 9. svibnja 2007. iz razloga što prema stavu Vrhovnog suda RH i to pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Budući je tužitelj ovom tužbom tražio i utvrđenje ništetnosti odredbe zbog koje traži isplatu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe. Ukazuje se da je takav stav osim Vrhovnog suda RH zauzela i brojna sudska praksa nakon tog mišljenja ( tako i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci posl. broj: Gž-2406/18 ).
27. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
28. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.190,57 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, koji mu je sud u cijelosti priznao kao nužan i opravdan, a sastoji se od troška zahtjeva za mirno rješenje, sukladno Tbr. 7.1. u iznosu od 75 bodova, sastava tužbe u iznosu od 75 bodova sukladno Tbr. 7/1, sastava četiri obrazložena podneska i to od 30. siječnja 2024., 26. srpnja 2024., 13. listopada 2025. i 24. listopada 2025., svaki u iznosu od 75 bodova sukladno Tbr. 8/1, za pristup na tri raspravna ročišta i to od 3. travnja 2025., 23. rujna 2025. i 18. prosinca 2025., svako po 75 bodova po Tbr. 9/1, te za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova sukladno Tbr. 9/3, što sveukupno iznosi 712,50 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.425,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV od 25 % za sve radnje iznosi 356,25 eura sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12,103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22). Tome valja pridodati i trošak provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbe u iznosu od 6,64 eura, te troškove preporučene pošiljke u iznosu od 2,68 eura, što sveukupno iznosi 2.190,57 eura.
29. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka budući u istom nije uspio, a sve kako je navedeno u točci IV. izreke ove presude.
Vinkovci, 30. siječnja 2026. godine.
Sudac
Hrvoje Smital
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1. OD Cvrković & Partneri d.o.o. Vukovar
2. OD Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb
na broj: RF 21/0529-001 - IM
