REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-907/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba na temelju generalne punomoći broj Su-1400/19, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika odvjetnika Nenada Horvata, te zamjenika punomoćnice tuženika odvjetničkog vježbenika VJ, dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici MJ iznos od 345,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4,82 EUR od 1. studenoga 2008. pa do isplate,

- 7,95 EUR od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

- 333,09 EUR od 31. siječnja 2009. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 931,1 0 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od ‭177,32 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice KJ je 29. siječnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 029- 50-3214459 prema kojem je tuženik, kao kreditor, predniku tužiteljice, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 25.178,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje je naveo da je tim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, te da je pored iznosa glavnice, prednik tužiteljice sukladno odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,50% godišnje. U tužbi se prednik tužiteljice pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 7. travnja 2013., donesenu u sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojim presudama je u bitnom utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Prednik tužiteljice je, također, naveo da je prilikom otplate kredita doveden u nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na kunu na što kao mogućnost prilikom ugovaranja obveze iz Ugovora o kreditu nije bio upozoren od strane tuženika te mu nije bila obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF. Još je naveo da mu je kao prosječnom potrošaču iznos kredita izražen u valuti CHF značio samo manju kamatnu stopu, te da nikad nije bio upozoren da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje u valuti EUR ili kuni. Prednik tužiteljice je isto tako naveo da mu na upit koji bankarski proizvod je za njega najpovoljniji, nije dan odgovor, te je naveo da prilikom zaključenja Ugovora nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, pa smatra da tuženik prilikom sklapanja Ugovora nije postupao u dobroj vjeri. Prednik tužiteljice je nastavno naveo i da mu je tijekom sklapanja Ugovora o kreditu tuženik nudio kredit u valuti CHF koji je predstavljen kao „sigurna valuta“, te da on nije bio upozoren na rizike koji su postojali u odnosu na njega kao potrošača, to jest nije mu spomenuta vjerojatnost skorašnjeg očekivanog rasta valute i činjenica da se radi o odredbi koja daje sigurnost tuženiku kao banci. Budući da navedene odredbe nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo prednik tužiteljice je smatrao da su iste nepoštene te posljedično tome ništetne. Stoga je prednik tužiteljice, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbu, od tuženika potraživao isplatu iznosa od 523,18 EUR (3.941,90 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od objave presude do isplate.

2. Prednik tužiteljice je, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 25. veljače 2022. specificirao tužbeni zahtjev, te je istim od tuženika potraživao isplatu iznosa od 345,86 EUR (2.605,89 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od objave presude do isplate.

3. U podnesku od 4. studenoga 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, te istim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 345,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od objave presude do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Nadalje je naveo da je prednik tužiteljice neosnovano tužbeni zahtjev zasnivao na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., donesenoj u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ovo stoga što su postupku kolektivne zaštite sudovi na apstraktnoj razinu ispitivali sporne odredbe, te se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene. Tuženik je, nadalje, naveo da je prednik tužiteljice Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, te da se odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ne mogu primijeniti na autokredite. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF tuženik je naveo da je sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da se o istoj pojedinačno pregovaralo, kao i da ista nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kojima su objašnjeni rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Tuženik je još naveo da je prilikom zaključenja Ugovora predniku tužiteljice uručio okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF, te da mu je dao sve informacije na temelju kojih je mogao donijeti informiranu odluku, kao i da je Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, koji je potvrdio da je ugovornim stranama Ugovor jasan, razumljiv i da održava njihovu pravu volju. Tuženik je nastavno naveo da se prilikom zaključenja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli, te da je prednik tužiteljice mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Konačno, tuženik je prigovorio i visini tužbenog zahtjeva, te tijeku zakonskih zateznih kamata i istaknuo je i prigovor zastare. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o troškovima do isplate.

5. Prije svega valja reći da je, u podnesku prednika tužiteljice od 25. veljače 2022., uređenom od strane tužiteljice u podnesku od 4. studenoga 2025., smanjen tužbeni zahtjev. Imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (Su IV-16/2021-8) prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, valja odlučiti i o zahtjevu za isplatu iznosa od 177,32 EUR (1.336,01 kn) s pripadajućim zateznim kamatama. Ovo iz razloga što je tuženik u roku od 15 dana od primitka podneska od 25. veljače 2022., kojim je smanjen tužbeni zahtjev za iznos od 177,32 EUR (1.336,01 kn), naveo da se protivi takvom djelomičnom povlačenju tužbe.

6. Sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu broj 029-50-3214459 od 2. siječnja 2006. (str. 6-9 spisa), presliku otplatne tablice (str. 10-12 spisa), presliku prijepisa knjigovodstvene kartice (str. 13-15 spisa), presliku Promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 31. ožujka 2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (str. 27-29 spisa), presliku Izvoda iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2004. (str. 203 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. (str. 77-88 spisa), saslušana je tužiteljica (str. 301-302 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

7. Ovdje valja reći da sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje JJ, čije saslušanje je predlagao tuženik, a s obzirom na to da je tuženik, odustao od prijedloga za njezinim saslušanjem na ročištu održanom 19. siječnja 2026. Također, valja reći da sud nije proveo niti dokaz saslušanjem javne bilježnice Ljubice Ćaklović, čije saslušanje je predlagao tuženik, jer provođenje takovog dokaza nije bilo potrebno, a s obzirom na to da je teško očekivati da bi se javna bilježnica zbog opsega svoga posla sjećala okolnosti oko solemnizacije predmetnog Ugovora o kreditu koji je zaključen 2006. Pri tome valja reći i da se saslušanjem javne bilježnice ne može utvrditi obaviještenost potrošača jer javna bilježnica prema postojećem zakonodavnom okviru nije imala ovlast, ni dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF (tako Županijskog suda u Rijeci u rješenju poslovni broj Gž-881/2022-3 od 15. ožujka 2023. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji)..

8. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je mjerodavni tužbeni zahtjev postavljen u tužbi djelomično osnovan.

9. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 523,18 EUR (3.941,90 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana otplata kredita, švicarski franak. Tužiteljica, naime, tvrdi da je navedena sporna odredba Ugovora o kreditu nepoštena, te da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da je zbog rasta tečaja CHF tuženiku preplaćen utuženi iznos.

10. Nadalje, valja reći da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.; dalje: ZZP), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007.) i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz ZZP-a i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz ZZP-a nepoštena. Iz izreke navedenih presuda je razvidno da se odnose na sve ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu neovisno o tome što je odobren u svrhu kupnje vozila i neovisno o tome što je otplaćen.

11. Nadalje valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

12. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj 029-50-3214459 od 2. siječnja 2006. (str. 6-9 spisa; dalje Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je isti prednik tužiteljice KJ, kao korisnik kredita i davatelj osiguranja, sklopio s tuženikom, kao kreditorom. Nadalje je utvrđeno da je tim Ugovorom o kreditu tuženik odobrio predniku tužiteljice kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.178,20 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita i to za kupnju novog vozila Opel (čl. 1. i 6. Ugovora o kreditu), s rokom otplate od 84 mjeseca (čl. 4. Ugovora o kreditu), te uz ugovorenu kamatu od 5,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2. Ugovora o kreditu). Također je utvrđeno da je u odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoren način otplate i to u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, te dospijeće svakog anuiteta zadnjeg dana u mjesecu. Nastavno je ugovoreno da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. svibnja 2006.

13. Uvidom u presliku Promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. siječnja 2006. do 31. ožujka 2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (dalje: Promotivni uvjeti) utvrđeno je da je tuženik u spornom periodu nudio kredite i to u iznosima od 2.500,00 EUR do 25.000,00 EUR i 4.000,00 CHF do 38.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za EUR/CHF važećem na dan korištenja kredita. Nadalje se u Promotivnim uvjetima navodi da je način otplate kredita u kunskoj protuvrijednosti mjesečnih anuiteta iskazanih u EUR/CHF po srednjem tečaju kreditora, te da se prijevremena otplata kredita može obaviti samo uz suglasnost Banke, a prema uvjetima i uz naknadu. Nastavno se u Promotivnim uvjetima navode i koeficijenti i izračun visine mjesečnog anuiteta i to prema tabeli u kojoj je naznačena visine kamata. Dakle, iz Promotivnih uvjeta je razvidno da se korisnike kredita, odnosno potrošače, nije posebno informiralo niti upozoravalo na bilo koju ugovornu odredbu, pa tako niti na odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

14. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 2006. između njezinog pok. supruga KJ i tuženika, te da se radilo se o kreditu za automobil. Ne zna je li njezin suprug bio kod tuženika u poslovnici prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, ali su njezin suprug i ona zajedno išli u Opel kuću u [adresa] jer su namjeravali kupiti automobil te su se odlučili za kupnju automobila Opel Astra i suprug je taj automobil kupio sredstvima kredita tuženika. Bilo joj je čudno što je njezinom suprugu kredit odobren u valuti CHF, jer je u autokući cijena bila izražena u kunama. Misli da je njezin suprug oko uvjeta kredita pregovarao u autokući, ali ona nije bila nazočna pregovorima oko zaključenja Ugovora o kreditu već samo jednom kada su išli pogledati koji će automobil kupiti te su se tada odlučili za Opel Astru. Ne sjeća se da bi joj suprug išta objašnjavao vezano za činjenicu da je kredit podigao u valuti CHF te ne zna na koji način je on pregovarao i kako je došlo do ugovaranja valute CHF, no misli da je sve dogovarano u autokući. Automobil kupljen sredstvima predmetnog kredita su koristili samo za osobne potrebe te nikada njezin suprug, niti ona, nisu s njim obavljali bilo kakvu poslovnu djelatnost. Njezin suprug je otplaćivao predmetni kredit te je isti u cijelosti otplatio i to, misli, prije roka. Ne zna je li njezin suprug išao kod javnog bilježnika vezano za predmetni Ugovor o kreditu. Konačno je navela da misli da se njezin suprug odlučio ranije otplatiti kredit s obzirom na to da je rasla rata kredita, ali ne zna točno u kojem iznosu, jer je njezin suprug vodio sve financije.

15. Sud je u bitnom prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te je sukladan s drugim provedenim dokazima i to prije svega s Ugovorom o kreditu.

16. Dakle, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je prednik tužiteljice u ovom pravnom poslu, odnosno prilikom zaključivanja i predmetnog Ugovora o kreditu i otplate kredita imao status potrošača. Naime, u odredbi čl. 3. t. 1. ZZP-a određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji novog vozila, dok je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da su prednik tužiteljice i tužiteljica automobil kupljen sredstvima predmetnog kredita koristili samo za osobne potrebe te da nikada njezin suprug, niti ona, nisu s njim obavljali bilo kakvu poslovnu djelatnost.

17. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

18. U odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005.; dalje: ZOO) propisano je kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Isto tako u odredbi čl. 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Nastavno, u odredbi čl. 7. st. 1. ZOO-a propisano je da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Konačno, u odredbi čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. Dakle, iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je prednik tužiteljice kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a u konkretnom slučaju s tuženikom, kao trgovcem, u smislu čl. 3. t. 2. ZZP-a, zaključio predmetni Ugovor o kreditu radi kupnje novog vozila, a kojim je ugovoren kredit u iznosu 25.178,20 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 2. Ugovora o kreditu). Isto tako je utvrđeno da je u odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoren način otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nadalje, iz izvedenih dokaza je utvrđeno i da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao, a kako to proizlazi i iz niže navedenog financijskog vještačenja. Isto tako je utvrđeno da je prednik tužiteljice predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o pojedinačnim odredbama i bez prethodnog objašnjenja, informiranja i upozorenja na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Još je utvrđeno da je Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, te da predmetna odredba Ugovora o kreditu nije bila dovoljno jasna i transparentna. S tim u vezi valja reći da je tuženik bio dužan, nudeći svoj proizvod predniku tužiteljice, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba Ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na mogućnost kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takvu odredbu, odnosno omogućiti mu da takvoj odredbi prigovori, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takve odredbe imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice.

20. Nadalje, valja reći da je iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača proizlazi da je postupanje tuženika, i po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik sukladno valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica i otplata kredita veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

21. Slijedom svega navedenog odredba čl. 7. Ugovora o kreditu je u smislu gore navedenih odredaba ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valuta, uz koju je vezana otplata kredita, švicarski franak.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

23. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu razlike između iznosa koji bi prednik tužiteljice platio po osnovi tečaja CHF važećeg na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici, kao nasljednici, odnosno pravnoj sljednici pok. KJ, razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

24. Radi utvrđivanja visine potraživanja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec., iz Darfin d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su tuženik, kao kreditor i prednik tužiteljice, kao korisnik kredita, zaključili 2. siječnja 2006. Ugovor o kreditu broj 029-50-3214459 na iznos kunske protuvrijednosti od 25.178,20 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Nadalje je naveo da je u odredbi čl. 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te da je u odredbi čl. 4. ugovoren rok otplate od 84 mjeseca, dok je odredbi čl. 6. ugovorena namjena kredita za kupnju novih vozila. Isto tako vještak je naveo da je u odredbi čl. 7. ugovorena otplata kredita na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, s time da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, dok se uplate po kreditu valutiraju s datumom odobrenja računa banke. Vještak je, nadalje, naveo da prema otplatnom planu u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 28. veljače 2006. do 31. prosinca 2008., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 30. siječnja 2019., sveukupna otplata kredita iznosi 28.836,53 CHF od čega je otplata glavnice 25.178,20 CHF i kamata 3.658,33 CHF. Prema simuliranom početnom otplatnom planu u CHF prema Ugovoru o kreditu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 5,50% za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 28. veljače 2006. do 31. prosinca 2008., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 30. siječnja 2019. sveukupna otplata kredita iznosi 28.582,70 CHF od čega je otplata glavnice 25.178,20 CHF i kamata 3.404,50 CHF. Prema otplatnom planu kredit je isplaćen 3. siječnja 2006., a srednji tečaj tuženika na dan isplate kredita je iznosio 1 CHF = 4,742723 kn. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu tuženika umanjenom za razliku kamate po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu tuženika umanjenom za kamate po srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita iznosi 113,39 kn. Stoga je vještak zaključno naveo da ukupna razlike s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu tuženika umanjenom za razliku kamate po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu tuženika umanjenom za kamate po srednjem tečaju tuženika važećem da dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.605,89 kn. Isto tako vještak je zaključno naveo da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuitete prema obračunu tuženika umanjenom za razliku kamate po srednjem tečaju tuženika umanjenom za razliku kamate po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu tuženika umanjenom za kamate po srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 2.492,50 kn.

25. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti stručan, jasan i argumentiran, pri čemu je sud imao u vidu da stranke nisu osporavale matematički izračun vještaka, te da u tom pravcu nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza. Ovdje valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane prednika tužiteljice (pozitivna razlika) zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, a s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužiteljici ne postoji unatoč činjenici da je iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi i da je prednik tužiteljice uslijed promjene tečaja manje platio pojedine anuitete (-15,05 EUR, odnosno -113,39 kn). Pritom valja napomenuti da, na taj način (plaćajući manji iznos), prednik tužiteljice nije ništa stekao, niti je došlo do povrede interesa potrošača i narušavanja ravnoteže u ugovornom odnosu stranaka.

26. Dakle, kako je na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno da je prednik tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu na temelju ništetne ugovorne odredbe kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF preplatio tuženiku iznos od 2.605,89 kn, a što sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) i fiksnom tečaju konverzije (1 EUR=7,53450 kn), iznosi 345,86 EUR, tako je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici, kao nasljednici, odnosno pravnoj sljednici pok. KJ, navedeni iznos. Nadalje je valjalo, a uzimajući u obzir mjerodavni prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, u preostalom dijelu za iznos od 177,32 EUR (1.336,01 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljičin tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Tužiteljici su, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan, jer je isključivo on sastavio predmetni Ugovor o kreditu, te ga je predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju predniku tužiteljice, na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a dosuđene zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose navedene u t. I. izreke ove presude tekuće od sljedećeg dana nakon dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa tuženiku, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka Darku Prpiću, dipl. oec. (tabela iz t. 1. Zaključka). Visina stope zakonskih zateznih kamata je određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. i III. izreke ove presude.

27. Također valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za potraživanje tužiteljice. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012 za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012.) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara u odnosu na potraživanje s osnove preplaćenog iznosa na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF počela teći ispočetka donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje presude su dostupne na službenim internetskim stranicama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. siječnja 2021., tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena sukladno odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Pritom valja napomenuti da je smanjenje tuženog zahtjeva, odnosno djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženik protivio, učinjeno unutar istog tarifnog razreda iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa). Kako je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uzimajući u obzir osnovu i visinu, tužiteljica uspjela u cijelosti, tako je tuženik u obvezi istoj naknaditi troškove parničnog postupka. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.) i Tarifi po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

29. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 718,75 EUR, a isti se odnosi na sastavljanja tužbe od 29. siječnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 29. ožujka 2021. i 25. veljače 2022. u iznosu od 100,00 EUR za svaki (50 bodova- Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 13. siječnja 2022. i 19. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR za svako (50 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 7. siječnja 2022., 5. veljače 2024. i 4. studenoga 2025. u iznosu od 25,00 EUR za svaki (12,5 bodova-Tbr. 8/4 Tafire), te trošak PDV-a (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 143,75 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 EUR, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Stoga su tužiteljici ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od

‭ ‭931,1 0 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

‭‭‭‭‭‭‭‭

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke ove presude.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

DNA

1. Tužiteljici po odvj. Nenadu Horvatu

2. Tuženiku po odvj. Mateji Vidaković